Novi Gourmet vodič kroz Istru

med istra 3.

Napokon (nakon 6 mjeseci iščekivanja) iz tiska je izašao novi enogastronomski vodič za područje Istre. Ovo 18.-to po redu izdanje razlikuje se od svih dosadašnjih po stranicama posvećenim medu i drugim pčelinjim proizvodima, te najznačajnijim pčelarima u županiji. Autori kataloga su od prvog broja nastojali prikazati ono najbolje od gastronomske ponude ovog kraja: najbolje restorane, konobe, agrodomaćinstva, vinske podrume, uljare ocijenjene – prema širini ponude, kvaliteti jela i pića, prezentaciji autohtonih proizvoda, ambijentu, stručnosti i uslužnosti osoblja. Postati dio ove svojevrsne male enciklopedije dobrog ića i pića u Istri san je mnogih (još uvijek nedovoljno medijski eksponiranih) ugostitelja, maslinara, vinara i drugih iz enogastronomskog sektora. Prošlo je više od pola godine od prvog zajedničkog posjeta pčelarima kad su predstavnici Turističke zajednice Istre (Denis Ivošević, direktor TZ Istre i Valter Bassanese, direktor TZ Buje) izvršili prvu selekciju kandidata za uvršavanje u tzv. „Ceste istarskog meda“ ili „Istarske medne točke“, što je trebao biti uvod u organiziranje lanca objekata koji zadovoljavaju njihove kriterije za bavljenje pčelarskim turizmom. Obećanja nije nedostajalo, no pred turističkim djelatnicima u županiji stajali su mnogo veći i hitniji zadaci (reorganizacija), pa je stoga djelomice opravdano kašnjenje kataloga za 2014. – 2015. Oni skeptičniji pčelari već su tada sumnjali da će se stvari uopće pokrenuti s mrtve točke uoči predsezone, oni malo optimističniji (po prirodi i strpljiviji) podržali su i ove stidljive pomake uz komentar: „Bolje išta nego ništa!“, jer već samo uvrštavanje pčelara u službene turističke prospekte, brošure i kataloge je hvalevrijedan korak ka unapređivanju pčelarstva u Istri.

Sada kad je konačno izašao novi turistički vodič, skeptici tvrde da to ni izdaleka nije dovoljno, jer istarski pčelari zaslužuju mnogo više: i teksta i foto-priloga (a ne snimke skinute s Interneta!), te da je sve to jako daleko od obećanih strateških planova i promidžbe. Toliko najavljivani preustroj turističkih zajednica ipak se nije desio, a s njegovim izostankom pala je u vodu i koncepcija pčelarskog turizma onih kreativnijih članova Udruge pčelara Bujštine. Ipak većina pčelara se slaže da je i pojavljivanje meda u katalogu ravnopravno uz bok s drugim istarskim biserima (vinom, maslinovim uljem, tartufima, pršutom) znak dobre volje, da propusti nisu zlonamjerni, već samo posljedica nedovoljne suradnje između subjekata na istom zadatku, te  da vjeruju da će se ti nedostaci već u slijedećem izdanju ispraviti. Da, subjekti (TZ i pčelarske udruge) bi morali – i po etičkoj i po ekonomskoj logici – biti jednakopravni partneri u projektu od zajedničkog interesa i korisnog za širu društvenu zajednicu. Da postoji minimum komunikacije koji se očekuje u ovakvim aktivnostima, sa spiska pčelara iz Istre ne bi izostala imena cijenjenih i nagrađivanih proizvođača kao: Ivan Kovač iz Radoši (certificirani ekološki pčelar), Banko Petar iz Baderne, Boško Mileusnić iz Novigrada ili Petohleb Elvis iz Buzeta.

med istra 4.Relativno dobro su prošli pčelari Bujštine (6 adresa) i središnje Istre (8 adresa), no iz itinerara „cesta istarskog meda“ ostalih dijelova Istre (Pula, Labin), stiče se zaključak da na tom području nema ni pčelara, a kamoli dobrog meda! Već sam uvod u temu pčelarstva u Istri je previše općenit i štur, jer nisu navedene specifičnosti i prednosti meda s ovog podneblja.

