Pčelar, Massimo Zugan

Zugan005Massimo Zugan, pčelar iz Radini kod Brtonigle još nije napunio ni 40 godina, a ima čak 26 godina pčelarskog staža!

Ova me činjenica tako iznenadila da gotovo nisam povjerovao u njegovu priču kako potiče iz obitelji u kojoj pčelarstvo nije bilo tradicija i kako je prva saznanja o pčelama i pčelarstvu dobio od jednog pčelara iz Slovenije kod kojeg bi dolazio kao 14-godišnjak na njegov mali pčelinjak uz vikendicu u blizini. Tada se zaljubio u pčele na prvi pogled i ta se ljubav nije ugasila ni dan-danas, jer se osjeti iz svake njegove riječi, bez obzira jesu li upućene kupcu, kolegi ili sinu kojem pokušava prenijeti sve svoje znanje i iskustvo. Od tog je susjeda kasnih 80-tih godina upijao svaku rečenicu i učio dok se nije usudio skinuti s grane svoj prvi roj. A onda je stigao rat i njegov učitelj jedno vrijeme nije dolazio na svoj pčelinjak, već tada siguran da će se o njemu skrbiti Massimo. Tu je obvezu Massimo shvatio ozbiljno, poput velikog iskusnog pčelara i ne samo da je to odradio bez problema, već je tako kroz praksu, bez škole ispekao ovaj zanat.

Massimo je vrijedan i pouzdan radnik i pčelar koji ima puno znanja koje nesebično prenosi manje iskusnim kolegama iz okolice, no najveća vrijednost ovog skromnog obiteljskog čovjeka je njegov sin Andrea koji ga prati u stopu od košnice do košnice i uči iz prve ruke kako pravilno skrbiti o pčelama da bi one svom pčelaru što obilnije uzvratile svojim darovima: medom, propolisom, voskom i cvjetnim prahom. Naravno da je Massimo ponosan na svog sina i u toj vjeri mu je prepustio par zajednica da se o njima samostalno brine, jer će tako steći samopouzdanje i možda u budućnosti učitelj nešto naučiti od svog učenika.

Massimo ima ukupno 135 pčelinjih zajednica smještenih na 4 lokacije neposredno uz obiteljsko imanje u Radinima i u bližoj okolici sela. Ovi su pčelinjaci besprijekorno uređeni i mogu biti uzor kako to radi pravi profesionalac. Massimo je uložio puno truda u ovaj posao iako mu je to samo dopunska djelatnost, a na imanju ima i sve drugo što ima istarski čovjek koji živi na selu: njivu, loze, masline, perad oko čega mu najviše pomaže njegova mati i supruga. Naravno da toliki trud i odricanje (začinjeni s puno ljubavi prema onome što radi, a ne isključivo radi profita) moraju imati pozitivan učinak, što dokazuju mnogobrojne diplome i priznanja s ocjenjivanja meda na smotrama u zemlji (Pazin, Osijek, Zagreb, Virovitica), Sloveniji (Sežana, Koper) i Italiji (Duino Aurisina). Ne smijemo zaboraviti da je osim medova više puta nagrađena i Massimova medenica na Smotri domaćih rakija Istre u Humu, pa i po tome može biti uzor novim generacijama koje tek počinju pčelariti i stvarati svoj proizvod i zajedno s njim i svoju karijeru i renome među kolegama, mještanima i potrošačima.

Needuciranost građanstva koje još uvijek troši med i druge pčelinje proizvode u zimskim mjesecima, dakle u vrijeme kad vladaju prehlade i gripa, dakle povremeno, a ne u svakodnevno, ide u prilog raznim manipulatorima koji nažalost uspijevaju prodati patvorine i krivotvorine deklarirane kao istarski med. «Samo zadovoljan kupac će se vratiti svom prodavaču, nemojte podcjenjivati potrošača, a još manje pokušati prevariti dobrog poznavatelja pčelinjih proizvoda, jer ćete više izgubiti, nego dobiti!» – Massimova je poruka mladim pčelarima i nje se trebamo držati kako bi sačuvali visoko mišljenje kako domaćih tako i stranih potrošača o istarskom medu. Našem kolegi želimo još mnogo uspjeha na smotrama i sajmovima u zemlji i inozemstvu, iako medalja i plaketa i sada ima dovoljno da se nema čega posramiti, a također i malom Andrei koji je nedavno na natjecanju u Osijeku osvojio zlato za bagremov med, što je bila i prva vijest na našem portalu.

