Pčelar, Oliviano Miani

miani 018 Teško je sažeti čitav život u jednu malu priču i par fotografija, pogotovo kad je riječ o osobi koja zavređuje poštovanje ne samo zbog svoje dobi i dužine staža u pčelarstvu, već i zbog doprinosa u popularizaciji meda kao istarskog blaga podjednako vrijednog pažnje poput vina i maslinovog ulja, a isto tako zbog unapređivanja struke kroz razne inicijative i projekte vezane za pčelarski turizam (koji nažalost još uvijek nije zaživio u Istri kako se očekivalo 90-tih godina).

Upravo  godina započinje priča u kojoj se glavni junak Oliviano Miani, po struci brodograđevni tehničar i VKV-vozač, nakon umirovljenja, kao dopunsku djelatnost između uzgoja puževa i pčela odabire ovo drugo i nakon nabavke prvih AŽ košnica kreće u posao kojim se unatoč poodmakloj dobi bavi i danas. Naime, 15. travnja iduće godine naš Oliviano puni 75 godina, a do prije par mjeseci bio je vitalniji i aktivniji od mnogo mlađih kolega. Zajedno sa svojom životnom družicom i partnericom u poslu oko pčela i prodaje meda Mirjanom Host zasniva malo gospodarstvo u podnožju pitoresknog sela Završja na gornjoj Bujštini, gdje su njihova 3 stacionarna pčelinjaka sa svih strana okružena predivnom prirodom, čistim zrakom i njihovom ljubavi prema pčelama. U samom početku Oliviano je učio od iskusnijih kolega, pa su ga savjetovali Sofjanić Novko iz Savudrije i Marinko Blažević iz Barboja, no ubrzo i sam završava pčelarsku školu u Moravicama, a 2001. godine i tečaj za stručnog degustatora meda u Italiji.

Usporedno s napretkom znanja u struci raste i broj zajednica na pčelinjaku, pa se rađa ideja o kušaonici meda  kao prekretnici u poimanju meda u gastro-ponudi Istre, koja se trebala realizirati u staroj obiteljskoj kući u Završju. Dobro zamišljen i hvalevrijedan projekt udruge proizvođača tipičnih istarskih proizvoda «BIO-Istra» iz Poreča pod nazivom «Marketinška priprema istarskog meda» za ono je vrijeme nažalost bio preambiciozan, pa je Oliviano bio prisiljen da se dalje snalazi sam, bez ičije pomoći. Do konačnog cilja: revitalizacije istarskog ruralnog prostora nije se došlo ni dan-danas, no naš je kolega opstao u svom poslu i još do nedavno smo ga viđali na većini smotri i sajmova u Istri, ali i u Sloveniji i Italiji («Ruralia» u Gorici, Dnevi kmetijstva» u Kopru, «Vinistra» u Poreču, «Promonatura» u Puli, «Dani meda u Hrvatskoj» u Osijeku, «Zlatna kap» u Zagrebu, «Dani meda» u Pazinu), a njegove proizvode redovno ovjenčane zlatom i pohvalama  kako potrošača (podjednako domaćih i stranih), tako i stručnjaka s zagrebačkog agronomskog fakulteta ili sveučilišta u Perugiji. «Istarska kušaona meda» nije zaživjela, ali proizvodi OPG-a Miani su našli svoj put i preko granica naše zemlje. Tako se o ovom gospodarstvu i istarskom medu iz Završja  2009. godine pojavio članak i na stranicama časopisa ISTRIEN MAGAZIN namijenjenog turističkom tržištu s njemačkog govornog područja. Zato ne treba čuditi da turističke agencije koje zastupaju elitnije goste sa specifičnim zahtjevima od obilaska pčelinjaka, edukacije u vezi proizvodnog procesa do degustacije proizvoda tipičnih za jedan kraj i dan-danas kontaktiraju Oliviana i Mirjanu i traže aranžmane za grupe od 25 i više turista. A «Pčelarstvo Miani» ima stvarno što ponuditi: bagremov, livadni i kestenov med, suho voće u medu, kremasti med, propolis i cvjetni prah, te ukrasne svijeće od prirodnog pčelinjeg voska, kao i marmelade od voća iz vlastitog voćnjaka. I prigodni suvenir-aranžmani (razni proizvodi u malim staklenkama upakirani u celofan) imaju svoje mjesto u ukupnoj ponudi, jer je Miani 1999. godine na natječaju Hrvatske Turističke zajednice za izvorni hrvatski suvenir dobio priznanje i certifikat za svoju «košaru od venki» (pletena košara s autohtonim istarskim proizvodima: med, voće i maslinovo ulje, sve s njegovog imanja).

