Pčelar, Arduino Bubola

10      Kada se na Osnivačkoj skupštini Udruge pčelara Bujštine 14. veljače 2011. birala osoba koja će vršiti funkciju predsjednika Udruge nije bilo dvojbe ni u kome od nas da ovu časnu i veoma odgovornu dužnost može vršiti samo Arduino Bubola, umirovljeni prosvjetni djelatnik iz Novigrada i pčelar s dugogodišnjim stažem. Siguran sam da nema pčelara u Istri, ali i šire koji ne pozna Arduina kao vrsnog pčelara, velikog entuzijastu, zastupnika svih pčelara iz Istre u HPS-u, donatora i mentora, čovjeka koji pomno prati sva događanja u pčelarskom svijetu, ali i ima svoje članke po stručnim časopisima, no važnije od svega toga je činjenica da je Arduino čovjek od riječi, čovjek koji će vam pomoći bez ikakva ustručavanja i dvoumljenja, za kojeg nema razlike između malih i velikih, kako pčelara, tako i ljudi općenito.

Postoje ljudi koji misle da mogu promijeniti svijet, ali se zbog svog nepoznavanja ljudske ćudi nisu makli od početka, a postoje i ljudi koji mijenjaju svijet na bolje, a da toga možda nisu ni svjesni. Među njih definitivno spada naš Arduino. Neću pričati o njegovim uspjesima na raznim natjecanjima u Hrvatskoj i zemljama u našem okruženju, jer zlatne medalje i priznanja ne stižu s neba, već su rezultat dugogodišnjeg iskustva i stručnog znanja primijenjenog na tri pčelinjaka (jedan u Kućibregu i dva u blizini Novigrada). Samo uzgred: Arduino je 2003. godine postao i prvi istarski eko-pčelar. Neću spominjati da je član više pčelarskih udruženja u Istri, niti pričati o njegovom angažmanu u krovnoj organizaciji svih hrvatskih pčelara HPS-u gdje je uvijek branio interese istarskih pčelara, podjednako velikih i malih, propagirao nužnost rada s mladima, misleći pritom na osnivanje malih pčelarskih učeničkih zadruga po uzoru na onu u OŠ «Rivarela» u Novigradu. Neću isticati ni činjenicu da je još 2009. godine na simpoziju hrvatskih, bosanskih, slovenskih i talijanskih pčelara  Alpe-Adria u Udinama upozoravao na opasnost za pčele zbog pretjeranog i nesavjesnog korištenja pesticida u poljoprivredi i o tome kritički govorio u svim kasnijim formalnim i neformalnim prilikama. Neću ovom prilikom ni pisati o njegovom doprinosu u organizaciji pčelarskih manifestacija u Istri, niti u pomoći na radu oko knjige «Pčelarenje u našem kraju», važnom dokumentu iz povijesti istarskog pčelarstva. Sve su to činjenice o Arduinu kao stručnoj osobi, poznatoj i priznatoj u pčelarskim krugovima u Hrvatskoj i van nje, no meni osobno se neke druge njegove vrline čine mnogo važnijima.

Ono što je meni (jer je bio i moj mentor), ali i mnogim drugim početnicima na apsolutno prvom mjestu je njegova nesebična i iskrena radost prenošenja znanja na nove i manje iskusne pčelare, ne samo kroz nastupe u medijima, te predavanja i tribine na sastancima Udruge, već i kroz neformalne razgovore u druženjima nakon službenih. Karizma tako plemenitog čovjeka uvijek je zračila optimizmom i vjerom u ljude, a njegove jednostavne i svima razumljive riječi u sugovornike bi ulijevale mir i povjerenje. Za svoj stručni i društveni rad Arduino je primio veliki broj priznanja od raznih udruženja, ali skroman po prirodi nikada to nije isticao. Njegova briga o štićenicima Kršćanske zajednice «Cenacolo» u Karigadoru i pčelinjaku koji je tamo najviše zahvaljujući njemu, i dan-danas je mnogima obavijena velom tajne, a jedina je tajna u beskrajnoj ljubavi, nesebičnosti i velikodušnosti koji mogu biti samo dobar primjer kako je dobro činiti dobro i ne samo prema bližnjem (obitelji), već mnogo šire. Mirnog i blagog po temperamentu Arduina nećete  nikada vidjeti ljutog, pa je i zbog toga cijenjen i uvažavan i van granica naše zemlje, posebice u OČD Koper, jer Arduino nikad nije pravio razlike između ljudi po njihovoj narodnosti, vjeri ili jeziku.

