Pčelar, Oliviano Miani

miani 018 Teško je sažeti čitav život u jednu malu priču i par fotografija, pogotovo kad je riječ o osobi koja zavređuje poštovanje ne samo zbog svoje dobi i dužine staža u pčelarstvu, već i zbog doprinosa u popularizaciji meda kao istarskog blaga podjednako vrijednog pažnje poput vina i maslinovog ulja, a isto tako zbog unapređivanja struke kroz razne inicijative i projekte vezane za pčelarski turizam (koji nažalost još uvijek nije zaživio u Istri kako se očekivalo 90-tih godina).

Upravo  godina započinje priča u kojoj se glavni junak Oliviano Miani, po struci brodograđevni tehničar i VKV-vozač, nakon umirovljenja, kao dopunsku djelatnost između uzgoja puževa i pčela odabire ovo drugo i nakon nabavke prvih AŽ košnica kreće u posao kojim se unatoč poodmakloj dobi bavi i danas. Naime, 15. travnja iduće godine naš Oliviano puni 75 godina, a do prije par mjeseci bio je vitalniji i aktivniji od mnogo mlađih kolega. Zajedno sa svojom životnom družicom i partnericom u poslu oko pčela i prodaje meda Mirjanom Host zasniva malo gospodarstvo u podnožju pitoresknog sela Završja na gornjoj Bujštini, gdje su njihova 3 stacionarna pčelinjaka sa svih strana okružena predivnom prirodom, čistim zrakom i njihovom ljubavi prema pčelama. U samom početku Oliviano je učio od iskusnijih kolega, pa su ga savjetovali Sofjanić Novko iz Savudrije i Marinko Blažević iz Barboja, no ubrzo i sam završava pčelarsku školu u Moravicama, a 2001. godine i tečaj za stručnog degustatora meda u Italiji.

Usporedno s napretkom znanja u struci raste i broj zajednica na pčelinjaku, pa se rađa ideja o kušaonici meda  kao prekretnici u poimanju meda u gastro-ponudi Istre, koja se trebala realizirati u staroj obiteljskoj kući u Završju. Dobro zamišljen i hvalevrijedan projekt udruge proizvođača tipičnih istarskih proizvoda «BIO-Istra» iz Poreča pod nazivom «Marketinška priprema istarskog meda» za ono je vrijeme nažalost bio preambiciozan, pa je Oliviano bio prisiljen da se dalje snalazi sam, bez ičije pomoći. Do konačnog cilja: revitalizacije istarskog ruralnog prostora nije se došlo ni dan-danas, no naš je kolega opstao u svom poslu i još do nedavno smo ga viđali na većini smotri i sajmova u Istri, ali i u Sloveniji i Italiji («Ruralia» u Gorici, Dnevi kmetijstva» u Kopru, «Vinistra» u Poreču, «Promonatura» u Puli, «Dani meda u Hrvatskoj» u Osijeku, «Zlatna kap» u Zagrebu, «Dani meda» u Pazinu), a njegove proizvode redovno ovjenčane zlatom i pohvalama  kako potrošača (podjednako domaćih i stranih), tako i stručnjaka s zagrebačkog agronomskog fakulteta ili sveučilišta u Perugiji. «Istarska kušaona meda» nije zaživjela, ali proizvodi OPG-a Miani su našli svoj put i preko granica naše zemlje. Tako se o ovom gospodarstvu i istarskom medu iz Završja  2009. godine pojavio članak i na stranicama časopisa ISTRIEN MAGAZIN namijenjenog turističkom tržištu s njemačkog govornog područja. Zato ne treba čuditi da turističke agencije koje zastupaju elitnije goste sa specifičnim zahtjevima od obilaska pčelinjaka, edukacije u vezi proizvodnog procesa do degustacije proizvoda tipičnih za jedan kraj i dan-danas kontaktiraju Oliviana i Mirjanu i traže aranžmane za grupe od 25 i više turista. A «Pčelarstvo Miani» ima stvarno što ponuditi: bagremov, livadni i kestenov med, suho voće u medu, kremasti med, propolis i cvjetni prah, te ukrasne svijeće od prirodnog pčelinjeg voska, kao i marmelade od voća iz vlastitog voćnjaka. I prigodni suvenir-aranžmani (razni proizvodi u malim staklenkama upakirani u celofan) imaju svoje mjesto u ukupnoj ponudi, jer je Miani 1999. godine na natječaju Hrvatske Turističke zajednice za izvorni hrvatski suvenir dobio priznanje i certifikat za svoju «košaru od venki» (pletena košara s autohtonim istarskim proizvodima: med, voće i maslinovo ulje, sve s njegovog imanja).

