“Dani meda” u Pazinu – ponos istarskih pčelara (2)

“Dani meda” u Pazinu – ponos istarskih pčelara (2)

«DANI MEDA» – subota, 22. veljače 2014.

25Po uobičajenom protokolu drugi je dan manifestacije rezerviran za stručno-edukativne skupove koji se redovno održavaju u Velikoj koncertnoj dvorani i uvijek budu izuzetno dobro primljeni od posjetitelja. Svake godine na predavanja organizirano dolaze pčelari iz Opatije, Rijeke i s otoka i nikad se nisu vratili doma razočarani, jer se predavači i teme pomno biraju i termini rezerviraju i par mjeseci prije «Dana meda». Danas su nam predavali dr.sc. Ivana Tlak Gajger s Veterinarskog fakulteta u Zagrebu, zatim pčelar i stručnjak za apiterapiju i pčelarski turizam Franc Šivic iz Slovenije, te gosti-predavači iz Italije: dr. Pierantonio Belletti, Giorgio della Vedova i Livio Dorigo. Teme predavanja bile su u rasponu od znanstvenih (rano utvrđivanje američke gnjiloće i nozemoze, borba protiv bolesti pčela) preko istraživačkih (zaštita ekotipova pčela) do komercijalnih (valorizacija pčelinjih proizvoda, pčelarski turizam i apiterapija). Iako meni osobno ovo nije prvi put da slušam ove predavače, moram priznati da mi je uvijek izuzetno drago ponovno vidjeti i čuti dr. Ivanu Tlak Gajger, bez obzira što njene članke redovno čitamo u časopisu «Hrvatska pčela», a posebno zadovoljstvo mi je bilo slušati izlaganje gospodina Franca Šivica, inženjera šumarstva i profesionalnog pčelara, apiterapeuta i promotora pčelarskog turizma u Sloveniji jer tek kad njega slušam shvatim koliko još moramo učiti o ovoj temi da bi je primijenili u našoj praksi. Znam da je i ostalim slušateljima nazočnim na predavanjima bilo itekako zanimljivo, jer su mi to u nastavku dana priznali, pa stoga još jednom pozdravljam izvrstan izbor predavača i tema, uvjeren da će se ponoviti i iduće 2015. godine na jubilarnim 10. «Danima meda». Pokazno-edukacijsko ocjenjivanje  senzorskih odlika meda koju je maloj sali držao prof. dr. sc. Dragan Bubalo s Agronomskog fakulteta u Zagrebu pokazalo se kao pun pogodak, pa ga je voditelj zbog velikog interesa i malog prostora morao upriličiti u dva navrata. Kako profesora Bubala cijenim još iz Pčelarske škole, a gledao sam ga na djelu još na sajmu u Gudovcu prošle godine, nisam ni sumnjao u odaziv pčelara na vođenu degustaciju, pa se nadam da će se ponoviti i dogodine.

  «Dani meda» i njihov značaj u unapređivanju pčelarstva u Istri

     26 O prodajno-izložbenoj manifestaciji «Dani meda» koja se svake veljače održava u Pazinu već 9 godina za redom uvijek sam pisao i pisat ću, jer je od prve u mene unijela toliko pozitivne energije da je sigurno neću potrošiti za ova života i da s nje uvijek odlazim doma bogatiji za nova saznanja, prijateljstva i doživljaje. O «Danima meda» pišu novinari dnevnog tiska i izvještavaju TV-kuće, a postoje i znanstveno-istraživački radovi (dr.sc. Kristina Brščić: «Uloga i značaj izložbi meda u promociji proizvoda») koji ukazuju na izuzetno pozitivan komercijalni, ali i edukativno-promotivni učinak ove priredbe, te navještavaju mogućnost da ona u bliskoj budućnosti  evoluira u itekako zanimljiv ruralno-turistički proizvod. Prošle godine pisao sam o «Danima meda» za časopis «Hrvatska pčela» posebno pohvalivši izdavanje prigodne dječje slikovnice (Bojana Božović: «Med za doručak») koje su osmislili, pomogli i realizirali UP «Lipa» iz Pazina, GK Pazin i Grad Pazin i tako pokazali kako može biti plodonosna suradnja lokalne zajednice, kulturnih ustanova i udruga, ako je nadahnuta višim ciljem i kad se projektu pristupa iskreno i bez skrivenih namjera. Tada sam napisao da je Pazin jedan od rijetkih gradova  s pčelarskom dušom, jer u njemu svi – i gradonačelnik i građani (bez obzira jesu li pčelari ili ne), veliki i mali, učitelji i odgajateljice, djeca u vrtićima i osnovci, mladi i stari na isti način razmišljaju o opstanku pčela, radišnosti pčelara i koristi meda, a isto tvrdim i danas.

