U srijedu, 26. travnja 2023. godine uz parkirani VW kombi s natpisom „Bookmobil“ i policama punih dječjih knjiga te uz dvije vrijedne „pčelice“ Maju i Draganu, bio sam svjedok entuzijazmu, empatiji i iznenađujuće velikoj dječjoj znatiželji kad se radi o knjigama, pčelama i medu. Bookmobil je poslužio i za izložbu na otvorenom najljepših fotografija s natječaja „Čuvajmo pčele“ Udruge pčelara Bujštine i Hrvatskog apiterapeutskog društva.

   Književni event je organizirala Maja Klarić, mlada pjesnikinja, prevoditeljica i putopjesnikinja, u dogovoru s upravom i osobljem umaškog dječjeg vrtića „Duga – Arcobaleno“ jer su njihova vrata uvijek otvorena za ovakve sadržaje. A tog je prekrasnog prijepodneva, svoju mobilnu knjižnicu kao nekom čarolijom, Maja pretvorila u centar ljubavi prema pisanoj riječi ispred kojeg će se zbivati i svi ostali događaji u suradnji s Draganom Pević, pčelaricom iz Barboja kod Umaga i vrijednom aktivisticom Udruge pčelara Bujštine i Hrvatskog apiterapeutskog društva.

    Oko „Bookmobila“ je to prijepodne stvarno prštalo od dječjih pitanja na koje samo dovitljiv pčelar može spremno dati njihovoj dobi prilagođen odgovor: zašto je matica glavna u košnici, što rade radilice, jesu li trutovi uistinu tako lijeni kako se priča, kako se pčele međusobno sporazumijevaju u toj gužvi i kako nastaje med. U toj igri pitanja i odgovora, uz čitanje priča iz knjiga „Pčelica Jelica i medo Edo“ Katarine Halužan, „Pčelice“ Gordane Hegić i „Pčela i ja“ Alison Jay i kušanje meda, dva sata je prošlo nevjerojatno brzo i nikome nije bilo dosadno: ni djeci niti odgojiteljicama ni slučajnim prolaznicima.  

Promatrajući sa strane Maju, Draganu i odgajateljice, pomislio sam kako djeca obično sanjaju da kad odrastu postanu doktori, učitelji, vatrogasci, piloti, čak i astronauti, a gotovo nikome od njih ne padne na pamet da postanu pčelari. Zašto? Trude li se roditelji, odgajatelji, nastavnici uvjeriti svoje mališane kako je biti pčelar jedno od najčasnijih poziva koje postoji, jer oni pomažu, hrane i skrbe o najkorisnijim bićima na našoj planeti? Ne znam hoće li netko od ove dječice doći doma, pa reći tati i mami: „Kad odrastem želim biti pčelar!“ ili će tek spomenuti da je med sladak (u što su se sami uvjerili kušajući ga na degustaciji u sklopu eventa) i zdrav (jer je to danas rekla neka teta u vrtiću), hoće li zapamtiti samo činjenicu da med prave pčelice u svojim košnicama od nektara koje skupljaju u prirodi ili i riječi o opasnostima koje ih vrebaju zbog „zločestih“ ljudi koji ih truju pesticidima čega smo ponovno svjedoci posljednjih tjedana (pomori pčela u Međimurju, Bjelovaru, Daruvaru…)?

    Znam, reći će mi da sam prestrog i da priželjkujem nemoguće i to još od djece u toj dobi! Zbog užurbanog tempa života, u urbanim područjima mnogo djece raste gotovo bez ikakvog kontakta s prirodom, pa stoga empatiju prema pčelama zna nadvladati strah od uboda koji se prenosi s koljena na koljeno. Kad bi isti ti roditelji s djecom, ali i odgajateljima i učiteljima, svako proljeće posjetili jednog od lokalnih pčelara da im na svom pčelinjaku ispriča priču o nevjerojatnom poslu koji pčele obavljaju izvan i unutar košnice, više sam nego siguran da bi se svi vratili kući oduševljeni s željom da se što prije vrate u prirodu i ponove iskustvo. Mi smo ipak bili na asfaltu, okruženi zgradama i automobilima, a ne u šumi ili na livadi punoj cvijeća i razigranih pčelica. No, zahvaljujući našim vrijednim voditeljicama Maji i Dragani, „mali sat pčelarstva“ bio je izuzetno zabavan i poticajan, a vrijeme je proletjelo u hipu, gotovo poput neke pčelice što žuri od cvijeta do cvijeta.

    Naš rad je dugoročan, želimo da svako dijete nauči zašto su važne pčele i drugi oprašivači, da shvate rizik s kojim se ove vrste suočavaju i osjete da su i sami vitalni dio u brizi za sva živa bića i budući čuvari prirode. Ovaj je put mnogo toga izostalo u edukaciji: od pčelarskih kombinezona (koje djeca povezuju s astronautskim odijelima) preko košnica i dimilica do navale adrenalina od promatranja pčela u apisariju, ali ćemo to nadoknaditi u nekoj od slijedećih epizoda, jer ovo je tek početak jednog novog projekta naše Udruge s ciljem da već od malih nogu pažnju svojih sugrađana usmjerimo na brigu i zaštitu okoliša kako bi je očuvali za buduće generacije.

     Stoga još jednom veliko hvala svim organizatorima i suradnicima u ovom eventu, prije svega našim vrijednim „pčelicama“ Maji i Dragani koje su sve odradile za čistu peticu, kao i mališanima koji su učestvovali u događaju, u nadi da će kad odrastu barem u svojoj ishrani koristiti med, a možda netko od njih i ozbiljno razmisli o tome da postane pčelar, možda čak ekolog, prirodoslovac ili – zašto ne –  entomolog…

TEKST I FOTO: Damir Gregurić, Udruga pčelara Bujštine