Pčelar, Arduino Bubola

10      Kada se na Osnivačkoj skupštini Udruge pčelara Bujštine 14. veljače 2011. birala osoba koja će vršiti funkciju predsjednika Udruge nije bilo dvojbe ni u kome od nas da ovu časnu i veoma odgovornu dužnost može vršiti samo Arduino Bubola, umirovljeni prosvjetni djelatnik iz Novigrada i pčelar s dugogodišnjim stažem. Siguran sam da nema pčelara u Istri, ali i šire koji ne pozna Arduina kao vrsnog pčelara, velikog entuzijastu, zastupnika svih pčelara iz Istre u HPS-u, donatora i mentora, čovjeka koji pomno prati sva događanja u pčelarskom svijetu, ali i ima svoje članke po stručnim časopisima, no važnije od svega toga je činjenica da je Arduino čovjek od riječi, čovjek koji će vam pomoći bez ikakva ustručavanja i dvoumljenja, za kojeg nema razlike između malih i velikih, kako pčelara, tako i ljudi općenito.

Postoje ljudi koji misle da mogu promijeniti svijet, ali se zbog svog nepoznavanja ljudske ćudi nisu makli od početka, a postoje i ljudi koji mijenjaju svijet na bolje, a da toga možda nisu ni svjesni. Među njih definitivno spada naš Arduino. Neću pričati o njegovim uspjesima na raznim natjecanjima u Hrvatskoj i zemljama u našem okruženju, jer zlatne medalje i priznanja ne stižu s neba, već su rezultat dugogodišnjeg iskustva i stručnog znanja primijenjenog na tri pčelinjaka (jedan u Kućibregu i dva u blizini Novigrada). Samo uzgred: Arduino je 2003. godine postao i prvi istarski eko-pčelar. Neću spominjati da je član više pčelarskih udruženja u Istri, niti pričati o njegovom angažmanu u krovnoj organizaciji svih hrvatskih pčelara HPS-u gdje je uvijek branio interese istarskih pčelara, podjednako velikih i malih, propagirao nužnost rada s mladima, misleći pritom na osnivanje malih pčelarskih učeničkih zadruga po uzoru na onu u OŠ «Rivarela» u Novigradu. Neću isticati ni činjenicu da je još 2009. godine na simpoziju hrvatskih, bosanskih, slovenskih i talijanskih pčelara  Alpe-Adria u Udinama upozoravao na opasnost za pčele zbog pretjeranog i nesavjesnog korištenja pesticida u poljoprivredi i o tome kritički govorio u svim kasnijim formalnim i neformalnim prilikama. Neću ovom prilikom ni pisati o njegovom doprinosu u organizaciji pčelarskih manifestacija u Istri, niti u pomoći na radu oko knjige «Pčelarenje u našem kraju», važnom dokumentu iz povijesti istarskog pčelarstva. Sve su to činjenice o Arduinu kao stručnoj osobi, poznatoj i priznatoj u pčelarskim krugovima u Hrvatskoj i van nje, no meni osobno se neke druge njegove vrline čine mnogo važnijima.

Ono što je meni (jer je bio i moj mentor), ali i mnogim drugim početnicima na apsolutno prvom mjestu je njegova nesebična i iskrena radost prenošenja znanja na nove i manje iskusne pčelare, ne samo kroz nastupe u medijima, te predavanja i tribine na sastancima Udruge, već i kroz neformalne razgovore u druženjima nakon službenih. Karizma tako plemenitog čovjeka uvijek je zračila optimizmom i vjerom u ljude, a njegove jednostavne i svima razumljive riječi u sugovornike bi ulijevale mir i povjerenje. Za svoj stručni i društveni rad Arduino je primio veliki broj priznanja od raznih udruženja, ali skroman po prirodi nikada to nije isticao. Njegova briga o štićenicima Kršćanske zajednice «Cenacolo» u Karigadoru i pčelinjaku koji je tamo najviše zahvaljujući njemu, i dan-danas je mnogima obavijena velom tajne, a jedina je tajna u beskrajnoj ljubavi, nesebičnosti i velikodušnosti koji mogu biti samo dobar primjer kako je dobro činiti dobro i ne samo prema bližnjem (obitelji), već mnogo šire. Mirnog i blagog po temperamentu Arduina nećete  nikada vidjeti ljutog, pa je i zbog toga cijenjen i uvažavan i van granica naše zemlje, posebice u OČD Koper, jer Arduino nikad nije pravio razlike između ljudi po njihovoj narodnosti, vjeri ili jeziku.

Ako sam siguran u išta vezano za Arduina Bubolu kao čovjeka i pčelara, onda je to činjenica da bez njega i njegove upornosti, truda i strpljenja sa svima nama, tako različitima po karakteru i temperamentu, ne bi bilo ove Udruge i siguran sam da ćemo ga po isteku mandata ponovo jednoglasno izabrati za svog predsjednika, jer su još uvijek svi daleko od njegove dobronamjernosti, staloženosti, entuzijazmu, te predanosti cilju: unaprjeđenju pčelarstva ne samo u Istri, već i mnogo šire, kao i drugih duhovnih i fizičkih odlika koje lider jedne organizacije mora posjedovati.

