Predavač: doc. dr. Goran Mirjanić, Agronomski fakultet Sveučilišta u Banjaluci

 Goran Mirjanić je teoretičar  s nizom objavljenih naučnih, stručnih i revijalnih radova, već gotovo 25 godina i uspješan pčelar- praktičar, poduzetnik, a u najnovije vrijeme i veliki promotor apiturizma u BiH, ponovno je održao predavanje u Pučkom otvorenom učilištu Buje u organizaciji Udruge pčelara Bujštine, ovaj put na temu na kojoj je i doktorirao: „Kvalitetna prihrana pčela u funkciji veće produktivnosti pčelinjih zajednica“.

Suvremeno pčelarstvo se bazira na kvalitetnoj tehnologiji pčelarenja , kvalitetnom genetskom materijalu, bogatoj i raznovrsnoj paši,  a za uspječno pčelarenje je nezaobilazan čimbenik kvalitetna ishrana. Tijekom sezone pčele skupljaju u prirodi nektar, pelud i vodu – prirodne izvore proteina, ugljikohidrata, vitamina, minerala i drugih hranjivih tvari, no u posljednje vrijeme zbog promjenjivosti klimatskih i pašnih prilika, sve je češća potreba za intervencijom pčelara, u vidu prihrane i prehrane pčelinjih zajednica (posebno u zimskom razdoblju), različitim vrstama i oblicima hrane (tekuća ili čvrsta), različitim koncentracijama i tehnikom proizvodnje iste. Naš je predavač  više puta ponovio činjenicu da su najveći gubici pčelinjih zajednica posljedica nedostatka i kvalitete hrane. Znanstveno je dokazano da vrsta i količina hrane utiču na brojnost pčela u košnici, strukturu zajednice i duljinu života pčela. Što je hrana kvalitetnija i pčelama pristupačnija, pčelari se mogu nadati ostvarivanju visokih proizvodnih rezultata.

Invert sirup najbolji za prihranu

U proljetnom razdoblju, ishrana pčela treba biti bazirana na proteinskim izvorima hrane, s ciljem bržeg proljetnog razvoja, dok u jesenjoj prihrani glavni naglasak treba staviti na prihranu čistim ugljikohidratnim izvorima hrane za pčele. Pčele tijekom godine najdulje žive hranjene s prirodnim izvorima hrane (med) i enzimskim invert sirupom, a najkraće hranjene sa kiselinski invert sirupom. Svaka invertirana hrana za pčele (prilagođena za ishranu pčela) podliježe manjoj konzumaciji i time manje opterećuje probavni trakt pčela, što je veoma važno za zimsku pčelu, koja je zimi duže vremena u košnici i nije u stanju očistiti sadržaj u debelom crijevu do prvog pročisnog leta. Svaka invertirana hrana za pčelu se minimalno koristi za osnovne biokemijske procese u organizmu i ne podliježe daljnjoj razgradnji. Šećerni sirup (kao ne invertirana hrana za pčele), pčele moraju preraditi i tek tada ga mogu iskoristiti za svoje potrebe. To iziskuje veće količine hrane, pošto se jedan dio mora iskoristiti i za energiju potrebnu za razgradnju hrane. Prema znanstvenim istraživanjima najkraće su živjele pčele hranjene kiselinski invert sirupom (prosječno 10,30 dana), a najduže pčele hranjene sa medom (prosječno 26,55 dana).

Šećer rastopiti na niskim temperaturama

Znanstvenici su zaključili da prihrana zimskih pčela medom, enzimski invert i šećernim sirupom pozitivno djeluje na dužinu života pčela, dok se prilikom dodavanja pivskog kvasaca ovim izvorima hrane život zimskih pčela skraćuje,  pa se preporučuje da se prihrana vrši osnovnim izvorima hrane bez dodavanja istih i da se ovi dodaci više koriste u ishrani pčela tijekom drugih godišnjih doba, pogotovo ako u prirodi nema peluda. Konzumacijom manjih količina hrane se postiže uravnoteženost funkcije probavnog trakta sa ostalim žlijezdama u organizmu pčela, bitnih za rast i razvoj cjelokupnog pčelinjeg društva.  U hrani za pčele, osim korisnih (ugljikohidrati, proteini, vitamini, minerali, organske kiseline) mogu se naći i štetne tvari, proizašle iz neadekvatne pripreme hrane (HMF – hidroksimetilfurfural). Najčešći uzrok tome je korištenje kiselina u procesu invertiranja (hidroliza složenih šećera), u velikim koncentracijama i pri visokim nekontroliranim temperaturama (pregrijavanje pčelinje hrane), ali i zbog dugog stajanja gotove hrane.

Sramota za pčelara – gubitak pčela zbog gladi

Pčelari moraju prilagoditi svoj odnos prema pčelinjim zajednicama, a time i pristup ishrani pčela. Oni pčelari koji teže suvremenim tehnologijama pčelarenja odavno su shvatili da ishrana pčela mora biti prilagođena potrebama pčela, godišnjem dobu kad se ista sprovodi i namjeni ishrane, u smislu postizanja visokih proizvodnih rezultata. Pozitivan stav prema prihrani pčela imaju i pčelari koji se boje da će izgubiti svoje pčele (glad pčela = sramota za pčelara!), no ne smije se zanemariti niti utjecaj trgovačkih lobija na konačnu odluku. S druge strane, dio pčelara i dalje izbjegava prihranu pčela jer žele proizvesti izvorni produkt bez primjesa, prepoznatljiv na tržištu, za što između ostalog treba pčelinjak biti lociran uz bogatu pašu i izoliran od negativnog utjecaja okolišnih čimbenika, no češći su razlog neiskustvo, loše mentorstvo, stare navike u tehnologiji i pretjerana štedljivost. Zato naš predavač upozorava pčelare da obrate pozornost na kvalitet hrane za pčele, podjednako prirodne i umjetne, ovisno o namjeni i vremenu kad se pčele prihranjuje.

Zdravstveno sigurni izvori hrane

Preporuka struke je preferirati zdravstveno sigurne izvore hrane za pčele, proizvedene u skladu sa standardima kvalitete hrane, a kao bi se kvaliteta lakše utvrdila, treba probati koristiti proizvode više proizvođača ili više receptura u samoj proizvodnji hrane. Predavač preporučuje korištenje enzimske hrane proizvedene upotrebom prečišćenih sojeva sintetskih enzima invertaze, kako bi medonosnoj pčeli omogućili da „živi svoj život“ u maksimalnom izdanju i time da doprinese da lanac proizvodnje hrane za ljudsku populaciju bude još čvršći.

Nakon predavanja, prisutni su pčelari postavljali pitanja u vezi kvalitete pogača na našem tržištu i dodataka osnovnim sastojcima u individualnoj pripremi, ali i u vezi patvorenja meda i drugim problemima koji se pojavljuju u posljednje vrijeme u pčelarskoj domeni. Profesor Mirjanić je spremno odgovarao na sva pitanja, pa je diskusija trajala još gotovo sat vremena.

Tekst i fotografije: Damir Gregurić