Intervju: Sanja Pilat, dobitnica zlatnog odličja na “Danima meda” u Pazinu 2014.

20     Sanja Pilat je  po zanimanju 31-godišnja učiteljica razredne nastave u OŠ «Rivarela» u Novigradu, živi na selu i bavi se pčelarstvom tek 3 godine, a već je dobitnica Zlatnog priznanja za kestenov med na XVIII senzorskom ocjenjivanju istarskog meda koje se održava u sklopu manifestacije «Dani meda» u Pazinu. Sanju poznajem otkako se učlanila u našu Udrugu i oduvijek mi je bila simpatična zbog svoje druželjubivosti, komunikativnosti i spremnosti na šalu. Svojom vedrinom i dobrodušnošću osvojila je i druge naše kolege, tako da ni od koga nisam baš nikad čuo ništa loše. Da li je to siguran znak da je Sanja u kratko vrijeme stasala u prava stručnjaka za pčelarstvo, ne znam, ali da je itekako zanimljiva osoba zbog svog karaktera, temperamenta i svjetonazora, to je činjenica koju nitko neće sporiti. Intervju smo zbog obostranih obveza odradili putem interneta, no to ne umanjuje njegovu vrijednost, jer je na sva pitanja odgovorila iskreno, iz duše i u svom stilu – bez dlake na jeziku.

 

–       Je li pčelarstvo u tvojoj obitelji tradicija? Tko ti pomaže u radovima na pčelinjaku?

 

Neko vrijeme se pčelarstvom bavio moj stric, od kojeg sam dobila i vrcaljku. U radovima i odlukama mi pomaže tata Edo i moj mentor Arduino Bubola.

 

–   Razmišljaš li o pčelarstvu kao mogućoj profesiji?

Trenutačno mi pčelarstvo hobi, služi mi za opuštanje i čini mi posebno zadovoljstvo. Iako često o pčelarstvu razmišljam kao mogućoj profesiji, mislim da trebam još puno iskustva i znanja.

 

–  Kada ste otkrila svoju ljubav prema pčelama i sama poželjela biti  pčelar?

Nisam nikad otkrivala tu ljubav…jednostavno mislim da je         uvijek bila u meni. Rođena sam na selu i kao dijete nisam se ničeg bojala, no nisam podnosila pčelinje ubode: užasno me boljelo, uspaničila bih i pobjegla s pčelinjaka. Najljepši i najdramatičniji doživljaj je bio kad sam kupila prvu pčelinju zajednicu (od Arduina Bubole) i prebacivanje iste zajednice u novu košnicu. Jako sam bila uzbuđena i sretna, ali završilo je tako da sam morala bježati u šumicu jer su me izbole.

 

–  Koliko trenutno imaš pčelinjih zajednica?

 

Trenutačno pčelarim s 20 LR košnica. Pored kuće imamo stacionarni pčelinjak. U doba paše kestena i akacije selimo većinu košnica. 2013. godine je prinos po košnici bio  10 – 20 kg meda.

 

–  Da li si pohađala pčelarsku školu?

 

Završila sam pčelarsku školu u Pazinu 2011. godine. U sjećanju ostali su mi većina polaznika, profesori Kezić i Bubola. Moj mentor je bio i još uvijek je Arduino Bubola.

 

–  Koje pčelinje proizvode prodaješ?

 

Za sada prodajem samo med i propolis. Ne smatram da sam bolja od drugih, ali to što prodam znam da je kvalitetno i dobro po tome da me kupci ponovno pitaju za taj isti med. Prodajem kolegama s posla, prijateljima i prijateljima od prijatelja i svake godine prodam svu proizvedenu količinu. Nadam se da ću jednog dana imat svoj OPG i tada prodavati med i na  sajmovima i ostalim manifestacijama.

 

–  Jeste li si aktivna u Udruzi pčelara?

 

Idem redovno na sastanke i stručna predavanja, kao i na ostale pčelarske manifestacije. Prošle sam godine po prvi put bila na sajmu u Gudovcu, ove je godine bio moj otac. Zajedno s ocem bila sam i na sajmu u Pazinu. Nikad nisam bila u Celju, nadam se da ću otići.

 

–  Pratiš li stručnu literaturu?

Redovno primam i čitam Hrvatsku pčelu. Kad mi se pruži prilika kupim po koju zanimljivu knjigu. Redovito čitam i pratim web stranicu Udruge pčelara Bujštine i uključila sam se u našu Facebook grupu.

 

–  Što za tebe znači Udruga pčelara? Da li si korisnik poticaja?

 

Ne očekujem od nikog ništa, osim od same sebe. Nisam nikada tražila poticaje. Mislim da mi treba još koja godina iskustva i veći broj košnica da bih osnovala vlastiti OPG, pa ako mi tada bude trebala pomoć, razmislit ću o poticajima.