Od prvog poziva UP «Lipa» da tvrtka u kojoj radim («Agroval» iz Buzeta) izloži svoj asortiman opreme i potrepština za pčelarstvo na «Danima meda» prošlo je 7 godina. U tom burnom razdoblju  desilo se puno toga uzajamno stimulativnog, jer susreti i kontakti s posjetiteljima ove priredbe – pčelarima iz Istre, Rijeke i primorja poticali su nas da sa svakim slijedećim izlaskom budemo još bolji, ažurniji u nabavi i povoljniji u cijeni. Osobno moram priznati da sam tek na «Danima meda» uočio širi kontekst svega vezanog uz pčelarstvo i odlučio se više posvetiti ovoj još uvijek podcijenjenoj grani gospodarstva, završiti pčelarsku školu, pomoći osnivanje Udruge pčelara Bujštine i afirmirati se po pitanju unapređivanja pčelarstva ne samo u svom okruženju, već i šire. Vjerujem da su na isti način «Dani meda» djelovali i na mnoge druge, pogotovo mlade  pčelare u Istri koji su se uključili u organizaciju ove hvalevrijedne manifestacije, ali i sličnih aktivnosti. Jer ona je vrhunac svega što jedna udruga (naravno uz financijsku pomoć lokalne samouprave i podršku drugih gradskih i županijskih institucija) može učiniti u popularizaciji pčelinjih proizvoda i za dignitet struke, ona je tako reći: šlag na torti, jer očekivati više pomalo je nerealno u ovakvoj krizi koju doživljavamo.

Prošlo je 9 godina otkako su pazinski pčelari na središnje mjesto u Spomen domu postavili apisarij (staklenu košnicu) i tako omogućili građanstvu da po prvi put gledaju u život pčele bez straha da će ih ubosti. Uz par starih košnica, alat i pribor iz prošlosti predstavio se manji broj proizvođača meda i drugih pčelinjih proizvoda, kao i pčelarske opreme – skromno, gotovo samozatajno kao što su to i sami pčelari po svojoj prirodi. Pustimo političare i druge govornike na otvaranju ove i sličnih izložbi: iako su uvijek puni hvale i obećanja, nisu oni nositelji tog događaja (možda tek katalizatori njene promocije): iza svega što se dešavalo i što će se dešavati oko «Dana meda» uvijek stoje pčelari UP «Lipa» i volonteri koje Udruga okuplja oko sebe tih dana! «Dani meda» samo za nas izlagače, posjetitelje i promatrače sa strane traje 2 dana, ali same pripreme za smotru i organizacija za slijedeću počinju odmah po završetku ove. To najbolje znaju gospoda Ranko Anđelini i Željko Ravnić, njihov Organizacijski i  Izvršni odbor, te ekipa pomagača kojima treba čestitati prije svega na entuzijazmu i dobroj volji, a zatim na organiziranosti i ustrajnosti. Jer lako je iz prikrajka uočiti neku grešku u protokolu i ogovarati organizatore, činjenica je da u moru bezidejnosti, pasivnosti i lijenosti ipak postoji otok na kojem ljudi ne čekaju da njihov posao obavi netko drugi, već sami zasuku rukave i prionu unapređivanju svoje struke na svom području – svatko onako kako najbolje zna i može. Ovaj idealistički duh na svu sreću još uvijek živi u Pazinjanima i prijateljima iz drugih udruga koji im pomažu sve ove godine i samo zahvaljujući tom elanu su «Dani meda» mogli u relativno kratkom razdoblju prerasti lokalne okvire i postati priredba na koju smo ponosni i van nacionalnih okvira. Prošlo je 7 godina otkako je tadašnji župan Ivan Jakovčić u svom pozdravnom govoru ovu priredbu stavio uz bok porečke «Vinistre» i smotre pršuta u Tinjanu do danas kada predsjednik Hrvatskog pčelarskog saveza Martin Kranjec na otvaranju devetog izdanja «Dana meda» naglašava činjenicu da su kvalitetom i kvantitetom postali druga pčelarska manifestacija u državi. Pohvala je mnogo, ali sam siguran da oni neće organizatore učiniti oholima, već će kao i uvijek na njih gledati kao izazov da u slijedećem izdanju budu još bolji.

