Pčelar, Franko Matijašić

 

Matijasic0014Franko Matijašić iz Jeci kod Petrovije pripada mlađoj generaciji istarskih pčelara. Rođen 1973. godine, po struci strojobravar nakon završetka školovanja se okušao u stolariji, ali se uskoro posvetio obiteljskoj tradiciji – poljoprivrednoj proizvodnji. Uz oca se nastavio baviti stočarstvom i ratarstvom, uskoro se ozbiljnije uhvatio maslinarstva i proizvodnje maslinova ulja. Kao član Udruge maslinara «Maslina – Ulivo» iz Umaga završava školu za kvalificirane maslinare i ubrzo registrira obiteljsko gospodarstvo. Kako je Franko vrijedan i uporan radnik, nisu izostali ni uspjesi, a izdvojit ćemo samo neke: zlatna medalja na Smotri maslinovih ulja u Splitu 2011. i zlatna plaketa na smotri u Umagu 2012. godine. Njegovo se ime spominje u «Glasu Istre», «Voce del popolo» i «Bujštini» ne samo zbog niza priznanja i odličja za proizvode, već i zbog redovnog učestvovanja na svim manifestacijama umaške Udruge hrvatskih branitelja i veterana Domovinskog rata prigodom Dana pobjede i Domovinske zahvalnosti.

Ljubav prema pčelama i prve iskrice znanja o pčelarenju u Franka je usadio njegov stric Milan Matijašić iz Petrovije koji i dan-danas pčelari unatoč poodmakloj starosti. No, kako je Franko želio to znanje i iskustvo proširiti, u proljeće 2010. godine upisuje Pčelarsku školu u Pazinu kod profesora Kezića, dok praktični dio nastave obavlja na pčelinjaku Arduine Bubole. Zato i ne čudi da je uz svog mentora i kolege iz škole postao i jedan od inicijatora i osnivača Udruge pčelara Bujštine. Neizostavno prisustvuje svim sastancima i stručnim predavanjima u Bujama i Pazinu, kao što redovito obilazi i sva važnija pčelarska događanja i sajmove u zemlji i inozemstvu. Uz sve druge poslove (a njih u poljoprivredi ima na pretek) i aktivnosti u drugim udrugama, Franko uspijeva održavati svoj mali stacionarni pčelinjak od 40-tak zajednica, najprije kao hobi, ali vrlo brzo i kao dodatni izvor prihoda. Zbog svoje velike ljubavi prema pčelama, društvenosti, dobre volje i iskrene želje da pomogne kolegama u bilo kojoj prilici, omiljen je i u pčelarskim krugovima i među mušterijama – vjernim konzumentima njegovih proizvoda. Kao pravi domaćin, odmah će svog gosta počastiti medenicom koja je više puta nagrađivana na smotrama domaćih rakija ili čašom malvazije, ništa slabije kvalitete od njegova meda ili ulja.

Po prirodi skroman i samozatajan, Franko se ne voli hvalisati svojim uspjesima, ali – kao njegov kolega i prijatelj, a ujedno i dobar poznavatelj prilika u pčelarstvu na Bujštini i šire – uvjeren sam da je pred njim sjajna budućnost. Zato ga obavezno posjetite na imanju u Jecima, gdje će vam uz domaće mlijeko, jaja i maslinovo ulje najviše kvalitete ponuditi i izvrstan bagremov i cvjetni med, propolis i druga blaga nastala iz sinergije prirode, pčela i njegovih vrijednih ruku.

