dr.sc. GORDANA HEGIĆ: PČELINJI PROIZVODI I NJIHOVO KORIŠTENJE U PREHRANI I APITERAPIJI

Dr.sc. Gordana Hegić, predsjednica Hrvatskog apiterapijskog društva u srijedu, 5. listopada 2016.  godine održala je u Umagu stručno predavanje pod naslovom „Pčelinji proizvodi i njihovo korištenje u prehrani i apiterapiji“. Organizatori – udruga pčelara Bujštine i POU „Ante Babić“ upriličili su i degustaciju meda lokalnih pčelara. Dvorana je bila puna, predavanje je bilo veoma zanimljivo, kako za pčelare iz Umaga i okolice, tako i za građane, laike kad je u pitanju apiterapija, pa utoliko i znatiželjnije. Dr. sc. Gordana Hegić:

037 (sažetak predavanja u Umagu, 5. listopada 2016.)

Zbog svog kompleksnog sastava i sinergijskog učinka med, propolis, matična mliječ i apitoksin, kao i pelud u posljednje vrijeme postaju sve popularniji, jer za razliku od sintetičkih lijekova kojima se iz dana u dan otkrivaju neželjene nuspojave, sve je više kliničkih ispitivanja pčelinjih proizvoda koji nepobitno dokazuju da njihova upotreba blagotvorno djeluje na organizam. U uvodnom dijelu predavačica se dala odgovor na pitanje koje muči većinu potrošača: „Kako prepoznati lažni med?“

Potom se predavačica malo zadržala na općim značajkama pojedinih pčelinjih proizvoda. Kao i inače, bez obzira da li se o njihovim specifičnostima govori iz znanstvenog, medicinskog ili nutricionističkog aspekta na prvom je mjestu uvijek – med.

 

042Kao prirodan proizvod medonosnih pčela i biljaka, po porijeklu može biti od nektara ili medne rose. Nektarni med može biti unifloran, multifloran ili mješani (nektarni + medljikovac). Med ne mora uvijek biti sladak, primjerice kvalitetan kestenov med je gorak, med od nekih vrsta livadnog bilja može biti i kiseo. Livadni med ima drugačiji okus ovisno o godišnjem dobu, području odakle potječe i mikrolokaciji. Različitost medova ukazuje da, osim zajedničkih fizikalnih i kemijskih karakteristika, imaju i specifična svojstva biljaka od kojih potječu. Boja, okus i miris najvažnija su organoleptička svojstva meda i ovise o biljnom porijeklu te uvjetima prerade i čuvanja. Predavačica je naglasila da da med mogu proizvesti samo pčele, dok se različiti kućni pripravci npr. mješavina cvijeta od maslačka i šećera nikako ne mogu nazivati medom. I ovom je prigodom ponovila dvadesetak uvijeta pod kojima med smije izaći na tržište s naglaskom da mu se ni u kom slučaju ne smiju dodavati sredstava za konzerviranje ili aromatiziranje, što je nažalost postao trend, pa je navela i par primjera s polica u našim trgovinama. Brojni nutricionisti skreću pažnju na ljekovita svojstva meda, no pritom ne ističu pojedine vrste, a neke imaju i svoja specifična djelovanja. Djeci se preporučuju slađi medovi kao što su bagrem, amorfa i neke vrste livadnog i cvjetnog meda, a osobe koje ne vole previše slatko više cijene kestenov med. Lipov med djeluje uništavajuće na streptokoke i stafilokoke (uzročnike bolesti dišnih organa i drugih gnojnih upala) čak i razrijeđen u omjeru 1:160. Kaduljin med zbog izuzetno pozitivnog učinka u liječenju respiratornih organa putova, te jačanje imunosustava je najcjenjeniji hrvatski med, poznat širom svijeta. Med od crnogorične medljike, bez obzira jelove ili smrekove osim što je ukusan, bogat je nizom za naše zdravlje neophodnih minerala, pa se posebno preporučuje slabokrvnim osobama i rekonvalescentima. Med je vrhunski prirodni proizvod i preporučuje se u svim životnim dobima, iako kod djece u dobi do 1 godine valja biti izuzetno oprezan zbog mogućih komplikacija.. Narodna medicina i mnogi liječnici koriste med kao pomoćno sredstvo za ublažavanje kašlja, kod prehlade, nadražaja grla i dušnika. Med poboljšava tjelesne i mentalne funkcije te smanjuje zamor. Med je biokatalizator što znači da je svaki med dobar za probavu, pa se preporuča za normalizaciju funkcije organa za probavu, ali i kod akutnih i kroničnih probavnih problema kao što su zatvor, čir na želucu i dvanaesniku. Lokalna aplikacija meda u nos pokazala je odličan učinak kod akutnih i kroničnih bolesti nosa, sinusa, mandula i grla (potrebne su 2 aplikacije dnevno u trajanju 5 – 10 dana).

