3.međunarodni kongres autohtone kuhinje u Umagu

3.međunarodni kongres autohtone kuhinje u Umagu

017Tijekom vikenda 28. veljače do 2. ožujka u hotelu Sol Garden Istra održavao se 3. međunarodni Kongres autohtone kuhinje IAGI (Intenational Art of gastronomy in Istria). Već sam naziv manifestacije sugerira koje su poveznice s pčelarstvom, odnosno proizvodnjom meda. Znatiželjan po prirodi otkako se bavim ovim pozivom i svim u vezi njega obišao sam mnoge simpozije, kongrese i slična događanja gdje bih redovno slušao vrsne predavače, redom ljude iz struke o važnosti autohtone gastronomije kao dijela tradicije, kulture i prepoznatljive turističke ponude jednog kraja. I ovaj je kongres čija je glavna tema «Autohtona kuhinja i gastronomska baština u profiliranju nacionalne i svjetske gastronomije» bila prigoda da se prezentiraju istarske delicije i potvrdi ugled koji Istra ima među turistima. Ako uistinu želimo da u budućnosti naša regija bude prepoznatljiva i u gastronomskom smislu, onda je poželjno još ovakvih susreta kuhara, ali i konobara i sommeliera iz različitih zemalja kako bi svi jedni od drugih kroz predavanja, prezentacije i degustacije naučili nešto novo i prenijeli to u praksu na dobrobit gosta od kojeg žive svi u turizmu.

Iako je zbližavanje kuhara iz čitavog svijeta, bez obzira na rasu, vjeru i političku pripadnost dovoljno lijep prizor sam po sebi, ovaj će mi kongres ostati u sjećanju iz više razloga. Jedan je izvrsno predavanje «Tradicionalna hrvatska jela u funkciji promidžbe hrvatskog turizma»  prof. dr. sc. Slobodana Ivanovića, predstojnika Zavoda za ugostiteljstvo na Fakultetu za menadžment u turizmu i ugostiteljstvu u Opatiji. Predavač nas je upozorio na krivu interpretaciju termina «autohtono» koji se (pre)često koristi u javnosti i medijima i da je ispravno reći «autentično» ili «tradicionalno». Autohtono znači da je samorodno, tj. da nema predhodnika, a autohtonih jela – nema (čak i pizza kao dio imidža talijanske kuhinje podrijelom je iz Palestine!) Po čemu je prepoznatljiva Lijepa naša nažalost nismo dobili odgovor, jer Hrvatska još uvijek nema svoj gastro-brand. Može li bogatstvo raznolikosti biti odgovor na to pitanje, jer će turist u našoj zemlji putovanjem od Slavonije i Podravine preko Zagorja i Gorskog kotara do Istre, Dalmacije i otoka imati priliku isprobati tisuće raznih okusa, mirisa kojima je zajedničko jedno: da se dugo pamti i da mu se želi vratiti i dogodine! Uz bojazan da ćemo zbog asimilacije s Europom izgubiti dio identiteta (način pripreme i čuvanja hrane, ali i prodaja na tržnicama) profesor Ivanović je iskazao nadu da nikad nećemo zaboraviti kako su kuhale naše bake i prabake, jer to je ono čime se trebamo ponositi i što nam treba osigurati međunarodni ugled.

041

Ništa manje zanimljivo bilo je i predavanje «Spoj autohtone kuhinje i kulture u turizmu» Doris Cerin Otočan, chefa i restoratera, članice Udruge kuhara istarske županije u kojem je iznesena kritika na račun turizma sunca i mora utemeljenom na boravak gosta u kampovima i hotelima bez dodatnih sadržaja i dan naglasak na kreativnost kao glavnog pokretača razvitka  turizma. Turizam u kojem se međusobno prožimaju gastronomska, zdravstvena, sportska i kulturna komponenta nije samo trenutni trend, već budućnost ove djelatnosti i tko se prije prilagodi ovim novim vjetrovima bit će konkurentniji i privlačniji na globalnom tržištu. Više kvantiteta nema glavnu ulogu, daje se prednost širini ponude, u igri su nove forme marketinga, promocije i prezentacije.

Nedostaju li med i pčelari na ovakvom kongresu?

