Kod obitelji Kovač u Radošima
Entuzijazam i predanost odabranom cilju je ono što me uvijek oduševljavalo kod ljudi, a posebice kod pčelara čiji mi je svjetonazor najbliži zbog uske veze s prirodom. Ako se uz to nadovežu i plemenite namjere i jasna vizija unapređenja struke, a ovim stvarima nerijetko prilazim i s emocionalnog stanovišta, pa ako u sugovorniku prepoznam kompetentnijeg za neke teme koje sam obrađivao u člancima «Med u ishrani sportaša» i «Pčelama i medom protiv ovisnosti», onda mi srce zaigra i planirani mini-intervju se pretvori u višesatni razgovor iz kojeg izlazim bogatiji za iskustvena saznanja, a to je od neprocjenjive vrijednosti za pčelara početnika poput mene. Gospodin Ivan Kovač definitivno spada u onu rijetku skupinu ljudi koji jasno iskazuju svoje stavove bez obzira radi li se o ekološkom pčelarstvu, koordinaciji udruga (tajnik je UP «Nektar» u Poreču, član IEP – udruge registriranih ekoloških proizvođača Istarske županije) ili brendiranju istarskog meda i sve vrijeme ih dosljedno brani podjednako u neformalnim kontaktima s kolegama pčelarima ili u javnim istupima. I što je zadivljujuće, dok govori o unapređenju ekološkog pčelarstva u Istri, ali i šire kao svojoj misiji, niti jednog trenutka nećete posumnjati u vjerodostojnost njegovih riječi, jer iza njih stoji svim svojim bićem kao nekadašnji sportaš, kao borac protiv ovisnosti i kao promotor zdravog načina života i upotrebe pčelinjih proizvoda posebice među sportašima i mladeži. U životu je imao ne malo teških trenutaka i gotovo je sigurno da bi bez neizmjerne podrške svoje supruge Branke završio na stranputici, ali shvativši da je dobio šansu promijeniti život na bolje, upustio se i pčelarstvo mnogo dublje nego na početku svoje pčelarske karijere. Uz nesebičnu pomoć i podršku obitelji Vidmar iz Vrbovskog koja se pčelarstvom bavi više od 100 godina, Ivan je vrlo brzo savladao tehnologiju pčelarenja. Podsjetimo se da je gospodin Branko Vidmar prvi registrirani ekološki pčelar u Primorsko-goranskoj županiji, a baka Vidmar je to postala s punih 82 godine. Zahvalnost koju osjeća obitelj Kovač prema njima je neizreciva i to Ivan zna često naglasiti.
Precizno kreirajući poslovnu strategiju od recepture za proizvode s dodanom vrijednosti preko izbora etikete do izlaska na sve zahtjevnije tržište, Ivan je uskoro sustigao i nadmašio kolege u svom okruženju. Prije svega, tu su njegovi pripravci za poboljšanje zdravlja i jačanje imuniteta Gym&Fit i Gym&Fit Plus – mješavine meda, propolisa, cvjetnog praha i matične mliječi u omjerima optimalnim za sportaše i osobe izložene većim fizičkim naporima, ali Ivan je ponosan i na svoj medljikovac nastao na pčelinjaku stacioniranom u blizini Vrbovskog, med s mladom zelenom pšenicom, baš kao i na kremasti med s tartufima ili crnim kimom. Ove kombinacije meda i ljekovitog bilja nisu rezultat «copy-paste» recepata s Interneta, već plod višegodišnjeg proučavanja djelovanja ovih pripravaka na konzumentima različite dobi, zdravstvenog stanja i kondicije, te brojnih konzultacija s renomiranim medicinskim stručnjacima, jer Ivan ništa ne prepušta slučaju, već pomno proučava sve dostupne informacije o određenom bilju i njegovom djelovanju na ljudski organizam u sinergiji s medom i drugim pčelinjim proizvodima. Na putu da stvori prepoznatljiv brend i tako osigura komercijalni uspjeh svog proizvoda, ali i u nastojanjima da pomogne pčelarstvu ne samo kao proizvodnoj grani, već i kao svojevrsnoj anti-stres terapiji i naravno, jednom od najplemenitijih poziva uopće, nije ga savladala malodušnost i sebičnost: Ivan i dalje oko sebe okuplja mlade ljude u namjeri da od njih stvori nov pčelarski kadar, spreman da se suoči sa svim izazovima koji ih čekaju u budućnosti, a za pohvaliti su i njegove inicijative u ekološkom pogledu, iako moram priznati da mi u krizi koja nas nažalost okružuje djeluju nekako futuristički. Naravno da i dalje ispred njega stoje razne prepreke, od birokratskih ograda do ljudske zlobe i zavisti, ali čovjek čvrstog karaktera i snažnog ega poput Ivana neće tako lako odustati od svojih vizija i ciljeva, a ja ću mu držati palčeve da ustraje u toj borbi za bolju budućnost pčelarstva u regiji i uopće!
