Pčelar, Slavko Biuk

 

      pcelari001 Kako bi se Slavko i ja sigurno složili u tome da je djelo važnije od samog autora, a o njegovim izumima sam pisao svojevremeno na portalu «Pčelina školica» (košnice od stirodura) i u izvješću sa sastanka 4.11.2013. (usisivač za pčele), pa ću pustiti da o njemu i dalje pričaju njegova djela kojih – koliko ga ja poznajem sigurno neće nedostajati u budućnosti.

O njemu ću tek reći da je iznenađujuće koliko je taj čovjek usprkos relativno kratkom pčelarskom stažu otišao daleko u nekim spoznajama o životu i radu pčela, tehnologiji pčelarenja i drugim malim i velikim tajnama ovog zanata. Sigurno da mu je tome pomoglo široko opće znanje, ali bez istraživačkog duha i usredotočenosti na ono bitno (što nužno nije i ono tradicionalno, usađeno u generacijama iza nas), puno inovativnog žara i radnog elana ne bi bilo ni ovakvih rezultata. On će tvrditi da sve te ideje nisu izvorno njegove, da ih je «pokupio» negdje usput, na internetu ili u stručnoj literaturi, spominjući često i imena velikih pčelara, teoretičara i praktičara iz naše zemlje, ali i susjednih zemalja, a ja ga slušam i klimam glavom u znak potvrde takvoj argumentaciji, ali duboko u sebi znam da on ima ono čime se rijetko koji od početnika može pohvaliti, a to je sposobnost upijanja informacija, njihove obrade i izbora najboljeg rješenja nakon višekratnog eksperimentiranja, dorađivanja i usklađivanja u radionici i na pčelinjaku.

Slavkov pčelinjak nalazi se na neuobičajenom mjestu, na raskrižju cesta koje iz Finide, odnosno Rožaca vode u centar Segeta, nadomak Umaga. Svud uokolo plantaže rajčice i vinogradi, a u samom središtu – pčelinjak! Kako pčelice opstaju u takvoj sredini gdje se na sve strane koriste raznorazni pesticidi, objasnio je Slavko šaleći se kako da je njegovim ljubimicama (po onoj izreci: «Što te ne ubije, to te ojača!») s vremenom ojačao obrambeni mehanizam i da su postale imune na otrove. Još jedna zanimljivost: u neposrednoj blizini pčelinjaka nalazi se kulturno-povijesni spomenik (kula iz XIX st.) koja uz vilu «De Franceschi» čitavom mjestu daje jednu romantičnu notu.

Iako na prvi pogled djeluje kao osoba koja voli puno pričati, on se čitavo vrijeme samo pokušava približiti sugovorniku i dobronamjerno mu savjetovati što mu je činiti da ojača zajednice, učini ih otpornijima na bolesti i izdašnijim u proizvodnom smislu. Netko njegove savjete prihvaća bez pogovora, netko ga sumnjičavo gleda (jer remeti njegovo ustaljeno mišljenje), a s nekim se i upusti u polemiku (pošto pojedinci ne žele priznati da su ikad u ičemu pogriješili), no ta se rasprava nikad ne pretvori u nadmudrivanje ili svađu, jer je Slavko jednostavno takav da se nikad neće dati izvesti iz takta. Razlog je tome dobro poznavanje ljudske psihe i radnih navika koje je teško izmijeniti nakon što pređemo neke godine, ali su razlog i životne poteškoće i prekretnice koje su oblikovale njegove svjetonazore i ideale. Bila je potrebna velika duševna snaga da se na tom putu ne poklekne, a Slavko je ima i dan-danas, samo što je pretočena u ljubav prema pčelama i pčelarstvu, ali i prema ljudima, pa ima nebrojeno puno prijatelja. Doduše neki znaju i iskoristiti njegovu nesebičnost i dobrodušnost, ali im Slavko uvijek oprosti  i nastavi istim putem kojim ga vodi njegov instinkt. Slavko je praktičar i realista ne samo glede pčelarstva, već općenito u životu. Pronicljiv i analitičan po prirodi marljiv je i odan suradnik, pa nije ni čudo što je ga je Upravni odbor predložio za novog pašnog povjerenika. Vjerujem da će njegov diplomatski duh, taktičnost i suosjećajnost u mnogome pomoći da i taj posao obavlja pravično i odgovorno. Ono što voli reći o sebi je da su njegova vrata uvijek otvorena i da je uvijek spreman pomoći, bez obzira da li se radi o kuhanju slavonskih specijaliteta ili savjeta iz pčelarske domene, o Udruzi ili susjedima. To ne znači da nije poduzetan i ambiciozan, samo da je osoba puna energije i elana za bilo kakav posao i kao takav sigurno će  ostvariti sve svoje životne ciljeve.

