Pčelar, Arduino Bubola

10      Kada se na Osnivačkoj skupštini Udruge pčelara Bujštine 14. veljače 2011. birala osoba koja će vršiti funkciju predsjednika Udruge nije bilo dvojbe ni u kome od nas da ovu časnu i veoma odgovornu dužnost može vršiti samo Arduino Bubola, umirovljeni prosvjetni djelatnik iz Novigrada i pčelar s dugogodišnjim stažem. Siguran sam da nema pčelara u Istri, ali i šire koji ne pozna Arduina kao vrsnog pčelara, velikog entuzijastu, zastupnika svih pčelara iz Istre u HPS-u, donatora i mentora, čovjeka koji pomno prati sva događanja u pčelarskom svijetu, ali i ima svoje članke po stručnim časopisima, no važnije od svega toga je činjenica da je Arduino čovjek od riječi, čovjek koji će vam pomoći bez ikakva ustručavanja i dvoumljenja, za kojeg nema razlike između malih i velikih, kako pčelara, tako i ljudi općenito.

Postoje ljudi koji misle da mogu promijeniti svijet, ali se zbog svog nepoznavanja ljudske ćudi nisu makli od početka, a postoje i ljudi koji mijenjaju svijet na bolje, a da toga možda nisu ni svjesni. Među njih definitivno spada naš Arduino. Neću pričati o njegovim uspjesima na raznim natjecanjima u Hrvatskoj i zemljama u našem okruženju, jer zlatne medalje i priznanja ne stižu s neba, već su rezultat dugogodišnjeg iskustva i stručnog znanja primijenjenog na tri pčelinjaka (jedan u Kućibregu i dva u blizini Novigrada). Samo uzgred: Arduino je 2003. godine postao i prvi istarski eko-pčelar. Neću spominjati da je član više pčelarskih udruženja u Istri, niti pričati o njegovom angažmanu u krovnoj organizaciji svih hrvatskih pčelara HPS-u gdje je uvijek branio interese istarskih pčelara, podjednako velikih i malih, propagirao nužnost rada s mladima, misleći pritom na osnivanje malih pčelarskih učeničkih zadruga po uzoru na onu u OŠ «Rivarela» u Novigradu. Neću isticati ni činjenicu da je još 2009. godine na simpoziju hrvatskih, bosanskih, slovenskih i talijanskih pčelara  Alpe-Adria u Udinama upozoravao na opasnost za pčele zbog pretjeranog i nesavjesnog korištenja pesticida u poljoprivredi i o tome kritički govorio u svim kasnijim formalnim i neformalnim prilikama. Neću ovom prilikom ni pisati o njegovom doprinosu u organizaciji pčelarskih manifestacija u Istri, niti u pomoći na radu oko knjige «Pčelarenje u našem kraju», važnom dokumentu iz povijesti istarskog pčelarstva. Sve su to činjenice o Arduinu kao stručnoj osobi, poznatoj i priznatoj u pčelarskim krugovima u Hrvatskoj i van nje, no meni osobno se neke druge njegove vrline čine mnogo važnijima.

Ono što je meni (jer je bio i moj mentor), ali i mnogim drugim početnicima na apsolutno prvom mjestu je njegova nesebična i iskrena radost prenošenja znanja na nove i manje iskusne pčelare, ne samo kroz nastupe u medijima, te predavanja i tribine na sastancima Udruge, već i kroz neformalne razgovore u druženjima nakon službenih. Karizma tako plemenitog čovjeka uvijek je zračila optimizmom i vjerom u ljude, a njegove jednostavne i svima razumljive riječi u sugovornike bi ulijevale mir i povjerenje. Za svoj stručni i društveni rad Arduino je primio veliki broj priznanja od raznih udruženja, ali skroman po prirodi nikada to nije isticao. Njegova briga o štićenicima Kršćanske zajednice «Cenacolo» u Karigadoru i pčelinjaku koji je tamo najviše zahvaljujući njemu, i dan-danas je mnogima obavijena velom tajne, a jedina je tajna u beskrajnoj ljubavi, nesebičnosti i velikodušnosti koji mogu biti samo dobar primjer kako je dobro činiti dobro i ne samo prema bližnjem (obitelji), već mnogo šire. Mirnog i blagog po temperamentu Arduina nećete  nikada vidjeti ljutog, pa je i zbog toga cijenjen i uvažavan i van granica naše zemlje, posebice u OČD Koper, jer Arduino nikad nije pravio razlike između ljudi po njihovoj narodnosti, vjeri ili jeziku.

