Kod obitelji Kovač u Radošima
Entuzijazam i predanost odabranom cilju je ono što me uvijek oduševljavalo kod ljudi, a posebice kod pčelara čiji mi je svjetonazor najbliži zbog uske veze s prirodom. Ako se uz to nadovežu i plemenite namjere i jasna vizija unapređenja struke, a ovim stvarima nerijetko prilazim i s emocionalnog stanovišta, pa ako u sugovorniku prepoznam kompetentnijeg za neke teme koje sam obrađivao u člancima «Med u ishrani sportaša» i «Pčelama i medom protiv ovisnosti», onda mi srce zaigra i planirani mini-intervju se pretvori u višesatni razgovor iz kojeg izlazim bogatiji za iskustvena saznanja, a to je od neprocjenjive vrijednosti za pčelara početnika poput mene. Gospodin Ivan Kovač definitivno spada u onu rijetku skupinu ljudi koji jasno iskazuju svoje stavove bez obzira radi li se o ekološkom pčelarstvu, koordinaciji udruga (tajnik je UP «Nektar» u Poreču, član IEP – udruge registriranih ekoloških proizvođača Istarske županije) ili brendiranju istarskog meda i sve vrijeme ih dosljedno brani podjednako u neformalnim kontaktima s kolegama pčelarima ili u javnim istupima. I što je zadivljujuće, dok govori o unapređenju ekološkog pčelarstva u Istri, ali i šire kao svojoj misiji, niti jednog trenutka nećete posumnjati u vjerodostojnost njegovih riječi, jer iza njih stoji svim svojim bićem kao nekadašnji sportaš, kao borac protiv ovisnosti i kao promotor zdravog načina života i upotrebe pčelinjih proizvoda posebice među sportašima i mladeži. U životu je imao ne malo teških trenutaka i gotovo je sigurno da bi bez neizmjerne podrške svoje supruge Branke završio na stranputici, ali shvativši da je dobio šansu promijeniti život na bolje, upustio se i pčelarstvo mnogo dublje nego na početku svoje pčelarske karijere. Uz nesebičnu pomoć i podršku obitelji Vidmar iz Vrbovskog koja se pčelarstvom bavi više od 100 godina, Ivan je vrlo brzo savladao tehnologiju pčelarenja. Podsjetimo se da je gospodin Branko Vidmar prvi registrirani ekološki pčelar u Primorsko-goranskoj županiji, a baka Vidmar je to postala s punih 82 godine. Zahvalnost koju osjeća obitelj Kovač prema njima je neizreciva i to Ivan zna često naglasiti.
Precizno kreirajući poslovnu strategiju od recepture za proizvode s dodanom vrijednosti preko izbora etikete do izlaska na sve zahtjevnije tržište, Ivan je uskoro sustigao i nadmašio kolege u svom okruženju. Prije svega, tu su njegovi pripravci za poboljšanje zdravlja i jačanje imuniteta Gym&Fit i Gym&Fit Plus – mješavine meda, propolisa, cvjetnog praha i matične mliječi u omjerima optimalnim za sportaše i osobe izložene većim fizičkim naporima, ali Ivan je ponosan i na svoj medljikovac nastao na pčelinjaku stacioniranom u blizini Vrbovskog, med s mladom zelenom pšenicom, baš kao i na kremasti med s tartufima ili crnim kimom. Ove kombinacije meda i ljekovitog bilja nisu rezultat «copy-paste» recepata s Interneta, već plod višegodišnjeg proučavanja djelovanja ovih pripravaka na konzumentima različite dobi, zdravstvenog stanja i kondicije, te brojnih konzultacija s renomiranim medicinskim stručnjacima, jer Ivan ništa ne prepušta slučaju, već pomno proučava sve dostupne informacije o određenom bilju i njegovom djelovanju na ljudski organizam u sinergiji s medom i drugim pčelinjim proizvodima. Na putu da stvori prepoznatljiv brend i tako osigura komercijalni uspjeh svog proizvoda, ali i u nastojanjima da pomogne pčelarstvu ne samo kao proizvodnoj grani, već i kao svojevrsnoj anti-stres terapiji i naravno, jednom od najplemenitijih poziva uopće, nije ga savladala malodušnost i sebičnost: Ivan i dalje oko sebe okuplja mlade ljude u namjeri da od njih stvori nov pčelarski kadar, spreman da se suoči sa svim izazovima koji ih čekaju u budućnosti, a za pohvaliti su i njegove inicijative u ekološkom pogledu, iako moram priznati da mi u krizi koja nas nažalost okružuje djeluju nekako futuristički. Naravno da i dalje ispred njega stoje razne prepreke, od birokratskih ograda do ljudske zlobe i zavisti, ali čovjek čvrstog karaktera i snažnog ega poput Ivana neće tako lako odustati od svojih vizija i ciljeva, a ja ću mu držati palčeve da ustraje u toj borbi za bolju budućnost pčelarstva u regiji i uopće!
