Pčelar, Slavko Biuk

 

      pcelari001 Kako bi se Slavko i ja sigurno složili u tome da je djelo važnije od samog autora, a o njegovim izumima sam pisao svojevremeno na portalu «Pčelina školica» (košnice od stirodura) i u izvješću sa sastanka 4.11.2013. (usisivač za pčele), pa ću pustiti da o njemu i dalje pričaju njegova djela kojih – koliko ga ja poznajem sigurno neće nedostajati u budućnosti.

O njemu ću tek reći da je iznenađujuće koliko je taj čovjek usprkos relativno kratkom pčelarskom stažu otišao daleko u nekim spoznajama o životu i radu pčela, tehnologiji pčelarenja i drugim malim i velikim tajnama ovog zanata. Sigurno da mu je tome pomoglo široko opće znanje, ali bez istraživačkog duha i usredotočenosti na ono bitno (što nužno nije i ono tradicionalno, usađeno u generacijama iza nas), puno inovativnog žara i radnog elana ne bi bilo ni ovakvih rezultata. On će tvrditi da sve te ideje nisu izvorno njegove, da ih je «pokupio» negdje usput, na internetu ili u stručnoj literaturi, spominjući često i imena velikih pčelara, teoretičara i praktičara iz naše zemlje, ali i susjednih zemalja, a ja ga slušam i klimam glavom u znak potvrde takvoj argumentaciji, ali duboko u sebi znam da on ima ono čime se rijetko koji od početnika može pohvaliti, a to je sposobnost upijanja informacija, njihove obrade i izbora najboljeg rješenja nakon višekratnog eksperimentiranja, dorađivanja i usklađivanja u radionici i na pčelinjaku.

Slavkov pčelinjak nalazi se na neuobičajenom mjestu, na raskrižju cesta koje iz Finide, odnosno Rožaca vode u centar Segeta, nadomak Umaga. Svud uokolo plantaže rajčice i vinogradi, a u samom središtu – pčelinjak! Kako pčelice opstaju u takvoj sredini gdje se na sve strane koriste raznorazni pesticidi, objasnio je Slavko šaleći se kako da je njegovim ljubimicama (po onoj izreci: «Što te ne ubije, to te ojača!») s vremenom ojačao obrambeni mehanizam i da su postale imune na otrove. Još jedna zanimljivost: u neposrednoj blizini pčelinjaka nalazi se kulturno-povijesni spomenik (kula iz XIX st.) koja uz vilu «De Franceschi» čitavom mjestu daje jednu romantičnu notu.

Iako na prvi pogled djeluje kao osoba koja voli puno pričati, on se čitavo vrijeme samo pokušava približiti sugovorniku i dobronamjerno mu savjetovati što mu je činiti da ojača zajednice, učini ih otpornijima na bolesti i izdašnijim u proizvodnom smislu. Netko njegove savjete prihvaća bez pogovora, netko ga sumnjičavo gleda (jer remeti njegovo ustaljeno mišljenje), a s nekim se i upusti u polemiku (pošto pojedinci ne žele priznati da su ikad u ičemu pogriješili), no ta se rasprava nikad ne pretvori u nadmudrivanje ili svađu, jer je Slavko jednostavno takav da se nikad neće dati izvesti iz takta. Razlog je tome dobro poznavanje ljudske psihe i radnih navika koje je teško izmijeniti nakon što pređemo neke godine, ali su razlog i životne poteškoće i prekretnice koje su oblikovale njegove svjetonazore i ideale. Bila je potrebna velika duševna snaga da se na tom putu ne poklekne, a Slavko je ima i dan-danas, samo što je pretočena u ljubav prema pčelama i pčelarstvu, ali i prema ljudima, pa ima nebrojeno puno prijatelja. Doduše neki znaju i iskoristiti njegovu nesebičnost i dobrodušnost, ali im Slavko uvijek oprosti  i nastavi istim putem kojim ga vodi njegov instinkt. Slavko je praktičar i realista ne samo glede pčelarstva, već općenito u životu. Pronicljiv i analitičan po prirodi marljiv je i odan suradnik, pa nije ni čudo što je ga je Upravni odbor predložio za novog pašnog povjerenika. Vjerujem da će njegov diplomatski duh, taktičnost i suosjećajnost u mnogome pomoći da i taj posao obavlja pravično i odgovorno. Ono što voli reći o sebi je da su njegova vrata uvijek otvorena i da je uvijek spreman pomoći, bez obzira da li se radi o kuhanju slavonskih specijaliteta ili savjeta iz pčelarske domene, o Udruzi ili susjedima. To ne znači da nije poduzetan i ambiciozan, samo da je osoba puna energije i elana za bilo kakav posao i kao takav sigurno će  ostvariti sve svoje životne ciljeve.

