G. MIRJANIĆ – KVALITETNA PRIHRANA PČELA U FUNKCIJI VEĆE PRODUKTIVNOSTI PČELINJIH ZAJEDNICA
Predavač: doc. dr. Goran Mirjanić, Agronomski fakultet Sveučilišta u Banjaluci
Goran Mirjanić je teoretičar s nizom objavljenih naučnih, stručnih i revijalnih radova, već gotovo 25 godina i uspješan pčelar- praktičar, poduzetnik, a u najnovije vrijeme i veliki promotor apiturizma u BiH, ponovno je održao predavanje u Pučkom otvorenom učilištu Buje u organizaciji Udruge pčelara Bujštine, ovaj put na temu na kojoj je i doktorirao: „Kvalitetna prihrana pčela u funkciji veće produktivnosti pčelinjih zajednica“.
Suvremeno pčelarstvo se bazira na kvalitetnoj tehnologiji pčelarenja , kvalitetnom genetskom materijalu, bogatoj i raznovrsnoj paši, a za uspječno pčelarenje je nezaobilazan čimbenik kvalitetna ishrana. Tijekom sezone pčele skupljaju u prirodi nektar, pelud i vodu – prirodne izvore proteina, ugljikohidrata, vitamina, minerala i drugih hranjivih tvari, no u posljednje vrijeme zbog promjenjivosti klimatskih i pašnih prilika, sve je češća potreba za intervencijom pčelara, u vidu prihrane i prehrane pčelinjih zajednica (posebno u zimskom razdoblju), različitim vrstama i oblicima hrane (tekuća ili čvrsta), različitim koncentracijama i tehnikom proizvodnje iste. Naš je predavač više puta ponovio činjenicu da su najveći gubici pčelinjih zajednica posljedica nedostatka i kvalitete hrane. Znanstveno je dokazano da vrsta i količina hrane utiču na brojnost pčela u košnici, strukturu zajednice i duljinu života pčela. Što je hrana kvalitetnija i pčelama pristupačnija, pčelari se mogu nadati ostvarivanju visokih proizvodnih rezultata.
Invert sirup najbolji za prihranu
U proljetnom razdoblju, ishrana pčela treba biti bazirana na proteinskim izvorima hrane, s ciljem bržeg proljetnog razvoja, dok u jesenjoj prihrani glavni naglasak treba staviti na prihranu čistim ugljikohidratnim izvorima hrane za pčele. Pčele tijekom godine najdulje žive hranjene s prirodnim izvorima hrane (med) i enzimskim invert sirupom, a najkraće hranjene sa kiselinski invert sirupom. Svaka invertirana hrana za pčele (prilagođena za ishranu pčela) podliježe manjoj konzumaciji i time manje opterećuje probavni trakt pčela, što je veoma važno za zimsku pčelu, koja je zimi duže vremena u košnici i nije u stanju očistiti sadržaj u debelom crijevu do prvog pročisnog leta. Svaka invertirana hrana za pčelu se minimalno koristi za osnovne biokemijske procese u organizmu i ne podliježe daljnjoj razgradnji. Šećerni sirup (kao ne invertirana hrana za pčele), pčele moraju preraditi i tek tada ga mogu iskoristiti za svoje potrebe. To iziskuje veće količine hrane, pošto se jedan dio mora iskoristiti i za energiju potrebnu za razgradnju hrane. Prema znanstvenim istraživanjima najkraće su živjele pčele hranjene kiselinski invert sirupom (prosječno 10,30 dana), a najduže pčele hranjene sa medom (prosječno 26,55 dana).
Šećer rastopiti na niskim temperaturama
Znanstvenici su zaključili da prihrana zimskih pčela medom, enzimski invert i šećernim sirupom pozitivno djeluje na dužinu života pčela, dok se prilikom dodavanja pivskog kvasaca ovim izvorima hrane život zimskih pčela skraćuje, pa se preporučuje da se prihrana vrši osnovnim izvorima hrane bez dodavanja istih i da se ovi dodaci više koriste u ishrani pčela tijekom drugih godišnjih doba, pogotovo ako u prirodi nema peluda. Konzumacijom manjih količina hrane se postiže uravnoteženost funkcije probavnog trakta sa ostalim žlijezdama u organizmu pčela, bitnih za rast i razvoj cjelokupnog pčelinjeg društva. U hrani za pčele, osim korisnih (ugljikohidrati, proteini, vitamini, minerali, organske kiseline) mogu se naći i štetne tvari, proizašle iz neadekvatne pripreme hrane (HMF – hidroksimetilfurfural). Najčešći uzrok tome je korištenje kiselina u procesu invertiranja (hidroliza složenih šećera), u velikim koncentracijama i pri visokim nekontroliranim temperaturama (pregrijavanje pčelinje hrane), ali i zbog dugog stajanja gotove hrane.