Propolis je mješavina smolastih sastojaka (pupoljaka ili kore drveća) koji se luče tijekom proljeća i ljeta; što znači da je zajednički proizvod biljaka i pčela. Sadrži preko 300 različitih sastavnica, 22 minerala i 7 vitamina. Propolis koji se stavlja na tržište mora sadržavati najmanje 35 % tvari koje ekstrahiraju alkoholom. Propolis ima širok spektar aktivnosti: kao snažan antioksidans učinkovito djeluje protiv slobodnih radikala, u stomatologiji se koristi  kao sredstvo u prevenciji ili pomoć pri liječenju paradentoze, za jačanje zubnog mesa, a novija istraživanja govore da ima i antikancerogeni učinak. Propolis je prirodna alternativa antibioticima: učinak mu je slabiji, ali je manje toksičan, ne stvara rezistenciju i ne oštećuje normalnu crijevnu mikrofloru. Dr. sc. Gordana Hegić nas je podsjetila da se 18. studenog obilježava „Europski dan svjesnosti o antibioticima”, pa moli Udrugu da se na primjeren način uključi u ovu kampanju.

076Pelud nije pčelinji proizvod, već su to muške spolne stanice biljaka, koje skupljaju pčele radilice, oblikuju u grudice i pohranjuju u saće kao izvor bjelančevina, važnih vitamina (A, B-kompleksa, C, D, E, K, i rutin) i 28 minerala, te brojnih minerala (u tragovima).Prema načinu dobivanja dijeli se na skidani pelud (skupljen skidačem) i vađeni (perga vađena iz stanica saća). Na tržište dolazi osušen (u obliku mrvica ili mljeven) i pothlađen. Svjež pelud se mora čuvati pothlađen na 18*C, umiješan u med ili steriliziran sušenjem u tamnoj hermetički zatvorenoj posudi. Rok trajanja svježeg peluda je 12 mjeseci, a umješanog u med 2 godine. Pelud potiče nastajanje bijelih i crvenih krvnih zrnaca, djeluje na spolne žlijezde, štiti od srčamih aritmija i krvnih ugrušaka. Lecitin iz peluda čuva mozak i živce, vraća oslabljenu koncentraciju i pamćenje. Pelud regulira rad crijeva, poboljšava raspoloženje, pomaže kod oboljenja prostate, ublažava porodne bolove i olakšava porod. 1 g peluda sadrži višednevnu potrebnu dozu rutina koji se naziva i vitaminom mladosti. Predavačica sugerira muškom dijelu publike u dobi iznad 50 godina svakodnevno konzumiranje 15 g peluda kao prevenciju u hipertrofiji prostate.

