Pčelar, Oliviano Miani

miani 018 Teško je sažeti čitav život u jednu malu priču i par fotografija, pogotovo kad je riječ o osobi koja zavređuje poštovanje ne samo zbog svoje dobi i dužine staža u pčelarstvu, već i zbog doprinosa u popularizaciji meda kao istarskog blaga podjednako vrijednog pažnje poput vina i maslinovog ulja, a isto tako zbog unapređivanja struke kroz razne inicijative i projekte vezane za pčelarski turizam (koji nažalost još uvijek nije zaživio u Istri kako se očekivalo 90-tih godina).

Upravo  godina započinje priča u kojoj se glavni junak Oliviano Miani, po struci brodograđevni tehničar i VKV-vozač, nakon umirovljenja, kao dopunsku djelatnost između uzgoja puževa i pčela odabire ovo drugo i nakon nabavke prvih AŽ košnica kreće u posao kojim se unatoč poodmakloj dobi bavi i danas. Naime, 15. travnja iduće godine naš Oliviano puni 75 godina, a do prije par mjeseci bio je vitalniji i aktivniji od mnogo mlađih kolega. Zajedno sa svojom životnom družicom i partnericom u poslu oko pčela i prodaje meda Mirjanom Host zasniva malo gospodarstvo u podnožju pitoresknog sela Završja na gornjoj Bujštini, gdje su njihova 3 stacionarna pčelinjaka sa svih strana okružena predivnom prirodom, čistim zrakom i njihovom ljubavi prema pčelama. U samom početku Oliviano je učio od iskusnijih kolega, pa su ga savjetovali Sofjanić Novko iz Savudrije i Marinko Blažević iz Barboja, no ubrzo i sam završava pčelarsku školu u Moravicama, a 2001. godine i tečaj za stručnog degustatora meda u Italiji.

Usporedno s napretkom znanja u struci raste i broj zajednica na pčelinjaku, pa se rađa ideja o kušaonici meda  kao prekretnici u poimanju meda u gastro-ponudi Istre, koja se trebala realizirati u staroj obiteljskoj kući u Završju. Dobro zamišljen i hvalevrijedan projekt udruge proizvođača tipičnih istarskih proizvoda «BIO-Istra» iz Poreča pod nazivom «Marketinška priprema istarskog meda» za ono je vrijeme nažalost bio preambiciozan, pa je Oliviano bio prisiljen da se dalje snalazi sam, bez ičije pomoći. Do konačnog cilja: revitalizacije istarskog ruralnog prostora nije se došlo ni dan-danas, no naš je kolega opstao u svom poslu i još do nedavno smo ga viđali na većini smotri i sajmova u Istri, ali i u Sloveniji i Italiji («Ruralia» u Gorici, Dnevi kmetijstva» u Kopru, «Vinistra» u Poreču, «Promonatura» u Puli, «Dani meda u Hrvatskoj» u Osijeku, «Zlatna kap» u Zagrebu, «Dani meda» u Pazinu), a njegove proizvode redovno ovjenčane zlatom i pohvalama  kako potrošača (podjednako domaćih i stranih), tako i stručnjaka s zagrebačkog agronomskog fakulteta ili sveučilišta u Perugiji. «Istarska kušaona meda» nije zaživjela, ali proizvodi OPG-a Miani su našli svoj put i preko granica naše zemlje. Tako se o ovom gospodarstvu i istarskom medu iz Završja  2009. godine pojavio članak i na stranicama časopisa ISTRIEN MAGAZIN namijenjenog turističkom tržištu s njemačkog govornog područja. Zato ne treba čuditi da turističke agencije koje zastupaju elitnije goste sa specifičnim zahtjevima od obilaska pčelinjaka, edukacije u vezi proizvodnog procesa do degustacije proizvoda tipičnih za jedan kraj i dan-danas kontaktiraju Oliviana i Mirjanu i traže aranžmane za grupe od 25 i više turista. A «Pčelarstvo Miani» ima stvarno što ponuditi: bagremov, livadni i kestenov med, suho voće u medu, kremasti med, propolis i cvjetni prah, te ukrasne svijeće od prirodnog pčelinjeg voska, kao i marmelade od voća iz vlastitog voćnjaka. I prigodni suvenir-aranžmani (razni proizvodi u malim staklenkama upakirani u celofan) imaju svoje mjesto u ukupnoj ponudi, jer je Miani 1999. godine na natječaju Hrvatske Turističke zajednice za izvorni hrvatski suvenir dobio priznanje i certifikat za svoju «košaru od venki» (pletena košara s autohtonim istarskim proizvodima: med, voće i maslinovo ulje, sve s njegovog imanja).

