Pčelar, Franko Matijašić

 

Matijasic0014Franko Matijašić iz Jeci kod Petrovije pripada mlađoj generaciji istarskih pčelara. Rođen 1973. godine, po struci strojobravar nakon završetka školovanja se okušao u stolariji, ali se uskoro posvetio obiteljskoj tradiciji – poljoprivrednoj proizvodnji. Uz oca se nastavio baviti stočarstvom i ratarstvom, uskoro se ozbiljnije uhvatio maslinarstva i proizvodnje maslinova ulja. Kao član Udruge maslinara «Maslina – Ulivo» iz Umaga završava školu za kvalificirane maslinare i ubrzo registrira obiteljsko gospodarstvo. Kako je Franko vrijedan i uporan radnik, nisu izostali ni uspjesi, a izdvojit ćemo samo neke: zlatna medalja na Smotri maslinovih ulja u Splitu 2011. i zlatna plaketa na smotri u Umagu 2012. godine. Njegovo se ime spominje u «Glasu Istre», «Voce del popolo» i «Bujštini» ne samo zbog niza priznanja i odličja za proizvode, već i zbog redovnog učestvovanja na svim manifestacijama umaške Udruge hrvatskih branitelja i veterana Domovinskog rata prigodom Dana pobjede i Domovinske zahvalnosti.

Ljubav prema pčelama i prve iskrice znanja o pčelarenju u Franka je usadio njegov stric Milan Matijašić iz Petrovije koji i dan-danas pčelari unatoč poodmakloj starosti. No, kako je Franko želio to znanje i iskustvo proširiti, u proljeće 2010. godine upisuje Pčelarsku školu u Pazinu kod profesora Kezića, dok praktični dio nastave obavlja na pčelinjaku Arduine Bubole. Zato i ne čudi da je uz svog mentora i kolege iz škole postao i jedan od inicijatora i osnivača Udruge pčelara Bujštine. Neizostavno prisustvuje svim sastancima i stručnim predavanjima u Bujama i Pazinu, kao što redovito obilazi i sva važnija pčelarska događanja i sajmove u zemlji i inozemstvu. Uz sve druge poslove (a njih u poljoprivredi ima na pretek) i aktivnosti u drugim udrugama, Franko uspijeva održavati svoj mali stacionarni pčelinjak od 40-tak zajednica, najprije kao hobi, ali vrlo brzo i kao dodatni izvor prihoda. Zbog svoje velike ljubavi prema pčelama, društvenosti, dobre volje i iskrene želje da pomogne kolegama u bilo kojoj prilici, omiljen je i u pčelarskim krugovima i među mušterijama – vjernim konzumentima njegovih proizvoda. Kao pravi domaćin, odmah će svog gosta počastiti medenicom koja je više puta nagrađivana na smotrama domaćih rakija ili čašom malvazije, ništa slabije kvalitete od njegova meda ili ulja.

Po prirodi skroman i samozatajan, Franko se ne voli hvalisati svojim uspjesima, ali – kao njegov kolega i prijatelj, a ujedno i dobar poznavatelj prilika u pčelarstvu na Bujštini i šire – uvjeren sam da je pred njim sjajna budućnost. Zato ga obavezno posjetite na imanju u Jecima, gdje će vam uz domaće mlijeko, jaja i maslinovo ulje najviše kvalitete ponuditi i izvrstan bagremov i cvjetni med, propolis i druga blaga nastala iz sinergije prirode, pčela i njegovih vrijednih ruku.