Tekst i foto: Damir Gregurić

[Not a valid template]

Pčelar, Slavko Biuk

    Grad Pula je prošle godine Udruzi pčelara Pula dao na korištenje novi prostor u Zagrebačkoj 12 u Puli, pa su na taj način pulski pčelari nakon gotovo 50 godina svog organiziranog djelovanja dobili vlastiti dom. S vremenom ovaj bi se prostor trebao pretvoriti u Edukativno-izložbeni centar za promociju pčelarstva i popularizaciju pčelinjih proizvoda za sve zainteresirane građane, s naglaskom na djecu i mladež, s ciljem da se upoznaju s ulogom pčela u održavanju ravnoteže prirodnih procesa i očuvanju bioraznolikosti te upozore na njihovu ugroženost i važnost očuvanja. U tijeku je priprema izložbenog postava stare i nove pčelarske opreme, raznih vrsta košnica, a u planu je opremanje prostora edukacijskim panelima i multimedijskim prezentacijama. Prema riječima Nikole Bičanića, predsjednika Udruge, kad bude potpuno uređen, ovaj bi prostor trebao postati nov nezaobilazan sadržaj na turističkoj karti grada Pule i Istre. Ovo je bio velik poticaj Udruzi da nastavi s programom stručnih predavanja iz domene pčelarstva, apiterapije i veterine, pa je u petak, 14. veljače 2020. godine organizirano predavanje pod nazivom „Moj način pčelarenja“, koje je držao dugogodišnji pčelar praktičar, predsjednik Udruge pčelara Bujštine i pašni povjerenik za isto područje, Slavko Biuk iz Umaga.      U svom je izlaganju Slavko dao naglasak na tehnologiju pčelarenja kojoj je osnova stvaranje jakih pčelinjih zajednica pred glavnu pašu s dvomatičnim ili pomoćnim zajednicama. U glavnoj paši zajednica ostaje bez matice, matične rešetke i bez rojevnog nagona.  U drugom dijelu svog izlaganja, Slavko je predstavio usisivač za pčele – izuzetno praktično pomagalo u skupljanju pčelinjih rojeva odbjeglih sa pčelinjaka i zalutalih u rolete, dimnjake i slična skrovita mjesta u stambenim objektima, nadopunivši prezentaciju svog izuma scenama sa intervencija na terenu, tj. zbrinjavanja pčelinjih rojeva u urbanoj zoni od Novigrada i Buja do Umaga i Savudrije. Ova je tema okupljenim pčelarima bila itekako interesantna, pa su najznatiželjniji ustali sa svojih stolica da vide i osobno isprobaju usisivač kako bi se uvjerili u praktičnost ove inovacije. Na kraju predavanja Slavko je naglasio kako su njegova vrata uvijek otvorena i da je uvijek spreman pomoći, posebice mladim pčelarima. O PREDAVAČU: Iako Slavko iza sebe nema znanstveno-stručnih radova, njegovo je poznavanje struke potkrijepljeno bogatim iskustvom i praksom na vlastitom pčelinjaku Segetu kraj Umaga što je pokazao i prethodnim predavanjima održanim u Bujama, Poreču i Pazinu. Od samog ulaska u pčelarstvo, Slavko je upijao sve informacije i spoznaje o životu i radu pčela, tehnologiji pčelarenja i drugim tajnama ovog zanata, do kojih bi dolazio na sve moguće načine: na stručnim predavanjima, čitajući stručnu literaturu i prateći aktualnosti u ovoj domeni na Internetu, ali i komunicirajući sa starijim i iskusnijim kolegama. Tehnologije u pčelarenju priznatih teoretičara i praktičara nakon višegodišnjeg eksperimentiranja, dorađivanja i usklađivanja u radionici, Slavko je nadogradio svojim spoznajama i uspješno realizirao na svom pčelinjaku, što je u suštini formula za sve naše kolege koji žele svoja zapažanja i spoznaje prenijeti novim generacijama, ali im, usprkos velikoj dozi entuzijazma, još uvijek nedostaje samopouzdanja, iskustvo u javnim nastupima, a možda i malo više podrške s naše strane. I što reći na kraju: odaziv pčelara na predavanje u Puli je bio za svaku pohvalu: u dvorani se tražila stolica više, a to je pouzdan znak da organizatori idu pravim putem prema cilju koji su odredili i mi im želimo puno uspjeha, a našem kolegi Slavku sve pohvale za odlično izlaganje uz nadu da će nastaviti držati predavanja o tehnologijama u pčelarstvu i izvan županije Istarske.