Pčelar, Mario Štelko

 

Mario002Mario Štelko je rođen 1949. godine u Livadama, a od 1988. godine sa suprugom Lidijom i kćeri živi u Bujama, prvenstveno se bavi maslinama kojih  najviše ima na području Krasice, a posjeduje i stotinjak pčelinjih zajednica koje drži na 6 lokacija po Bujštini.

Veoma rano je odlučio da mu pčelarstvo neće biti samo hobi, već će se pretvoriti u posao kojim će se baviti do kraja života. Pčelarenje za Marija nije samo proizvodnja meda, već mnogo više: iako u punoj sezoni naporan i iscrpljujući posao, njemu pomaže da održi vitalnost i kondiciju na kojoj mu mogu pozavidjeti i mnogo mlađi. Za svoje proizvode: bagremov, kestenov i livadni med, med sa orasima, bademima i lješnjacima, med sa propolisom i cvjetnim prahom, med sa saćem dobitnik je mnogobrojnih priznanja i medalja u Pazinu i Osijeku, baš kao i za svoje extra-djevičansko ulje miješanih sorti (istarska belica i buža, pendolino, leccino, frantoio) koje prodaje isključivo na kućnom pragu.

Pozicija koju ima njegovo imanje nedaleko Krasice, osim što pruža predivan pogled na more i na visini je od 230 metara, daleko je od bilo kakvih zagađivača (tvornica, prometa) u netaknutoj prirodi zahvaljujući kojoj Mario proizvodi prvoklasno ulje i med. Masline stare 20 do čak 100 godina uzgaja na tradicionalan način, bez upotrebe pesticida, pa ne čudi da je uz masline pobrao i čitav niz medalja na lokalnim priredbama, a posebno se ponosi zlatnom medaljom osvojenom 2009. godine na izložbi »Oleum Olivarum» u Krasici. Na svečanosti priređenoj na graničnom prijelazu u Plovaniji prigodom ulaska Hrvatske u EU Mario Štelko je uz još nekoliko predstavnika OPG-a predstavljao Istru i njena prirodna bogatstva. To samo dokazuje da bogatstvo Istre nije samo u čistom moru, blagoj klimi, odličnim maslinovim ulju i vinu, tartufima i medu, već prije svega u – ljudima, vrijednim, upornim i skromnim poput našeg Marija, koji uz sve obaveze stiže i izlagati svoje proizvode na sajmovima u Livadama, Bujama i drugdje po Istri. Svojom jednostavnošću i iskrenošću, vedrinom i mladalačkim zanosom (usprkos 64 godine koliko nosi za sobom) ovaj će vas čovjek osvojiti na mah i zauvijek će vam ostati u srcu kao drag prijatelj koji će s kolegama nesebično podijeliti svoje znanje i iskustvo. Svjetski su znanstvenici odavno utvrdili da pčelari osjetno dulje žive od ostalih ljudi i rjeđe obolijevaju  od ljudi drugih zanimanja.

Mario kaže da svoje zdravlje i vitalnost zahvaljuje radu na čistom zraku i prirodnoj hrani, pa neka ta jednostavna formula za sretan život bude pravi primjer njegovim vršnjacima, a i mnogo mlađima koji radije svoje vrijeme troše uz televiziju i kauč.

 

 

[Not a valid template]

Pčelar, Mario Štelko

      Autora knjige koja je pred vama, gospodina Josipa Križa imao sam prigodu više puta slušati u formalnim i manje neformalnim prigodama i uvijek je na mene ostavljao isti dojam. Strastven je to čovjek pun ljubavi prema pčelama. Rođen da živi za svoje ideje i da svoje stavove brani iskreno, ponekad i preburno, ali uvijek potkrijepljeno spoznajama iz bogate pčelarske prakse koje nikad nije čuvao samo za sebe, već ih je prvog dana pčelarenja nesebično dijelio svojim kolegama. Nikad do kraja shvaćen i još uvijek nedovoljno priznat za trud i kontinuiran rad na unapređivanju pčelarstva u Hrvatskoj, Josip se u tim trenucima vraća svojim ljubimicama, jer: „Pčele ne donose pčelaru samo med, propolis i druge materijalne koristi, već duševni i fizički mir, pobuđuju tolerantnost koja rađa životno zadovoljstvo, sreću i radost pčelaru i njegovoj obitelji.“

Plemenita dužnost - pčelar    

 Iz svake rečenice njegovog novog djela „Uzgoj i odabiranje matica pčela“ očita je njegova ogromna intelektualna i duševna energija, želja za znanjem, a isto toliko i ljubav prema pčelarima. Iako ih nastavlja kritizirati zbog loše pčelarske prakse, upozoravajući ih da su nepoznavanje biologije i fiziologije pčela, primjena nepravilne tehnologije, pretjerana samouvjerenost i egoizam i dalje česti uzroci slabosti zajednica, širenja bolesti i na kraju i njihova ugibanja. Nemojmo se igrati pčelara, već tu plemenitu dužnost obavimo kako treba!“ Zato ne treba čuditi da je Josip Križ na čelu pčelarskog društva „Lipa“ iz Zagreba od njenog osnutka i da se zajedno sa svojim kolegama može ponositi brojnim aktivnostima, inicijativama i projektima, kao i na istupima u medijima gdje populariziraju pčelarsku struku i čine sve kako bi unaprijedili pčelarstvo - ne samo na području djelovanja Udruge, već u čitavoj Hrvatskoj.