Tekst i fotografije: Damir Gregurić

Pčelar, Massimo Zugan

STUDIJSKO PUTOVANJE ISTARSKIH PČELARA U BIH   P1100378     Dvadeset i devet pčelara iz Istre u organizaciji Udruge pčelara Bujštine, a pod pokroviteljstvom Županije Istarske za vikend 14. – 16. rujna 2018. godine posjetilo je dr. Gorana Mirjanića, vrhunskog poznavatelja pčela i pčelarstva, uvaženog profesora na Univerzitetu u Banja Luci, koji nije samo znanstvenik – teoretičar  s nizom objavljenih naučnih, stručnih i revijalnih radova, nositelj i suradnik u nizu istraživačkih i razvojnih projekata, već i niz godina uspješan pčelar - praktičar s pčelinjacima na više lokacija u blizini Gradiške i uspješan poduzetnik. Dr. Mirjanić je pčelarima s Bujštine stručna predavanja održao u dva navrata (2016. i 2017.)  pa je ovo bila idealna prilika za prezentaciju dobre pčelarske prakse na licu mjesta i utvrđivanje gradiva, ali i uvid u specifičnosti uzgoja pčela u drugom kraju. Prenoćili smo u Gradiškoj, centru sjeverozapadnog dijela Bosne i Hercegovine uz rijeku Savu koji broji pedesetak tisuća stanovnika. Povoljan geografski položaj i klimatski uvjeti, veliko šumsko bogatstvo sa  okolnih planina i plodno tlo utjecali su na razvitak poljoprivrede, prehrambene i drvne industrije na području ove općine, a livade i brežuljci puni medonosnog bilja ponukali su dio ovdašnjeg stanovništva da se tradicijski bavi i uzgojem pčela. Plan za subotu je bio u prijepodnevnim satima obići Banja Luku, poslije podne posjetiti pčelinjak u Srpcu, selu udaljenom tridesetak kilometara od Gradiške, a večer je bila rezervirana za nešto opušteniju atmosferu uz domaće gastronomske specijalitete, dobro vino i narodnu glazbu. P1100405Banja Luka, drugi grad po veličini u BiH (broji preko 220.000 stanovnika) osim na predivne parkove i niz sve ljepše od ljepših kulturno-povijesnih znamenitosti, posebno je ponosan na svoj Univerzitetski grad u sklopu kojeg je i Poljoprivredni fakultet na kojem dr. Mirjanić vrši funkciju voditelja studijskog programa Animalna proizvodnja. Na fakultetu smo se upoznali s poviješću i značenjem Univerziteta za ovu regiju, nakon toga smo poslušali kraće predavanje o uzimljavanju i zimovanju pčela, a nešto kasnije na oglednom pčelinjaku raspravljali o toj i drugim pčelarskim temama i zadržali se u neformalnom druženju. Potom je uslijedila šetnja po Banja Luci kroz koju nas je vodio naš neumorni i uvijek dobro raspoložen profesor, odlično se snašavši i u ulozi turističkog vodiča. U svega par sati sa Goranom smo obišli najzanimljivije punktove u gradu: tvrđavu Kastel, Banski dvor, Ferhat-pašinu džamiju, Pravoslavni Hram Hrista Spasitelja, katedralu Svetog Bonaventure, Narodno pozorište, Palatu Republike, Krivi sat i spomenike Petru Kočiću i Banu Tisi Milosavljeviću. Iza svakog njegovog komentara, bez obzira da li je riječ o prirodnim ljepotama ili povijesnim ličnostima, jasno se vidjelo koliko domaćin voli svoj zavičaj i koliko želi gostima približiti ovo podneblje, mentalitet ljudi i njihove običaje. Slušali bi ga mi i do ponoći, no kako temeljit razgled grada s tako bogatom poviješću kao što je banjalučka, iziskuje mnogo više vremena nego što smo mi imali na raspolaganju, ubrzali smo