Pčelar, Slavko Biuk

 

      pcelari001 Kako bi se Slavko i ja sigurno složili u tome da je djelo važnije od samog autora, a o njegovim izumima sam pisao svojevremeno na portalu «Pčelina školica» (košnice od stirodura) i u izvješću sa sastanka 4.11.2013. (usisivač za pčele), pa ću pustiti da o njemu i dalje pričaju njegova djela kojih – koliko ga ja poznajem sigurno neće nedostajati u budućnosti.

O njemu ću tek reći da je iznenađujuće koliko je taj čovjek usprkos relativno kratkom pčelarskom stažu otišao daleko u nekim spoznajama o životu i radu pčela, tehnologiji pčelarenja i drugim malim i velikim tajnama ovog zanata. Sigurno da mu je tome pomoglo široko opće znanje, ali bez istraživačkog duha i usredotočenosti na ono bitno (što nužno nije i ono tradicionalno, usađeno u generacijama iza nas), puno inovativnog žara i radnog elana ne bi bilo ni ovakvih rezultata. On će tvrditi da sve te ideje nisu izvorno njegove, da ih je «pokupio» negdje usput, na internetu ili u stručnoj literaturi, spominjući često i imena velikih pčelara, teoretičara i praktičara iz naše zemlje, ali i susjednih zemalja, a ja ga slušam i klimam glavom u znak potvrde takvoj argumentaciji, ali duboko u sebi znam da on ima ono čime se rijetko koji od početnika može pohvaliti, a to je sposobnost upijanja informacija, njihove obrade i izbora najboljeg rješenja nakon višekratnog eksperimentiranja, dorađivanja i usklađivanja u radionici i na pčelinjaku.

Slavkov pčelinjak nalazi se na neuobičajenom mjestu, na raskrižju cesta koje iz Finide, odnosno Rožaca vode u centar Segeta, nadomak Umaga. Svud uokolo plantaže rajčice i vinogradi, a u samom središtu – pčelinjak! Kako pčelice opstaju u takvoj sredini gdje se na sve strane koriste raznorazni pesticidi, objasnio je Slavko šaleći se kako da je njegovim ljubimicama (po onoj izreci: «Što te ne ubije, to te ojača!») s vremenom ojačao obrambeni mehanizam i da su postale imune na otrove. Još jedna zanimljivost: u neposrednoj blizini pčelinjaka nalazi se kulturno-povijesni spomenik (kula iz XIX st.) koja uz vilu «De Franceschi» čitavom mjestu daje jednu romantičnu notu.

Iako na prvi pogled djeluje kao osoba koja voli puno pričati, on se čitavo vrijeme samo pokušava približiti sugovorniku i dobronamjerno mu savjetovati što mu je činiti da ojača zajednice, učini ih otpornijima na bolesti i izdašnijim u proizvodnom smislu. Netko njegove savjete prihvaća bez pogovora, netko ga sumnjičavo gleda (jer remeti njegovo ustaljeno mišljenje), a s nekim se i upusti u polemiku (pošto pojedinci ne žele priznati da su ikad u ičemu pogriješili), no ta se rasprava nikad ne pretvori u nadmudrivanje ili svađu, jer je Slavko jednostavno takav da se nikad neće dati izvesti iz takta. Razlog je tome dobro poznavanje ljudske psihe i radnih navika koje je teško izmijeniti nakon što pređemo neke godine, ali su razlog i životne poteškoće i prekretnice koje su oblikovale njegove svjetonazore i ideale. Bila je potrebna velika duševna snaga da se na tom putu ne poklekne, a Slavko je ima i dan-danas, samo što je pretočena u ljubav prema pčelama i pčelarstvu, ali i prema ljudima, pa ima nebrojeno puno prijatelja. Doduše neki znaju i iskoristiti njegovu nesebičnost i dobrodušnost, ali im Slavko uvijek oprosti  i nastavi istim putem kojim ga vodi njegov instinkt. Slavko je praktičar i realista ne samo glede pčelarstva, već općenito u životu. Pronicljiv i analitičan po prirodi marljiv je i odan suradnik, pa nije ni čudo što je ga je Upravni odbor predložio za novog pašnog povjerenika. Vjerujem da će njegov diplomatski duh, taktičnost i suosjećajnost u mnogome pomoći da i taj posao obavlja pravično i odgovorno. Ono što voli reći o sebi je da su njegova vrata uvijek otvorena i da je uvijek spreman pomoći, bez obzira da li se radi o kuhanju slavonskih specijaliteta ili savjeta iz pčelarske domene, o Udruzi ili susjedima. To ne znači da nije poduzetan i ambiciozan, samo da je osoba puna energije i elana za bilo kakav posao i kao takav sigurno će  ostvariti sve svoje životne ciljeve.