11S «Danima meda» nisu samo rasli pčelari koji su od stidljivih amatera i hobista stasali u prave profesionalce i robne proizvođače meda i tvrtke direktno ili indirektno vezane za pčelarstvo (proizvodnja i trgovine ambalažom, zaštitnom opremom, pčelarskom tehnikom i slično), već i šire građanstvo, jer je uz popularizaciju meda paralelno išla i edukacija o koristima zdrave prehrane općenito i poruka o povratku čovjeka u prirodu. Neka i samo 1 % od rijeke dječice koja svake godine pohode na «Dane meda» jednog dana postanu pčelari, naša će struka biti ponosna na nasljeđe koje je donijela ova priredba, a više je nego sigurno da će svi oni zavoljeti med i druge pčelinje proizvode, upravo zahvaljujući onome što su vidjeli na izložbi i što su im tom prigodom s puno predanosti i ljubavi objašnjavali njihovi vodiči – pčelari volonteri iz čitave Istre. A ne smijemo zaboraviti da su oni i ti koji svih ovih godina uoči «Dana meda» posjećuju vrtiće i škole u okolici i trude se djeci objasniti smisao i ulogu pčela ne samo u prehrani i medicini, već i u opstanku naše planete i tako približiti pčelarstvo kao jedno od najplemenitijih zanimanja jučer, danas i sutra. To je snaga i duh ove priredbe kako je ja doživljavam, iako zbog poslovnih obveza tijekom ta dva dana jednostavno ne stignem pratiti sva događanja, pa mi često promaknu i izuzetno dobra predavanja ili prezentacije. I to je ono čemu želim dati naglasak, za razliku od članaka koji kao se nadmeću u brojkama izlagača i posjetitelja (iako uopće nije sporno da one rastu iz godine u godinu: 2008. – 40 izlagača i 4.000 posjetitelja; 2014. – 80 izlagača i 8.000 posjetitelja), prenose stara obećanja o zaštiti izvornosti istarskog meda, izgradnji Centra za pčelarstvo u Cerovlju ili ova najnovija – o okupljanju istarskih pčelara u klaster. Po mom mišljenju nije rekordan broj izlagača i mnoštvo posjetitelja ono čime se trebaju ponositi Pazinjani i UP «Lipa», već stručno osmišljeno djelovanje u pravcu razvitka pčelarske struke, te zajednički rad i zalaganje s puno odricanja, ne samo par entuzijasta na čelu udruge, već svakog pojedinog člana Udruge i institucija uključenih u organizaciju!

Zato još jednom sve čestitke organizatorima, partnerima i pokroviteljima ove priredbe koja nije nikad bila običan sajam za razgledanje nama najdražeg i najslađeg istarskog blaga, već i mnogo, mnogo više što znaju domaći ljudi, ali i turisti iz Italije i Slovenije koji sve češće dolaze u Pazin s namjerom da posjete ovu manifestaciju i doma se vrate ne samo s par teglica zdravog istarskog meda, već i puni pozitivne energije kojom zrače naši pčelari.

Tekst i fotografije:

Damir Gregurić

(Udruga pčelara Bujštine)

[Not a valid template]

 

 

 

23/02/2014 / Zanimljivosti / Tags: , ,

Share the Post

Komentari

Nema komentara.

Komentiraj

“Dani meda” u Pazinu – ponos istarskih pčelara (2)

      Autora knjige koja je pred vama, gospodina Josipa Križa imao sam prigodu više puta slušati u formalnim i manje neformalnim prigodama i uvijek je na mene ostavljao isti dojam. Strastven je to čovjek pun ljubavi prema pčelama. Rođen da živi za svoje ideje i da svoje stavove brani iskreno, ponekad i preburno, ali uvijek potkrijepljeno spoznajama iz bogate pčelarske prakse koje nikad nije čuvao samo za sebe, već ih je prvog dana pčelarenja nesebično dijelio svojim kolegama. Nikad do kraja shvaćen i još uvijek nedovoljno priznat za trud i kontinuiran rad na unapređivanju pčelarstva u Hrvatskoj, Josip se u tim trenucima vraća svojim ljubimicama, jer: „Pčele ne donose pčelaru samo med, propolis i druge materijalne koristi, već duševni i fizički mir, pobuđuju tolerantnost koja rađa životno zadovoljstvo, sreću i radost pčelaru i njegovoj obitelji.“

Plemenita dužnost - pčelar    

 Iz svake rečenice njegovog novog djela „Uzgoj i odabiranje matica pčela“ očita je njegova ogromna intelektualna i duševna energija, želja za znanjem, a isto toliko i ljubav prema pčelarima. Iako ih nastavlja kritizirati zbog loše pčelarske prakse, upozoravajući ih da su nepoznavanje biologije i fiziologije pčela, primjena nepravilne tehnologije, pretjerana samouvjerenost i egoizam i dalje česti uzroci slabosti zajednica, širenja bolesti i na kraju i njihova ugibanja. Nemojmo se igrati pčelara, već tu plemenitu dužnost obavimo kako treba!“ Zato ne treba čuditi da je Josip Križ na čelu pčelarskog društva „Lipa“ iz Zagreba od njenog osnutka i da se zajedno sa svojim kolegama može ponositi brojnim aktivnostima, inicijativama i projektima, kao i na istupima u medijima gdje populariziraju pčelarsku struku i čine sve kako bi unaprijedili pčelarstvo - ne samo na području djelovanja Udruge, već u čitavoj Hrvatskoj.

