Veoma interesantan članak, koji je izazvao veliko zanimanje pčelara, o proljetnom razvoju pčelinjih zajednica  objavljen je u broju 12/2011. beogradskog Pčelara pod nazivom Simulacije u pčelarstvu. Autor članka je pčelar Slobodan Ivančević, te u dogovoru s njim prikazat ćemo prvi dio članka koji se odnosi na razvoj pčelinjih zajednica do početka glavne paše.

Radi se o prirodnoj tehnologiji koja se dešava u slobodnoj prirodi, a za koju treba poznavati prirodno ponašanje pčela. Ova prirodna tehnologija zahtijeva jake zimske pčele, dovoljne zalihe hrane i to pravilno raspoređene, kvalitetne matice, kao i nastavke, odnosno okvire istih dimenzija. Plodište koje se nalazi u zimskim i prvim proljetnim danima u gornjem, kao i medište koje se nalazi u donjem nastavku, imaju važnu ulogu pri deblokadi meda iz plodišta, kako bi stvoreni prostori izvršili prvo ožujsko proširenje simulacijom izlazećeg legla. Taj isti med koji je spušten u donji središnji dio nastavka i to ogreben, služi kao stimulativna prihrana i svaka druga prihrana, bilo pogačama ili sirupom je nepotrebna. Ovo je prva karakteristika, a ujedno i prva faza sprječavanja rojidbenog nagona.

Simulacija izlazećeg legla u ranim ožujskim danima ima glavnu ulogu kod razvoja pčelinjih zajednica. Prvo proširenje vršimo od 15. do 20. ožujka, kada su društva jaka, sa najmanje 7 do 8 okvira pčela i kada ima najmanje četiri okvira legla. Okvir s izgrađenim saćem stavljamo ispred krajnjeg okvira s leglom. Ako iz nekog okvira sa zatvorenim leglom izađe to leglo, matica će ubrzo zaleći novo leglo. To isto će se dogoditi ako u gnijezdo, odmah ispred krajnjeg okvira s leglom (lijevo i/ili desno) dodamo okvir s izvučenim saćem. U tom slučaju simuliramo izlazeće leglo. Ako te iste okvire stavimo do krajnjeg legla, kako se to većinom radi, pčele ih najprije napune medom i cvjetnim prahom pa dolazi do blokade matice, a ne do proširenja legla. Znači, simulacija izlazećeg legla pokazuje svoje pravo lice u proljetnom razvoju pčelinjih zajednica, kada dodajemo izgrađeno saće ispred posljedneg okvira s leglom. Drugo proširenje legla počinje desetak dana kasnije, krajem ožujka, ovisno od vremenskih prilika. To je razdoblje kada se poveća količina pčela, kako bi mogli izvršiti drugo, na isti način kao i prethodno opisano prvo proširenje. Ovim načinom smo za kratko vrijeme dobili dosta okvira legla. Brzim razvojem legla, dodavanjem jednog ili dva okvira s izgrađenim saćem između krajnjeg okvira s leglom i ostalog legla, spriječili smo da se s unosom cvjetnog praha blokira matica pri polaganju jajašca. Pošto je travanj vrlo bogat peludnom pašom, ovo je jedna od važnijih karakteristika sprječavanja rojidbenog nagona.

Pošto smo u dosadašnjoj voćnoj paši matici deblokadom stvorili prostor za polaganje jajašca navedenim postupkom proširenja, dobili smo veliku količinu legla i pčela. Sada treba stvoriti radno raspoloženje u pčelinjoj zajednici. Takvo raspoloženje stvotiti ćemo na principu svojevrsne simulacije izlazećeg roja, jer odbjegli roj u novom staništu najprije gradi saće, a ujedno i zapošljava mlade pčele da izlučuju velike količine voska, stvarajući radno raspoloženje u toj zajednici. Početna gradnja saća, kao i legla, počinje u središnjem dijelu legla, tako da matica može što prije da zanese prva jajašca. Tu pojavu (simulaciju izlazećeg roja) upravo treba iskoristiti.

Većina pčelara dodaje satne osnove radi izmjene starog saća i to dvije do tri u sezoni. Neki dodaju još manje, smatrajući da im pčele troše veću količinu meda, ne znajući koliko griješe u toj pretpostavci. Dodavanje satnih osnova, odnosno izgradnja saća ima sasvim drugu ulogu u pčelinjoj zajednici. Izgradnja saća stvara radno raspoloženje, veću količinu meda i zdravu zajednicu. Satne osnove dodajemo onim redom kako to radi odbjegli roj u novom staništu. Znači, on stvara novo gnijezdo, novi život, produžavajući vrstu, polazeći od centra. Taj novi život kreće iz središnjeg dijela gnijezda. Mi ćemo istim putem krenuti iz središnjeg dijela plodišta, oduzimajući dva okvira otvorenog legla, koje stavljamo u gornji medišni prostor, i to u središnji dio, dodajući sa jedne i sa druge strane po dvije satne osnove. U središnji dio plodišta, također, stavljamo najmlađe otvoreno leglo, s jedne i s druge strane legla po jednu satnu osnovu. Znači, otvoreno leglo predstavlja novi život tako da privlači mlade pčele koje povećavaju aktivnost prilikom izgradnje saća. Za kratko vrijeme (kroz pet do sedam dana), kada se broj pčela poveća, stavljamo u medište s jedne i s drge strane još po dvije satne osnove i to do osnova koje smo prethodno stavili. Dakle, do sada smo stavili ukupno osam okvira sa satnim osnovama. Koliko ćemo još satnih osnova staviti zavisi od jačine zajednice i pašnih prilika. Ako je obilna voćna paša ili paša uljane repice, možemo staviti još po dvije satne osnove. Ako snaga zajednice nije dovoljna, osnove će biti pregrižene, odnosno uništene, pa u takvim slučajevima njihov broj treba smanjiti. Ovim rasporedom satnih osnova i legla stvorili smo slično stanje kao u središnjem dijelu gnijezda odbjeglog roja.

Pretpostavljam da su pašne prilike spomenutog autora članka drugačije od onih koje vladaju u našem kraju, pa se tome trebamo prilagoditi. Ovim načinom rada stvorena su jaka pčelinja društva u dva nastavka. Sada slijedi glavni zahvat proširenja prostora, stavljanja matične rešetke, već prema tome kako je koji pčelar usvojio svoju tehnologiju pčelarenja. Našim članovima savjetujem da postupe po metodi pčelara Vladimira Hunjadija koja je objavljena na našim stranicama pod naslovom Visokoproduktivno pčelarenje nastavljačama.

Pripremio: Arduino Bubola