Matična mliječ koju nazivaju kraljicom pčelinjih prozvoda, izlučevina je posebnih žlijezda (mladih pčela radilica. Sirova „čista“ prirodna matična mliječ (koja je ujedno najbolja i najkvalitetnija za ljudski organizam) je bijele do bljedožućkaste boje, gusta i tekuća, karakteristična mirisa i kiselkastog, pomalo ljutog okusa. Na tržište se stavlja u izvornom obliku ili liofizirana. Mora se čuvati u tamnoj hermetički zatvorenoj posudi na temperaturi -18*C. Rok trajanja u izvornom obliku je 1 godina, a u liofiziranom 2 godine. Matična mliječ je pokazala pozitivan terapijski učinak kod angine, alergija, anemije, gripe, psorijaze, krvnog pritiska (bez obzira: visok ili nizak!), nedostatka apetita, opekotina i problema s probavom.

079Apiterapija – primjena pčelinjih proizvoda u liječenju određenih zdravstvenih tegoba, ali i svakodnevna upotreba pčelinjih proizvoda u prehrani kojoj je cilj očuvanje zdravlja odnosno prevencija bolesti kod ljudi i životinja,  sastavni je dio prirodne medicine, komplementarna je metoda: ne liječimo osnovnu bolest, ali pomažemo njenom izliječenju, često i tamo gdje je konvencionalna medicina nemoćna. Primjena pčelinjih proizvoda u apiterapiji nije samo oralna već i lokalna: aplikacira se putem kože na mjesta gdje je to potrebno, primjerice med na rane koje sporo zarastaju, otopina propolisa na gljivične infekcije stopala, kod pojave herpesa, pčelinjeg voska u raznim prirodnim melemima i kremama, pčelinjeg otrova kod reumatskih tegoba, matične mliječi u kremama protiv bora i sl.

Med se odlikuje izvanrednom prolaznošću kroz kožu hraneći tako mišićne slojeve glikogenom koji usporava starenje kože, pa se koristi i za apikozmetiku. Zbog bolje ishranjenosti potkožno mišičje dobiva bolji tonus, a zahvaljujući ugljikohidratima, mineralima, vitaminima i kiselinama od kojih se sastoji, med kožu njeguje, vlaži i pomaže joj da zadrži vlastitu vlagu te tako sprječava prerano starenje i pojavu bora, štiti kožu od gljivica i bakterija, ublažava upalne procese, štiti od slobodnih radikala i na kraju hrani kožu. Med se preporučuje kod opekotina, rana, ekcema, dekubitusa, herpesa, psorijaze hiperkeratoze i atrofije kože. Gotovo nezaobilazni sastojak svakog prirodnog melema je pčelinji vosak, jer sadrži 4.096 IJ vitamina A i dosta vitamina F koji igraju važnu ulogu u sprječavanju nastanka ekcema i isušivanja kože.

Pred sam kraj predavanja dr. sc. Gordana Hegić je ponovila činjenicu da je vrijednost meda i u tome što se mnoge djelotvorne tvari (lijekovi, vitamini, hormoni, aktivne tvari iz ljekovitog bilja) bolje iskoriste u ljudskom organizmu, pošto med poboljšava njihovu resorpciju jer sadrži organske kiseline, mineralne tvari, prirodne boje, eterična ulja te aromatske tvari. I dalje naglašava da je važno uzimati med svakodnevno.  Razloga za redovitu upotrebu ima na stotine – zubi i zubno meso će biti zdraviji, probava i stolica redovita, metabolizam uspješniji, najveći organ – koža elastičnija i zdravija, naš će organizam biti otporniji na viruse, bakterije, karcinom, alergije…

I na kraju predavanja dr. sc. Gordana Hegić kaže da je potrošači obično pitaju gdje i kako kupiti kvalitetan med? Njen je odgovor bio jednostavan: direktno od lokalnog pčelara, na kućnom pragu ili u pčelinjaku. Upravo iz ovog razloga je publici podijeljen i prigodan letak Udruge na kojem je popis svih registriranih pčelara na području sjeverozapadne Istre

Gordana Hegić je darivala sve prisutne proizvodima iz apiaromaterapijske linije tvrtke „Biorad“ čiji je vlasnik, kao i knjižice sa sažecima s Prvog hrvatskog simpozija o apiterapiji nedavno održanim u sklopu 2. Pčelarskog sajma „Apitera“ u Zagrebu. Nakon predavanja dr. sc. Hegić je odgovarala na brojna pitanja iz publike, te održala i malo apiterapijsko savjetovalište uz kratku prezentaciju apiinhalatora. Zahvaljujemo vrsnoj predavačici ljubaznim kao i organizatorima, te se nadamo još kojem ovakvom događaju u Umagu.