No, ono što osobno volim isticati kod kolega nisu samo njihovi proizvodi i adekvatan uspjeh na tržištu, već njihov dodatni napor da učine nešto za boljitak svoje struke. Težnja da med iz Istre izađe iz okvira koje mu nameće sredina i nađe svoje pravo mjesto u gastro-turističkoj ponudi naše županije kod Mianija bila je očita od samog početka, ali Oliviano nije želio stati na tome, pa je svoje znanje prenosio i na mlade naraštaje držeći predavanja po školama na Bujštini, a nije bila rijetkost da bude vodič grupama djece iz istarskih vrtića na «Danima meda» u Pazinu. Duže vrijeme član UP «Lipa» iz Pazina, 2011. postaje jedan od osnivača udruge pčelara Bujštine. Želimo mu brz oporavak i povratak na pčelinjak, te naravno mnogo novih medalja i priznanja na domaćim i međunarodnim smotrama meda.

Tekst i foto: Damir Gregurić

[Not a valid template]

Pčelar, Oliviano Miani

    Grad Pula je prošle godine Udruzi pčelara Pula dao na korištenje novi prostor u Zagrebačkoj 12 u Puli, pa su na taj način pulski pčelari nakon gotovo 50 godina svog organiziranog djelovanja dobili vlastiti dom. S vremenom ovaj bi se prostor trebao pretvoriti u Edukativno-izložbeni centar za promociju pčelarstva i popularizaciju pčelinjih proizvoda za sve zainteresirane građane, s naglaskom na djecu i mladež, s ciljem da se upoznaju s ulogom pčela u održavanju ravnoteže prirodnih procesa i očuvanju bioraznolikosti te upozore na njihovu ugroženost i važnost očuvanja. U tijeku je priprema izložbenog postava stare i nove pčelarske opreme, raznih vrsta košnica, a u planu je opremanje prostora edukacijskim panelima i multimedijskim prezentacijama. Prema riječima Nikole Bičanića, predsjednika Udruge, kad bude potpuno uređen, ovaj bi prostor trebao postati nov nezaobilazan sadržaj na turističkoj karti grada Pule i Istre. Ovo je bio velik poticaj Udruzi da nastavi s programom stručnih predavanja iz domene pčelarstva, apiterapije i veterine, pa je u petak, 14. veljače 2020. godine organizirano predavanje pod nazivom „Moj način pčelarenja“, koje je držao dugogodišnji pčelar praktičar, predsjednik Udruge pčelara Bujštine i pašni povjerenik za isto područje, Slavko Biuk iz Umaga.      U svom je izlaganju Slavko dao naglasak na tehnologiju pčelarenja kojoj je osnova stvaranje jakih pčelinjih zajednica pred glavnu pašu s dvomatičnim ili pomoćnim zajednicama. U glavnoj paši zajednica ostaje bez matice, matične rešetke i bez rojevnog nagona.  U drugom dijelu svog izlaganja, Slavko je predstavio usisivač za pčele – izuzetno praktično pomagalo u skupljanju pčelinjih rojeva odbjeglih sa pčelinjaka i zalutalih u rolete, dimnjake i slična skrovita mjesta u stambenim objektima, nadopunivši prezentaciju svog izuma scenama sa intervencija na terenu, tj. zbrinjavanja pčelinjih rojeva u urbanoj zoni od Novigrada i Buja do Umaga i Savudrije. Ova je tema okupljenim pčelarima bila itekako interesantna, pa su najznatiželjniji ustali sa svojih stolica da vide i osobno isprobaju usisivač kako bi se uvjerili u praktičnost ove inovacije. Na kraju predavanja Slavko je naglasio kako su njegova vrata uvijek otvorena i da je uvijek spreman pomoći, posebice mladim pčelarima. O PREDAVAČU: Iako Slavko iza sebe nema znanstveno-stručnih radova, njegovo je poznavanje struke potkrijepljeno bogatim iskustvom i praksom na vlastitom pčelinjaku Segetu kraj Umaga što je pokazao i prethodnim predavanjima održanim u Bujama, Poreču i Pazinu. Od samog ulaska u pčelarstvo, Slavko je upijao sve informacije i spoznaje o životu i radu pčela, tehnologiji pčelarenja i drugim tajnama ovog zanata, do kojih bi dolazio na sve moguće načine: na stručnim predavanjima, čitajući stručnu literaturu i prateći aktualnosti u ovoj domeni na Internetu, ali i komunicirajući sa starijim i iskusnijim kolegama. Tehnologije u pčelarenju priznatih teoretičara i praktičara nakon višegodišnjeg eksperimentiranja, dorađivanja i usklađivanja u radionici, Slavko je nadogradio svojim spoznajama i uspješno realizirao na svom pčelinjaku, što je u suštini formula za sve naše kolege koji žele svoja zapažanja i spoznaje prenijeti novim generacijama, ali im, usprkos velikoj dozi entuzijazma, još uvijek nedostaje samopouzdanja, iskustvo u javnim nastupima, a možda i malo više podrške s naše strane. I što reći na kraju: odaziv pčelara na predavanje u Puli je bio za svaku pohvalu: u dvorani se tražila stolica više, a to je pouzdan znak da organizatori idu pravim putem prema cilju koji su odredili i mi im želimo puno uspjeha, a našem kolegi Slavku sve pohvale za odlično izlaganje uz nadu da će nastaviti držati predavanja o tehnologijama u pčelarstvu i izvan županije Istarske.