Sramota za pčelara – gubitak pčela zbog gladi
Pčelari moraju prilagoditi svoj odnos prema pčelinjim zajednicama, a time i pristup ishrani pčela. Oni pčelari koji teže suvremenim tehnologijama pčelarenja odavno su shvatili da ishrana pčela mora biti prilagođena potrebama pčela, godišnjem dobu kad se ista sprovodi i namjeni ishrane, u smislu postizanja visokih proizvodnih rezultata. Pozitivan stav prema prihrani pčela imaju i pčelari koji se boje da će izgubiti svoje pčele (glad pčela = sramota za pčelara!), no ne smije se zanemariti niti utjecaj trgovačkih lobija na konačnu odluku. S druge strane, dio pčelara i dalje izbjegava prihranu pčela jer žele proizvesti izvorni produkt bez primjesa, prepoznatljiv na tržištu, za što između ostalog treba pčelinjak biti lociran uz bogatu pašu i izoliran od negativnog utjecaja okolišnih čimbenika, no češći su razlog neiskustvo, loše mentorstvo, stare navike u tehnologiji i pretjerana štedljivost. Zato naš predavač upozorava pčelare da obrate pozornost na kvalitet hrane za pčele, podjednako prirodne i umjetne, ovisno o namjeni i vremenu kad se pčele prihranjuje.
Zdravstveno sigurni izvori hrane
Preporuka struke je preferirati zdravstveno sigurne izvore hrane za pčele, proizvedene u skladu sa standardima kvalitete hrane, a kao bi se kvaliteta lakše utvrdila, treba probati koristiti proizvode više proizvođača ili više receptura u samoj proizvodnji hrane. Predavač preporučuje korištenje enzimske hrane proizvedene upotrebom prečišćenih sojeva sintetskih enzima invertaze, kako bi medonosnoj pčeli omogućili da „živi svoj život“ u maksimalnom izdanju i time da doprinese da lanac proizvodnje hrane za ljudsku populaciju bude još čvršći.
Nakon predavanja, prisutni su pčelari postavljali pitanja u vezi kvalitete pogača na našem tržištu i dodataka osnovnim sastojcima u individualnoj pripremi, ali i u vezi patvorenja meda i drugim problemima koji se pojavljuju u posljednje vrijeme u pčelarskoj domeni. Profesor Mirjanić je spremno odgovarao na sva pitanja, pa je diskusija trajala još gotovo sat vremena.
Tekst i fotografije: Damir Gregurić
Dvadeset i devet pčelara iz Istre u organizaciji Udruge pčelara Bujštine, a pod pokroviteljstvom Županije Istarske za vikend 14. – 16. rujna 2018. godine posjetilo je dr. Gorana Mirjanića, vrhunskog poznavatelja pčela i pčelarstva, uvaženog profesora na Univerzitetu u Banja Luci, koji nije samo znanstvenik – teoretičar s nizom objavljenih naučnih, stručnih i revijalnih radova, nositelj i suradnik u nizu istraživačkih i razvojnih projekata, već i niz godina uspješan pčelar - praktičar s pčelinjacima na više lokacija u blizini Gradiške i uspješan poduzetnik. Dr. Mirjanić je pčelarima s Bujštine stručna predavanja održao u dva navrata (2016. i 2017.) pa je ovo bila idealna prilika za prezentaciju dobre pčelarske prakse na licu mjesta i utvrđivanje gradiva, ali i uvid u specifičnosti uzgoja pčela u drugom kraju.
Prenoćili smo u Gradiškoj, centru sjeverozapadnog dijela Bosne i Hercegovine uz rijeku Savu koji broji pedesetak tisuća stanovnika. Povoljan geografski položaj i klimatski uvjeti, veliko šumsko bogatstvo sa okolnih planina i plodno tlo utjecali su na razvitak poljoprivrede, prehrambene i drvne industrije na području ove općine, a livade i brežuljci puni medonosnog bilja ponukali su dio ovdašnjeg stanovništva da se tradicijski bavi i uzgojem pčela. Plan za subotu je bio u prijepodnevnim satima obići Banja Luku, poslije podne posjetiti pčelinjak u Srpcu, selu udaljenom tridesetak kilometara od Gradiške, a večer je bila rezervirana za nešto opušteniju atmosferu uz domaće gastronomske specijalitete, dobro vino i narodnu glazbu.
