Pčelar, Arduino Bubola

10      Kada se na Osnivačkoj skupštini Udruge pčelara Bujštine 14. veljače 2011. birala osoba koja će vršiti funkciju predsjednika Udruge nije bilo dvojbe ni u kome od nas da ovu časnu i veoma odgovornu dužnost može vršiti samo Arduino Bubola, umirovljeni prosvjetni djelatnik iz Novigrada i pčelar s dugogodišnjim stažem. Siguran sam da nema pčelara u Istri, ali i šire koji ne pozna Arduina kao vrsnog pčelara, velikog entuzijastu, zastupnika svih pčelara iz Istre u HPS-u, donatora i mentora, čovjeka koji pomno prati sva događanja u pčelarskom svijetu, ali i ima svoje članke po stručnim časopisima, no važnije od svega toga je činjenica da je Arduino čovjek od riječi, čovjek koji će vam pomoći bez ikakva ustručavanja i dvoumljenja, za kojeg nema razlike između malih i velikih, kako pčelara, tako i ljudi općenito.

Postoje ljudi koji misle da mogu promijeniti svijet, ali se zbog svog nepoznavanja ljudske ćudi nisu makli od početka, a postoje i ljudi koji mijenjaju svijet na bolje, a da toga možda nisu ni svjesni. Među njih definitivno spada naš Arduino. Neću pričati o njegovim uspjesima na raznim natjecanjima u Hrvatskoj i zemljama u našem okruženju, jer zlatne medalje i priznanja ne stižu s neba, već su rezultat dugogodišnjeg iskustva i stručnog znanja primijenjenog na tri pčelinjaka (jedan u Kućibregu i dva u blizini Novigrada). Samo uzgred: Arduino je 2003. godine postao i prvi istarski eko-pčelar. Neću spominjati da je član više pčelarskih udruženja u Istri, niti pričati o njegovom angažmanu u krovnoj organizaciji svih hrvatskih pčelara HPS-u gdje je uvijek branio interese istarskih pčelara, podjednako velikih i malih, propagirao nužnost rada s mladima, misleći pritom na osnivanje malih pčelarskih učeničkih zadruga po uzoru na onu u OŠ «Rivarela» u Novigradu. Neću isticati ni činjenicu da je još 2009. godine na simpoziju hrvatskih, bosanskih, slovenskih i talijanskih pčelara  Alpe-Adria u Udinama upozoravao na opasnost za pčele zbog pretjeranog i nesavjesnog korištenja pesticida u poljoprivredi i o tome kritički govorio u svim kasnijim formalnim i neformalnim prilikama. Neću ovom prilikom ni pisati o njegovom doprinosu u organizaciji pčelarskih manifestacija u Istri, niti u pomoći na radu oko knjige «Pčelarenje u našem kraju», važnom dokumentu iz povijesti istarskog pčelarstva. Sve su to činjenice o Arduinu kao stručnoj osobi, poznatoj i priznatoj u pčelarskim krugovima u Hrvatskoj i van nje, no meni osobno se neke druge njegove vrline čine mnogo važnijima.

Ono što je meni (jer je bio i moj mentor), ali i mnogim drugim početnicima na apsolutno prvom mjestu je njegova nesebična i iskrena radost prenošenja znanja na nove i manje iskusne pčelare, ne samo kroz nastupe u medijima, te predavanja i tribine na sastancima Udruge, već i kroz neformalne razgovore u druženjima nakon službenih. Karizma tako plemenitog čovjeka uvijek je zračila optimizmom i vjerom u ljude, a njegove jednostavne i svima razumljive riječi u sugovornike bi ulijevale mir i povjerenje. Za svoj stručni i društveni rad Arduino je primio veliki broj priznanja od raznih udruženja, ali skroman po prirodi nikada to nije isticao. Njegova briga o štićenicima Kršćanske zajednice «Cenacolo» u Karigadoru i pčelinjaku koji je tamo najviše zahvaljujući njemu, i dan-danas je mnogima obavijena velom tajne, a jedina je tajna u beskrajnoj ljubavi, nesebičnosti i velikodušnosti koji mogu biti samo dobar primjer kako je dobro činiti dobro i ne samo prema bližnjem (obitelji), već mnogo šire. Mirnog i blagog po temperamentu Arduina nećete  nikada vidjeti ljutog, pa je i zbog toga cijenjen i uvažavan i van granica naše zemlje, posebice u OČD Koper, jer Arduino nikad nije pravio razlike između ljudi po njihovoj narodnosti, vjeri ili jeziku.