Tekst i foto: Damir Gregurić

[Not a valid template]

Pčelar, Slavko Biuk

      Autora knjige koja je pred vama, gospodina Josipa Križa imao sam prigodu više puta slušati u formalnim i manje neformalnim prigodama i uvijek je na mene ostavljao isti dojam. Strastven je to čovjek pun ljubavi prema pčelama. Rođen da živi za svoje ideje i da svoje stavove brani iskreno, ponekad i preburno, ali uvijek potkrijepljeno spoznajama iz bogate pčelarske prakse koje nikad nije čuvao samo za sebe, već ih je prvog dana pčelarenja nesebično dijelio svojim kolegama. Nikad do kraja shvaćen i još uvijek nedovoljno priznat za trud i kontinuiran rad na unapređivanju pčelarstva u Hrvatskoj, Josip se u tim trenucima vraća svojim ljubimicama, jer: „Pčele ne donose pčelaru samo med, propolis i druge materijalne koristi, već duševni i fizički mir, pobuđuju tolerantnost koja rađa životno zadovoljstvo, sreću i radost pčelaru i njegovoj obitelji.“

Plemenita dužnost - pčelar    

 Iz svake rečenice njegovog novog djela „Uzgoj i odabiranje matica pčela“ očita je njegova ogromna intelektualna i duševna energija, želja za znanjem, a isto toliko i ljubav prema pčelarima. Iako ih nastavlja kritizirati zbog loše pčelarske prakse, upozoravajući ih da su nepoznavanje biologije i fiziologije pčela, primjena nepravilne tehnologije, pretjerana samouvjerenost i egoizam i dalje česti uzroci slabosti zajednica, širenja bolesti i na kraju i njihova ugibanja. Nemojmo se igrati pčelara, već tu plemenitu dužnost obavimo kako treba!“ Zato ne treba čuditi da je Josip Križ na čelu pčelarskog društva „Lipa“ iz Zagreba od njenog osnutka i da se zajedno sa svojim kolegama može ponositi brojnim aktivnostima, inicijativama i projektima, kao i na istupima u medijima gdje populariziraju pčelarsku struku i čine sve kako bi unaprijedili pčelarstvo - ne samo na području djelovanja Udruge, već u čitavoj Hrvatskoj.

Uzgoj matica   

Knjiga „Uzgoj i odabiranje matica pčela“ ima 120 stranica i gotovo isti broj pomno odabranih fotografija koje dopunjavaju edukaciju budućih uzgajivača matica pčela, kojima je prvenstveno namijenjeno ovo štivo. Sigurno je da ne može škoditi ni onima koji se uzgojem pčela i matica profesionalno bave - kako bi obnovili svoje znanje ili naučili nešto novo i potvrdili ono što već znaju. Autor često ponavlja rečenicu: „Pčelinja zajednica vrijedi onoliko koliko vrijedi njezina matica!“ što dovoljno govori o važnosti ove knjige. Iako već u predgovoru pomalo rezignirano kaže: „Danas je doba digitalizacije i internetizacije, ali pčele ne poznaju ljudski tehnološki napredak, već žive u zajednici koju čovjek do današnjeg dana nije i neće nikada do kraja istražiti.“  Upravo iz tog razloga Križ naglašava: „Zato svi oni koji se bave ovim plemenitim poslom moraju učiti od pčela i raditi samo ono što one žele i kako žele.“ A tko bolje razumije pčele od Josipa koji se njihovim proučavanjem bavi od rane mladosti, a uzgojem matica više od dva i pol desetljeća? Svatko tko se bavi pčelama iz ljubavi, a ne zbog profita, zna da pčelarstvo nije posao, već - poziv! Josip se tom pozivu odazvao još kao dječak uz svoju baku, a isti žar ga drži i danas i to ga je i navelo da napiše još jednu knjigu posvećenu kraljici pčela – matici.