Banja Luka, drugi grad po veličini u BiH (broji preko 220.000 stanovnika) osim na predivne parkove i niz sve ljepše od ljepših kulturno-povijesnih znamenitosti, posebno je ponosan na svoj Univerzitetski grad u sklopu kojeg je i Poljoprivredni fakultet na kojem dr. Mirjanić vrši funkciju voditelja studijskog programa Animalna proizvodnja. Na fakultetu smo se upoznali s poviješću i značenjem Univerziteta za ovu regiju, nakon toga smo poslušali kraće predavanje o uzimljavanju i zimovanju pčela, a nešto kasnije na oglednom pčelinjaku raspravljali o toj i drugim pčelarskim temama i zadržali se u neformalnom druženju. Potom je uslijedila šetnja po Banja Luci kroz koju nas je vodio naš neumorni i uvijek dobro raspoložen profesor, odlično se snašavši i u ulozi turističkog vodiča. U svega par sati sa Goranom smo obišli najzanimljivije punktove u gradu: tvrđavu Kastel, Banski dvor, Ferhat-pašinu džamiju, Pravoslavni Hram Hrista Spasitelja, katedralu Svetog Bonaventure, Narodno pozorište, Palatu Republike, Krivi sat i spomenike Petru Kočiću i Banu Tisi Milosavljeviću. Iza svakog njegovog komentara, bez obzira da li je riječ o prirodnim ljepotama ili povijesnim ličnostima, jasno se vidjelo koliko domaćin voli svoj zavičaj i koliko želi gostima približiti ovo podneblje, mentalitet ljudi i njihove običaje. Slušali bi ga mi i do ponoći, no kako temeljit razgled grada s tako bogatom poviješću kao što je banjalučka, iziskuje mnogo više vremena nego što smo mi imali na raspolaganju, ubrzali smo tempo i požurili na ručak u restoran „Kod Muje“ da na miru možemo uživati u čuvenim banjalučkim ćevapima. Odmah potom smo se uputili prema malom mjestu Srbac nedaleko Gradiške na pčelinjak i voćnjak obitelji Mačinković. Domaćin pčelar Ranko nas je dočekao kao stare prijatelje, ugostio i opisao svoj način pčelarenja s košnicama Rodna Voja. Nakon kraće rasprave i druženja, oprostili smo se s domaćinom i uputili na večeru u etno-restoran „Kod Lukića“ u Donjim Podgradcima uz narodnu glazbu i ples do kasno u noć.
I nedjelja je bila podjednako zanimljiva i iz pčelarskog i iz turističkog aspekta: imali smo prigodu uživati u predivnim pejzažima, pogledu na rijeku, šume, voćnjake i Goranove pčelinjake na tri lokacije u blizini Gradiške. Jedan od pčelinjaka stacioniran je u Gornjim Podgradcima u blizini rodne kuće domaćina, gdje nas je kao najbolje prijatelje dočekala i ugostila njegova obitelj. I tako nas je s jedne strane oduševila gostoljubivost i srdačnost domaćina, a s druge strane - kao i sve do sada pridošle pčelare, ma otkuda bili - više nego ugodno nas je iznenadila mirnoća pčela za koju su najzaslužnije selekcionirane matice.
Naš domaćin nije propustio ni ovu prigodu da nam prenese još koji savjet iz svog bogatog stručnog i praktičnog iskustva, uvijek uz neku anegdotu ili šalu iako njegov životni put nije bio lagan, ali se - uz potporu svoje obitelji, djelatnika i naravno svojih pčela, odvažio upustiti i u poduzetničke vode, ne umanjujući tempo zbog novih obaveza i ne zanemarujući edukaciju kolega pčelara u regiji i šire, te je nastavio u svim svojim izlaganjima propagirati primjenu novih tehnologija pčelarenja, kako bi i oni u što skorijoj budućnosti postali rentabilni i respektabilni uzgajivači pčela i proizvođači meda i mednih prerađevina.
Nakon obilaska njegovih pčelinjaka i zajedničkog ručka, došla je na red i Goranova trgovina pčelarskom opremom, hranom i lijekovima za pčele i ostalim potrepštinama za pčelare, odnedavno smještena u nov, još veći i funkcionalniji prostor u kojem ljubazno osoblje na čelu s njegovom suprugom nudi i med, propolis, matičnu mliječ, vosak i druge prerađevine iz vlastite proizvodnje. Tvrtka „Košnica“ d.o.o. je prisutna na svim važnijim pčelarskim sajmovima u regiji, a njen najveći uspjeh je implementacija na razvojne projekte koje financiraju najveće svjetske organizacije u ovom područjuSvi do jednog su istarski pčelari bili izuzetno zadovoljni ovim studijskim putovanjem - ne samo zato što su imali priliku „iz prve ruke“ nešto više naučiti o aktualnim radovima u pčelinjaku u ovo doba godine, dvomatičnom pčelarenju, prihrani pogačama i sirupom, te sazrijevanju meda, već i o mnogim drugim zanimljivim temama sa aspekta pčelara teoretičara i praktičara, ali i znanstvenika istraživača i poduzetnika. Koristim i ovu priliku još jednom zahvaliti prije svih našem domaćinu, njegovoj obitelji i zaposlenicima na više nego ugodnom vikendu prepunom pozitivnih vibracija, zatim Istarskoj županiji kao pokrovitelju ovog studijskog putovanja i na kraju organizatorima Dragani i Marinku iz Udruge pčelara Bujštine.
Pogledajte galeriju fotografija ... klikni 
Komentari
Nema komentara.