029 028 033 038 043 046

06/10/2016 / Zanimljivosti

Share the Post

Komentari

Nema komentara.

Komentiraj

dr.sc. GORDANA HEGIĆ: PČELINJI PROIZVODI I NJIHOVO KORIŠTENJE U PREHRANI I APITERAPIJI

      Autora knjige koja je pred vama, gospodina Josipa Križa imao sam prigodu više puta slušati u formalnim i manje neformalnim prigodama i uvijek je na mene ostavljao isti dojam. Strastven je to čovjek pun ljubavi prema pčelama. Rođen da živi za svoje ideje i da svoje stavove brani iskreno, ponekad i preburno, ali uvijek potkrijepljeno spoznajama iz bogate pčelarske prakse koje nikad nije čuvao samo za sebe, već ih je prvog dana pčelarenja nesebično dijelio svojim kolegama. Nikad do kraja shvaćen i još uvijek nedovoljno priznat za trud i kontinuiran rad na unapređivanju pčelarstva u Hrvatskoj, Josip se u tim trenucima vraća svojim ljubimicama, jer: „Pčele ne donose pčelaru samo med, propolis i druge materijalne koristi, već duševni i fizički mir, pobuđuju tolerantnost koja rađa životno zadovoljstvo, sreću i radost pčelaru i njegovoj obitelji.“

Plemenita dužnost - pčelar    

 Iz svake rečenice njegovog novog djela „Uzgoj i odabiranje matica pčela“ očita je njegova ogromna intelektualna i duševna energija, želja za znanjem, a isto toliko i ljubav prema pčelarima. Iako ih nastavlja kritizirati zbog loše pčelarske prakse, upozoravajući ih da su nepoznavanje biologije i fiziologije pčela, primjena nepravilne tehnologije, pretjerana samouvjerenost i egoizam i dalje česti uzroci slabosti zajednica, širenja bolesti i na kraju i njihova ugibanja. Nemojmo se igrati pčelara, već tu plemenitu dužnost obavimo kako treba!“ Zato ne treba čuditi da je Josip Križ na čelu pčelarskog društva „Lipa“ iz Zagreba od njenog osnutka i da se zajedno sa svojim kolegama može ponositi brojnim aktivnostima, inicijativama i projektima, kao i na istupima u medijima gdje populariziraju pčelarsku struku i čine sve kako bi unaprijedili pčelarstvo - ne samo na području djelovanja Udruge, već u čitavoj Hrvatskoj.

Uzgoj matica   

Knjiga „Uzgoj i odabiranje matica pčela“ ima 120 stranica i gotovo isti broj pomno odabranih fotografija koje dopunjavaju edukaciju budućih uzgajivača matica pčela, kojima je prvenstveno namijenjeno ovo štivo. Sigurno je da ne može škoditi ni onima koji se uzgojem pčela i matica profesionalno bave - kako bi obnovili svoje znanje ili naučili nešto novo i potvrdili ono što već znaju. Autor često ponavlja rečenicu: „Pčelinja zajednica vrijedi onoliko koliko vrijedi njezina matica!“ što dovoljno govori o važnosti ove knjige. Iako već u predgovoru pomalo rezignirano kaže: „Danas je doba digitalizacije i internetizacije, ali pčele ne poznaju ljudski tehnološki napredak, već žive u zajednici koju čovjek do današnjeg dana nije i neće nikada do kraja istražiti.“  Upravo iz tog razloga Križ naglašava: „Zato svi oni koji se bave ovim plemenitim poslom moraju učiti od pčela i raditi samo ono što one žele i kako žele.“ A tko bolje razumije pčele od Josipa koji se njihovim proučavanjem bavi od rane mladosti, a uzgojem matica više od dva i pol desetljeća? Svatko tko se bavi pčelama iz ljubavi, a ne zbog profita, zna da pčelarstvo nije posao, već - poziv! Josip se tom pozivu odazvao još kao dječak uz svoju baku, a isti žar ga drži i danas i to ga je i navelo da napiše još jednu knjigu posvećenu kraljici pčela – matici.