Tekst i foto: Damir Gregurić

[Not a valid template]

Pčelar, Arduino Bubola

    Grad Pula je prošle godine Udruzi pčelara Pula dao na korištenje novi prostor u Zagrebačkoj 12 u Puli, pa su na taj način pulski pčelari nakon gotovo 50 godina svog organiziranog djelovanja dobili vlastiti dom. S vremenom ovaj bi se prostor trebao pretvoriti u Edukativno-izložbeni centar za promociju pčelarstva i popularizaciju pčelinjih proizvoda za sve zainteresirane građane, s naglaskom na djecu i mladež, s ciljem da se upoznaju s ulogom pčela u održavanju ravnoteže prirodnih procesa i očuvanju bioraznolikosti te upozore na njihovu ugroženost i važnost očuvanja. U tijeku je priprema izložbenog postava stare i nove pčelarske opreme, raznih vrsta košnica, a u planu je opremanje prostora edukacijskim panelima i multimedijskim prezentacijama. Prema riječima Nikole Bičanića, predsjednika Udruge, kad bude potpuno uređen, ovaj bi prostor trebao postati nov nezaobilazan sadržaj na turističkoj karti grada Pule i Istre. Ovo je bio velik poticaj Udruzi da nastavi s programom stručnih predavanja iz domene pčelarstva, apiterapije i veterine, pa je u petak, 14. veljače 2020. godine organizirano predavanje pod nazivom „Moj način pčelarenja“, koje je držao dugogodišnji pčelar praktičar, predsjednik Udruge pčelara Bujštine i pašni povjerenik za isto područje, Slavko Biuk iz Umaga.      U svom je izlaganju Slavko dao naglasak na tehnologiju pčelarenja kojoj je osnova stvaranje jakih pčelinjih zajednica pred glavnu pašu s dvomatičnim ili pomoćnim zajednicama. U glavnoj paši zajednica ostaje bez matice, matične rešetke i bez rojevnog nagona.  U drugom dijelu svog izlaganja, Slavko je predstavio usisivač za pčele – izuzetno praktično pomagalo u skupljanju pčelinjih rojeva odbjeglih sa pčelinjaka i zalutalih u rolete, dimnjake i slična skrovita mjesta u stambenim objektima, nadopunivši prezentaciju svog izuma scenama sa intervencija na terenu, tj. zbrinjavanja pčelinjih rojeva u urbanoj zoni od Novigrada i Buja do Umaga i Savudrije. Ova je tema okupljenim pčelarima bila itekako interesantna, pa su najznatiželjniji ustali sa svojih stolica da vide i osobno isprobaju usisivač kako bi se uvjerili u praktičnost ove inovacije. Na kraju predavanja Slavko je naglasio kako su njegova vrata uvijek otvorena i da je uvijek spreman pomoći, posebice mladim pčelarima. O PREDAVAČU: Iako Slavko iza sebe nema znanstveno-stručnih radova, njegovo je poznavanje struke potkrijepljeno bogatim iskustvom i praksom na vlastitom pčelinjaku Segetu kraj Umaga što je pokazao i prethodnim predavanjima održanim u Bujama, Poreču i Pazinu. Od samog ulaska u pčelarstvo, Slavko je upijao sve informacije i spoznaje o životu i radu pčela, tehnologiji pčelarenja i drugim tajnama ovog zanata, do kojih bi dolazio na sve moguće načine: na stručnim predavanjima, čitajući stručnu literaturu i prateći aktualnosti u ovoj domeni na Internetu, ali i komunicirajući sa starijim i iskusnijim kolegama. Tehnologije u pčelarenju priznatih teoretičara i praktičara nakon višegodišnjeg eksperimentiranja, dorađivanja i usklađivanja u radionici, Slavko je nadogradio svojim spoznajama i uspješno realizirao na svom pčelinjaku, što je u suštini formula za sve naše kolege koji žele svoja zapažanja i spoznaje prenijeti novim generacijama, ali im, usprkos velikoj dozi entuzijazma, još uvijek nedostaje samopouzdanja, iskustvo u javnim nastupima, a možda i malo više podrške s naše strane. I što reći na kraju: odaziv pčelara na predavanje u Puli je bio za svaku pohvalu: u dvorani se tražila stolica više, a to je pouzdan znak da organizatori idu pravim putem prema cilju koji su odredili i mi im želimo puno uspjeha, a našem kolegi Slavku sve pohvale za odlično izlaganje uz nadu da će nastaviti držati predavanja o tehnologijama u pčelarstvu i izvan županije Istarske.