Ako sam siguran u išta vezano za Arduina Bubolu kao čovjeka i pčelara, onda je to činjenica da bez njega i njegove upornosti, truda i strpljenja sa svima nama, tako različitima po karakteru i temperamentu, ne bi bilo ove Udruge i siguran sam da ćemo ga po isteku mandata ponovo jednoglasno izabrati za svog predsjednika, jer su još uvijek svi daleko od njegove dobronamjernosti, staloženosti, entuzijazmu, te predanosti cilju: unaprjeđenju pčelarstva ne samo u Istri, već i mnogo šire, kao i drugih duhovnih i fizičkih odlika koje lider jedne organizacije mora posjedovati.

Tekst i foto: Damir Gregurić

[Not a valid template]

Pčelar, Arduino Bubola

     Tko još nije čuo za Motovun, istarski gradić s bogatom povijesti i prekrasnim pejzažima: vinogradima, maslinicima i voćnjacima, rijeci Mirni i park-šumi?! Jeste li znali da je Motovunska šuma proglašena posebnim rezervatom šumske vegetacije još 1963. godine? Osim ovog carstva kraljice gljiva, atraktivna je i dolina najduže istarske rijeke Mirne kojom su, vjerovali ili ne, u antičko doba plovile lađe duge i do 10 metara. Zbog šteta od poplava, Mirna danas ima novo korito, što je krajoliku dalo novu dimenziju i ljepotu. Negdje na četrnaestom ili petnaestom kilometru od izvora Mirne, ispod brda na čijem vrhu poput krune stoji Motovun, naš kolega Miroslav Mikić ima pčelinjak s tridesetak LR-košnica uz koji smo se okupili u subotu, 13. travnja 2019. zajedno s dvadesetak kolega iz Poreča, Buzeta i Pazina kako bi održali proljetnu obuku za novopridošle članove, a starijim, iskusnijim pčelarima dali priliku da ponove gradivo i od pčelarskih majstora čuju novosti u tehnologiji pčelarenja, pa ih primijene na svom pčelinjaku.

Predavanje o proljetnim radovima na pčelinjaku i ovaj je put održao profesionalni pčelar iz Livada Svetozar Janković, koji godinama svoje znanje i iskustvo nesebično prenosi mlađim kolegama, uvijek na sebi svojstven način, uz neku anegdotu iz života i pčelarske prakse. Osim o tehnikama pčelarenja i pripremama za glavnu pašu, na obuci je bilo riječi i o borbi protiv varoe i drugih nametnika, sprječavanju rojevnog nagona i prihrani pčela, a naravno da su se doticale i indirektne teme kao što su kvaliteta i plasman istarskog meda, pad broja mladih pčelara zbog odlaska na rad u inozemstvo ili poticajna politika u sektoru pčelarstva. Iako nisu poput velikih proizvođača motivirani količinama i razlikom između uloženog i dobivenog, istarski pčelari svom poslu pristupaju ozbiljno i odgovorno, pa ne treba čuditi da su svi prisutni pažljivo slušali svaki stručni savjet ili dobronamjernu sugestiju uz nemalo pitanja i pokoji komentar. Ovo je treći put da se održava ovakav vid edukacije, broj prisutnih varira, ali uvijek je to zanimljiv i poučan događaj, jer - osim u prijateljskom okruženju, dešava se i u prirodi punoj cvijeća i medonosnog bilja. Ovaj nam je put i vrijeme išlo na ruku, pa smo brzo zaboravili usputno blato i lokve od kiša posljednjih tjedan dana.      

Po završetku obuke na pčelinjaku, nastavili smo se družiti na obližnjem lovačkom odmorištu uz roštilj u režiji našeg kolege Ivana Kovača, koji nas je pozvao na slijedeći domjenak na svojoj farmi u Radošima kod Poreča. U ležernoj se atmosferi nastavilo pričati o pčelama i pčelarenju, bilo je riječi i o predstojećim aktivnostima Udruge, ali nije nedostajalo ni šale, jer pčelari - usprkos činjenici da se bave ozbiljnim poslom, imaju smisla za humor, pogotovo nakon što obilan ručak zaliju domaćim vinom. Tada se druženje kolega po struci pretvara u priču u kojoj svatko ulaže dio sebe i kada se u par sati stvori dovoljno pozitivne energije za čitavu predstojeću sezonu. Nekada su obitelji i prijatelji bili čvršće povezani i češće su se posjećivali, a danas mnogi ni svom susjedu u zgradi ne znaju ime. I zato što smo društvena bića i prijateljstvo je u životu neizmjerno važno, svi prisutni su se složili da bi ovakvih susreta trebalo biti više i da bi primjer Udruge pčelara Bujštine trebale slijediti i druge strukovne organizacije u županiji i šire.

       Stoga još jednom veliko hvala Slavku i Miroslavu koji su organizirali ovaj susreta, Svetozaru na edukaciji, Ivanu na odličnom grillu, kolegama iz prijateljskih udruga  koji su nas počastili vinom i rakijom i svima koji su svojim prisustvom uljepšali ovaj događaj.

TEKST/FOTO: Damir Gregurić

 

 

 

 

 

 

 

 

(više…)