 

–  Prenosiš li znanje i iskustvo na nove generacije?

 

Mislim da nisam dovoljno aktivna u društvu što se tiče prenošenja znanja. Pošto radim u školi i razrednik sam često spominjem pčelarstvo, ali više kao nešto osobno nego u smislu edukacije. Prošle sam godine sa svojim razredom za maškare smislila koreografiju o životu pčela i načinu prikupljanja meda iz košnica. Bilo je jako zanimljivo i kreativno, dobili smo prvu nagradu na natjecanju za najbolju masku. Voljela bih jednog dana prenositi znanje na najmlađe. U svakom slučaju mlade bi trebali češće obrazovati na temu pčela i pčelarstva.

 

–  Da li i inače sudjeluješ na takmičenjima u kvaliteti meda ili ti je ovo prvo u životu?

Nisam nikad sudjelovala na natjecanja do ove godine. 21.veljače 2014. osvojila zlatnu medalju za kestenov med na Danima meda u Pazinu. Prošle smo godine prvi put vodili pčele na kesten, prvi put sam sudjelovala na natjecanje i prvi put sam nešto pobijedila. Nemam riječi…za izraziti koji je to prekrasan osjećaj sreće.

 

–   Kako se postaje dobar i uspješan pčelar?

 

Ne znam kako se može postati dobar pčelar, znam samo da sve što se čini u životu  – treba raditi sa srcem, bez pretjeranih očekivanja i biti uporan. Kad promatram druge pčelare, vidim da treba imati i puno znanja, volje, a na kraju krajeva i – sreće!

 

–   Što očekuješ ove sezone?

 

Nadam se da će nas ova godina poslužiti boljim vremenom kako bi pčele imale dobru pašu. Željela bi povećati broj košnica i kupiti novu vrcaljku.

 

–   Imaš li poruku za čitatelje intervjua i potencijalne kolegama?  

 

„Trebalo bi odgajati djecu da pronađu u sebi svoje interese i ostvare ciljeve, kako bi poboljšali okruženje u kojem žive na prirodan način bez utjecaja već isprobanih i neuspjelih metoda.“

 

      Dragoj kolegici Sanji želimo još puno uspjeha u profesionalnoj karijeri i pčelarenju, te dakako još mnogo, mnogo zlatnih medalja, plaketa i priznanja na natjecanjima u Hrvatskoj i van nje!

 

Za portal «Pčelari Bujštine»:

Damir Gregurić

 

Share the Post

Komentari

Nema komentara.

Komentiraj

Intervju: Sanja Pilat, dobitnica zlatnog odličja na “Danima meda” u Pazinu 2014.

      Autora knjige koja je pred vama, gospodina Josipa Križa imao sam prigodu više puta slušati u formalnim i manje neformalnim prigodama i uvijek je na mene ostavljao isti dojam. Strastven je to čovjek pun ljubavi prema pčelama. Rođen da živi za svoje ideje i da svoje stavove brani iskreno, ponekad i preburno, ali uvijek potkrijepljeno spoznajama iz bogate pčelarske prakse koje nikad nije čuvao samo za sebe, već ih je prvog dana pčelarenja nesebično dijelio svojim kolegama. Nikad do kraja shvaćen i još uvijek nedovoljno priznat za trud i kontinuiran rad na unapređivanju pčelarstva u Hrvatskoj, Josip se u tim trenucima vraća svojim ljubimicama, jer: „Pčele ne donose pčelaru samo med, propolis i druge materijalne koristi, već duševni i fizički mir, pobuđuju tolerantnost koja rađa životno zadovoljstvo, sreću i radost pčelaru i njegovoj obitelji.“

Plemenita dužnost - pčelar    

 Iz svake rečenice njegovog novog djela „Uzgoj i odabiranje matica pčela“ očita je njegova ogromna intelektualna i duševna energija, želja za znanjem, a isto toliko i ljubav prema pčelarima. Iako ih nastavlja kritizirati zbog loše pčelarske prakse, upozoravajući ih da su nepoznavanje biologije i fiziologije pčela, primjena nepravilne tehnologije, pretjerana samouvjerenost i egoizam i dalje česti uzroci slabosti zajednica, širenja bolesti i na kraju i njihova ugibanja. Nemojmo se igrati pčelara, već tu plemenitu dužnost obavimo kako treba!“ Zato ne treba čuditi da je Josip Križ na čelu pčelarskog društva „Lipa“ iz Zagreba od njenog osnutka i da se zajedno sa svojim kolegama može ponositi brojnim aktivnostima, inicijativama i projektima, kao i na istupima u medijima gdje populariziraju pčelarsku struku i čine sve kako bi unaprijedili pčelarstvo - ne samo na području djelovanja Udruge, već u čitavoj Hrvatskoj.