Tekst i fotografije:
Damir Gregurić
Dvadeset i devet pčelara iz Istre u organizaciji Udruge pčelara Bujštine, a pod pokroviteljstvom Županije Istarske za vikend 14. – 16. rujna 2018. godine posjetilo je dr. Gorana Mirjanića, vrhunskog poznavatelja pčela i pčelarstva, uvaženog profesora na Univerzitetu u Banja Luci, koji nije samo znanstvenik – teoretičar s nizom objavljenih naučnih, stručnih i revijalnih radova, nositelj i suradnik u nizu istraživačkih i razvojnih projekata, već i niz godina uspješan pčelar - praktičar s pčelinjacima na više lokacija u blizini Gradiške i uspješan poduzetnik. Dr. Mirjanić je pčelarima s Bujštine stručna predavanja održao u dva navrata (2016. i 2017.) pa je ovo bila idealna prilika za prezentaciju dobre pčelarske prakse na licu mjesta i utvrđivanje gradiva, ali i uvid u specifičnosti uzgoja pčela u drugom kraju.
Prenoćili smo u Gradiškoj, centru sjeverozapadnog dijela Bosne i Hercegovine uz rijeku Savu koji broji pedesetak tisuća stanovnika. Povoljan geografski položaj i klimatski uvjeti, veliko šumsko bogatstvo sa okolnih planina i plodno tlo utjecali su na razvitak poljoprivrede, prehrambene i drvne industrije na području ove općine, a livade i brežuljci puni medonosnog bilja ponukali su dio ovdašnjeg stanovništva da se tradicijski bavi i uzgojem pčela. Plan za subotu je bio u prijepodnevnim satima obići Banja Luku, poslije podne posjetiti pčelinjak u Srpcu, selu udaljenom tridesetak kilometara od Gradiške, a večer je bila rezervirana za nešto opušteniju atmosferu uz domaće gastronomske specijalitete, dobro vino i narodnu glazbu.
Banja Luka, drugi grad po veličini u BiH (broji preko 220.000 stanovnika) osim na predivne parkove i niz sve ljepše od ljepših kulturno-povijesnih znamenitosti, posebno je ponosan na svoj Univerzitetski grad u sklopu kojeg je i Poljoprivredni fakultet na kojem dr. Mirjanić vrši funkciju voditelja studijskog programa Animalna proizvodnja. Na fakultetu smo se upoznali s poviješću i značenjem Univerziteta za ovu regiju, nakon toga smo poslušali kraće predavanje o uzimljavanju i zimovanju pčela, a nešto kasnije na oglednom pčelinjaku raspravljali o toj i drugim pčelarskim temama i zadržali se u neformalnom druženju. Potom je uslijedila šetnja po Banja Luci kroz koju nas je vodio naš neumorni i uvijek dobro raspoložen profesor, odlično se snašavši i u ulozi turističkog vodiča. U svega par sati sa Goranom smo obišli najzanimljivije punktove u gradu: tvrđavu Kastel, Banski dvor, Ferhat-pašinu džamiju, Pravoslavni Hram Hrista Spasitelja, katedralu Svetog Bonaventure, Narodno pozorište, Palatu Republike, Krivi sat i spomenike Petru Kočiću i Banu Tisi Milosavljeviću. Iza svakog njegovog komentara, bez obzira da li je riječ o prirodnim ljepotama ili povijesnim ličnostima, jasno se vidjelo koliko domaćin voli svoj zavičaj i koliko želi gostima približiti ovo podneblje, mentalitet ljudi i njihove običaje. Slušali bi ga mi i do ponoći, no kako temeljit razgled grada s tako bogatom poviješću kao što je banjalučka, iziskuje mnogo više vremena nego što smo mi imali na raspolaganju, ubrzali smo tempo i požurili na ručak u restoran „Kod Muje“ da na miru možemo uživati u čuvenim banjalučkim ćevapima. Odmah potom smo se uputili prema malom mjestu Srbac nedaleko Gradiške na pčelinjak i voćnjak obitelji Mačinković. Domaćin pčelar Ranko nas je dočekao kao stare prijatelje, ugostio i opisao svoj način pčelarenja s košnicama Rodna Voja. Nakon kraće rasprave i druženja, oprostili smo se s domaćinom i uputili na večeru u etno-restoran „Kod Lukića“ u Donjim Podgradcima uz narodnu glazbu i ples do kasno u noć.