tempo i požurili na ručak u restoran „Kod Muje“ da na miru možemo uživati u čuvenim banjalučkim ćevapima. Odmah potom smo se uputili prema malom mjestu Srbac nedaleko Gradiške na pčelinjak i voćnjak obitelji Mačinković. Domaćin pčelar Ranko nas je dočekao kao stare prijatelje, ugostio i opisao svoj način pčelarenja s košnicama Rodna Voja. Nakon kraće rasprave i druženja, oprostili smo se s domaćinom i uputili na večeru u etno-restoran „Kod Lukića“ u Donjim Podgradcima uz narodnu glazbu i ples do kasno u noć.   20180916_095137  I nedjelja je bila podjednako zanimljiva i iz pčelarskog i iz turističkog aspekta:  imali smo prigodu uživati u predivnim pejzažima, pogledu na rijeku, šume, voćnjake i Goranove pčelinjake na tri lokacije u blizini Gradiške. Jedan od pčelinjaka stacioniran je u Gornjim Podgradcima u blizini rodne kuće domaćina, gdje nas je kao najbolje prijatelje dočekala i ugostila njegova obitelj. I tako nas je s jedne strane oduševila gostoljubivost i srdačnost domaćina, a s druge strane - kao i sve do sada pridošle pčelare, ma otkuda bili - više nego ugodno nas je iznenadila mirnoća pčela za koju su najzaslužnije selekcionirane matice. Naš domaćin nije propustio ni ovu prigodu da nam prenese još koji savjet iz svog bogatog stručnog i praktičnog iskustva, uvijek uz neku anegdotu ili šalu iako njegov životni put nije bio lagan, ali se - uz potporu svoje obitelji, djelatnika i naravno svojih pčela, odvažio upustiti i u poduzetničke vode, ne umanjujući tempo zbog novih obaveza i ne zanemarujući edukaciju kolega pčelara u regiji i šire, te je nastavio u svim svojim izlaganjima propagirati primjenu novih tehnologija pčelarenja, kako bi i oni u što skorijoj budućnosti postali rentabilni i respektabilni uzgajivači pčela i proizvođači meda i mednih prerađevina. 20180916_160326Nakon obilaska njegovih pčelinjaka i zajedničkog ručka, došla je na red i Goranova trgovina pčelarskom opremom, hranom i lijekovima za pčele i ostalim potrepštinama za pčelare, odnedavno smještena u nov, još veći i funkcionalniji prostor u kojem ljubazno osoblje na čelu s njegovom suprugom nudi i med, propolis, matičnu mliječ, vosak i druge prerađevine iz vlastite proizvodnje. Tvrtka „Košnica“ d.o.o.  je prisutna na svim važnijim pčelarskim sajmovima u regiji, a njen najveći uspjeh je implementacija na razvojne projekte  koje financiraju najveće svjetske organizacije u ovom područjuSvi do jednog su istarski pčelari bili izuzetno zadovoljni ovim studijskim putovanjem - ne samo zato što su imali priliku „iz prve ruke“ nešto više naučiti o aktualnim radovima u pčelinjaku u ovo doba godine, dvomatičnom pčelarenju, prihrani pogačama i sirupom, te sazrijevanju meda, već i o mnogim drugim zanimljivim temama sa aspekta pčelara teoretičara i praktičara, ali i znanstvenika istraživača i poduzetnika. Koristim i ovu priliku još jednom zahvaliti prije svih našem domaćinu, njegovoj obitelji i zaposlenicima na više nego ugodnom vikendu prepunom pozitivnih vibracija, zatim Istarskoj županiji kao pokrovitelju ovog studijskog putovanja i na kraju organizatorima Dragani i Marinku iz Udruge pčelara Bujštine.     Pogledajte galeriju fotografija ... klikni OVDJE 20180916_125531