Fešta pčelara Bujštine na kraju sezone

FESTA 201419„Sve je isto k’o i prije, samo su nam košnice praznije…“ – konstatirao je s tugom u očima jedan od pčelara sa stažem preko 30 godina u kojem se ne sjeća lošije sezone. Uzroci su tom pčelarskom jadu u Istri identični stanju u pčelinjacima s kontinentalnog dijela Hrvatske: kao da su se protiv težaka, posebice vinogradara i pčelara ove godine ujedinile sve moguće i nemoguće klimatske neprilike. Bagrem kao glavna paša istarskih pčela je potpuno podbacio, a nisu se ni kesten ni lipa pokazali u najboljem izdanju. Pčelarima su ovo proljeće i ljeto oči bile non-stop uprte u nebo („Bar da se bar malo smiluje i poštedi nas kiša i tuče!“), a naposlijetku u livadu kao posljednju šansu – ne za „med i šolde“, već za puko preživljavanje njihovih ljubimica! „Još nije kraj priče!“ – tvrde optimistično oni pčelari koji se nadaju da će se ipak njihove pčelice za rujanskog sunca stići spremiti za zimu. I zaista: livade kao da su živnule, a s njima i najmarljiviji kukci što postoje na ovom svijetu. „Tvornica na otvorenom nikada nije sigurna!“ – gorka je istina o slatkom biznisu, a jedina sreća u nesreći je ovogodišnji pad cijene šećeru, neophodnom za prihranjivanje pčela kojeg ove sezone nitko u Istri nije mogao izbjeći. No, svi ovi problemi ipak nisu toliko razjadili pčelare Bujštine i njihove prijatelje iz drugih dijelova Istre da ne bi održali tradicionalni rujanski domjenak. Sve sreća, ovaj put je pčelarima bilo vrijeme naklonjeno, a prostor za održavanje fešte ustupio im je NK Dajla i ovim im se putem još jednom želimo zahvaliti na velikodušnosti i srdačnosti. Okupljanje je počelo već izjutra, jer se spremao bogat meni: čuveni gulaš u kotliću s palentom a la Slavko & Marinko, roštiljada u režiji Marčela i Istoka, te kolači koje je i za ovu priliku pripremila gospođa Vežnaver. Pozivu na feštu u Dajli se odazvalo se 50-tak članova udruge, njihove obitelji i prijatelji iz UP „Lipa“, UP „Nektar“ i OČD iz Kopra, tako da je prostor nogometnog kluba bio pun kao košnica, a tako se i doimao zbog silnih komentara, savjeta, pohvala i kritika okupljenih koji su izvana podsjećali na zujanje pčela. Možda se nekome sve učinilo poput reprize već viđenog: ista lica, iste priče, samo drugi prostor, no kad su ekipa, ambijent i raspoloženje svih za pet, zašto mijenjati scenarij, ako osigurava vedar i topao doživljaj? Kratak pozdravni govor održao je predsjednik Udruge pčelara Bujštine gospodin Arduino Bubola, radostan zbog broja okupljenih koji raste iz godine u godinu, bez obzira što se susret održava tijekom jesenjih poljoprivrednih radova. Zahvalio je upravi NK Dajla na gostoprimstvu, te ih pozvao da nam se pridruže. Iskoristio je prigodu da još jednom podsjeti na važne predstojeće događaje: predavanje o apiterapiji u Pazinu i na Međunarodno ocjenjivanje meda u Kopru. Odličan ručak zalili smo još boljom malvazijom i teranom našeg kolege Korada iz Savudrije, a kompletan doživljaj je recitacijama upotpunio naš dragi pjesnik Alojz Sinčić. Iznenađenje je bio naš gost iz Slovenije Radoslav Konstantin Košte koji se pokazao kao pravi vicmaher, pjevač i zabavljač, a za vrhunac ugođaja se pobrinuo Đorđe Radovanović iz Sarbarice kad je zasvirao u harmoniku i zapjevao iz sveg srca. Ideja o neformalnom druženju pčelara na otvorenom pokazala se kao pun pogodak i svima je drago što se ovaj događaj pretvara u tradiciju, pa se nadamo da će tako i ostati ubuduće.

Tekst i fotografije:

Damir Gregurić, Udruga pčelara Bujštine

[Not a valid template]

[Not a valid template]

 

 

Share the Post

Komentari

Nema komentara.

Komentiraj

Fešta pčelara Bujštine na kraju sezone

  1. lipnja 2020. godine na gradskom groblju Umag na vječni počinak smo ispratili našeg kolegu i prijatelja Miani Oliviana čija pčelarska priča počinje prije dvadesetak godina po odlasku u mirovinu. Po struci brodograđevni tehničar i VKV-vozač Miani je ostatak svog života posvetio pčelama i pčelarstvu, a posebno vrijedno pažnje je njegovo zalaganje u popularizaciji istarskog meda i unapređivanja struke kroz razne inicijative i projekte. Oliviano je bio jedan od začetnika pčelarskog turizma u Istri: njegovi su pčelinjaci bili smješteni u jednom od najljepših dijelova Istre, u podnožju pitoresknog sela Završja na gornjoj Bujštini gdje je imao i kušaonicu u koju bi primao grupe domaćih i stranih turista na degustaciju svojih proizvoda uz kraći edukativni program. Miani je svoj med izlagao na većini specijaliziranih sajmova u Hrvatskoj, Sloveniji i Italiji, sa kojih bi se redovno vraćao ovjenčan priznanjima zbog visoke kvalitete, a 1999. godine na natječaju Hrvatske turističke zajednice za izvorni hrvatski suvenir je dobio priznanje i certifikat za svoju «košaru od venki» (pletena košara s autohtonim istarskim proizvodima: med, voće i maslinovo ulje, sve s njegovog imanja). Po prirodi blag i skroman, nikome ne bi nametao svoje mišljenje, bez obzira je iza njega stajalo veliko životno iskustvo, uz sve ostale osobine koje su ga krasile kao čovjeka, kolegu, prijatelja i partnera. Za sve lijepe trenutke koje smo zajedno proveli na sastancima, predavanjima, sajmovima i domjencima naše strukovne organizacije, od sveg mu srca hvala.