Uzgoj matica   

Knjiga „Uzgoj i odabiranje matica pčela“ ima 120 stranica i gotovo isti broj pomno odabranih fotografija koje dopunjavaju edukaciju budućih uzgajivača matica pčela, kojima je prvenstveno namijenjeno ovo štivo. Sigurno je da ne može škoditi ni onima koji se uzgojem pčela i matica profesionalno bave - kako bi obnovili svoje znanje ili naučili nešto novo i potvrdili ono što već znaju. Autor često ponavlja rečenicu: „Pčelinja zajednica vrijedi onoliko koliko vrijedi njezina matica!“ što dovoljno govori o važnosti ove knjige. Iako već u predgovoru pomalo rezignirano kaže: „Danas je doba digitalizacije i internetizacije, ali pčele ne poznaju ljudski tehnološki napredak, već žive u zajednici koju čovjek do današnjeg dana nije i neće nikada do kraja istražiti.“  Upravo iz tog razloga Križ naglašava: „Zato svi oni koji se bave ovim plemenitim poslom moraju učiti od pčela i raditi samo ono što one žele i kako žele.“ A tko bolje razumije pčele od Josipa koji se njihovim proučavanjem bavi od rane mladosti, a uzgojem matica više od dva i pol desetljeća? Svatko tko se bavi pčelama iz ljubavi, a ne zbog profita, zna da pčelarstvo nije posao, već - poziv! Josip se tom pozivu odazvao još kao dječak uz svoju baku, a isti žar ga drži i danas i to ga je i navelo da napiše još jednu knjigu posvećenu kraljici pčela – matici.

  Kako zamijeniti maticu?

 U ovoj će knjizi svi pčelari, pogotovo početnici i amateri, naći odgovore na pitanja kao: Zašto uzgoj i odabiranje matica? Što je to starter, a što su oplodnjaci? Kako uzgojiti maticu za svoje potrebe? Što je to feromon praznog saća? Kako se matica pari s trutom prirodno, a kako se vrši umjetno osjemenjivanje? Koja je uloga trutova u pčelinjoj zajednici? Kada mijenjati maticu? Kako se pravilno vrši dodavanje i zamjena matice? Kako čuvati neoplođene, a kako oplođene matice? Osim toga autor skreće pozornost na najčešće greške pčelara u radu s maticama, ali i općenito u uzgoju pčela i proizvodnji meda. U pčelarskoj praksi danas postoji niz tehnika i tehnologija koje početnike zbunjuju, no kako naglašava i sam Josip: „Početnicima treba nesebična pomoć i ne treba im zamjerati na tome, već ih savjetovati i pokazati kako se treba ispravno raditi.“ No, zato je oštar prema pojedincima s dugogodišnjom (lošom) pčelarskom praksom, jer ih je gotovo nemoguće odviknuti od nekih posve pogrešnih metoda rada. „Ništa se ne smije raditi napamet!“ jer uzrok slabim proizvodnim rezultatima najčešće nije negdje vani, već u samom pčelaru, prvenstveno njegovom nepoznavanju biologije pčela i funkcioniranja pčelinje zajednice, odnosno tvrdoglavom nepoštivanju prirodnih zakona koji vladaju unutar košnice. 

Knjiga za svaku preporuku    

Možda Josip Križ ne može govoriti o molekularno-genetičkim teorijama jer za to nema formalnog obrazovanja, no nakon više od tri i pol desetljeća bavljenja uzgojem pčela ispunjenih proučavanjem, nizom pokusa i eksperimenata, on je usavršio tehničko-tehnološki i biotehnološki proces uzgoja matica od jajeta do izlaska matice iz matičnjaka do te mjere da njegova kompetencija ne samo nije upitna, već je itekako respektabilna. S druge strane, njegov je stil pisanja jednostavan i lako razumljiv svima kojima je namijenjen, što je dodatna vrijednost koju trebaju cijeniti i oni koji ga podržavaju i oni koji ga kritiziraju.     Knjigu „Uzgoj i odabiranje matica pčela“  toplo preporučujemo svima koji su tek ušli u pčelarstvo, kao i onim poduzetnijeg duha kojima će ova knjiga pomoći da rasplamsaju svoju inventivnost i kreativnost da učine korak naprijed i uzgojem pčelinjih matica se počnu baviti profesionalno. Osim autora, pohvalu zaslužuje i nakladnik (PD „Lipa“), lektor (Ivana Berg Divald), autori fotografija (Marko Križ, Milanko Barać, Krešimir Caba, Oliver Novosel, Darko Vukašinović, Orosman Burgueno), kao i sponzori (Gradski ured za poljoprivredu i šumarstvo grada Zagreba, Tamburaški sastav Gazde, te tvrtke Apivita iz Varaždina i Galamed iz Obrovca Sinjskog).