Intervju: Sanja Pilat, dobitnica zlatnog odličja na “Danima meda” u Pazinu 2014.

20     Sanja Pilat je  po zanimanju 31-godišnja učiteljica razredne nastave u OŠ «Rivarela» u Novigradu, živi na selu i bavi se pčelarstvom tek 3 godine, a već je dobitnica Zlatnog priznanja za kestenov med na XVIII senzorskom ocjenjivanju istarskog meda koje se održava u sklopu manifestacije «Dani meda» u Pazinu. Sanju poznajem otkako se učlanila u našu Udrugu i oduvijek mi je bila simpatična zbog svoje druželjubivosti, komunikativnosti i spremnosti na šalu. Svojom vedrinom i dobrodušnošću osvojila je i druge naše kolege, tako da ni od koga nisam baš nikad čuo ništa loše. Da li je to siguran znak da je Sanja u kratko vrijeme stasala u prava stručnjaka za pčelarstvo, ne znam, ali da je itekako zanimljiva osoba zbog svog karaktera, temperamenta i svjetonazora, to je činjenica koju nitko neće sporiti. Intervju smo zbog obostranih obveza odradili putem interneta, no to ne umanjuje njegovu vrijednost, jer je na sva pitanja odgovorila iskreno, iz duše i u svom stilu – bez dlake na jeziku.

 

–       Je li pčelarstvo u tvojoj obitelji tradicija? Tko ti pomaže u radovima na pčelinjaku?

 

Neko vrijeme se pčelarstvom bavio moj stric, od kojeg sam dobila i vrcaljku. U radovima i odlukama mi pomaže tata Edo i moj mentor Arduino Bubola.

 

–   Razmišljaš li o pčelarstvu kao mogućoj profesiji?

Trenutačno mi pčelarstvo hobi, služi mi za opuštanje i čini mi posebno zadovoljstvo. Iako često o pčelarstvu razmišljam kao mogućoj profesiji, mislim da trebam još puno iskustva i znanja.

 

–  Kada ste otkrila svoju ljubav prema pčelama i sama poželjela biti  pčelar?

Nisam nikad otkrivala tu ljubav…jednostavno mislim da je         uvijek bila u meni. Rođena sam na selu i kao dijete nisam se ničeg bojala, no nisam podnosila pčelinje ubode: užasno me boljelo, uspaničila bih i pobjegla s pčelinjaka. Najljepši i najdramatičniji doživljaj je bio kad sam kupila prvu pčelinju zajednicu (od Arduina Bubole) i prebacivanje iste zajednice u novu košnicu. Jako sam bila uzbuđena i sretna, ali završilo je tako da sam morala bježati u šumicu jer su me izbole.

 

–  Koliko trenutno imaš pčelinjih zajednica?

 

Trenutačno pčelarim s 20 LR košnica. Pored kuće imamo stacionarni pčelinjak. U doba paše kestena i akacije selimo većinu košnica. 2013. godine je prinos po košnici bio  10 – 20 kg meda.

 

–  Da li si pohađala pčelarsku školu?

 

Završila sam pčelarsku školu u Pazinu 2011. godine. U sjećanju ostali su mi većina polaznika, profesori Kezić i Bubola. Moj mentor je bio i još uvijek je Arduino Bubola.

 

–  Koje pčelinje proizvode prodaješ?

 

Za sada prodajem samo med i propolis. Ne smatram da sam bolja od drugih, ali to što prodam znam da je kvalitetno i dobro po tome da me kupci ponovno pitaju za taj isti med. Prodajem kolegama s posla, prijateljima i prijateljima od prijatelja i svake godine prodam svu proizvedenu količinu. Nadam se da ću jednog dana imat svoj OPG i tada prodavati med i na  sajmovima i ostalim manifestacijama.

 

–  Jeste li si aktivna u Udruzi pčelara?

 

Idem redovno na sastanke i stručna predavanja, kao i na ostale pčelarske manifestacije. Prošle sam godine po prvi put bila na sajmu u Gudovcu, ove je godine bio moj otac. Zajedno s ocem bila sam i na sajmu u Pazinu. Nikad nisam bila u Celju, nadam se da ću otići.

