Pčelar, Oliviano Miani

miani 018 Teško je sažeti čitav život u jednu malu priču i par fotografija, pogotovo kad je riječ o osobi koja zavređuje poštovanje ne samo zbog svoje dobi i dužine staža u pčelarstvu, već i zbog doprinosa u popularizaciji meda kao istarskog blaga podjednako vrijednog pažnje poput vina i maslinovog ulja, a isto tako zbog unapređivanja struke kroz razne inicijative i projekte vezane za pčelarski turizam (koji nažalost još uvijek nije zaživio u Istri kako se očekivalo 90-tih godina).

Upravo  godina započinje priča u kojoj se glavni junak Oliviano Miani, po struci brodograđevni tehničar i VKV-vozač, nakon umirovljenja, kao dopunsku djelatnost između uzgoja puževa i pčela odabire ovo drugo i nakon nabavke prvih AŽ košnica kreće u posao kojim se unatoč poodmakloj dobi bavi i danas. Naime, 15. travnja iduće godine naš Oliviano puni 75 godina, a do prije par mjeseci bio je vitalniji i aktivniji od mnogo mlađih kolega. Zajedno sa svojom životnom družicom i partnericom u poslu oko pčela i prodaje meda Mirjanom Host zasniva malo gospodarstvo u podnožju pitoresknog sela Završja na gornjoj Bujštini, gdje su njihova 3 stacionarna pčelinjaka sa svih strana okružena predivnom prirodom, čistim zrakom i njihovom ljubavi prema pčelama. U samom početku Oliviano je učio od iskusnijih kolega, pa su ga savjetovali Sofjanić Novko iz Savudrije i Marinko Blažević iz Barboja, no ubrzo i sam završava pčelarsku školu u Moravicama, a 2001. godine i tečaj za stručnog degustatora meda u Italiji.

Usporedno s napretkom znanja u struci raste i broj zajednica na pčelinjaku, pa se rađa ideja o kušaonici meda  kao prekretnici u poimanju meda u gastro-ponudi Istre, koja se trebala realizirati u staroj obiteljskoj kući u Završju. Dobro zamišljen i hvalevrijedan projekt udruge proizvođača tipičnih istarskih proizvoda «BIO-Istra» iz Poreča pod nazivom «Marketinška priprema istarskog meda» za ono je vrijeme nažalost bio preambiciozan, pa je Oliviano bio prisiljen da se dalje snalazi sam, bez ičije pomoći. Do konačnog cilja: revitalizacije istarskog ruralnog prostora nije se došlo ni dan-danas, no naš je kolega opstao u svom poslu i još do nedavno smo ga viđali na većini smotri i sajmova u Istri, ali i u Sloveniji i Italiji («Ruralia» u Gorici, Dnevi kmetijstva» u Kopru, «Vinistra» u Poreču, «Promonatura» u Puli, «Dani meda u Hrvatskoj» u Osijeku, «Zlatna kap» u Zagrebu, «Dani meda» u Pazinu), a njegove proizvode redovno ovjenčane zlatom i pohvalama  kako potrošača (podjednako domaćih i stranih), tako i stručnjaka s zagrebačkog agronomskog fakulteta ili sveučilišta u Perugiji. «Istarska kušaona meda» nije zaživjela, ali proizvodi OPG-a Miani su našli svoj put i preko granica naše zemlje. Tako se o ovom gospodarstvu i istarskom medu iz Završja  2009. godine pojavio članak i na stranicama časopisa ISTRIEN MAGAZIN namijenjenog turističkom tržištu s njemačkog govornog područja. Zato ne treba čuditi da turističke agencije koje zastupaju elitnije goste sa specifičnim zahtjevima od obilaska pčelinjaka, edukacije u vezi proizvodnog procesa do degustacije proizvoda tipičnih za jedan kraj i dan-danas kontaktiraju Oliviana i Mirjanu i traže aranžmane za grupe od 25 i više turista. A «Pčelarstvo Miani» ima stvarno što ponuditi: bagremov, livadni i kestenov med, suho voće u medu, kremasti med, propolis i cvjetni prah, te ukrasne svijeće od prirodnog pčelinjeg voska, kao i marmelade od voća iz vlastitog voćnjaka. I prigodni suvenir-aranžmani (razni proizvodi u malim staklenkama upakirani u celofan) imaju svoje mjesto u ukupnoj ponudi, jer je Miani 1999. godine na natječaju Hrvatske Turističke zajednice za izvorni hrvatski suvenir dobio priznanje i certifikat za svoju «košaru od venki» (pletena košara s autohtonim istarskim proizvodima: med, voće i maslinovo ulje, sve s njegovog imanja).

