Pčelar, Marinko Blažević

Marinko Blažević živi u Barboju kod Umaga. Rođen je 1958. godine u Umagu te cijeli životni put veže ga uz rodno mjesto. Po struci je grafičar, prvo zaposlenje potražio je u umaškoj Tipografiji gdje radi prvih 14 godina radnog staža. Nastavak poslovne karijere veže ga uz firmu Aluflexpack – Zadar gdje radi i danas na poslovima šefa grafičke pripreme.

Bavi se pčelarstvom od svoje 25. godine. Prve dvije košnice nabavio je od radnog kolege u vrijeme pojave varoe na našem području. Te prve zime ostaje bez pčela, ali to ga ne obeshrabruje već odmah na proljeće kreće ispočetka.

Prve pčelarske korake „prohodao“ je sa prijateljem pok. Dušanom Medvedom (dugogodišnjim predsjednikom  Pčelarskog društva „Bagrem“ – Buje) od kojeg je naučio teoriju i praksu o pčelama i pčelarstvu. Naposlijetku od istog pčelara nabavlja opremu i širi vlastiti pčelinjak na 60-ak košnica. Od mentora je preuzeo i predsjedničko mjesto u Pčelarskom društvu Bagrem, te je tu dužnost obavljao u dva mandata.

Bavi se selećim pčelarenjem te ga možemo pronaći na više pozicija u Istri (Škropeti, Šegari, Klenovščak…). Ljubav prema pčelama, kako sam kaže, je zadnja koja će kod njega nestati. Koristi svaki slobodni trenutak da „skokne“ do pčelinjaka iako je ponekad i više desetaka kilometara izvan Umaga.

U pčelarenju mu pomaže njegova druga najveća ljubav Dragana.

Dobitnik je mnogobrojnih diploma sa ocjenjivačkih izložbi meda u Osijeku, Vinistre u Poreču, Dana meda u Pazinu, Kopru, Sežani, Grožnjanu i Monrupinu za kestenov, lipov, bagremov, medljikovac i cvijetni med.

 

[Not a valid template]

Pčelar, Marinko Blažević

     Tko još nije čuo za Motovun, istarski gradić s bogatom povijesti i prekrasnim pejzažima: vinogradima, maslinicima i voćnjacima, rijeci Mirni i park-šumi?! Jeste li znali da je Motovunska šuma proglašena posebnim rezervatom šumske vegetacije još 1963. godine? Osim ovog carstva kraljice gljiva, atraktivna je i dolina najduže istarske rijeke Mirne kojom su, vjerovali ili ne, u antičko doba plovile lađe duge i do 10 metara. Zbog šteta od poplava, Mirna danas ima novo korito, što je krajoliku dalo novu dimenziju i ljepotu. Negdje na četrnaestom ili petnaestom kilometru od izvora Mirne, ispod brda na čijem vrhu poput krune stoji Motovun, naš kolega Miroslav Mikić ima pčelinjak s tridesetak LR-košnica uz koji smo se okupili u subotu, 13. travnja 2019. zajedno s dvadesetak kolega iz Poreča, Buzeta i Pazina kako bi održali proljetnu obuku za novopridošle članove, a starijim, iskusnijim pčelarima dali priliku da ponove gradivo i od pčelarskih majstora čuju novosti u tehnologiji pčelarenja, pa ih primijene na svom pčelinjaku.

Predavanje o proljetnim radovima na pčelinjaku i ovaj je put održao profesionalni pčelar iz Livada Svetozar Janković, koji godinama svoje znanje i iskustvo nesebično prenosi mlađim kolegama, uvijek na sebi svojstven način, uz neku anegdotu iz života i pčelarske prakse. Osim o tehnikama pčelarenja i pripremama za glavnu pašu, na obuci je bilo riječi i o borbi protiv varoe i drugih nametnika, sprječavanju rojevnog nagona i prihrani pčela, a naravno da su se doticale i indirektne teme kao što su kvaliteta i plasman istarskog meda, pad broja mladih pčelara zbog odlaska na rad u inozemstvo ili poticajna politika u sektoru pčelarstva. Iako nisu poput velikih proizvođača motivirani količinama i razlikom između uloženog i dobivenog, istarski pčelari svom poslu pristupaju ozbiljno i odgovorno, pa ne treba čuditi da su svi prisutni pažljivo slušali svaki stručni savjet ili dobronamjernu sugestiju uz nemalo pitanja i pokoji komentar. Ovo je treći put da se održava ovakav vid edukacije, broj prisutnih varira, ali uvijek je to zanimljiv i poučan događaj, jer - osim u prijateljskom okruženju, dešava se i u prirodi punoj cvijeća i medonosnog bilja. Ovaj nam je put i vrijeme išlo na ruku, pa smo brzo zaboravili usputno blato i lokve od kiša posljednjih tjedan dana.      

Po završetku obuke na pčelinjaku, nastavili smo se družiti na obližnjem lovačkom odmorištu uz roštilj u režiji našeg kolege Ivana Kovača, koji nas je pozvao na slijedeći domjenak na svojoj farmi u Radošima kod Poreča. U ležernoj se atmosferi nastavilo pričati o pčelama i pčelarenju, bilo je riječi i o predstojećim aktivnostima Udruge, ali nije nedostajalo ni šale, jer pčelari - usprkos činjenici da se bave ozbiljnim poslom, imaju smisla za humor, pogotovo nakon što obilan ručak zaliju domaćim vinom. Tada se druženje kolega po struci pretvara u priču u kojoj svatko ulaže dio sebe i kada se u par sati stvori dovoljno pozitivne energije za čitavu predstojeću sezonu. Nekada su obitelji i prijatelji bili čvršće povezani i češće su se posjećivali, a danas mnogi ni svom susjedu u zgradi ne znaju ime. I zato što smo društvena bića i prijateljstvo je u životu neizmjerno važno, svi prisutni su se složili da bi ovakvih susreta trebalo biti više i da bi primjer Udruge pčelara Bujštine trebale slijediti i druge strukovne organizacije u županiji i šire.

       Stoga još jednom veliko hvala Slavku i Miroslavu koji su organizirali ovaj susreta, Svetozaru na edukaciji, Ivanu na odličnom grillu, kolegama iz prijateljskih udruga  koji su nas počastili vinom i rakijom i svima koji su svojim prisustvom uljepšali ovaj događaj.

TEKST/FOTO: Damir Gregurić

 

 

 

 

 

 

 

 

(više…)