Dakle turist ne dobiva potrebnu informaciju zašto bi uopće išao tragom meda po Istri, već mu je samo „bačena udica“ epitetima poput: „…čudesan svijet marljivih pčela koje stvaraju nezamjenjive proizvode…“ ili konstatacijom: „Med je zdrav, no koliko je zdrav – to vrijedi doznati.“ Usudit ću se dati komentar, a vi sami procijenite da li griješim: „Dobra namjera autora je više nego očita, ali koliko će to biti učinkovito, vidjet ćemo tek iduće sezone!“ Do tada bi trebalo poraditi na nekim dodatnim idejama (povezivanje bike- turizma i istarskih mednih točki u nov stazu za bicikliste – ljubitelje pčelinjih proizvoda, organizirane posjete pčelinjacima s osiguranom zaštitom od eventualnog napada pčela, postavljanje api-komora kao temelja za novu kategoriju zdravstvenog turizma), pa apeliramo na pčelare u Istri da se trgnu iz pasivnosti, dublje posvete ovim pitanjima i animiraju lokalne turističke zajednice kako bi im pomogli u ovom zahtjevnom projektu, naravno ako ispunjavaju osnovne uvjete za bavljenje pčelarskim turizmom i smatraju da im je mjesto u turističkom itineraru naše županije.

Tekst i fotografije: Damir Gregurić (UPB)

med istra 2 med istra 5 med istra 6

 

Share the Post

Komentari

Nema komentara.