No, ono što osobno volim isticati kod kolega nisu samo njihovi proizvodi i adekvatan uspjeh na tržištu, već njihov dodatni napor da učine nešto za boljitak svoje struke. Težnja da med iz Istre izađe iz okvira koje mu nameće sredina i nađe svoje pravo mjesto u gastro-turističkoj ponudi naše županije kod Mianija bila je očita od samog početka, ali Oliviano nije želio stati na tome, pa je svoje znanje prenosio i na mlade naraštaje držeći predavanja po školama na Bujštini, a nije bila rijetkost da bude vodič grupama djece iz istarskih vrtića na «Danima meda» u Pazinu. Duže vrijeme član UP «Lipa» iz Pazina, 2011. postaje jedan od osnivača udruge pčelara Bujštine. Želimo mu brz oporavak i povratak na pčelinjak, te naravno mnogo novih medalja i priznanja na domaćim i međunarodnim smotrama meda.

Tekst i foto: Damir Gregurić

Pčelar, Oliviano Miani

STUDIJSKO PUTOVANJE ISTARSKIH PČELARA U BIH   P1100378     Dvadeset i devet pčelara iz Istre u organizaciji Udruge pčelara Bujštine, a pod pokroviteljstvom Županije Istarske za vikend 14. – 16. rujna 2018. godine posjetilo je dr. Gorana Mirjanića, vrhunskog poznavatelja pčela i pčelarstva, uvaženog profesora na Univerzitetu u Banja Luci, koji nije samo znanstvenik – teoretičar  s nizom objavljenih naučnih, stručnih i revijalnih radova, nositelj i suradnik u nizu istraživačkih i razvojnih projekata, već i niz godina uspješan pčelar - praktičar s pčelinjacima na više lokacija u blizini Gradiške i uspješan poduzetnik. Dr. Mirjanić je pčelarima s Bujštine stručna predavanja održao u dva navrata (2016. i 2017.)  pa je ovo bila idealna prilika za prezentaciju dobre pčelarske prakse na licu mjesta i utvrđivanje gradiva, ali i uvid u specifičnosti uzgoja pčela u drugom kraju. Prenoćili smo u Gradiškoj, centru sjeverozapadnog dijela Bosne i Hercegovine uz rijeku Savu koji broji pedesetak tisuća stanovnika. Povoljan geografski položaj i klimatski uvjeti, veliko šumsko bogatstvo sa  okolnih planina i plodno tlo utjecali su na razvitak poljoprivrede, prehrambene i drvne industrije na području ove općine, a livade i brežuljci puni medonosnog bilja ponukali su dio ovdašnjeg stanovništva da se tradicijski bavi i uzgojem pčela. Plan za subotu je bio u prijepodnevnim satima obići Banja Luku, poslije podne posjetiti pčelinjak u Srpcu, selu udaljenom tridesetak kilometara od Gradiške, a večer je bila rezervirana za nešto opušteniju atmosferu uz domaće gastronomske specijalitete, dobro vino i narodnu glazbu. P1100405Banja Luka, drugi grad po veličini u BiH (broji preko 220.000 stanovnika) osim na predivne parkove i niz sve ljepše od ljepših kulturno-povijesnih znamenitosti, posebno je ponosan na svoj Univerzitetski grad u sklopu kojeg je i Poljoprivredni fakultet na kojem dr. Mirjanić vrši funkciju voditelja studijskog programa Animalna proizvodnja. Na fakultetu smo se upoznali s poviješću i značenjem Univerziteta za ovu regiju, nakon toga smo poslušali kraće predavanje o uzimljavanju i zimovanju pčela, a nešto kasnije na oglednom pčelinjaku raspravljali o toj i drugim pčelarskim temama i zadržali se u neformalnom druženju. Potom je uslijedila šetnja po Banja Luci kroz koju nas je vodio naš neumorni i uvijek dobro raspoložen profesor, odlično se snašavši i u ulozi turističkog vodiča. U svega par sati sa Goranom smo obišli najzanimljivije punktove u gradu: tvrđavu Kastel, Banski dvor, Ferhat-pašinu džamiju, Pravoslavni Hram Hrista Spasitelja, katedralu Svetog Bonaventure, Narodno pozorište, Palatu Republike, Krivi sat i spomenike Petru Kočiću i Banu Tisi Milosavljeviću. Iza svakog njegovog komentara, bez