Novi Gourmet vodič kroz Istru

med istra 3.

Napokon (nakon 6 mjeseci iščekivanja) iz tiska je izašao novi enogastronomski vodič za područje Istre. Ovo 18.-to po redu izdanje razlikuje se od svih dosadašnjih po stranicama posvećenim medu i drugim pčelinjim proizvodima, te najznačajnijim pčelarima u županiji. Autori kataloga su od prvog broja nastojali prikazati ono najbolje od gastronomske ponude ovog kraja: najbolje restorane, konobe, agrodomaćinstva, vinske podrume, uljare ocijenjene – prema širini ponude, kvaliteti jela i pića, prezentaciji autohtonih proizvoda, ambijentu, stručnosti i uslužnosti osoblja. Postati dio ove svojevrsne male enciklopedije dobrog ića i pića u Istri san je mnogih (još uvijek nedovoljno medijski eksponiranih) ugostitelja, maslinara, vinara i drugih iz enogastronomskog sektora. Prošlo je više od pola godine od prvog zajedničkog posjeta pčelarima kad su predstavnici Turističke zajednice Istre (Denis Ivošević, direktor TZ Istre i Valter Bassanese, direktor TZ Buje) izvršili prvu selekciju kandidata za uvršavanje u tzv. „Ceste istarskog meda“ ili „Istarske medne točke“, što je trebao biti uvod u organiziranje lanca objekata koji zadovoljavaju njihove kriterije za bavljenje pčelarskim turizmom. Obećanja nije nedostajalo, no pred turističkim djelatnicima u županiji stajali su mnogo veći i hitniji zadaci (reorganizacija), pa je stoga djelomice opravdano kašnjenje kataloga za 2014. – 2015. Oni skeptičniji pčelari već su tada sumnjali da će se stvari uopće pokrenuti s mrtve točke uoči predsezone, oni malo optimističniji (po prirodi i strpljiviji) podržali su i ove stidljive pomake uz komentar: „Bolje išta nego ništa!“, jer već samo uvrštavanje pčelara u službene turističke prospekte, brošure i kataloge je hvalevrijedan korak ka unapređivanju pčelarstva u Istri.

Sada kad je konačno izašao novi turistički vodič, skeptici tvrde da to ni izdaleka nije dovoljno, jer istarski pčelari zaslužuju mnogo više: i teksta i foto-priloga (a ne snimke skinute s Interneta!), te da je sve to jako daleko od obećanih strateških planova i promidžbe. Toliko najavljivani preustroj turističkih zajednica ipak se nije desio, a s njegovim izostankom pala je u vodu i koncepcija pčelarskog turizma onih kreativnijih članova Udruge pčelara Bujštine. Ipak većina pčelara se slaže da je i pojavljivanje meda u katalogu ravnopravno uz bok s drugim istarskim biserima (vinom, maslinovim uljem, tartufima, pršutom) znak dobre volje, da propusti nisu zlonamjerni, već samo posljedica nedovoljne suradnje između subjekata na istom zadatku, te  da vjeruju da će se ti nedostaci već u slijedećem izdanju ispraviti. Da, subjekti (TZ i pčelarske udruge) bi morali – i po etičkoj i po ekonomskoj logici – biti jednakopravni partneri u projektu od zajedničkog interesa i korisnog za širu društvenu zajednicu. Da postoji minimum komunikacije koji se očekuje u ovakvim aktivnostima, sa spiska pčelara iz Istre ne bi izostala imena cijenjenih i nagrađivanih proizvođača kao: Ivan Kovač iz Radoši (certificirani ekološki pčelar), Banko Petar iz Baderne, Boško Mileusnić iz Novigrada ili Petohleb Elvis iz Buzeta.

med istra 4.Relativno dobro su prošli pčelari Bujštine (6 adresa) i središnje Istre (8 adresa), no iz itinerara „cesta istarskog meda“ ostalih dijelova Istre (Pula, Labin), stiče se zaključak da na tom području nema ni pčelara, a kamoli dobrog meda! Već sam uvod u temu pčelarstva u Istri je previše općenit i štur, jer nisu navedene specifičnosti i prednosti meda s ovog podneblja.

