Kada je u kasnu jesen i zimi temperatura niža od 12 stupnjeva Celzijevih pčele formiraju klupko, stiskajući se jedna uz drugu da bi se međusobnim grijanjem sačuvale od hladnoće. Neke pčele se zavuku u prazne stanice saća sa glavom prema unutra, a ostale se stisnu jedna do druge u ulicama saća. Sve pčele se poredaju tako da čine jedno tijelo, koje ima oblik kugle ili prema prilikama klupko bude jajolikog oblika. Takav oblik klupka ima najmanju površinu, pa je zato i najlakše održati potrebnu temperaturu i da gubitak temperature bude što manji. Zimsko klupko nije čvrsto i jednolično, pčele u klupku nisu u svim slojevima jednako stisnute. Na površini budu najstisnutije i čine neku vrstu izolacijskog sloja ili slikovito rečeno – koru klupka. Pčele vanjskog sloja klupka stiščući međusobno svoja tijela čine jednu zbijenu ovojnicu i na taj način spriječavaju gubitak topline koja je stvorena u središnjem dijelu klupka. Debljina ove ovojnice zavisi od količine pčela skupljenih u klupku i visinom temperature. Nadalje debljina ove površinske ovojnice klupka mijenja se prema potrebi od 25-75 mm. Što je temperatura oko pčelinjeg klupka niža, to se pčele međusobno jače stišću oko vanjskog sloja i na taj način se bolje čuva toplina u samom središtu klupka. Pčelinje klupko tada bude manje, jer je površinski sloj znatno deblji. Temperatura na samom rubu bude u pravilu stabilna, od 9- 10 C. Pčele na vanjskom dijelu klupka se nalaze u nekom poluukočenom stanju. U samoj unutrašnjosti klupka je aktivno ili područje gdje se stvara toplina, koja se iz sredine širi prema vanjskom dijelu pčela i osigurava da temperatura na površini ne pada ispod 9 stupnjeva Celzijevih. Sama toplina se stvara kao sporedan proizvod prilikom izmjena tvari. Dokazano je da pčela proizvodi toplinu stežući grudnu muskulaturu.

Najveći stupanj metaboličkih aktivnosti je u mišićima krila pčela radilica što doseže 2.400 kalorija u 1 gramu mase za jedan sat, a u mišićima čovjeka bude jedva 50-60 kalorija. Možemo slobodno reći da prsa pčela služe kao izvor topline. U doba neaktivnog stanja, temperaturne vrijednosti prsa su tek od 1 do 2 stupnja veća od zatka, a u punoj aktivnosti razlika u temperaturi prsišta i zatka može iznositi od 3 do 6 stupnjeva Celzijevih. U samom središtu klupka gustoća pčela je relativno mala i ona se uglavnom mijenja, a temperatura dopušta normalne aktivnosti, primjerice: uzimanje hrane, matica nese jaja, pčele njeguju leglo, koje se polako razvija. Veličina tog područja bude promijenjiva u odnosu prema promjenama vanjske temperature. Srednja temperatura u sredini klupka zimi dok nema legla iznosi prosječno 21 do 22 stupnjeva Celzijevih što je neovisno o vanjskoj temperaturi. Najniža temperatura koja može biti u sredini klupka je 14 stupnjeva Celzijevih i to bude jako kritična temperatura. Pčele zapravo griju samo svoje klupko i nastoje da se iz klupka izgubi što manje topline. No unatoč tome i racionalizaciji samih pčela dio topline ipak prelazi u okolinu klupka i temperatura u košnici bude uvijek za oko 6°C viša od temperature izvan košnice. Temperatura u košnici nije na svim mjestima jednaka, obično bude znatna razlika između temperature na podnici i poklopne daske. Sama promjena vanjske temperature utječe i na temperaturu u košnici izvan klupka. Ona se uvijek mijenja, odnosno slijedi vanjsku temperaturu. Zapravo, temperatura u košnici zaostaje za vanjskom temperaturama za oko 1 do 2 sata, a u dobro zaštićenim košnicama (paviljoni,kontejneri,zatvoreni kamioni) zaostaje za 6 do 8 sati. Zato temperatura u košnici nikada ne dosegne dnevni maksimum ili bolje reći vanjske temperature. Dakle, košnica zapravo ublažava velike krajnosti vanjskih temperatura, a to je vrlo važno jer niske temperature ne štete toliko koliko štete nagle promjene temperature. Pri svakoj promjeni temperature klupko se stiska ili raspušta, što dovodi do izmjene tvari, a posljedica toga je i veća potrošnja hrane, a kod naglih promjena to je puno izražajnije. Za što bolju djelatnost klupka jako je važna i sama veličina klupka koje stvaraju pčele. Znači što je zajednica jača, a samim time i više pčela, to je klupko veće i pruža se veća mogućnost regulacije temperature, a samim time i bolja obrana od velikih hladnoća. Sve ovo je dokazivo, jer ova sva ispitivanja sam radio sa svojim kolegama prije desetak godina u sklopu jednog projekta i mislim da se ništa nije promijenilo.

