Nove čokomedne čarolije OPG Kovač

025       I dok se u kongresnoj dvorani držala stručna predavanja, u prezentacijskom prostoru  hotela Sol Garden Istra gostima su se svojom ponudom autohtonih jela predstavila i naša obiteljska poljoprivredna gospodarstva: OPG Agroturizam Ograde, OPG Vošten, OPG Sokić Cerknik, te obrt Milena i MA-NI d.o.o. Bilo je veliko zadovoljstvo kušati njihove specijalitete, ali posebno mi je bilo drago posjetiti štand naših prijatelja Branke i Ivana Kovača iz Udruge pčelara «Nektar». Iako je meni osobno uvijek drago popričati s njima o aktualnostima u ekološkom pčelarstvu i sličnoj problematici, ova je prigoda ipak bila izuzetna, jer sam bio sudionik promociji njihovog novog proizvoda kojim je obitelj Kovač potvrdila svoj put inovativnih pčelara i proizvođača meda na drugačiji način.026

Čokomedne praline «Casanova» – delicija na bazi tamne čokolade, bagremovog  meda, crnih tartufa i orasa spravljena u čast legendarnog talijanskog zavodnika iz XVIII stoljeća Giacoma Casanove, osobe koja je bila i ostala sinonim hedonizma i avanturizma i kao takva zaslužuje da se uz njegovo ime vežu i svima poznati afrodizijaci kao jednog od temelja njegovih ljubavničkih uspjeha. Ako se sjetimo da je kao 18-godišnjak posjetio Istru i zaustavio se u Vrsaru gdje je uživao u blagodatima ovog podneblja, posebice crnog vina, onda postaje jasnom vizija proizvođača ove delicije: oplemeniti svoj bazni proizvod (ekološki med) dodatkom komplementarnih namirnica visoke nutricionističke i zdravstvene kvalitete u pomno odabranom, ali ukusnom i praktičnom pakiranju i uz podjednako dobro osmišljen marketing ponuditi potrošaču proizvod s višestrukom vrijednošću. Obitelj Kovač je svojim pripravcima za poboljšanje zdravlja i jačanje imuniteta Gym&Fit  i Gym&Fit Plus (mješavine meda, propolisa, cvjetnog praha i matične mliječi  u omjerima optimalnim za sportaše i osobe izložene većim fizičkim naporima već dokazala da u svojoj poslovnu strategiju ništa ne prepušta slučaju, jer se Branka i Ivan maksimalno trude i paze na sve detalje: od recepture za proizvode s dodanom vrijednosti preko izbora etikete do izlaska na sve zahtjevnije tržište, pa uopće ne sumnjam da će i praline «Casanova» vrlo brzo postati prepoznatljiv vrsarski brend i suvenir. Iako na tom putu ne nedostaje birokratskih i malograđanskih prepreka, naš je Ivan neumoran i ima još mnogo dobrih ideja za unaprjeđivanje pčelinjih proizvoda u Istri i šire, kao i specifičnu viziju pčelarskog turizma na svom imanju, ali o tome drugi put da opet ne bih probudio zavist kod onih konzervativnijih kolega. Za kraj samo čestitke organizatorima kongresa, svim učesnicima, a posebice predstavnicima naše županije koji su još jednom svojim maštovitim delicijama pokazali svijetu da znamo i umijemo biti inovativni i kreativni.

028 022

 

Iako to većina pčelara u Istri neće priznati, još je mnogo neiskorištenog potencijala u ponudi meda na našem tržištu, posebno ako su kupci turisti: od brendiranja, pakiranja, promidžbe i prodaje. Samozadovoljstvo konvencionalnih pčelara kojima je to proizvodnja meda isključivo dopunska djelatnost bez šansi da se ikad upuste u poduzetništvo i postanu profesionalci neće dugo trajati, jer nam se ulaskom Hrvatske u Europu nameću neka druga ekonomska i tržišna pravila. Činjenica da većina naših kolega bez ikakvih problema (kvantitativnog i kvalitativnog unaprjeđivanja proizvoda, propagande, podizanja konkurentnosti kroz nove, kreativne forme prezentacije i sl.) prodaju sav med koji proizvedu i to na kućnom pragu bez suvišne papirologije (certifikata, svjedodžbi, etiketa) dakako ide u prilog konzervativnijem krugu pčelara, ali ne smije obmanuti i mlađe generacije koje tek uče kako proizvesti dovoljno kvalitetnog meda, a već se moraju suočavati s daleko zahtjevnijim tržištem nego njihove starije kolege. Slična je situacija i glede percepcije apiterapije i pčelarskog turizma. Na nedavnom predavanju Franca Šivica bio sam svjedok kako je publika reagirala saznavši gdje su u tim domenama otišli naši susjedi u Sloveniji. Bilo je tu divljenja tradicionalnom poimanju pčelarskog poziva u jednom narodu, pohvala na račun pojedinaca – entuzijasta koji uporno rade na unaprjeđivanju svoje struke, ali i društvenim institucijama koji podupiru njihovu kreativnost.