U tom kontekstu spomenut je i tzv. turizam doživljaja u koji se savršeno uklapa vizija o pčelarskom turizmu u Istri. Nemojte pomisliti da je o tome bilo riječi na ovom ili nekom drugom predavanju na Kongresu – niti slova, ali je formula za turistički paket koji spaja tradiciju i turizam u maslinicima podjednako primjenjiv u našoj grani. Povezujući aktivni turizam (posjet masliniku i sudjelovanje u berbi maslina), kulturni turizam (izložba ili koncert u sklopu razgleda) i enogastronomski turizam (piknik na otvorenom s tipičnim istarskim proizvodima uz degustaciju extradjevičanskih maslinovih ulja sa sommelierima za ulja) stvoren je nov proizvod koji u sebi njeguje tradicionalno i moderno na zadovoljstvo i gostiju, i domaćina. U završnoj riječi predavačica s bogatim iskustvom u ovoj branši (a ne tek suhoparni teoretičar!) naglasila je nužnost komercijalizacije proizvoda: od stvaranja, oblikovanja, dizajna, marketinga i prodaje i njegovoj dodanoj vrijednosti koja će pojačati cjelokupni doživljaj. Upravo ta komercijalizacija je poanta zbog čega bi pčelar morali posjećivati manifestacije ovog tipa, bez obzira da li kao izlagači ili publika. O unaprjeđivanju prodaje meda i drugih pčelinjih proizvoda dakako ovdje nije bilo riječi, ali da je ova formula itekako primjenjiva u našoj branši, dokazao je i naš kolega Ivan Kovač, ekološki pčelar iz Radoši kod Poreča, jedan od izlagača – sponzora ove manifestacije promovirajući svoj novi proizvod.

034031

 

 

Tekst i foto:

Damir Gregurić

03/03/2014 / Zanimljivosti

Share the Post

Komentari

Nema komentara.