Ako sam siguran u išta vezano za Arduina Bubolu kao čovjeka i pčelara, onda je to činjenica da bez njega i njegove upornosti, truda i strpljenja sa svima nama, tako različitima po karakteru i temperamentu, ne bi bilo ove Udruge i siguran sam da ćemo ga po isteku mandata ponovo jednoglasno izabrati za svog predsjednika, jer su još uvijek svi daleko od njegove dobronamjernosti, staloženosti, entuzijazmu, te predanosti cilju: unaprjeđenju pčelarstva ne samo u Istri, već i mnogo šire, kao i drugih duhovnih i fizičkih odlika koje lider jedne organizacije mora posjedovati.

Tekst i foto: Damir Gregurić

[Not a valid template]

Pčelar, Arduino Bubola

      Autora knjige koja je pred vama, gospodina Josipa Križa imao sam prigodu više puta slušati u formalnim i manje neformalnim prigodama i uvijek je na mene ostavljao isti dojam. Strastven je to čovjek pun ljubavi prema pčelama. Rođen da živi za svoje ideje i da svoje stavove brani iskreno, ponekad i preburno, ali uvijek potkrijepljeno spoznajama iz bogate pčelarske prakse koje nikad nije čuvao samo za sebe, već ih je prvog dana pčelarenja nesebično dijelio svojim kolegama. Nikad do kraja shvaćen i još uvijek nedovoljno priznat za trud i kontinuiran rad na unapređivanju pčelarstva u Hrvatskoj, Josip se u tim trenucima vraća svojim ljubimicama, jer: „Pčele ne donose pčelaru samo med, propolis i druge materijalne koristi, već duševni i fizički mir, pobuđuju tolerantnost koja rađa životno zadovoljstvo, sreću i radost pčelaru i njegovoj obitelji.“

Plemenita dužnost - pčelar    

 Iz svake rečenice njegovog novog djela „Uzgoj i odabiranje matica pčela“ očita je njegova ogromna intelektualna i duševna energija, želja za znanjem, a isto toliko i ljubav prema pčelarima. Iako ih nastavlja kritizirati zbog loše pčelarske prakse, upozoravajući ih da su nepoznavanje biologije i fiziologije pčela, primjena nepravilne tehnologije, pretjerana samouvjerenost i egoizam i dalje česti uzroci slabosti zajednica, širenja bolesti i na kraju i njihova ugibanja. Nemojmo se igrati pčelara, već tu plemenitu dužnost obavimo kako treba!“ Zato ne treba čuditi da je Josip Križ na čelu pčelarskog društva „Lipa“ iz Zagreba od njenog osnutka i da se zajedno sa svojim kolegama može ponositi brojnim aktivnostima, inicijativama i projektima, kao i na istupima u medijima gdje populariziraju pčelarsku struku i čine sve kako bi unaprijedili pčelarstvo - ne samo na području djelovanja Udruge, već u čitavoj Hrvatskoj.