  Kako zamijeniti maticu?

 U ovoj će knjizi svi pčelari, pogotovo početnici i amateri, naći odgovore na pitanja kao: Zašto uzgoj i odabiranje matica? Što je to starter, a što su oplodnjaci? Kako uzgojiti maticu za svoje potrebe? Što je to feromon praznog saća? Kako se matica pari s trutom prirodno, a kako se vrši umjetno osjemenjivanje? Koja je uloga trutova u pčelinjoj zajednici? Kada mijenjati maticu? Kako se pravilno vrši dodavanje i zamjena matice? Kako čuvati neoplođene, a kako oplođene matice? Osim toga autor skreće pozornost na najčešće greške pčelara u radu s maticama, ali i općenito u uzgoju pčela i proizvodnji meda. U pčelarskoj praksi danas postoji niz tehnika i tehnologija koje početnike zbunjuju, no kako naglašava i sam Josip: „Početnicima treba nesebična pomoć i ne treba im zamjerati na tome, već ih savjetovati i pokazati kako se treba ispravno raditi.“ No, zato je oštar prema pojedincima s dugogodišnjom (lošom) pčelarskom praksom, jer ih je gotovo nemoguće odviknuti od nekih posve pogrešnih metoda rada. „Ništa se ne smije raditi napamet!“ jer uzrok slabim proizvodnim rezultatima najčešće nije negdje vani, već u samom pčelaru, prvenstveno njegovom nepoznavanju biologije pčela i funkcioniranja pčelinje zajednice, odnosno tvrdoglavom nepoštivanju prirodnih zakona koji vladaju unutar košnice. 

Knjiga za svaku preporuku    

Možda Josip Križ ne može govoriti o molekularno-genetičkim teorijama jer za to nema formalnog obrazovanja, no nakon više od tri i pol desetljeća bavljenja uzgojem pčela ispunjenih proučavanjem, nizom pokusa i eksperimenata, on je usavršio tehničko-tehnološki i biotehnološki proces uzgoja matica od jajeta do izlaska matice iz matičnjaka do te mjere da njegova kompetencija ne samo nije upitna, već je itekako respektabilna. S druge strane, njegov je stil pisanja jednostavan i lako razumljiv svima kojima je namijenjen, što je dodatna vrijednost koju trebaju cijeniti i oni koji ga podržavaju i oni koji ga kritiziraju.     Knjigu „Uzgoj i odabiranje matica pčela“  toplo preporučujemo svima koji su tek ušli u pčelarstvo, kao i onim poduzetnijeg duha kojima će ova knjiga pomoći da rasplamsaju svoju inventivnost i kreativnost da učine korak naprijed i uzgojem pčelinjih matica se počnu baviti profesionalno. Osim autora, pohvalu zaslužuje i nakladnik (PD „Lipa“), lektor (Ivana Berg Divald), autori fotografija (Marko Križ, Milanko Barać, Krešimir Caba, Oliver Novosel, Darko Vukašinović, Orosman Burgueno), kao i sponzori (Gradski ured za poljoprivredu i šumarstvo grada Zagreba, Tamburaški sastav Gazde, te tvrtke Apivita iz Varaždina i Galamed iz Obrovca Sinjskog).