Komentiraj

Novi Gourmet vodič kroz Istru

U razdoblju od 31. siječnja do 1. veljače 2019. iskoristivši odsutnost 69-godišnjaka nepoznati je počinitelj iz dvorišta u mjestu Čremušnica, općina Gvozd, ukrao dvije košnice s pčelama. Od oštećenog, koji štetu procjenjuje na oko 1.000,00 kuna, zaprimljena je kaznena prijava zbog krađe. Između 19. do 22. ožujka 2019. godine nepoznati počinitelj je na području općine Barilović, otuđio dvije košnice s pčelama, vlasništvo 54-godišnjaka. Materijalna šteta je veća od 2.000,00 kuna U razdoblju od 24. i 31. ožujka 2019. godine blizu Čukovca, nepoznati počinitelj je ukrao nekoliko košnica. Materijalna šteta se procjenjuje na nekoliko tisuća kuna. Protiv nepoznatih počinitelja se podnose kaznene prijave nadležnom državnom odvjetniku. Između 16. i 17. svibnja 2019. godine nedaleko mjesta Podgorja, nepoznati počinitelj je otuđio dvije košnice s pčelama, čija se vrijednost procjenjuje na više od 2.000,00 kuna, a u vlasništvu su pravne osobe s područja Požege. Policijski službenici tragaju za nepoznatim počiniteljem protiv kojeg slijedi kaznena prijava zbog počinjenog kaznenog djela. U razdoblju od 8. do 30. lipnja 2019. nepoznati počinitelj je u mjestu Donji Sjeničak 70-godišnjaku otuđio košnice s pčelama i okvire s medom. Materijalna šteta veća je od 10.000,00 kuna. Između 1. do 13. kolovoza 2019. godine, iz ograđenog dvorišta ruševne kuće u mjestu Sibenik kod Grubišnog Polja, nepoznati počinitelj ili više njih je otuđio 16 košnica s pčelama. Vlasnik štetu procjenjuje  na oko 16.000,00 kuna.    Ovo je samo dio crne priče o sve učestalijim krađama košnicama u našim krajevima. Slična kriminalna djela dešavaju se i u drugim zemljama u okruženju. Nažalost, početak i kraj priče su uvijek isti: nakon uočenog (ne)djela vlasnik obavještava policiju koja šalje svog djelatnika da izvrši očevid nakon čega policija nastavlja svoj posao, odnosno traga za počiniteljima, a pred nadležnim državnim odvjetništvom oštećeni pčelar pokreće kaznenu prijavu protiv nepoznatog počinitelja. Posljednji put smo pisali o ovim nemilim incidentima prije pet godina kada je Istru zadesio val krađa košnica od Motovuna preko Poreštine do Umaga, kad su pokradeni i pčelari naše Udruge (ukupno 5 košnica sa 4 pčelinjaka).     Nažalost, počinitelji (gotovo) nikad nisu bili uhvaćeni, a u uobičajenoj policijskoj proceduri ovakve „sitnije“ krađe se zagube zbog većih i opasnijih kriminalnih djela. Još je žalosnija činjenica da i nema preciznih podataka koliko je ukradeno košnica  u posljednje vrijeme u Hrvatskoj, jer se sve krađe i ne prijavljuju policiji. Je li krađama uzrok loš životni standard naših sugrađana? Je li kradljivac izmanipuliran (dez)informacijama o pčelarstvu kao visoko profitnom zanimanju? Je li krađa (ne)djelo iz obijesti i neznanja ili možda čin osvete nekome iz privatnih razloga? Odgovore na ova pitanja nagađali su i oštećeni pčelari i djelatnici policije, novinari i internetski forumaši. Jedni su zgranuti bezobzirnošću samog čina izražavali sućut, drugi su polemiziralii o dubljim uzrocima ovoj pojavi, treći upozoravali javnost da će se ovo nastaviti dešavati jer je u Hrvatskoj lakše organizirati krađu košnica nego bilo gdje drugdje na svijetu zbog javne objave lokacija svih pčelinjaka u zemlji, a dio onih koji bi se uključili u raspravu predlagao bi razna rješenja kako krađe spriječiti, odnosno na koji način osigurati svoj pčelinjak (kamerama, mikročipovima, elektronskim dojavljivačima) što je, nažalost, nemoguće bez dodatnih ulaganja na sredstva zaštite koja iziskuju previše novaca za prosječan pčelarski džep.       I prije pet godina o krađama košnica smo izvijestili javnost putem Internetskih portala i tiska („Glas Istre“kao i o trovanjima pčela Ivana Kovača u Vižinadi („Hrvatska pčela“ br. 6. lipanj 2014.)i na pčelinjaku Stjepana Klicića blizu Baderne („Hrvatska pčela“ br. 7/8  kolovoz 2019.) jer svako od tih nedjela je više nego sraman čin! Nažalost, ovih se dana ponovio isti crni scenarij: opet je našim kolegama ukradeno par košnica i o tome na vrijeme obavještena policija, opet je obavljen očevid i u medijima će se pojaviti članak kao copy-taste svima na početku ovog teksta: dana tog i tog nepoznati je počinitelj u mjestu tom i tom otuđio toliko i toliko košnica s pčelama i tako oštetio tog i tog vlasnika za toliku i toliku vrijednost…a našim kolegama kojima je uništen sav trud ostaje samo nada da će pravda jednog dan ipak biti zadovoljena.          Nama ne preostaje ništa nego ponoviti apel pčelarima da budu oprezni i da se ne opuste ni ako kradljivac bude priveden pravdi, već da se obavezno zaštite od krađe (bar posebnim označivanjem ili bojanjem, ako ne i na neki drugi način) i upozore kolege pčelare i policiju na sve sumnjivce u okolici. Najgore što možemo učiniti jest da prešutimo krađu jer tako otvaramo mogućnost da se zlodjelo ponavlja u beskraj, pošto će kradljivac to shvatiti kao olakšavajuću okolnost, a ne upozorenje!