Dakle turist ne dobiva potrebnu informaciju zašto bi uopće išao tragom meda po Istri, već mu je samo „bačena udica“ epitetima poput: „…čudesan svijet marljivih pčela koje stvaraju nezamjenjive proizvode…“ ili konstatacijom: „Med je zdrav, no koliko je zdrav – to vrijedi doznati.“ Usudit ću se dati komentar, a vi sami procijenite da li griješim: „Dobra namjera autora je više nego očita, ali koliko će to biti učinkovito, vidjet ćemo tek iduće sezone!“ Do tada bi trebalo poraditi na nekim dodatnim idejama (povezivanje bike- turizma i istarskih mednih točki u nov stazu za bicikliste – ljubitelje pčelinjih proizvoda, organizirane posjete pčelinjacima s osiguranom zaštitom od eventualnog napada pčela, postavljanje api-komora kao temelja za novu kategoriju zdravstvenog turizma), pa apeliramo na pčelare u Istri da se trgnu iz pasivnosti, dublje posvete ovim pitanjima i animiraju lokalne turističke zajednice kako bi im pomogli u ovom zahtjevnom projektu, naravno ako ispunjavaju osnovne uvjete za bavljenje pčelarskim turizmom i smatraju da im je mjesto u turističkom itineraru naše županije.

Tekst i fotografije: Damir Gregurić (UPB)

med istra 2 med istra 5 med istra 6

 

Share the Post

Komentari

Nema komentara.

Komentiraj

Novi Gourmet vodič kroz Istru

      Autora knjige koja je pred vama, gospodina Josipa Križa imao sam prigodu više puta slušati u formalnim i manje neformalnim prigodama i uvijek je na mene ostavljao isti dojam. Strastven je to čovjek pun ljubavi prema pčelama. Rođen da živi za svoje ideje i da svoje stavove brani iskreno, ponekad i preburno, ali uvijek potkrijepljeno spoznajama iz bogate pčelarske prakse koje nikad nije čuvao samo za sebe, već ih je prvog dana pčelarenja nesebično dijelio svojim kolegama. Nikad do kraja shvaćen i još uvijek nedovoljno priznat za trud i kontinuiran rad na unapređivanju pčelarstva u Hrvatskoj, Josip se u tim trenucima vraća svojim ljubimicama, jer: „Pčele ne donose pčelaru samo med, propolis i druge materijalne koristi, već duševni i fizički mir, pobuđuju tolerantnost koja rađa životno zadovoljstvo, sreću i radost pčelaru i njegovoj obitelji.“

Plemenita dužnost - pčelar    

 Iz svake rečenice njegovog novog djela „Uzgoj i odabiranje matica pčela“ očita je njegova ogromna intelektualna i duševna energija, želja za znanjem, a isto toliko i ljubav prema pčelarima. Iako ih nastavlja kritizirati zbog loše pčelarske prakse, upozoravajući ih da su nepoznavanje biologije i fiziologije pčela, primjena nepravilne tehnologije, pretjerana samouvjerenost i egoizam i dalje česti uzroci slabosti zajednica, širenja bolesti i na kraju i njihova ugibanja. Nemojmo se igrati pčelara, već tu plemenitu dužnost obavimo kako treba!“ Zato ne treba čuditi da je Josip Križ na čelu pčelarskog društva „Lipa“ iz Zagreba od njenog osnutka i da se zajedno sa svojim kolegama može ponositi brojnim aktivnostima, inicijativama i projektima, kao i na istupima u medijima gdje populariziraju pčelarsku struku i čine sve kako bi unaprijedili pčelarstvo - ne samo na području djelovanja Udruge, već u čitavoj Hrvatskoj.