 

[Not a valid template]

 

Tekst i foto: Damir Gregurić

Pčelar, Franko Matijašić

     Tko još nije čuo za Motovun, istarski gradić s bogatom povijesti i prekrasnim pejzažima: vinogradima, maslinicima i voćnjacima, rijeci Mirni i park-šumi?! Jeste li znali da je Motovunska šuma proglašena posebnim rezervatom šumske vegetacije još 1963. godine? Osim ovog carstva kraljice gljiva, atraktivna je i dolina najduže istarske rijeke Mirne kojom su, vjerovali ili ne, u antičko doba plovile lađe duge i do 10 metara. Zbog šteta od poplava, Mirna danas ima novo korito, što je krajoliku dalo novu dimenziju i ljepotu. Negdje na četrnaestom ili petnaestom kilometru od izvora Mirne, ispod brda na čijem vrhu poput krune stoji Motovun, naš kolega Miroslav Mikić ima pčelinjak s tridesetak LR-košnica uz koji smo se okupili u subotu, 13. travnja 2019. zajedno s dvadesetak kolega iz Poreča, Buzeta i Pazina kako bi održali proljetnu obuku za novopridošle članove, a starijim, iskusnijim pčelarima dali priliku da ponove gradivo i od pčelarskih majstora čuju novosti u tehnologiji pčelarenja, pa ih primijene na svom pčelinjaku.

Predavanje o proljetnim radovima na pčelinjaku i ovaj je put održao profesionalni pčelar iz Livada Svetozar Janković, koji godinama svoje znanje i iskustvo nesebično prenosi mlađim kolegama, uvijek na sebi svojstven način, uz neku anegdotu iz života i pčelarske prakse. Osim o tehnikama pčelarenja i pripremama za glavnu pašu, na obuci je bilo riječi i o borbi protiv varoe i drugih nametnika, sprječavanju rojevnog nagona i prihrani pčela, a naravno da su se doticale i indirektne teme kao što su kvaliteta i plasman istarskog meda, pad broja mladih pčelara zbog odlaska na rad u inozemstvo ili poticajna politika u sektoru pčelarstva. Iako nisu poput velikih proizvođača motivirani količinama i razlikom između uloženog i dobivenog, istarski pčelari svom poslu pristupaju ozbiljno i odgovorno, pa ne treba čuditi da su svi prisutni pažljivo slušali svaki stručni savjet ili dobronamjernu sugestiju uz nemalo pitanja i pokoji komentar. Ovo je treći put da se održava ovakav vid edukacije, broj prisutnih varira, ali uvijek je to zanimljiv i poučan događaj, jer - osim u prijateljskom okruženju, dešava se i u prirodi punoj cvijeća i medonosnog bilja. Ovaj nam je put i vrijeme išlo na ruku, pa smo brzo zaboravili usputno blato i lokve od kiša posljednjih tjedan dana.      

Po završetku obuke na pčelinjaku, nastavili smo se družiti na obližnjem lovačkom odmorištu uz roštilj u režiji našeg kolege Ivana Kovača, koji nas je pozvao na slijedeći domjenak na svojoj farmi u Radošima kod Poreča. U ležernoj se atmosferi nastavilo pričati o pčelama i pčelarenju, bilo je riječi i o predstojećim aktivnostima Udruge, ali nije nedostajalo ni šale, jer pčelari - usprkos činjenici da se bave ozbiljnim poslom, imaju smisla za humor, pogotovo nakon što obilan ručak zaliju domaćim vinom. Tada se druženje kolega po struci pretvara u priču u kojoj svatko ulaže dio sebe i kada se u par sati stvori dovoljno pozitivne energije za čitavu predstojeću sezonu. Nekada su obitelji i prijatelji bili čvršće povezani i češće su se posjećivali, a danas mnogi ni svom susjedu u zgradi ne znaju ime. I zato što smo društvena bića i prijateljstvo je u životu neizmjerno važno, svi prisutni su se složili da bi ovakvih susreta trebalo biti više i da bi primjer Udruge pčelara Bujštine trebale slijediti i druge strukovne organizacije u županiji i šire.

       Stoga još jednom veliko hvala Slavku i Miroslavu koji su organizirali ovaj susreta, Svetozaru na edukaciji, Ivanu na odličnom grillu, kolegama iz prijateljskih udruga  koji su nas počastili vinom i rakijom i svima koji su svojim prisustvom uljepšali ovaj događaj.

TEKST/FOTO: Damir Gregurić

 

 

 

 

 

 

 

 

(više…)