 

–  Pratiš li stručnu literaturu?

Redovno primam i čitam Hrvatsku pčelu. Kad mi se pruži prilika kupim po koju zanimljivu knjigu. Redovito čitam i pratim web stranicu Udruge pčelara Bujštine i uključila sam se u našu Facebook grupu.

 

–  Što za tebe znači Udruga pčelara? Da li si korisnik poticaja?

 

Ne očekujem od nikog ništa, osim od same sebe. Nisam nikada tražila poticaje. Mislim da mi treba još koja godina iskustva i veći broj košnica da bih osnovala vlastiti OPG, pa ako mi tada bude trebala pomoć, razmislit ću o poticajima.

 

–  Prenosiš li znanje i iskustvo na nove generacije?

 

Mislim da nisam dovoljno aktivna u društvu što se tiče prenošenja znanja. Pošto radim u školi i razrednik sam često spominjem pčelarstvo, ali više kao nešto osobno nego u smislu edukacije. Prošle sam godine sa svojim razredom za maškare smislila koreografiju o životu pčela i načinu prikupljanja meda iz košnica. Bilo je jako zanimljivo i kreativno, dobili smo prvu nagradu na natjecanju za najbolju masku. Voljela bih jednog dana prenositi znanje na najmlađe. U svakom slučaju mlade bi trebali češće obrazovati na temu pčela i pčelarstva.

 

–  Da li i inače sudjeluješ na takmičenjima u kvaliteti meda ili ti je ovo prvo u životu?

Nisam nikad sudjelovala na natjecanja do ove godine. 21.veljače 2014. osvojila zlatnu medalju za kestenov med na Danima meda u Pazinu. Prošle smo godine prvi put vodili pčele na kesten, prvi put sam sudjelovala na natjecanje i prvi put sam nešto pobijedila. Nemam riječi…za izraziti koji je to prekrasan osjećaj sreće.

 

–   Kako se postaje dobar i uspješan pčelar?

 

Ne znam kako se može postati dobar pčelar, znam samo da sve što se čini u životu  – treba raditi sa srcem, bez pretjeranih očekivanja i biti uporan. Kad promatram druge pčelare, vidim da treba imati i puno znanja, volje, a na kraju krajeva i – sreće!

 

–   Što očekuješ ove sezone?

 

Nadam se da će nas ova godina poslužiti boljim vremenom kako bi pčele imale dobru pašu. Željela bi povećati broj košnica i kupiti novu vrcaljku.

 

–   Imaš li poruku za čitatelje intervjua i potencijalne kolegama?  

 

„Trebalo bi odgajati djecu da pronađu u sebi svoje interese i ostvare ciljeve, kako bi poboljšali okruženje u kojem žive na prirodan način bez utjecaja već isprobanih i neuspjelih metoda.“

 

      Dragoj kolegici Sanji želimo još puno uspjeha u profesionalnoj karijeri i pčelarenju, te dakako još mnogo, mnogo zlatnih medalja, plaketa i priznanja na natjecanjima u Hrvatskoj i van nje!

 

Za portal «Pčelari Bujštine»:

Damir Gregurić

 

Share the Post

Komentari

Nema komentara.

Komentiraj

Intervju: Sanja Pilat, dobitnica zlatnog odličja na “Danima meda” u Pazinu 2014.