Uzgoj matica   

Knjiga „Uzgoj i odabiranje matica pčela“ ima 120 stranica i gotovo isti broj pomno odabranih fotografija koje dopunjavaju edukaciju budućih uzgajivača matica pčela, kojima je prvenstveno namijenjeno ovo štivo. Sigurno je da ne može škoditi ni onima koji se uzgojem pčela i matica profesionalno bave - kako bi obnovili svoje znanje ili naučili nešto novo i potvrdili ono što već znaju. Autor često ponavlja rečenicu: „Pčelinja zajednica vrijedi onoliko koliko vrijedi njezina matica!“ što dovoljno govori o važnosti ove knjige. Iako već u predgovoru pomalo rezignirano kaže: „Danas je doba digitalizacije i internetizacije, ali pčele ne poznaju ljudski tehnološki napredak, već žive u zajednici koju čovjek do današnjeg dana nije i neće nikada do kraja istražiti.“  Upravo iz tog razloga Križ naglašava: „Zato svi oni koji se bave ovim plemenitim poslom moraju učiti od pčela i raditi samo ono što one žele i kako žele.“ A tko bolje razumije pčele od Josipa koji se njihovim proučavanjem bavi od rane mladosti, a uzgojem matica više od dva i pol desetljeća? Svatko tko se bavi pčelama iz ljubavi, a ne zbog profita, zna da pčelarstvo nije posao, već - poziv! Josip se tom pozivu odazvao još kao dječak uz svoju baku, a isti žar ga drži i danas i to ga je i navelo da napiše još jednu knjigu posvećenu kraljici pčela – matici.

  Kako zamijeniti maticu?

 U ovoj će knjizi svi pčelari, pogotovo početnici i amateri, naći odgovore na pitanja kao: Zašto uzgoj i odabiranje matica? Što je to starter, a što su oplodnjaci? Kako uzgojiti maticu za svoje potrebe? Što je to feromon praznog saća? Kako se matica pari s trutom prirodno, a kako se vrši umjetno osjemenjivanje? Koja je uloga trutova u pčelinjoj zajednici? Kada mijenjati maticu? Kako se pravilno vrši dodavanje i zamjena matice? Kako čuvati neoplođene, a kako oplođene matice? Osim toga autor skreće pozornost na najčešće greške pčelara u radu s maticama, ali i općenito u uzgoju pčela i proizvodnji meda. U pčelarskoj praksi danas postoji niz tehnika i tehnologija koje početnike zbunjuju, no kako naglašava i sam Josip: „Početnicima treba nesebična pomoć i ne treba im zamjerati na tome, već ih savjetovati i pokazati kako se treba ispravno raditi.“ No, zato je oštar prema pojedincima s dugogodišnjom (lošom) pčelarskom praksom, jer ih je gotovo nemoguće odviknuti od nekih posve pogrešnih metoda rada. „Ništa se ne smije raditi napamet!“ jer uzrok slabim proizvodnim rezultatima najčešće nije negdje vani, već u samom pčelaru, prvenstveno njegovom nepoznavanju biologije pčela i funkcioniranja pčelinje zajednice, odnosno tvrdoglavom nepoštivanju prirodnih zakona koji vladaju unutar košnice. 

Knjiga za svaku preporuku    

Možda Josip Križ ne može govoriti o molekularno-genetičkim teorijama jer za to nema formalnog obrazovanja, no nakon više od tri i pol desetljeća bavljenja uzgojem pčela ispunjenih proučavanjem, nizom pokusa i eksperimenata, on je usavršio tehničko-tehnološki i biotehnološki proces uzgoja matica od jajeta do izlaska matice iz matičnjaka do te mjere da njegova kompetencija ne samo nije upitna, već je itekako respektabilna. S druge strane, njegov je stil pisanja jednostavan i lako razumljiv svima kojima je namijenjen, što je dodatna vrijednost koju trebaju cijeniti i oni koji ga podržavaju i oni koji ga kritiziraju.     Knjigu „Uzgoj i odabiranje matica pčela“  toplo preporučujemo svima koji su tek ušli u pčelarstvo, kao i onim poduzetnijeg duha kojima će ova knjiga pomoći da rasplamsaju svoju inventivnost i kreativnost da učine korak naprijed i uzgojem pčelinjih matica se počnu baviti profesionalno. Osim autora, pohvalu zaslužuje i nakladnik (PD „Lipa“), lektor (Ivana Berg Divald), autori fotografija (Marko Križ, Milanko Barać, Krešimir Caba, Oliver Novosel, Darko Vukašinović, Orosman Burgueno), kao i sponzori (Gradski ured za poljoprivredu i šumarstvo grada Zagreba, Tamburaški sastav Gazde, te tvrtke Apivita iz Varaždina i Galamed iz Obrovca Sinjskog).