Pčelar, Mario Štelko

 

Mario002Mario Štelko je rođen 1949. godine u Livadama, a od 1988. godine sa suprugom Lidijom i kćeri živi u Bujama, prvenstveno se bavi maslinama kojih  najviše ima na području Krasice, a posjeduje i stotinjak pčelinjih zajednica koje drži na 6 lokacija po Bujštini.

Veoma rano je odlučio da mu pčelarstvo neće biti samo hobi, već će se pretvoriti u posao kojim će se baviti do kraja života. Pčelarenje za Marija nije samo proizvodnja meda, već mnogo više: iako u punoj sezoni naporan i iscrpljujući posao, njemu pomaže da održi vitalnost i kondiciju na kojoj mu mogu pozavidjeti i mnogo mlađi. Za svoje proizvode: bagremov, kestenov i livadni med, med sa orasima, bademima i lješnjacima, med sa propolisom i cvjetnim prahom, med sa saćem dobitnik je mnogobrojnih priznanja i medalja u Pazinu i Osijeku, baš kao i za svoje extra-djevičansko ulje miješanih sorti (istarska belica i buža, pendolino, leccino, frantoio) koje prodaje isključivo na kućnom pragu.

Pozicija koju ima njegovo imanje nedaleko Krasice, osim što pruža predivan pogled na more i na visini je od 230 metara, daleko je od bilo kakvih zagađivača (tvornica, prometa) u netaknutoj prirodi zahvaljujući kojoj Mario proizvodi prvoklasno ulje i med. Masline stare 20 do čak 100 godina uzgaja na tradicionalan način, bez upotrebe pesticida, pa ne čudi da je uz masline pobrao i čitav niz medalja na lokalnim priredbama, a posebno se ponosi zlatnom medaljom osvojenom 2009. godine na izložbi »Oleum Olivarum» u Krasici. Na svečanosti priređenoj na graničnom prijelazu u Plovaniji prigodom ulaska Hrvatske u EU Mario Štelko je uz još nekoliko predstavnika OPG-a predstavljao Istru i njena prirodna bogatstva. To samo dokazuje da bogatstvo Istre nije samo u čistom moru, blagoj klimi, odličnim maslinovim ulju i vinu, tartufima i medu, već prije svega u – ljudima, vrijednim, upornim i skromnim poput našeg Marija, koji uz sve obaveze stiže i izlagati svoje proizvode na sajmovima u Livadama, Bujama i drugdje po Istri. Svojom jednostavnošću i iskrenošću, vedrinom i mladalačkim zanosom (usprkos 64 godine koliko nosi za sobom) ovaj će vas čovjek osvojiti na mah i zauvijek će vam ostati u srcu kao drag prijatelj koji će s kolegama nesebično podijeliti svoje znanje i iskustvo. Svjetski su znanstvenici odavno utvrdili da pčelari osjetno dulje žive od ostalih ljudi i rjeđe obolijevaju  od ljudi drugih zanimanja.

Mario kaže da svoje zdravlje i vitalnost zahvaljuje radu na čistom zraku i prirodnoj hrani, pa neka ta jednostavna formula za sretan život bude pravi primjer njegovim vršnjacima, a i mnogo mlađima koji radije svoje vrijeme troše uz televiziju i kauč.

 

 

[Not a valid template]