Tekst i fotografije:
Damir Gregurić
[Not a valid template]
Grad Pula je prošle godine Udruzi pčelara Pula dao na korištenje novi prostor u Zagrebačkoj 12 u Puli, pa su na taj način pulski pčelari nakon gotovo 50 godina svog organiziranog djelovanja dobili vlastiti dom. S vremenom ovaj bi se prostor trebao pretvoriti u Edukativno-izložbeni centar za promociju pčelarstva i popularizaciju pčelinjih proizvoda za sve zainteresirane građane, s naglaskom na djecu i mladež, s ciljem da se upoznaju s ulogom pčela u održavanju ravnoteže prirodnih procesa i očuvanju bioraznolikosti te upozore na njihovu ugroženost i važnost očuvanja. U tijeku je priprema izložbenog postava stare i nove pčelarske opreme, raznih vrsta košnica, a u planu je opremanje prostora edukacijskim panelima i multimedijskim prezentacijama. Prema riječima Nikole Bičanića, predsjednika Udruge, kad bude potpuno uređen, ovaj bi prostor trebao postati nov nezaobilazan sadržaj na turističkoj karti grada Pule i Istre. Ovo je bio velik poticaj Udruzi da nastavi s programom stručnih predavanja iz domene pčelarstva, apiterapije i veterine, pa je u petak, 14. veljače 2020. godine organizirano predavanje pod nazivom „Moj način pčelarenja“, koje je držao dugogodišnji pčelar praktičar, predsjednik Udruge pčelara Bujštine i pašni povjerenik za isto područje, Slavko Biuk iz Umaga.
U svom je izlaganju Slavko dao naglasak na tehnologiju pčelarenja kojoj je osnova stvaranje jakih pčelinjih zajednica pred glavnu pašu s dvomatičnim ili pomoćnim zajednicama. U glavnoj paši zajednica ostaje bez matice, matične rešetke i bez rojevnog nagona. U drugom dijelu svog izlaganja, Slavko je predstavio usisivač za pčele – izuzetno praktično pomagalo u skupljanju pčelinjih rojeva odbjeglih sa pčelinjaka i zalutalih u rolete, dimnjake i slična skrovita mjesta u stambenim objektima, nadopunivši prezentaciju svog izuma scenama sa intervencija na terenu, tj. zbrinjavanja pčelinjih rojeva u urbanoj zoni od Novigrada i Buja do Umaga i Savudrije. Ova je tema okupljenim pčelarima bila itekako interesantna, pa su najznatiželjniji ustali sa svojih stolica da vide i osobno isprobaju usisivač kako bi se uvjerili u praktičnost ove inovacije. Na kraju predavanja Slavko je naglasio kako su njegova vrata uvijek otvorena i da je uvijek spreman pomoći, posebice mladim pčelarima.
O PREDAVAČU: Iako Slavko iza sebe nema znanstveno-stručnih radova, njegovo je poznavanje struke potkrijepljeno bogatim iskustvom i praksom na vlastitom pčelinjaku Segetu kraj Umaga što je pokazao i prethodnim predavanjima održanim u Bujama, Poreču i Pazinu. Od samog ulaska u pčelarstvo, Slavko je upijao sve informacije i spoznaje o životu i radu pčela, tehnologiji pčelarenja i drugim tajnama ovog zanata, do kojih bi dolazio na sve moguće načine: na stručnim predavanjima, čitajući stručnu literaturu i prateći aktualnosti u ovoj domeni na Internetu, ali i komunicirajući sa starijim i iskusnijim kolegama. Tehnologije u pčelarenju priznatih teoretičara i praktičara nakon višegodišnjeg eksperimentiranja, dorađivanja i usklađivanja u radionici, Slavko je nadogradio svojim spoznajama i uspješno realizirao na svom pčelinjaku, što je u suštini formula za sve naše kolege koji žele svoja zapažanja i spoznaje prenijeti novim generacijama, ali im, usprkos velikoj dozi entuzijazma, još uvijek nedostaje samopouzdanja, iskustvo u javnim nastupima, a možda i malo više podrške s naše strane.
I što reći na kraju: odaziv pčelara na predavanje u Puli je bio za svaku pohvalu: u dvorani se tražila stolica više, a to je pouzdan znak da organizatori idu pravim putem prema cilju koji su odredili i mi im želimo puno uspjeha, a našem kolegi Slavku sve pohvale za odlično izlaganje uz nadu da će nastaviti držati predavanja o tehnologijama u pčelarstvu i izvan županije Istarske.
Komentari
Nema komentara.