Uzgoj matica   

Knjiga „Uzgoj i odabiranje matica pčela“ ima 120 stranica i gotovo isti broj pomno odabranih fotografija koje dopunjavaju edukaciju budućih uzgajivača matica pčela, kojima je prvenstveno namijenjeno ovo štivo. Sigurno je da ne može škoditi ni onima koji se uzgojem pčela i matica profesionalno bave - kako bi obnovili svoje znanje ili naučili nešto novo i potvrdili ono što već znaju. Autor često ponavlja rečenicu: „Pčelinja zajednica vrijedi onoliko koliko vrijedi njezina matica!“ što dovoljno govori o važnosti ove knjige. Iako već u predgovoru pomalo rezignirano kaže: „Danas je doba digitalizacije i internetizacije, ali pčele ne poznaju ljudski tehnološki napredak, već žive u zajednici koju čovjek do današnjeg dana nije i neće nikada do kraja istražiti.“  Upravo iz tog razloga Križ naglašava: „Zato svi oni koji se bave ovim plemenitim poslom moraju učiti od pčela i raditi samo ono što one žele i kako žele.“ A tko bolje razumije pčele od Josipa koji se njihovim proučavanjem bavi od rane mladosti, a uzgojem matica više od dva i pol desetljeća? Svatko tko se bavi pčelama iz ljubavi, a ne zbog profita, zna da pčelarstvo nije posao, već - poziv! Josip se tom pozivu odazvao još kao dječak uz svoju baku, a isti žar ga drži i danas i to ga je i navelo da napiše još jednu knjigu posvećenu kraljici pčela – matici.

  Kako zamijeniti maticu?

 U ovoj će knjizi svi pčelari, pogotovo početnici i amateri, naći odgovore na pitanja kao: Zašto uzgoj i odabiranje matica? Što je to starter, a što su oplodnjaci? Kako uzgojiti maticu za svoje potrebe? Što je to feromon praznog saća? Kako se matica pari s trutom prirodno, a kako se vrši umjetno osjemenjivanje? Koja je uloga trutova u pčelinjoj zajednici? Kada mijenjati maticu? Kako se pravilno vrši dodavanje i zamjena matice? Kako čuvati neoplođene, a kako oplođene matice? Osim toga autor skreće pozornost na najčešće greške pčelara u radu s maticama, ali i općenito u uzgoju pčela i proizvodnji meda. U pčelarskoj praksi danas postoji niz tehnika i tehnologija koje početnike zbunjuju, no kako naglašava i sam Josip: „Početnicima treba nesebična pomoć i ne treba im zamjerati na tome, već ih savjetovati i pokazati kako se treba ispravno raditi.“ No, zato je oštar prema pojedincima s dugogodišnjom (lošom) pčelarskom praksom, jer ih je gotovo nemoguće odviknuti od nekih posve pogrešnih metoda rada. „Ništa se ne smije raditi napamet!“ jer uzrok slabim proizvodnim rezultatima najčešće nije negdje vani, već u samom pčelaru, prvenstveno njegovom nepoznavanju biologije pčela i funkcioniranja pčelinje zajednice, odnosno tvrdoglavom nepoštivanju prirodnih zakona koji vladaju unutar košnice. 

Knjiga za svaku preporuku    

Možda Josip Križ ne može govoriti o molekularno-genetičkim teorijama jer za to nema formalnog obrazovanja, no nakon više od tri i pol desetljeća bavljenja uzgojem pčela ispunjenih proučavanjem, nizom pokusa i eksperimenata, on je usavršio tehničko-tehnološki i biotehnološki proces uzgoja matica od jajeta do izlaska matice iz matičnjaka do te mjere da njegova kompetencija ne samo nije upitna, već je itekako respektabilna. S druge strane, njegov je stil pisanja jednostavan i lako razumljiv svima kojima je namijenjen, što je dodatna vrijednost koju trebaju cijeniti i oni koji ga podržavaju i oni koji ga kritiziraju.     Knjigu „Uzgoj i odabiranje matica pčela“  toplo preporučujemo svima koji su tek ušli u pčelarstvo, kao i onim poduzetnijeg duha kojima će ova knjiga pomoći da rasplamsaju svoju inventivnost i kreativnost da učine korak naprijed i uzgojem pčelinjih matica se počnu baviti profesionalno. Osim autora, pohvalu zaslužuje i nakladnik (PD „Lipa“), lektor (Ivana Berg Divald), autori fotografija (Marko Križ, Milanko Barać, Krešimir Caba, Oliver Novosel, Darko Vukašinović, Orosman Burgueno), kao i sponzori (Gradski ured za poljoprivredu i šumarstvo grada Zagreba, Tamburaški sastav Gazde, te tvrtke Apivita iz Varaždina i Galamed iz Obrovca Sinjskog).