Profesorica povijesti umjetnosti i komparativne književnosti u mirovini, pčelarica s zavidnim znanjem i dugogodišnjim stažom, voditeljica pčelarske radionice u Domu za starije osobe „Maksimir“, mentorica u Školi komercijalnog i ekološkog pčelarenja i za osobe s invaliditetom u Zagrebu, istaknuta članica PU „Propolis“ i jedine ženske pčelarske udruge „Maja“, aktivistica Udruge za promicanje istih mogućnosti – sve je to mr. sc. Jadranka Luketa-Marković, autorica knjige od svega šestdesetak stranica, prožetih njenim bogatim životnim i profesionalnim iskustvom i poučnim detaljima iz tehnologije pčelarenja, ali prije svega nabijenih emocijama: ljubavlju prema bližnjem i potrebitom, te dubokim osjećajem poštovanja prema pčelama i pčelinjim proizvodima koji su joj „dali krila“, odnosno pomogli da se uzdigne iznad bolesti i pokrene sve naredne aktivnosti. Apiterapiju nije samo primjena meda i ostalih pčelinjih proizvoda u prevenciji i liječenju tegoba i bolesti: uz istraživanje i edukaciju, biti apiterapeut znači doseći najviši stupanj u unapređenju pčelarske struke! Za autoricu apiterapija je spoj ljubavi, znanja i dobročinstva koje se čini kroz pčelarenje i primjenu pčelinjih proizvoda u svakodnevnom životu, a ljudima koji su izgubili zdravlje i nadu u oporavak apiterapija je poput vjere u nešto nadzemaljsko, jača od tableta, prirodnija od injekcija i mudrija od škrtih savjeta. A knjiga „Pčelarenje  kao (api)terapija u poboljšanju kvalitete života starijih osoba i osoba s invaliditetom“ nije samo zbroj njenih saznanja, iskustava i svjetonazora prikupljanih tijekom dvadesetak godina, već i promišljanja stotinjak njenih učenika i anketiranih o terapijskim učincima pčelarenja, što daje dodatnu vrijednost zaključcima ove studije. Autorica je knjigu posvetila svom pokojnom suprugu mr. sc. Zvonimiru Šveru, dr. vet. med. – legendi hrvatskog pčelarstva koji joj je otvorio vrata u svijet pčela, naučio je pčelarskim vještinama i potaknuo na aktivnosti mnogo šireg značaja. Knjigu je izdala udruga UPIM, a tiskao ITG d.o.o. iz Zagreba u tristotinjak primjeraka i po pristupačnoj cijeni moći će se nabaviti na pčelarskim skupovima, u pčelarskim i apiterapijskim udrugama i organizacijama osoba s invaliditetom, a sredstva dobivena od prodaje su namjenjena za osnivanje zagrebačkog urbanog pčelinjaka za invalide i starije osobe.

U uvodu knjige autorica se obraća onima koji »misle da se bolest, invaliditet i starost događaju drugima, onima koji misle da je navedeno sramota i kada se s tim susretnu okreću glavu te osobama koje misle da pčele ubijaju«. Ova žaoka je upućena svima onima kojima je invalidnost tabu-tema, a invalidi građani drugog reda. U nastavku nas autorica upoznaje sa svojom invalidskom biografijom: uzrocima (nasljedna djelomična paraliza nogu), posljedicama (grčevi, bolovi) i terapijama (joga, akupunktura i druge istočnjačke metode) od štapa preko hodalice do invalidskog skutera. Posebno me dojmilo priznanje: „Od oca smo naslijedili invalidnost, a od majke sposobnost i energiju da se s invalidnošću nosimo.“ U poglavlju „Moja pčelarska biografija“ mr. sc. Jadranka Luketa-Marković piše o svojim počecima u ovom zanimanju od prvog susreta s pčelama do vrhunca pčelarske proizvodnje – uzgoja selekcioniranih matica i odaje priznanje pokojnom suprugu koji joj je usadio ljubav prema pčelama i prenio svoje zavidno profesionalno iskustvo. U nastavku autorica govori o svom pedagoškom radu – obuci studenata Veterinarskog fakulteta, ali i poučavanju djece predškolske dobi. Jedno od dječjih likovnih radova  nastalih tijekom tih susreta autorica je odabrala za naslovnicu knjige.
U poglavlju „Moja pomagala“ autorica navodi primjere prilagodbi pčelarske tehnike i alata osobama s invaliditetom: AŽ košnice (zbog manje težine nastavka i lakše manipulacije) podignutih na visinu dosega ruku u sjedećem položaju (70 cm), razna pomagala (stolac za odlaganje stvari, stalak za odlaganje okvira, skuter s prikolicom, dizalica), a nisu izostavljeni ni detalji poput pomagala za skidanje rojeva (pletara namazana listovima matičnjaka) ili „pomagala“ za dobrosusjedske odnose (higijenske pojilice, edukacija, suradnja). U nastavku autorica govori o svojim apiterapijskim iskustvima od najranijeg djetinjstva (medeni oblog za ranu) do današnjih dana, jer su joj razni pripravci na bazi meda i drugih pčelinjih proizvoda pomogli da se riješi reume, uroloških problema, upala grla i uha, a boravak i rad u pčelinjaku uklonio je depresiju i migrenu. Sve ovo je toliko utjecalo na njeno fizičko i psihičko zdravlje da je svoja saznanja iz ove domene počela preporučivati i potrošačima proizvoda svojih pčela u suglasju s njihovim liječnicima. Činjenica da je – impresioniran njenim pčelarenjem – i general HV Imra Agotić širio ideju pčelarenja kao oblikom apiterapije u krugovima ratnih vojnih invalida kako si se lakše integrirali i aktivno uključili u mirnodopski život, potvrđuje autoricu kao vizionarku, ali i osobu velikog srca za male ljude. Tako je mr. sc. Jadranka Luketa-Marković postala promotorica apiterapije koja je iz invalidskih kolica govorila o ženskom pčelarenju, urbanom pčelarstvu, medu s minskih polja…