Hrvatsko apiterapijsko društvo u razdoblju od 20. - 29. siječnja 2020. godine održava tečaj „Apiterapija - proizvodnja i korištenje pčelinjih proizvoda“  u trajanju od 60 školskih sati (svakodnevno od 12:00 – 18:00 sati). Popis tema koje će se obrađivati je uistinu impozantan i zahvaća osnove anatomije, biologije i fiziologije medonosne pčele; biološka svojstva, fizikalne i kemijske odlike pčelinjih proizvoda s naglaskom na senzorska svojstva meda; građa, klasifikacija, svojstva začinskog i ljekovitog bilja; osnove anatomije i fiziologije ljudskoga organizma; prvu pomoć u pčelinjaku u slučaju uboda kod osoba alergičnih na pčelinji otrov; primjenu pčelinjih proizvoda u prehrani, kozmetici i apiterapiji kroz liječenje ljudi i životinja. Kroz terensku nastavu na pčelinjaku obrađivati će se tehnologija proizvodnje matične mliječi, uzgoj matica za vlastite potrebe, skupljanje peluda i pčelinjeg otrova. Obzirom na činjenicu da je Istra najturističkija županija u Hrvatskoj, poseban naglasak na tečaju će biti apiturizam kao novu mogućnost za razvoj agroturističke ponude, pogotovo u središnjoj Istri. Apiturizam je oblik turizma gdje se posjetitelje upoznaje s životom i radom pčela, pčelinjim proizvodima i svime što ih zanima iz područja pčelarstva, a nude im se i posebni oblici usluga kao što su apiinhalacije (udisanje zraka iz košnica), masaža medom, medne kupke, apikozmetika i dr. Od izuzetne je važnosti napomenuti da se nakon uspješno položenog tečaja (pismenog ispita provjere znanja i prezentacije seminarskog rada) polaznicima u radnu knjižicu upisuje zvanje apiterapeut što omogućava otvaranje apiterapeutskog obrta i/ili apiturističkog objekta. Ovo je jedina edukacija takve vrste u našoj zemlji, a potencijal za uspjeh apiturizma u Istri je zagarantiran, pogotovu u kontekstu zdravstvenog turizma koji je svjetski trend i u tom pravcu kreće i turističke organizacije u Lijepoj našoj. Na kontinentalnom dijelu Hrvatske već je otvoreno par apiturističkih objekata s apiinhalacijama kao dopunskom djelatnosti na obiteljskom poljoprivrednom gospodarstvu i svi naglašavaju tečaj Hrvatskog apiterapijskog društva kao osnovu bez koje nema širenja turističke ponude ne isključivo zbog ograničavajućih zakonodavnih okvira i bez obzira na sve druge kriterije koje pčelar ispunjava, jer se radi o veoma kompleksnoj djelatnosti  gdje su uz optimalne resurse (registrirani obrt, kušaonica, parking za primitak većeg broja posjetitelja, propisan sanitarni čvor itd.) prije svega nužni: znanje (iz biologije, zoologije, kemije, ekonomike) i određene vještine (marketing, poznavanje stranih jezika, ugostiteljstva, psihologije i pružanja prve pomoći). Dakle, pčelar koji uistinu želi unaprijediti svoju proizvodnu djelatnost i prodaju „na kućnom pragu“ i u djelatnost svog OPG-a uključiti  bavljenje turizmom i ugostiteljstvom kao dodatnom djelatnošću i na taj način ostvariti kvalitetniji kontakt s kupcima, steći veće povjerenje kod potrošača svojih proizvoda i prerađevina, što će sigurno rezultirati i većim prihodom, ali i rastom interesa mlađih generacija za bavljenje pčelarstvom, taj pčelar jednostavno ne smije propustiti ovaj tečaj! Uvjet za upis je završena srednja škola bilo kojeg usmjerenja, a cijena tečaja je 3.500,00 kn po polazniku u koju je uključen i priručnik voditeljice programa dr. sc. Gordane Hegić i grupe autora „Pčelarstvo, apiterapija, apiturizam“.  Prijave se primaju do popunjenosti grupe (maksimalno 40 polaznika). Rok za prijavu je 10. siječanj 2020.godine. Za više informacija u vezi prijave i upisa, zainteresirani kandidati mogu se obratiti pčelarskoj udruzi Labin (Cvetko Gortan, tajnik: 098 193 85 50) ili u Hrvatsko apiterapijsko društvo na e-mail: ghegic@ gmail.com a prijavnicu za tečaj možete ispuniti i preuzeti na http://www.api- had.hr/images/docs/tecaj_pristupnica.doc Primjer uplatnice možete naći na linku:   http://api-had.hr/images/docs/primjer_uplatnice.jpg