Ako sam siguran u išta vezano za Arduina Bubolu kao čovjeka i pčelara, onda je to činjenica da bez njega i njegove upornosti, truda i strpljenja sa svima nama, tako različitima po karakteru i temperamentu, ne bi bilo ove Udruge i siguran sam da ćemo ga po isteku mandata ponovo jednoglasno izabrati za svog predsjednika, jer su još uvijek svi daleko od njegove dobronamjernosti, staloženosti, entuzijazmu, te predanosti cilju: unaprjeđenju pčelarstva ne samo u Istri, već i mnogo šire, kao i drugih duhovnih i fizičkih odlika koje lider jedne organizacije mora posjedovati.

Tekst i foto: Damir Gregurić

[Not a valid template]

Pčelar, Arduino Bubola

[caption id="attachment_6308" align="alignleft" width="329"] Poreč - Pazin, industrijska zona Žbandaj[/caption] Važnost pčela u održavanju ekološke ravnoteže kroz biološku raznolikost u prirodi je gotovo neprocjenjiva, jer bez oprašivanja kultiviranog i samoniklog bilja ne bi bilo čak 80 % proizvodnje hrane, pa bi na taj način bio ugrožen i opstanak ljudi. Zbog onečišćenja okoliša zadnjih desetljeća pčelama prijeti velika opasnost, a do pomora pčela ponajviše dolazi u razdoblju zaštite voćaka kad voćari koriste pesticide, često i nedozvoljene. Upravo iz tih razloga je prije pet godina Udruga pčelara Bujštine pokrenula projekt „Čuvajmo pčele“ u sklopu kojeg se svake godine održava i foto-natječaj istog naziva. Interes javnosti za ovaj je projekt rastao iz godine u godinu, a srazmjerno s tom činjenicom i potpora lokalne uprave i gradskih institucija na Bujštini. Iz godine u godinu na natječaj su stizalo sve više i sve ljepših fotografija, po Istri, ali i izvan nje su se održavale izložbe najboljih fotografija te sezone, a u sklopu njih i prigodan edukacijski program s ciljem buđenja svijesti građanstva o ugroženosti pčela, te popularizacije korištenja pčelinjih proizvoda u svakodnevnoj ishrani. Organizatori ove akcije, na čelu s Marinkom Blaževićem, dopredsjednikom Udruge i Draganom Pević, članom UO Udruge su se pobrinuli da ne ostane samo na tome, već da se akcija podigne na višu razinu postavljanjem jumbo plakata s upozorenjima nesavjesnim poljoprivrednicima, ali i službama za dezinsekciju na ugroženost pčela i ostalih oprašivača zbog pretjeranog i nekontroliranog tretiranja pesticidima: „Čuvajmo pčele – Salviamo le api!“ i  „Ne prskajte za vrijeme cvatnje, jer pčele povećavaju prinose! Evitate i pesticidi!“ na raskrsnicama po Umagu, kasnije i Bujama i Novigradu. [caption id="attachment_6309" align="alignright" width="561"] izlaz Y Brtonigla - pravac Novigrad[/caption] Nakon Bujštine, područja koje pokriva strukovna organizacija i lokalne institucije,  organizatori su odlučili proširiti akciju na čitavu Istru za što su dobili punu potporu u Županiji Istarskoj. Poruka na jumbo-plakatima: „Bez pčela nema života na Zemlji! Senza le api ci sarebbe vita sulla Terra!“ nedavno je osvanula širom Istre: uz magistralne ceste od Pazina do Labina, od Poreča do Valalte, od Tara do Žbandaja. Postavljanje plakata je sufinancirala Županije Istarska, kojima se i ovim putem zahvaljujemo na razumijevanju i susretljivosti, kao i gospodinu Ediju Milokanoviću, vlasniku tvrtke reklamne agencije Top media relax d.o.o. iz Brtonigle koji je organizatorima donirao 4 plakatna mjesta. Nadamo da će oni kojima su upućene poruke na plakatima dobro razmisliti prije nego se odluče koristiti pesticide u vrijeme cvatnje kad su pčele najaktivnije, ali i najugroženije! [caption id="attachment_6310" align="alignnone" width="653"] Cesta Poreč - Tar, prije rotora od karting staze[/caption] [caption id="attachment_6311" align="alignnone" width="652"] Labin, križanje Vozilići-Kršan-tunel Učka[/caption] [caption id="attachment_6312" align="alignnone" width="645"] Limski kanal, kod skretanja za Fjord[/caption] [caption id="attachment_6313" align="alignnone" width="652"] Pazin[/caption] [caption id="attachment_6314" align="alignnone" width="651"] Tar, rotor Tar - Vabriga pravac Poreč[/caption] [caption id="attachment_6315" align="alignnone" width="645"] Žbandaj semafor - pravac Poreč[/caption]