Preseljenjem u Dom za starije osobe „Maksimir“ autorica je nastavila sa svojim volonterskim i humanitarnim aktivnostima i osnovala Pčelarsku radionicu, jer kako kaže: „pčelarenje je mladima posao (to nije terapija), a osobama s invaliditetom je to hobi s mnogo značenja«. Nakon smrti svog supruga, autorica završava Školu komercijalnog i ekološkog pčelarenja i postaje mentorica mnogim polaznicima s različitim poteškoćama i invaliditetima. U slijedećem poglavlju autorica navodi više takvih slučajeva kada je osobama s invaliditetom pomoglo pčelarenje kao radna i fizikalna terapija, ali i u povratku samopouzdanja i mentalne koncentracije, što se pokazalo znakovito u liječenju PTSP-a kod invalida Domovinskog rata. U posljednjem dijelu knjige iznesena je anketa o utjecaju pčelarenja na kvalitetu života starijih osoba  i osoba s invaliditetom koju je autorica provela na 113 sudionika, a iz koje su izvučeni slijedeći zaključci: pčelarenje nije lagan posao, ali uz određene tehničke prilagodbe  omogućava uživanje u prirodi, razgibavanje, kao i korištenje pčelinjih proizvoda za vlastite potrebe. Osim toga, boravak na pčelinjaku umanjuje osjećaj usamljenosti i depresiju, a potiče i druge kreativne aktivnosti (npr. edukacijsko-pedagoški rad) i socijalne kontakte (druženje s istomišljenicima). Ako se toj aktivnosti priključi i promjena drugih životnih navika (nepravilna prehrana) put ka potpunom ozdravljenju – fizičkom i psihičkom – znatno je skraćen na zadovoljstvo oboljelog, njegovog liječnika (posebice apiterapeuta) i njegove obitelji.

Knjiga „Pčelarenje  kao (api)terapija u poboljšanju kvalitete života starijih osoba i osoba s invaliditetom“ je namjenjena novim generacijama koje tek trebaju preuzeti odgovornost za zdravlje i opstanak pčela i mandat za prenošenje poruke ljudskom rodu o blagotvornosti pčelinjih proizvoda, bez obzira je li riječ o mladima ili starijima, zdravima ili bolesnima. Od korica do korica knjige jasno se uočava osnovna filozofija autorice: „pčelarenje i boravak na pčelinjaku  te korištenje pčelinjih proizvoda, osim apiterapijskih ima i psihološke, radne, fizikalne i socijalne učinke“ koja je potakla mnoge na promjenu percepcije ove profesije, pa slobodno možemo reći da je mr. sc. Jadranka Luketa-Marković veliki vizionar i promotor novog multidisciplinarnog pristupa pčelarstvu i apiterapiji. U osvrtima na knjigu Gordana Hegić, mag. ing. agr. predsjednica Hrvatskog apiterapijskog društva koja je potakla autoricu na pisanje kaže da je ovo djelo odličan podsjetnik da „kada u životu istinski nešto želimo i volimo, onda ćemo i naći način kako to ostvariti ili upoznati ljude koji nas razumiju, podupiru, inspiriraju i motiviraju“, a neki drugi čitatelji iz medicinske prakse su uvjereni da bi već i sam anketni upitnik mogao biti osnova za veće i sveobuhvatnije istraživanje“. U one koji su knjigu pročitali u jednom dahu ubrajam se i ja, pa se najiskrenije nadam da će autorica nastaviti svoju misiju, svoje znanje i vještine, snagu duha i optimizam širiti među mladima i starima još mnogo godina. Knjigu toplo preporučujemo pčelarima (bez obzira jesu li amateri ili profesionalci) i onima koji tek razmišljaju o bavljenju pčelarstvom, osobama s bilo kakvim zdravstvenim poteškoćama, ali i zdravoj populaciji bez obzira na dob, a posebno onima koji su strukom zaduženi za  promjene u percepciji apiterapije: liječnicima, defektolozima, terapeutima, te nastavnicima i pedagozima.

Tekst: Damir Gregurić

Pogledajte video kako Jadranka obilazi pčelinjak:

Foto sa naslovnice: www.zg-magazin.com.hr

Ostale fotografije: www.pcelinjak.hr