  Kako zamijeniti maticu?

 U ovoj će knjizi svi pčelari, pogotovo početnici i amateri, naći odgovore na pitanja kao: Zašto uzgoj i odabiranje matica? Što je to starter, a što su oplodnjaci? Kako uzgojiti maticu za svoje potrebe? Što je to feromon praznog saća? Kako se matica pari s trutom prirodno, a kako se vrši umjetno osjemenjivanje? Koja je uloga trutova u pčelinjoj zajednici? Kada mijenjati maticu? Kako se pravilno vrši dodavanje i zamjena matice? Kako čuvati neoplođene, a kako oplođene matice? Osim toga autor skreće pozornost na najčešće greške pčelara u radu s maticama, ali i općenito u uzgoju pčela i proizvodnji meda. U pčelarskoj praksi danas postoji niz tehnika i tehnologija koje početnike zbunjuju, no kako naglašava i sam Josip: „Početnicima treba nesebična pomoć i ne treba im zamjerati na tome, već ih savjetovati i pokazati kako se treba ispravno raditi.“ No, zato je oštar prema pojedincima s dugogodišnjom (lošom) pčelarskom praksom, jer ih je gotovo nemoguće odviknuti od nekih posve pogrešnih metoda rada. „Ništa se ne smije raditi napamet!“ jer uzrok slabim proizvodnim rezultatima najčešće nije negdje vani, već u samom pčelaru, prvenstveno njegovom nepoznavanju biologije pčela i funkcioniranja pčelinje zajednice, odnosno tvrdoglavom nepoštivanju prirodnih zakona koji vladaju unutar košnice. 

Knjiga za svaku preporuku    

Možda Josip Križ ne može govoriti o molekularno-genetičkim teorijama jer za to nema formalnog obrazovanja, no nakon više od tri i pol desetljeća bavljenja uzgojem pčela ispunjenih proučavanjem, nizom pokusa i eksperimenata, on je usavršio tehničko-tehnološki i biotehnološki proces uzgoja matica od jajeta do izlaska matice iz matičnjaka do te mjere da njegova kompetencija ne samo nije upitna, već je itekako respektabilna. S druge strane, njegov je stil pisanja jednostavan i lako razumljiv svima kojima je namijenjen, što je dodatna vrijednost koju trebaju cijeniti i oni koji ga podržavaju i oni koji ga kritiziraju.     Knjigu „Uzgoj i odabiranje matica pčela“  toplo preporučujemo svima koji su tek ušli u pčelarstvo, kao i onim poduzetnijeg duha kojima će ova knjiga pomoći da rasplamsaju svoju inventivnost i kreativnost da učine korak naprijed i uzgojem pčelinjih matica se počnu baviti profesionalno. Osim autora, pohvalu zaslužuje i nakladnik (PD „Lipa“), lektor (Ivana Berg Divald), autori fotografija (Marko Križ, Milanko Barać, Krešimir Caba, Oliver Novosel, Darko Vukašinović, Orosman Burgueno), kao i sponzori (Gradski ured za poljoprivredu i šumarstvo grada Zagreba, Tamburaški sastav Gazde, te tvrtke Apivita iz Varaždina i Galamed iz Obrovca Sinjskog).