Uzgoj matica   

Knjiga „Uzgoj i odabiranje matica pčela“ ima 120 stranica i gotovo isti broj pomno odabranih fotografija koje dopunjavaju edukaciju budućih uzgajivača matica pčela, kojima je prvenstveno namijenjeno ovo štivo. Sigurno je da ne može škoditi ni onima koji se uzgojem pčela i matica profesionalno bave - kako bi obnovili svoje znanje ili naučili nešto novo i potvrdili ono što već znaju. Autor često ponavlja rečenicu: „Pčelinja zajednica vrijedi onoliko koliko vrijedi njezina matica!“ što dovoljno govori o važnosti ove knjige. Iako već u predgovoru pomalo rezignirano kaže: „Danas je doba digitalizacije i internetizacije, ali pčele ne poznaju ljudski tehnološki napredak, već žive u zajednici koju čovjek do današnjeg dana nije i neće nikada do kraja istražiti.“  Upravo iz tog razloga Križ naglašava: „Zato svi oni koji se bave ovim plemenitim poslom moraju učiti od pčela i raditi samo ono što one žele i kako žele.“ A tko bolje razumije pčele od Josipa koji se njihovim proučavanjem bavi od rane mladosti, a uzgojem matica više od dva i pol desetljeća? Svatko tko se bavi pčelama iz ljubavi, a ne zbog profita, zna da pčelarstvo nije posao, već - poziv! Josip se tom pozivu odazvao još kao dječak uz svoju baku, a isti žar ga drži i danas i to ga je i navelo da napiše još jednu knjigu posvećenu kraljici pčela – matici.

  Kako zamijeniti maticu?

 U ovoj će knjizi svi pčelari, pogotovo početnici i amateri, naći odgovore na pitanja kao: Zašto uzgoj i odabiranje matica? Što je to starter, a što su oplodnjaci? Kako uzgojiti maticu za svoje potrebe? Što je to feromon praznog saća? Kako se matica pari s trutom prirodno, a kako se vrši umjetno osjemenjivanje? Koja je uloga trutova u pčelinjoj zajednici? Kada mijenjati maticu? Kako se pravilno vrši dodavanje i zamjena matice? Kako čuvati neoplođene, a kako oplođene matice? Osim toga autor skreće pozornost na najčešće greške pčelara u radu s maticama, ali i općenito u uzgoju pčela i proizvodnji meda. U pčelarskoj praksi danas postoji niz tehnika i tehnologija koje početnike zbunjuju, no kako naglašava i sam Josip: „Početnicima treba nesebična pomoć i ne treba im zamjerati na tome, već ih savjetovati i pokazati kako se treba ispravno raditi.“ No, zato je oštar prema pojedincima s dugogodišnjom (lošom) pčelarskom praksom, jer ih je gotovo nemoguće odviknuti od nekih posve pogrešnih metoda rada. „Ništa se ne smije raditi napamet!“ jer uzrok slabim proizvodnim rezultatima najčešće nije negdje vani, već u samom pčelaru, prvenstveno njegovom nepoznavanju biologije pčela i funkcioniranja pčelinje zajednice, odnosno tvrdoglavom nepoštivanju prirodnih zakona koji vladaju unutar košnice. 

Knjiga za svaku preporuku    

Možda Josip Križ ne može govoriti o molekularno-genetičkim teorijama jer za to nema formalnog obrazovanja, no nakon više od tri i pol desetljeća bavljenja uzgojem pčela ispunjenih proučavanjem, nizom pokusa i eksperimenata, on je usavršio tehničko-tehnološki i biotehnološki proces uzgoja matica od jajeta do izlaska matice iz matičnjaka do te mjere da njegova kompetencija ne samo nije upitna, već je itekako respektabilna. S druge strane, njegov je stil pisanja jednostavan i lako razumljiv svima kojima je namijenjen, što je dodatna vrijednost koju trebaju cijeniti i oni koji ga podržavaju i oni koji ga kritiziraju.     Knjigu „Uzgoj i odabiranje matica pčela“  toplo preporučujemo svima koji su tek ušli u pčelarstvo, kao i onim poduzetnijeg duha kojima će ova knjiga pomoći da rasplamsaju svoju inventivnost i kreativnost da učine korak naprijed i uzgojem pčelinjih matica se počnu baviti profesionalno. Osim autora, pohvalu zaslužuje i nakladnik (PD „Lipa“), lektor (Ivana Berg Divald), autori fotografija (Marko Križ, Milanko Barać, Krešimir Caba, Oliver Novosel, Darko Vukašinović, Orosman Burgueno), kao i sponzori (Gradski ured za poljoprivredu i šumarstvo grada Zagreba, Tamburaški sastav Gazde, te tvrtke Apivita iz Varaždina i Galamed iz Obrovca Sinjskog).