 

[Not a valid template]

 

Tekst i foto: Damir Gregurić

Pčelar, Franko Matijašić

    Grad Pula je prošle godine Udruzi pčelara Pula dao na korištenje novi prostor u Zagrebačkoj 12 u Puli, pa su na taj način pulski pčelari nakon gotovo 50 godina svog organiziranog djelovanja dobili vlastiti dom. S vremenom ovaj bi se prostor trebao pretvoriti u Edukativno-izložbeni centar za promociju pčelarstva i popularizaciju pčelinjih proizvoda za sve zainteresirane građane, s naglaskom na djecu i mladež, s ciljem da se upoznaju s ulogom pčela u održavanju ravnoteže prirodnih procesa i očuvanju bioraznolikosti te upozore na njihovu ugroženost i važnost očuvanja. U tijeku je priprema izložbenog postava stare i nove pčelarske opreme, raznih vrsta košnica, a u planu je opremanje prostora edukacijskim panelima i multimedijskim prezentacijama. Prema riječima Nikole Bičanića, predsjednika Udruge, kad bude potpuno uređen, ovaj bi prostor trebao postati nov nezaobilazan sadržaj na turističkoj karti grada Pule i Istre. Ovo je bio velik poticaj Udruzi da nastavi s programom stručnih predavanja iz domene pčelarstva, apiterapije i veterine, pa je u petak, 14. veljače 2020. godine organizirano predavanje pod nazivom „Moj način pčelarenja“, koje je držao dugogodišnji pčelar praktičar, predsjednik Udruge pčelara Bujštine i pašni povjerenik za isto područje, Slavko Biuk iz Umaga.      U svom je izlaganju Slavko dao naglasak na tehnologiju pčelarenja kojoj je osnova stvaranje jakih pčelinjih zajednica pred glavnu pašu s dvomatičnim ili pomoćnim zajednicama. U glavnoj paši zajednica ostaje bez matice, matične rešetke i bez rojevnog nagona.  U drugom dijelu svog izlaganja, Slavko je predstavio usisivač za pčele – izuzetno praktično pomagalo u skupljanju pčelinjih rojeva odbjeglih sa pčelinjaka i zalutalih u rolete, dimnjake i slična skrovita mjesta u stambenim objektima, nadopunivši prezentaciju svog izuma scenama sa intervencija na terenu, tj. zbrinjavanja pčelinjih rojeva u urbanoj zoni od Novigrada i Buja do Umaga i Savudrije. Ova je tema okupljenim pčelarima bila itekako interesantna, pa su najznatiželjniji ustali sa svojih stolica da vide i osobno isprobaju usisivač kako bi se uvjerili u praktičnost ove inovacije. Na kraju predavanja Slavko je naglasio kako su njegova vrata uvijek otvorena i da je uvijek spreman pomoći, posebice mladim pčelarima. O PREDAVAČU: Iako Slavko iza sebe nema znanstveno-stručnih radova, njegovo je poznavanje struke potkrijepljeno bogatim iskustvom i praksom na vlastitom pčelinjaku Segetu kraj Umaga što je pokazao i prethodnim predavanjima održanim u Bujama, Poreču i Pazinu. Od samog ulaska u pčelarstvo, Slavko je upijao sve informacije i spoznaje o životu i radu pčela, tehnologiji pčelarenja i drugim tajnama ovog zanata, do kojih bi dolazio na sve moguće načine: na stručnim predavanjima, čitajući stručnu literaturu i prateći aktualnosti u ovoj domeni na Internetu, ali i komunicirajući sa starijim i iskusnijim kolegama. Tehnologije u pčelarenju priznatih teoretičara i praktičara nakon višegodišnjeg eksperimentiranja, dorađivanja i usklađivanja u radionici, Slavko je nadogradio svojim spoznajama i uspješno realizirao na svom pčelinjaku, što je u suštini formula za sve naše kolege koji žele svoja zapažanja i spoznaje prenijeti novim generacijama, ali im, usprkos velikoj dozi entuzijazma, još uvijek nedostaje samopouzdanja, iskustvo u javnim nastupima, a možda i malo više podrške s naše strane. I što reći na kraju: odaziv pčelara na predavanje u Puli je bio za svaku pohvalu: u dvorani se tražila stolica više, a to je pouzdan znak da organizatori idu pravim putem prema cilju koji su odredili i mi im želimo puno uspjeha, a našem kolegi Slavku sve pohvale za odlično izlaganje uz nadu da će nastaviti držati predavanja o tehnologijama u pčelarstvu i izvan županije Istarske.