No, ono što osobno volim isticati kod kolega nisu samo njihovi proizvodi i adekvatan uspjeh na tržištu, već njihov dodatni napor da učine nešto za boljitak svoje struke. Težnja da med iz Istre izađe iz okvira koje mu nameće sredina i nađe svoje pravo mjesto u gastro-turističkoj ponudi naše županije kod Mianija bila je očita od samog početka, ali Oliviano nije želio stati na tome, pa je svoje znanje prenosio i na mlade naraštaje držeći predavanja po školama na Bujštini, a nije bila rijetkost da bude vodič grupama djece iz istarskih vrtića na «Danima meda» u Pazinu. Duže vrijeme član UP «Lipa» iz Pazina, 2011. postaje jedan od osnivača udruge pčelara Bujštine. Želimo mu brz oporavak i povratak na pčelinjak, te naravno mnogo novih medalja i priznanja na domaćim i međunarodnim smotrama meda.

Tekst i foto: Damir Gregurić

Pčelar, Oliviano Miani

XRvgjDDQŠkolski medni dan

U petak, 7. prosinca 2018. godine na Dan Svetog Ambrozija, zaštitnika pčela i pčelara u osnovnim školama širom Hrvatske po prvi se put obilježio Školski medni dan. U zajedničkom projektu Ministarstva poljoprivrede, Ministarstva obrazovanja, Hrvatske poljoprivredne agencije i Agencije za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju u suradnji s pčelarskim udrugama iz čitave Hrvatske s ciljem promocije hrvatskih pčelinjaka, povećanja unosa meda u prehrani djece, podizanja razine znanja o važnosti zdrave prehrane i nutritivnim vrijednostima meda i edukaciji učenika prvih razreda osnovnih škola o važnosti pčelarstva za sveukupnu poljoprivrednu proizvodnju i bioraznolikost na našoj planeti. Školski medni dan jedna je od mjera iz Programa školskog mednog dana i promocije hrvatskih pčelinjaka, kojeg je donijela Vlada RH na sjednici održanoj 24. listopada 2018. godine. U projekt su se uključile 843 osnovne škole i 36.307 učenika prvih razreda kojima je med isporučilo 190 pčelara među kojima su i naše kolege pčelari s Labinštine Darko Martinović i Cvetko Gortan. Ovom je prigodom OŠ Kajzerica u Zagrebu posjetio i potpredsjednik Vlade RH i ministar Tomislav Tolušić koji je između rekao: „Važno je djecu na vrijeme educirati o hrani i podrijetlu hrane kako bi kao odrasli ljudi odluke o svojoj prehrani donosili na dobrim temeljima.“ Ovo je bio osnovni motiv i Arduinu Buboli, umirovljenom prosvjetnom djelatniku iz Novigrada, pčelaru s dugogodišnjim stažem i predsjedniku Udruge pčelara Bujštine i njegovim suradnicama Sanji Pilat Federici, učiteljici informatike u OŠ-SE Rivarela u Novigradu, voditeljici pčelarske sekcije u sklopu učeničke zadruge Apiculae Civitatis Novae i Ljiljani Kostić, knjižničarki u istoj školi koji su spojili paketiće s Medom hrvatskih pčelinjaka u nacionalnoj staklenci za med volumena 370 mL, edukativnom slikovnicom i letkom, odabrane fotografije s Natječaja Udruge pčelara Bujštine „Čuvajmo pčele“ i prelijepe priče o pčelama, medu i drugim darovima iz košnice, te pčelarenju kao jednoj od  najplemenitijih vještina koje pčelari žele i na ovaj način prenijeti na nove generacije. I u ovu je akciju Arduino unio svu svoju pčelarsku dušu, kao i „pčelica“ Sanja, a da su u tom spoju edukacije, zabave i slatkih zalogaja uživala i djeca i osoblje škole, jasno se vidi na fotografijama u prilogu ovog članka. Nakon poplave najrazličitijih pitanja o matici, pčelicama i trutićima koja su Arduinu i njegovoj ekipi postavljali radoznali prvašići uslijedila je degustacija meda i radost svih uključenih u ovaj hvalevrijedan projekt.   FOTO: Ljiljana Kostić, OŠ-SE Rivarela Novigrad XTKOudkw VP19QIMQ QHK1kdlg pC0SKgKw NSm-m87w nb4lWwjA lH0r0DZA KC0AATUw JjLPnOrQ JjLPnOrQ - kopija hPiwcf9A hhTKeQyQ gP7U0e2g EE5Ywkfw cZoEssvg B8ECzw6Q AiQdG_Ig