obzira da li je riječ o prirodnim ljepotama ili povijesnim ličnostima, jasno se vidjelo koliko domaćin voli svoj zavičaj i koliko želi gostima približiti ovo podneblje, mentalitet ljudi i njihove običaje. Slušali bi ga mi i do ponoći, no kako temeljit razgled grada s tako bogatom poviješću kao što je banjalučka, iziskuje mnogo više vremena nego što smo mi imali na raspolaganju, ubrzali smo tempo i požurili na ručak u restoran „Kod Muje“ da na miru možemo uživati u čuvenim banjalučkim ćevapima. Odmah potom smo se uputili prema malom mjestu Srbac nedaleko Gradiške na pčelinjak i voćnjak obitelji Mačinković. Domaćin pčelar Ranko nas je dočekao kao stare prijatelje, ugostio i opisao svoj način pčelarenja s košnicama Rodna Voja. Nakon kraće rasprave i druženja, oprostili smo se s domaćinom i uputili na večeru u etno-restoran „Kod Lukića“ u Donjim Podgradcima uz narodnu glazbu i ples do kasno u noć.   20180916_095137  I nedjelja je bila podjednako zanimljiva i iz pčelarskog i iz turističkog aspekta:  imali smo prigodu uživati u predivnim pejzažima, pogledu na rijeku, šume, voćnjake i Goranove pčelinjake na tri lokacije u blizini Gradiške. Jedan od pčelinjaka stacioniran je u Gornjim Podgradcima u blizini rodne kuće domaćina, gdje nas je kao najbolje prijatelje dočekala i ugostila njegova obitelj. I tako nas je s jedne strane oduševila gostoljubivost i srdačnost domaćina, a s druge strane - kao i sve do sada pridošle pčelare, ma otkuda bili - više nego ugodno nas je iznenadila mirnoća pčela za koju su najzaslužnije selekcionirane matice. Naš domaćin nije propustio ni ovu prigodu da nam prenese još koji savjet iz svog bogatog stručnog i praktičnog iskustva, uvijek uz neku anegdotu ili šalu iako njegov životni put nije bio lagan, ali se - uz potporu svoje obitelji, djelatnika i naravno svojih pčela, odvažio upustiti i u poduzetničke vode, ne umanjujući tempo zbog novih obaveza i ne zanemarujući edukaciju kolega pčelara u regiji i šire, te je nastavio u svim svojim izlaganjima propagirati primjenu novih tehnologija pčelarenja, kako bi i oni u što skorijoj budućnosti postali rentabilni i respektabilni uzgajivači pčela i proizvođači meda i mednih prerađevina. 20180916_160326Nakon obilaska njegovih pčelinjaka i zajedničkog ručka, došla je na red i Goranova trgovina pčelarskom opremom, hranom i lijekovima za pčele i ostalim potrepštinama za pčelare, odnedavno smještena u nov, još veći i funkcionalniji prostor u kojem ljubazno osoblje na čelu s njegovom suprugom nudi i med, propolis, matičnu mliječ, vosak i druge prerađevine iz vlastite proizvodnje. Tvrtka „Košnica“ d.o.o.  je prisutna na svim važnijim pčelarskim sajmovima u regiji, a njen najveći uspjeh je implementacija na razvojne projekte  koje financiraju najveće svjetske organizacije u ovom područjuSvi do jednog su istarski pčelari bili izuzetno zadovoljni ovim studijskim putovanjem - ne samo zato što su imali priliku „iz prve ruke“ nešto više naučiti o aktualnim radovima u pčelinjaku u ovo doba godine, dvomatičnom pčelarenju, prihrani pogačama i sirupom, te sazrijevanju meda, već i o mnogim drugim zanimljivim temama sa aspekta pčelara teoretičara i praktičara, ali i znanstvenika istraživača i poduzetnika. Koristim i ovu priliku još jednom zahvaliti prije svih našem domaćinu, njegovoj obitelji i zaposlenicima na više nego ugodnom vikendu prepunom pozitivnih vibracija, zatim Istarskoj županiji kao pokrovitelju ovog studijskog putovanja i na kraju organizatorima Dragani i Marinku iz Udruge pčelara Bujštine.     Pogledajte galeriju fotografija ... klikni OVDJE 20180916_125531