I nedjelja je bila podjednako zanimljiva i iz pčelarskog i iz turističkog aspekta: imali smo prigodu uživati u predivnim pejzažima, pogledu na rijeku, šume, voćnjake i Goranove pčelinjake na tri lokacije u blizini Gradiške. Jedan od pčelinjaka stacioniran je u Gornjim Podgradcima u blizini rodne kuće domaćina, gdje nas je kao najbolje prijatelje dočekala i ugostila njegova obitelj. I tako nas je s jedne strane oduševila gostoljubivost i srdačnost domaćina, a s druge strane - kao i sve do sada pridošle pčelare, ma otkuda bili - više nego ugodno nas je iznenadila mirnoća pčela za koju su najzaslužnije selekcionirane matice.
Naš domaćin nije propustio ni ovu prigodu da nam prenese još koji savjet iz svog bogatog stručnog i praktičnog iskustva, uvijek uz neku anegdotu ili šalu iako njegov životni put nije bio lagan, ali se - uz potporu svoje obitelji, djelatnika i naravno svojih pčela, odvažio upustiti i u poduzetničke vode, ne umanjujući tempo zbog novih obaveza i ne zanemarujući edukaciju kolega pčelara u regiji i šire, te je nastavio u svim svojim izlaganjima propagirati primjenu novih tehnologija pčelarenja, kako bi i oni u što skorijoj budućnosti postali rentabilni i respektabilni uzgajivači pčela i proizvođači meda i mednih prerađevina.
Nakon obilaska njegovih pčelinjaka i zajedničkog ručka, došla je na red i Goranova trgovina pčelarskom opremom, hranom i lijekovima za pčele i ostalim potrepštinama za pčelare, odnedavno smještena u nov, još veći i funkcionalniji prostor u kojem ljubazno osoblje na čelu s njegovom suprugom nudi i med, propolis, matičnu mliječ, vosak i druge prerađevine iz vlastite proizvodnje. Tvrtka „Košnica“ d.o.o. je prisutna na svim važnijim pčelarskim sajmovima u regiji, a njen najveći uspjeh je implementacija na razvojne projekte koje financiraju najveće svjetske organizacije u ovom područjuSvi do jednog su istarski pčelari bili izuzetno zadovoljni ovim studijskim putovanjem - ne samo zato što su imali priliku „iz prve ruke“ nešto više naučiti o aktualnim radovima u pčelinjaku u ovo doba godine, dvomatičnom pčelarenju, prihrani pogačama i sirupom, te sazrijevanju meda, već i o mnogim drugim zanimljivim temama sa aspekta pčelara teoretičara i praktičara, ali i znanstvenika istraživača i poduzetnika. Koristim i ovu priliku još jednom zahvaliti prije svih našem domaćinu, njegovoj obitelji i zaposlenicima na više nego ugodnom vikendu prepunom pozitivnih vibracija, zatim Istarskoj županiji kao pokrovitelju ovog studijskog putovanja i na kraju organizatorima Dragani i Marinku iz Udruge pčelara Bujštine.
Pogledajte galeriju fotografija ... klikni 
Komentari
Nema komentara.