Komentiraj

3.međunarodni kongres autohtone kuhinje u Umagu

STUDIJSKO PUTOVANJE ISTARSKIH PČELARA U BIH   P1100378     Dvadeset i devet pčelara iz Istre u organizaciji Udruge pčelara Bujštine, a pod pokroviteljstvom Županije Istarske za vikend 14. – 16. rujna 2018. godine posjetilo je dr. Gorana Mirjanića, vrhunskog poznavatelja pčela i pčelarstva, uvaženog profesora na Univerzitetu u Banja Luci, koji nije samo znanstvenik – teoretičar  s nizom objavljenih naučnih, stručnih i revijalnih radova, nositelj i suradnik u nizu istraživačkih i razvojnih projekata, već i niz godina uspješan pčelar - praktičar s pčelinjacima na više lokacija u blizini Gradiške i uspješan poduzetnik. Dr. Mirjanić je pčelarima s Bujštine stručna predavanja održao u dva navrata (2016. i 2017.)  pa je ovo bila idealna prilika za prezentaciju dobre pčelarske prakse na licu mjesta i utvrđivanje gradiva, ali i uvid u specifičnosti uzgoja pčela u drugom kraju. Prenoćili smo u Gradiškoj, centru sjeverozapadnog dijela Bosne i Hercegovine uz rijeku Savu koji broji pedesetak tisuća stanovnika. Povoljan geografski položaj i klimatski uvjeti, veliko šumsko bogatstvo sa  okolnih planina i plodno tlo utjecali su na razvitak poljoprivrede, prehrambene i drvne industrije na području ove općine, a livade i brežuljci puni medonosnog bilja ponukali su dio ovdašnjeg stanovništva da se tradicijski bavi i uzgojem pčela. Plan za subotu je bio u prijepodnevnim satima obići Banja Luku, poslije podne posjetiti pčelinjak u Srpcu, selu udaljenom tridesetak kilometara od Gradiške, a večer je bila rezervirana za nešto opušteniju atmosferu uz domaće gastronomske specijalitete, dobro vino i narodnu glazbu. P1100405Banja Luka, drugi grad po veličini u BiH (broji preko 220.000 stanovnika) osim na predivne parkove i niz sve ljepše od ljepših kulturno-povijesnih znamenitosti, posebno je ponosan na svoj Univerzitetski grad u sklopu kojeg je i Poljoprivredni fakultet na kojem dr. Mirjanić vrši funkciju voditelja studijskog programa Animalna proizvodnja. Na fakultetu smo se upoznali s poviješću i značenjem Univerziteta za ovu regiju, nakon toga smo poslušali kraće predavanje o uzimljavanju i zimovanju pčela, a nešto kasnije na oglednom pčelinjaku raspravljali o toj i drugim pčelarskim temama i zadržali se u neformalnom druženju. Potom je uslijedila šetnja po Banja Luci kroz koju nas je vodio naš neumorni i uvijek dobro raspoložen profesor, odlično se snašavši i u ulozi turističkog vodiča. U svega par sati sa Goranom smo obišli najzanimljivije punktove u gradu: tvrđavu Kastel, Banski dvor, Ferhat-pašinu džamiju, Pravoslavni Hram Hrista Spasitelja, katedralu Svetog Bonaventure, Narodno pozorište, Palatu Republike, Krivi sat i spomenike Petru Kočiću i Banu Tisi Milosavljeviću. Iza svakog njegovog komentara, bez obzira da li je riječ o prirodnim ljepotama ili povijesnim ličnostima, jasno se vidjelo koliko domaćin voli svoj zavičaj i koliko želi gostima približiti ovo podneblje, mentalitet ljudi i njihove običaje. Slušali bi ga mi i do ponoći, no kako temeljit razgled grada s tako bogatom poviješću kao što je banjalučka, iziskuje mnogo više vremena nego što smo mi imali na raspolaganju, ubrzali smo tempo i požurili na ručak u restoran „Kod Muje“ da na miru možemo uživati u čuvenim banjalučkim ćevapima. Odmah potom smo se uputili prema malom mjestu Srbac nedaleko Gradiške na pčelinjak i voćnjak obitelji Mačinković. Domaćin pčelar Ranko nas je dočekao kao stare prijatelje, ugostio i opisao svoj način pčelarenja s košnicama Rodna Voja. Nakon kraće rasprave i druženja, oprostili smo se s domaćinom i uputili na večeru u etno-restoran „Kod Lukića“ u Donjim Podgradcima uz narodnu glazbu i ples do kasno u noć.   20180916_095137  I nedjelja je bila podjednako zanimljiva i iz pčelarskog i iz turističkog aspekta:  imali smo prigodu uživati u predivnim pejzažima, pogledu na rijeku, šume, voćnjake i Goranove pčelinjake na tri lokacije u blizini Gradiške. Jedan od pčelinjaka stacioniran je u Gornjim Podgradcima u blizini rodne kuće domaćina, gdje nas je kao najbolje prijatelje dočekala i ugostila njegova obitelj. I tako nas je s jedne strane oduševila gostoljubivost i srdačnost domaćina, a s druge strane - kao i sve do sada pridošle pčelare, ma otkuda bili - više nego ugodno nas je iznenadila mirnoća pčela za koju su najzaslužnije selekcionirane matice. Naš domaćin nije propustio ni ovu prigodu da nam prenese još koji savjet iz svog bogatog stručnog i praktičnog iskustva, uvijek uz neku anegdotu ili šalu iako njegov životni put nije bio lagan, ali se - uz potporu svoje obitelji, djelatnika i naravno svojih pčela, odvažio upustiti i u poduzetničke vode, ne umanjujući tempo zbog novih obaveza i ne zanemarujući edukaciju kolega pčelara u regiji i šire, te je nastavio u svim svojim izlaganjima propagirati primjenu novih tehnologija pčelarenja, kako bi i oni u što skorijoj budućnosti postali rentabilni i respektabilni uzgajivači pčela i proizvođači meda i mednih prerađevina. 20180916_160326Nakon obilaska njegovih pčelinjaka i zajedničkog ručka, došla je na red i Goranova trgovina pčelarskom opremom, hranom i lijekovima za pčele i ostalim potrepštinama za pčelare, odnedavno smještena u nov, još veći i funkcionalniji prostor u kojem ljubazno osoblje na čelu s njegovom suprugom nudi i med, propolis, matičnu mliječ, vosak i druge prerađevine iz vlastite proizvodnje. Tvrtka „Košnica“ d.o.o.  je prisutna na svim važnijim pčelarskim sajmovima u regiji, a njen najveći uspjeh je implementacija na razvojne projekte  koje financiraju najveće svjetske organizacije u ovom područjuSvi do jednog su istarski pčelari bili izuzetno zadovoljni ovim studijskim putovanjem - ne samo zato što su imali priliku „iz prve ruke“ nešto više naučiti o aktualnim radovima u pčelinjaku u ovo doba godine, dvomatičnom pčelarenju, prihrani pogačama i sirupom, te sazrijevanju meda, već i o mnogim drugim zanimljivim temama sa aspekta pčelara teoretičara i praktičara, ali i znanstvenika istraživača i poduzetnika. Koristim i ovu priliku još jednom zahvaliti prije svih našem domaćinu, njegovoj obitelji i zaposlenicima na više nego ugodnom vikendu prepunom pozitivnih vibracija, zatim Istarskoj županiji kao pokrovitelju ovog studijskog putovanja i na kraju organizatorima Dragani i Marinku iz Udruge pčelara Bujštine.     Pogledajte galeriju fotografija ... klikni OVDJE 20180916_125531