No, ono što osobno volim isticati kod kolega nisu samo njihovi proizvodi i adekvatan uspjeh na tržištu, već njihov dodatni napor da učine nešto za boljitak svoje struke. Težnja da med iz Istre izađe iz okvira koje mu nameće sredina i nađe svoje pravo mjesto u gastro-turističkoj ponudi naše županije kod Mianija bila je očita od samog početka, ali Oliviano nije želio stati na tome, pa je svoje znanje prenosio i na mlade naraštaje držeći predavanja po školama na Bujštini, a nije bila rijetkost da bude vodič grupama djece iz istarskih vrtića na «Danima meda» u Pazinu. Duže vrijeme član UP «Lipa» iz Pazina, 2011. postaje jedan od osnivača udruge pčelara Bujštine. Želimo mu brz oporavak i povratak na pčelinjak, te naravno mnogo novih medalja i priznanja na domaćim i međunarodnim smotrama meda.

Tekst i foto: Damir Gregurić

[Not a valid template]

Pčelar, Oliviano Miani

[caption id="attachment_6308" align="alignleft" width="329"] Poreč - Pazin, industrijska zona Žbandaj[/caption] Važnost pčela u održavanju ekološke ravnoteže kroz biološku raznolikost u prirodi je gotovo neprocjenjiva, jer bez oprašivanja kultiviranog i samoniklog bilja ne bi bilo čak 80 % proizvodnje hrane, pa bi na taj način bio ugrožen i opstanak ljudi. Zbog onečišćenja okoliša zadnjih desetljeća pčelama prijeti velika opasnost, a do pomora pčela ponajviše dolazi u razdoblju zaštite voćaka kad voćari koriste pesticide, često i nedozvoljene. Upravo iz tih razloga je prije pet godina Udruga pčelara Bujštine pokrenula projekt „Čuvajmo pčele“ u sklopu kojeg se svake godine održava i foto-natječaj istog naziva. Interes javnosti za ovaj je projekt rastao iz godine u godinu, a srazmjerno s tom činjenicom i potpora lokalne uprave i gradskih institucija na Bujštini. Iz godine u godinu na natječaj su stizalo sve više i sve ljepših fotografija, po Istri, ali i izvan nje su se održavale izložbe najboljih fotografija te sezone, a u sklopu njih i prigodan edukacijski program s ciljem buđenja svijesti građanstva o ugroženosti pčela, te popularizacije korištenja pčelinjih proizvoda u svakodnevnoj ishrani. Organizatori ove akcije, na čelu s Marinkom Blaževićem, dopredsjednikom Udruge i Draganom Pević, članom UO Udruge su se pobrinuli da ne ostane samo na tome, već da se akcija podigne na višu razinu postavljanjem jumbo plakata s upozorenjima nesavjesnim poljoprivrednicima, ali i službama za dezinsekciju na ugroženost pčela i ostalih oprašivača zbog pretjeranog i nekontroliranog tretiranja pesticidima: „Čuvajmo pčele – Salviamo le api!“ i  „Ne prskajte za vrijeme cvatnje, jer pčele povećavaju prinose! Evitate i pesticidi!“ na raskrsnicama po Umagu, kasnije i Bujama i Novigradu. [caption id="attachment_6309" align="alignright" width="561"] izlaz Y Brtonigla - pravac Novigrad[/caption] Nakon Bujštine, područja koje pokriva strukovna organizacija i lokalne institucije,  organizatori su odlučili proširiti akciju na čitavu Istru za što su dobili punu potporu u Županiji Istarskoj. Poruka na jumbo-plakatima: „Bez pčela nema života na Zemlji! Senza le api ci sarebbe vita sulla Terra!“ nedavno je osvanula širom Istre: uz magistralne ceste od Pazina do Labina, od Poreča do Valalte, od Tara do Žbandaja. Postavljanje plakata je sufinancirala Županije Istarska, kojima se i ovim putem zahvaljujemo na razumijevanju i susretljivosti, kao i gospodinu Ediju Milokanoviću, vlasniku tvrtke reklamne agencije Top media relax d.o.o. iz Brtonigle koji je organizatorima donirao 4 plakatna mjesta. Nadamo da će oni kojima su upućene poruke na plakatima dobro razmisliti prije nego se odluče koristiti pesticide u vrijeme cvatnje kad su pčele najaktivnije, ali i najugroženije! [caption id="attachment_6310" align="alignnone" width="653"] Cesta Poreč - Tar, prije rotora od karting staze[/caption] [caption id="attachment_6311" align="alignnone" width="652"] Labin, križanje Vozilići-Kršan-tunel Učka[/caption] [caption id="attachment_6312" align="alignnone" width="645"] Limski kanal, kod skretanja za Fjord[/caption] [caption id="attachment_6313" align="alignnone" width="652"] Pazin[/caption] [caption id="attachment_6314" align="alignnone" width="651"] Tar, rotor Tar - Vabriga pravac Poreč[/caption] [caption id="attachment_6315" align="alignnone" width="645"] Žbandaj semafor - pravac Poreč[/caption]