Pčelar, Oliviano Miani

miani 018 Teško je sažeti čitav život u jednu malu priču i par fotografija, pogotovo kad je riječ o osobi koja zavređuje poštovanje ne samo zbog svoje dobi i dužine staža u pčelarstvu, već i zbog doprinosa u popularizaciji meda kao istarskog blaga podjednako vrijednog pažnje poput vina i maslinovog ulja, a isto tako zbog unapređivanja struke kroz razne inicijative i projekte vezane za pčelarski turizam (koji nažalost još uvijek nije zaživio u Istri kako se očekivalo 90-tih godina).

Upravo  godina započinje priča u kojoj se glavni junak Oliviano Miani, po struci brodograđevni tehničar i VKV-vozač, nakon umirovljenja, kao dopunsku djelatnost između uzgoja puževa i pčela odabire ovo drugo i nakon nabavke prvih AŽ košnica kreće u posao kojim se unatoč poodmakloj dobi bavi i danas. Naime, 15. travnja iduće godine naš Oliviano puni 75 godina, a do prije par mjeseci bio je vitalniji i aktivniji od mnogo mlađih kolega. Zajedno sa svojom životnom družicom i partnericom u poslu oko pčela i prodaje meda Mirjanom Host zasniva malo gospodarstvo u podnožju pitoresknog sela Završja na gornjoj Bujštini, gdje su njihova 3 stacionarna pčelinjaka sa svih strana okružena predivnom prirodom, čistim zrakom i njihovom ljubavi prema pčelama. U samom početku Oliviano je učio od iskusnijih kolega, pa su ga savjetovali Sofjanić Novko iz Savudrije i Marinko Blažević iz Barboja, no ubrzo i sam završava pčelarsku školu u Moravicama, a 2001. godine i tečaj za stručnog degustatora meda u Italiji.

Usporedno s napretkom znanja u struci raste i broj zajednica na pčelinjaku, pa se rađa ideja o kušaonici meda  kao prekretnici u poimanju meda u gastro-ponudi Istre, koja se trebala realizirati u staroj obiteljskoj kući u Završju. Dobro zamišljen i hvalevrijedan projekt udruge proizvođača tipičnih istarskih proizvoda «BIO-Istra» iz Poreča pod nazivom «Marketinška priprema istarskog meda» za ono je vrijeme nažalost bio preambiciozan, pa je Oliviano bio prisiljen da se dalje snalazi sam, bez ičije pomoći. Do konačnog cilja: revitalizacije istarskog ruralnog prostora nije se došlo ni dan-danas, no naš je kolega opstao u svom poslu i još do nedavno smo ga viđali na većini smotri i sajmova u Istri, ali i u Sloveniji i Italiji («Ruralia» u Gorici, Dnevi kmetijstva» u Kopru, «Vinistra» u Poreču, «Promonatura» u Puli, «Dani meda u Hrvatskoj» u Osijeku, «Zlatna kap» u Zagrebu, «Dani meda» u Pazinu), a njegove proizvode redovno ovjenčane zlatom i pohvalama  kako potrošača (podjednako domaćih i stranih), tako i stručnjaka s zagrebačkog agronomskog fakulteta ili sveučilišta u Perugiji. «Istarska kušaona meda» nije zaživjela, ali proizvodi OPG-a Miani su našli svoj put i preko granica naše zemlje. Tako se o ovom gospodarstvu i istarskom medu iz Završja  2009. godine pojavio članak i na stranicama časopisa ISTRIEN MAGAZIN namijenjenog turističkom tržištu s njemačkog govornog područja. Zato ne treba čuditi da turističke agencije koje zastupaju elitnije goste sa specifičnim zahtjevima od obilaska pčelinjaka, edukacije u vezi proizvodnog procesa do degustacije proizvoda tipičnih za jedan kraj i dan-danas kontaktiraju Oliviana i Mirjanu i traže aranžmane za grupe od 25 i više turista. A «Pčelarstvo Miani» ima stvarno što ponuditi: bagremov, livadni i kestenov med, suho voće u medu, kremasti med, propolis i cvjetni prah, te ukrasne svijeće od prirodnog pčelinjeg voska, kao i marmelade od voća iz vlastitog voćnjaka. I prigodni suvenir-aranžmani (razni proizvodi u malim staklenkama upakirani u celofan) imaju svoje mjesto u ukupnoj ponudi, jer je Miani 1999. godine na natječaju Hrvatske Turističke zajednice za izvorni hrvatski suvenir dobio priznanje i certifikat za svoju «košaru od venki» (pletena košara s autohtonim istarskim proizvodima: med, voće i maslinovo ulje, sve s njegovog imanja).