Pčelar, Mario Štelko

     Tko još nije čuo za Motovun, istarski gradić s bogatom povijesti i prekrasnim pejzažima: vinogradima, maslinicima i voćnjacima, rijeci Mirni i park-šumi?! Jeste li znali da je Motovunska šuma proglašena posebnim rezervatom šumske vegetacije još 1963. godine? Osim ovog carstva kraljice gljiva, atraktivna je i dolina najduže istarske rijeke Mirne kojom su, vjerovali ili ne, u antičko doba plovile lađe duge i do 10 metara. Zbog šteta od poplava, Mirna danas ima novo korito, što je krajoliku dalo novu dimenziju i ljepotu. Negdje na četrnaestom ili petnaestom kilometru od izvora Mirne, ispod brda na čijem vrhu poput krune stoji Motovun, naš kolega Miroslav Mikić ima pčelinjak s tridesetak LR-košnica uz koji smo se okupili u subotu, 13. travnja 2019. zajedno s dvadesetak kolega iz Poreča, Buzeta i Pazina kako bi održali proljetnu obuku za novopridošle članove, a starijim, iskusnijim pčelarima dali priliku da ponove gradivo i od pčelarskih majstora čuju novosti u tehnologiji pčelarenja, pa ih primijene na svom pčelinjaku.

Predavanje o proljetnim radovima na pčelinjaku i ovaj je put održao profesionalni pčelar iz Livada Svetozar Janković, koji godinama svoje znanje i iskustvo nesebično prenosi mlađim kolegama, uvijek na sebi svojstven način, uz neku anegdotu iz života i pčelarske prakse. Osim o tehnikama pčelarenja i pripremama za glavnu pašu, na obuci je bilo riječi i o borbi protiv varoe i drugih nametnika, sprječavanju rojevnog nagona i prihrani pčela, a naravno da su se doticale i indirektne teme kao što su kvaliteta i plasman istarskog meda, pad broja mladih pčelara zbog odlaska na rad u inozemstvo ili poticajna politika u sektoru pčelarstva. Iako nisu poput velikih proizvođača motivirani količinama i razlikom između uloženog i dobivenog, istarski pčelari svom poslu pristupaju ozbiljno i odgovorno, pa ne treba čuditi da su svi prisutni pažljivo slušali svaki stručni savjet ili dobronamjernu sugestiju uz nemalo pitanja i pokoji komentar. Ovo je treći put da se održava ovakav vid edukacije, broj prisutnih varira, ali uvijek je to zanimljiv i poučan događaj, jer - osim u prijateljskom okruženju, dešava se i u prirodi punoj cvijeća i medonosnog bilja. Ovaj nam je put i vrijeme išlo na ruku, pa smo brzo zaboravili usputno blato i lokve od kiša posljednjih tjedan dana.      

Po završetku obuke na pčelinjaku, nastavili smo se družiti na obližnjem lovačkom odmorištu uz roštilj u režiji našeg kolege Ivana Kovača, koji nas je pozvao na slijedeći domjenak na svojoj farmi u Radošima kod Poreča. U ležernoj se atmosferi nastavilo pričati o pčelama i pčelarenju, bilo je riječi i o predstojećim aktivnostima Udruge, ali nije nedostajalo ni šale, jer pčelari - usprkos činjenici da se bave ozbiljnim poslom, imaju smisla za humor, pogotovo nakon što obilan ručak zaliju domaćim vinom. Tada se druženje kolega po struci pretvara u priču u kojoj svatko ulaže dio sebe i kada se u par sati stvori dovoljno pozitivne energije za čitavu predstojeću sezonu. Nekada su obitelji i prijatelji bili čvršće povezani i češće su se posjećivali, a danas mnogi ni svom susjedu u zgradi ne znaju ime. I zato što smo društvena bića i prijateljstvo je u životu neizmjerno važno, svi prisutni su se složili da bi ovakvih susreta trebalo biti više i da bi primjer Udruge pčelara Bujštine trebale slijediti i druge strukovne organizacije u županiji i šire.

       Stoga još jednom veliko hvala Slavku i Miroslavu koji su organizirali ovaj susreta, Svetozaru na edukaciji, Ivanu na odličnom grillu, kolegama iz prijateljskih udruga  koji su nas počastili vinom i rakijom i svima koji su svojim prisustvom uljepšali ovaj događaj.

TEKST/FOTO: Damir Gregurić

 

 

 

 

 

 

 

 

(više…)