Tekst i foto: Damir Gregurić

Pčelar, Slavko Biuk

XRvgjDDQŠkolski medni dan

U petak, 7. prosinca 2018. godine na Dan Svetog Ambrozija, zaštitnika pčela i pčelara u osnovnim školama širom Hrvatske po prvi se put obilježio Školski medni dan. U zajedničkom projektu Ministarstva poljoprivrede, Ministarstva obrazovanja, Hrvatske poljoprivredne agencije i Agencije za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju u suradnji s pčelarskim udrugama iz čitave Hrvatske s ciljem promocije hrvatskih pčelinjaka, povećanja unosa meda u prehrani djece, podizanja razine znanja o važnosti zdrave prehrane i nutritivnim vrijednostima meda i edukaciji učenika prvih razreda osnovnih škola o važnosti pčelarstva za sveukupnu poljoprivrednu proizvodnju i bioraznolikost na našoj planeti. Školski medni dan jedna je od mjera iz Programa školskog mednog dana i promocije hrvatskih pčelinjaka, kojeg je donijela Vlada RH na sjednici održanoj 24. listopada 2018. godine. U projekt su se uključile 843 osnovne škole i 36.307 učenika prvih razreda kojima je med isporučilo 190 pčelara među kojima su i naše kolege pčelari s Labinštine Darko Martinović i Cvetko Gortan. Ovom je prigodom OŠ Kajzerica u Zagrebu posjetio i potpredsjednik Vlade RH i ministar Tomislav Tolušić koji je između rekao: „Važno je djecu na vrijeme educirati o hrani i podrijetlu hrane kako bi kao odrasli ljudi odluke o svojoj prehrani donosili na dobrim temeljima.“ Ovo je bio osnovni motiv i Arduinu Buboli, umirovljenom prosvjetnom djelatniku iz Novigrada, pčelaru s dugogodišnjim stažem i predsjedniku Udruge pčelara Bujštine i njegovim suradnicama Sanji Pilat Federici, učiteljici informatike u OŠ-SE Rivarela u Novigradu, voditeljici pčelarske sekcije u sklopu učeničke zadruge Apiculae Civitatis Novae i Ljiljani Kostić, knjižničarki u istoj školi koji su spojili paketiće s Medom hrvatskih pčelinjaka u nacionalnoj staklenci za med volumena 370 mL, edukativnom slikovnicom i letkom, odabrane fotografije s Natječaja Udruge pčelara Bujštine „Čuvajmo pčele“ i prelijepe priče o pčelama, medu i drugim darovima iz košnice, te pčelarenju kao jednoj od  najplemenitijih vještina koje pčelari žele i na ovaj način prenijeti na nove generacije. I u ovu je akciju Arduino unio svu svoju pčelarsku dušu, kao i „pčelica“ Sanja, a da su u tom spoju edukacije, zabave i slatkih zalogaja uživala i djeca i osoblje škole, jasno se vidi na fotografijama u prilogu ovog članka. Nakon poplave najrazličitijih pitanja o matici, pčelicama i trutićima koja su Arduinu i njegovoj ekipi postavljali radoznali prvašići uslijedila je degustacija meda i radost svih uključenih u ovaj hvalevrijedan projekt.   FOTO: Ljiljana Kostić, OŠ-SE Rivarela Novigrad XTKOudkw VP19QIMQ QHK1kdlg pC0SKgKw NSm-m87w nb4lWwjA lH0r0DZA KC0AATUw JjLPnOrQ JjLPnOrQ - kopija hPiwcf9A hhTKeQyQ gP7U0e2g EE5Ywkfw cZoEssvg B8ECzw6Q AiQdG_Ig