PČELE U ZIMSKOM RAZDOBLJU SE NESMIJU UZNEMIRAVATI VEĆ MORA VLADATI POTPUNI MIR

Kada nastupi zima, važno je da na pčelinjaku vlada potpuni mir. U suprotnom slučaju dolazi do nepopravljivih šteta i gubitaka zajednica. Zato moramo na vrijeme ukloniti sve što bi moglo uznemiravati pčele za vrijeme zimovanja. Pčelinje zajednice budu jako osjetljive i na najmanje uznemiravanje od strane čovjeka, domaćih i divljih životinja, ali i ako vjetar puše direktno u leta ili ako grane drveća lupaju po košnicama usljed puhanja vjetra. Slikovito rečeno pčele budu uplašene i u tom trenutku uzimaju velike količine hrane, koja opterećuje probavni trakt i naravno da dolazi do jakog proljeva. Ako uznemiravanja na pčelinjaku budu česta na pčelinjaku može doći do masovnih uginuća pčelinjih zajednica.

PRVO LEGLO U KASNOJ ZIMI

Polovicom siječnja ili početkom veljače u sredini klupka počinje intenzivnija potrošnja meda, kako bi pčele mogle dignuti temperaturu na 34 do 35°C. Matica zbog intenzivnije ishrane počinje polagati sve više jaja u već pripremljeno i očišćeno saće. Za njegu toga legla osim meda potrebna je i pelud, zato je u jesen trebalo osigurati dovoljno kvalitetne hrane naravno ne samo meda već i peludi i to najmanje tri pa i više okvira,  ali dobro raspoređenog, a to pčele same najbolje naprave. Mnogi već tada rade razne intervencije pogačama sa raznim dodacima pa i samim peludom.  Ali iz mog iskustava to nikako nije dobro, a naročito ne dodavati  i raditi pogače sa medom i peludi, jer mogućnost zaraze američkom gnjiloćom, vapnenim leglom i nozemozom su jako velika. Naravno nije dobro rano probuditi pčele i stimulirati rani razvoj jer još uvijek je velika vjerojatnost naglih promjena vremena i jakih zahladnjenja. Tada smo si napravili nepopravljivu štetu i od jakih zajednica napravimo slabiće, a one srednje i nešto slabije propadnu, u najčešćim slučajevima od proljeva. Ako već radite pogače sami, onda ih je najbolje raditi sa invertiranim sirupom ili sa sviježim pekarskim kvascem bez ikakvih drugih dodataka jer pogača je sama po sebi stimulativno sredstvo i ništa više (sve one oznake Stimular, ili raznim dodacima ljekova je čista prevara ili blaže rečeno marketinški trik). Isto tako pogače se ne trebaju dodavati prije nego što pčele počinju sa intenzivnijim unosom peludi, jer ako pogaču dodamo puno ranije nismo postigli ama baš ništa već smo napravili samo štetu, pčele se nisu pretjerano razvile ali su potrošile velike količine hrane, ne za razvoj legla već za grijanje i održavanje potrebne temperature u košnici. Sada dobro razmislimo dali nam je to potrebno, budite sigurni da su pčele bolji meteorolozi od nas i da točno mogu predvidjeti kakvo će biti vrijeme (njihov biološki sat je izuzetno točan), a mi smo ih prerano , probudili i napravili i njima i sebi neprocijenjivu štetu. Razmislimo malo, da li je tako?

Pčelar:  Josip Križ