Dakako bilo je i dosta zločestih, zavidnih i ljubomornih, ali je najmanje bilo onih samokritičnih koji bi priznali da smo si za mnoge greške, propuste i nedorečenosti – sami krivi, uvijek zbog istih osobina: bezidejnosti, nezainteresiranosti, pasivnosti i na kraju krajeva – svojeglavosti! Med je zdrav i nema nikakvog razloga zašto ga ne proizvoditi više, pogotovo kad se uzme u obzir činjenica da ga prosječni Hrvat troši manje od 1 kg godišnje i po toj je prehrambenoj navici pri samom dnu u Europskoj uniji. Unaprjeđivanje  prodaje meda i ostalih pčelinjih proizvoda usko je vezano za popularizaciju zdravog stila života, pa konzumaciju meda moramo proširiti među mlade njegovim uvrštavanjem u dnevni meni kuhinja u vrtićima i školama, ali i uključivanjem pčelara u sportska događanja (tenis, biciklizam, maraton) kroz sponzorstva ili degustacije, kao i druge konferencije i mitinge u vezi gastronomije, medicine i kulturne manifestacije. Na tako zahtjevno tržište nije preporučljivo izaći s običnom teglom meda na kojoj je rukom napisano porijeklo proizvoda, na takvo tržište treba izaći ponosan i pun samopouzdanja, ali ne bez artikla koji u sebi ne sadržava samo kvalitetu (ona ionako dolazi od prirode i pčela), već i dodatan trud nas samih kao kreativaca koji želimo učiniti taj proizvod još boljim, primamljivijim za oko kupca i ako baš hoćete i – skupljim!

031

Tekst i foto:

Damir Gregurić 

03/03/2014 / Zanimljivosti

Share the Post

Komentari

Nema komentara.

Komentiraj

Nove čokomedne čarolije OPG Kovač

     Tko još nije čuo za Motovun, istarski gradić s bogatom povijesti i prekrasnim pejzažima: vinogradima, maslinicima i voćnjacima, rijeci Mirni i park-šumi?! Jeste li znali da je Motovunska šuma proglašena posebnim rezervatom šumske vegetacije još 1963. godine? Osim ovog carstva kraljice gljiva, atraktivna je i dolina najduže istarske rijeke Mirne kojom su, vjerovali ili ne, u antičko doba plovile lađe duge i do 10 metara. Zbog šteta od poplava, Mirna danas ima novo korito, što je krajoliku dalo novu dimenziju i ljepotu. Negdje na četrnaestom ili petnaestom kilometru od izvora Mirne, ispod brda na čijem vrhu poput krune stoji Motovun, naš kolega Miroslav Mikić ima pčelinjak s tridesetak LR-košnica uz koji smo se okupili u subotu, 13. travnja 2019. zajedno s dvadesetak kolega iz Poreča, Buzeta i Pazina kako bi održali proljetnu obuku za novopridošle članove, a starijim, iskusnijim pčelarima dali priliku da ponove gradivo i od pčelarskih majstora čuju novosti u tehnologiji pčelarenja, pa ih primijene na svom pčelinjaku.

Predavanje o proljetnim radovima na pčelinjaku i ovaj je put održao profesionalni pčelar iz Livada Svetozar Janković, koji godinama svoje znanje i iskustvo nesebično prenosi mlađim kolegama, uvijek na sebi svojstven način, uz neku anegdotu iz života i pčelarske prakse. Osim o tehnikama pčelarenja i pripremama za glavnu pašu, na obuci je bilo riječi i o borbi protiv varoe i drugih nametnika, sprječavanju rojevnog nagona i prihrani pčela, a naravno da su se doticale i indirektne teme kao što su kvaliteta i plasman istarskog meda, pad broja mladih pčelara zbog odlaska na rad u inozemstvo ili poticajna politika u sektoru pčelarstva. Iako nisu poput velikih proizvođača motivirani količinama i razlikom između uloženog i dobivenog, istarski pčelari svom poslu pristupaju ozbiljno i odgovorno, pa ne treba čuditi da su svi prisutni pažljivo slušali svaki stručni savjet ili dobronamjernu sugestiju uz nemalo pitanja i pokoji komentar. Ovo je treći put da se održava ovakav vid edukacije, broj prisutnih varira, ali uvijek je to zanimljiv i poučan događaj, jer - osim u prijateljskom okruženju, dešava se i u prirodi punoj cvijeća i medonosnog bilja. Ovaj nam je put i vrijeme išlo na ruku, pa smo brzo zaboravili usputno blato i lokve od kiša posljednjih tjedan dana.      

Po završetku obuke na pčelinjaku, nastavili smo se družiti na obližnjem lovačkom odmorištu uz roštilj u režiji našeg kolege Ivana Kovača, koji nas je pozvao na slijedeći domjenak na svojoj farmi u Radošima kod Poreča. U ležernoj se atmosferi nastavilo pričati o pčelama i pčelarenju, bilo je riječi i o predstojećim aktivnostima Udruge, ali nije nedostajalo ni šale, jer pčelari - usprkos činjenici da se bave ozbiljnim poslom, imaju smisla za humor, pogotovo nakon što obilan ručak zaliju domaćim vinom. Tada se druženje kolega po struci pretvara u priču u kojoj svatko ulaže dio sebe i kada se u par sati stvori dovoljno pozitivne energije za čitavu predstojeću sezonu. Nekada su obitelji i prijatelji bili čvršće povezani i češće su se posjećivali, a danas mnogi ni svom susjedu u zgradi ne znaju ime. I zato što smo društvena bića i prijateljstvo je u životu neizmjerno važno, svi prisutni su se složili da bi ovakvih susreta trebalo biti više i da bi primjer Udruge pčelara Bujštine trebale slijediti i druge strukovne organizacije u županiji i šire.

       Stoga još jednom veliko hvala Slavku i Miroslavu koji su organizirali ovaj susreta, Svetozaru na edukaciji, Ivanu na odličnom grillu, kolegama iz prijateljskih udruga  koji su nas počastili vinom i rakijom i svima koji su svojim prisustvom uljepšali ovaj događaj.

TEKST/FOTO: Damir Gregurić

 

 

 

 

 

 

 

 

(više…)