Uzgoj matica   

Knjiga „Uzgoj i odabiranje matica pčela“ ima 120 stranica i gotovo isti broj pomno odabranih fotografija koje dopunjavaju edukaciju budućih uzgajivača matica pčela, kojima je prvenstveno namijenjeno ovo štivo. Sigurno je da ne može škoditi ni onima koji se uzgojem pčela i matica profesionalno bave - kako bi obnovili svoje znanje ili naučili nešto novo i potvrdili ono što već znaju. Autor često ponavlja rečenicu: „Pčelinja zajednica vrijedi onoliko koliko vrijedi njezina matica!“ što dovoljno govori o važnosti ove knjige. Iako već u predgovoru pomalo rezignirano kaže: „Danas je doba digitalizacije i internetizacije, ali pčele ne poznaju ljudski tehnološki napredak, već žive u zajednici koju čovjek do današnjeg dana nije i neće nikada do kraja istražiti.“  Upravo iz tog razloga Križ naglašava: „Zato svi oni koji se bave ovim plemenitim poslom moraju učiti od pčela i raditi samo ono što one žele i kako žele.“ A tko bolje razumije pčele od Josipa koji se njihovim proučavanjem bavi od rane mladosti, a uzgojem matica više od dva i pol desetljeća? Svatko tko se bavi pčelama iz ljubavi, a ne zbog profita, zna da pčelarstvo nije posao, već - poziv! Josip se tom pozivu odazvao još kao dječak uz svoju baku, a isti žar ga drži i danas i to ga je i navelo da napiše još jednu knjigu posvećenu kraljici pčela – matici.

  Kako zamijeniti maticu?

 U ovoj će knjizi svi pčelari, pogotovo početnici i amateri, naći odgovore na pitanja kao: Zašto uzgoj i odabiranje matica? Što je to starter, a što su oplodnjaci? Kako uzgojiti maticu za svoje potrebe? Što je to feromon praznog saća? Kako se matica pari s trutom prirodno, a kako se vrši umjetno osjemenjivanje? Koja je uloga trutova u pčelinjoj zajednici? Kada mijenjati maticu? Kako se pravilno vrši dodavanje i zamjena matice? Kako čuvati neoplođene, a kako oplođene matice? Osim toga autor skreće pozornost na najčešće greške pčelara u radu s maticama, ali i općenito u uzgoju pčela i proizvodnji meda. U pčelarskoj praksi danas postoji niz tehnika i tehnologija koje početnike zbunjuju, no kako naglašava i sam Josip: „Početnicima treba nesebična pomoć i ne treba im zamjerati na tome, već ih savjetovati i pokazati kako se treba ispravno raditi.“ No, zato je oštar prema pojedincima s dugogodišnjom (lošom) pčelarskom praksom, jer ih je gotovo nemoguće odviknuti od nekih posve pogrešnih metoda rada. „Ništa se ne smije raditi napamet!“ jer uzrok slabim proizvodnim rezultatima najčešće nije negdje vani, već u samom pčelaru, prvenstveno njegovom nepoznavanju biologije pčela i funkcioniranja pčelinje zajednice, odnosno tvrdoglavom nepoštivanju prirodnih zakona koji vladaju unutar košnice. 

Knjiga za svaku preporuku    

Možda Josip Križ ne može govoriti o molekularno-genetičkim teorijama jer za to nema formalnog obrazovanja, no nakon više od tri i pol desetljeća bavljenja uzgojem pčela ispunjenih proučavanjem, nizom pokusa i eksperimenata, on je usavršio tehničko-tehnološki i biotehnološki proces uzgoja matica od jajeta do izlaska matice iz matičnjaka do te mjere da njegova kompetencija ne samo nije upitna, već je itekako respektabilna. S druge strane, njegov je stil pisanja jednostavan i lako razumljiv svima kojima je namijenjen, što je dodatna vrijednost koju trebaju cijeniti i oni koji ga podržavaju i oni koji ga kritiziraju.     Knjigu „Uzgoj i odabiranje matica pčela“  toplo preporučujemo svima koji su tek ušli u pčelarstvo, kao i onim poduzetnijeg duha kojima će ova knjiga pomoći da rasplamsaju svoju inventivnost i kreativnost da učine korak naprijed i uzgojem pčelinjih matica se počnu baviti profesionalno. Osim autora, pohvalu zaslužuje i nakladnik (PD „Lipa“), lektor (Ivana Berg Divald), autori fotografija (Marko Križ, Milanko Barać, Krešimir Caba, Oliver Novosel, Darko Vukašinović, Orosman Burgueno), kao i sponzori (Gradski ured za poljoprivredu i šumarstvo grada Zagreba, Tamburaški sastav Gazde, te tvrtke Apivita iz Varaždina i Galamed iz Obrovca Sinjskog).