No, ono što osobno volim isticati kod kolega nisu samo njihovi proizvodi i adekvatan uspjeh na tržištu, već njihov dodatni napor da učine nešto za boljitak svoje struke. Težnja da med iz Istre izađe iz okvira koje mu nameće sredina i nađe svoje pravo mjesto u gastro-turističkoj ponudi naše županije kod Mianija bila je očita od samog početka, ali Oliviano nije želio stati na tome, pa je svoje znanje prenosio i na mlade naraštaje držeći predavanja po školama na Bujštini, a nije bila rijetkost da bude vodič grupama djece iz istarskih vrtića na «Danima meda» u Pazinu. Duže vrijeme član UP «Lipa» iz Pazina, 2011. postaje jedan od osnivača udruge pčelara Bujštine. Želimo mu brz oporavak i povratak na pčelinjak, te naravno mnogo novih medalja i priznanja na domaćim i međunarodnim smotrama meda.

Tekst i foto: Damir Gregurić

[Not a valid template]

Pčelar, Oliviano Miani

     Tko još nije čuo za Motovun, istarski gradić s bogatom povijesti i prekrasnim pejzažima: vinogradima, maslinicima i voćnjacima, rijeci Mirni i park-šumi?! Jeste li znali da je Motovunska šuma proglašena posebnim rezervatom šumske vegetacije još 1963. godine? Osim ovog carstva kraljice gljiva, atraktivna je i dolina najduže istarske rijeke Mirne kojom su, vjerovali ili ne, u antičko doba plovile lađe duge i do 10 metara. Zbog šteta od poplava, Mirna danas ima novo korito, što je krajoliku dalo novu dimenziju i ljepotu. Negdje na četrnaestom ili petnaestom kilometru od izvora Mirne, ispod brda na čijem vrhu poput krune stoji Motovun, naš kolega Miroslav Mikić ima pčelinjak s tridesetak LR-košnica uz koji smo se okupili u subotu, 13. travnja 2019. zajedno s dvadesetak kolega iz Poreča, Buzeta i Pazina kako bi održali proljetnu obuku za novopridošle članove, a starijim, iskusnijim pčelarima dali priliku da ponove gradivo i od pčelarskih majstora čuju novosti u tehnologiji pčelarenja, pa ih primijene na svom pčelinjaku.

Predavanje o proljetnim radovima na pčelinjaku i ovaj je put održao profesionalni pčelar iz Livada Svetozar Janković, koji godinama svoje znanje i iskustvo nesebično prenosi mlađim kolegama, uvijek na sebi svojstven način, uz neku anegdotu iz života i pčelarske prakse. Osim o tehnikama pčelarenja i pripremama za glavnu pašu, na obuci je bilo riječi i o borbi protiv varoe i drugih nametnika, sprječavanju rojevnog nagona i prihrani pčela, a naravno da su se doticale i indirektne teme kao što su kvaliteta i plasman istarskog meda, pad broja mladih pčelara zbog odlaska na rad u inozemstvo ili poticajna politika u sektoru pčelarstva. Iako nisu poput velikih proizvođača motivirani količinama i razlikom između uloženog i dobivenog, istarski pčelari svom poslu pristupaju ozbiljno i odgovorno, pa ne treba čuditi da su svi prisutni pažljivo slušali svaki stručni savjet ili dobronamjernu sugestiju uz nemalo pitanja i pokoji komentar. Ovo je treći put da se održava ovakav vid edukacije, broj prisutnih varira, ali uvijek je to zanimljiv i poučan događaj, jer - osim u prijateljskom okruženju, dešava se i u prirodi punoj cvijeća i medonosnog bilja. Ovaj nam je put i vrijeme išlo na ruku, pa smo brzo zaboravili usputno blato i lokve od kiša posljednjih tjedan dana.      

Po završetku obuke na pčelinjaku, nastavili smo se družiti na obližnjem lovačkom odmorištu uz roštilj u režiji našeg kolege Ivana Kovača, koji nas je pozvao na slijedeći domjenak na svojoj farmi u Radošima kod Poreča. U ležernoj se atmosferi nastavilo pričati o pčelama i pčelarenju, bilo je riječi i o predstojećim aktivnostima Udruge, ali nije nedostajalo ni šale, jer pčelari - usprkos činjenici da se bave ozbiljnim poslom, imaju smisla za humor, pogotovo nakon što obilan ručak zaliju domaćim vinom. Tada se druženje kolega po struci pretvara u priču u kojoj svatko ulaže dio sebe i kada se u par sati stvori dovoljno pozitivne energije za čitavu predstojeću sezonu. Nekada su obitelji i prijatelji bili čvršće povezani i češće su se posjećivali, a danas mnogi ni svom susjedu u zgradi ne znaju ime. I zato što smo društvena bića i prijateljstvo je u životu neizmjerno važno, svi prisutni su se složili da bi ovakvih susreta trebalo biti više i da bi primjer Udruge pčelara Bujštine trebale slijediti i druge strukovne organizacije u županiji i šire.

       Stoga još jednom veliko hvala Slavku i Miroslavu koji su organizirali ovaj susreta, Svetozaru na edukaciji, Ivanu na odličnom grillu, kolegama iz prijateljskih udruga  koji su nas počastili vinom i rakijom i svima koji su svojim prisustvom uljepšali ovaj događaj.

TEKST/FOTO: Damir Gregurić

 

 

 

 

 

 

 

 

(više…)