Pčelar, Svetozar Janković

         Tko ne zna Svetu, pčelara iz Livada, taj stvarno nema pojma o pčelarstvu u Istri! Otkad se počeo baviti ovim pozivom, a pčelarstvo je u obitelji višestoljetna tradicija, pa slobodno možemo reći da mu je ono u krvi, Svetozar Janković je postao svojevrsna legenda zbog živog temperamenta i zbog kaubojskog imidža, no prije svega zbog profesionalnosti i entuzijazma kojim je zarazio mnogo mladih, novih pčelara u svojoj okolici, da i ne spominjemo njegove posjete vrtićima i školama u svrhu edukacije mališana o koristima od pčela i pčelinjih proizvoda. A nekako se zaboravilo da je njegovo gospodarstvo među prvima uvršteno u tzv. «Medene točke središnje Istre», jedini apituristički lanac u našoj županiji, iako dolaske većih grupa turista i putnika namjernika još uvijek organizira u vlastitoj režiji.

Posjetili smo ga tijekom Dana tartufa i Tuberfesta, ali van tog konteksta, jer njemu odavno nije potrebna dodatna promidžba. Svetozar je svoju reputaciju stvarao godinama i neće je izgubiti bez obzira na spektakle koje stvaraju tartufi u srcu Istre, u Livadama. A baš tu, u neposrednoj blizini tvrtke i restorana «kralja tartufa» Giancarla Zigantea, nalazi se jedno drugo carstvo, gdje vladaju pčele i Svetozar, njihov čuvar i skrbnik, a na stolu dominiraju isključivo proizvodi koji su proistekli iz te simbioze u suradnji s prirodom. U zavidno uređenoj kušaonici moći ćete degustirati medove od bagrema, lipe, kestena, lavande, ali i neke novitete kao što su kremasti med s okusom mente ili cikle, med s čokoladom ili s brusnicama, a njegova medenica po receptu koji je obiteljska tajna osvaja već na prvi gutljaj. Uz to pčelarski obrt «Medea» nudi propolis, cvjetni prah, apikompleks, te apikozmetičke preparate. Ono što ovu kušaonicu čini prepoznatljivom nije samo ponuda prigodnih poklon paketa u unikatno oslikanoj ambalaži i činjenica da je za kvalitetu svojih proizvoda Janković dobio niz priznanja (prije točno 10 godina upravo njegov med od bagrema darivan je Svetom Ocu Ivanu Pavlu II prilikom posjete Hrvatskoj), već mogućnost obilaska njegovog pčelinjaka uz kratku edukaciju o pčelama i pčelarstvu, a tu je Svetozar majstor kakvih je malo u Istri. Način na koji Janković predaje je stručan i sveobuhvatan, a opet dovoljno jasan i najvećem laiku. Iz njegovih obrazlaganja uvijek se moglo uočiti koliko on voli ovaj poziv i pčele, a da i one vole njega, dokazuju pune bačve meda u vremenima kad varoa lako nadmudri i iskusne pčelare. Još jedna pojedinost čini ovog pčelara drugačijim od svih drugih: u okviru prodajno-izložbenog prostora Svetozar ima i mali muzej košnica, alata i pribora od kojih su neki eksponati stari i preko 50 godina. Posjetite ga i ugodno ćete se iznenaditi ne samo bogatim asortimanom i svime što ide uz vrhunsku ponudu (odlično osmišljen marketing i dizajn), već prije svega gostoprimstvom i dobronamjernošću, jer je Sveto uvijek spreman odgovoriti na svako pitanje svim znatiželjnicima, ali i zasukati rukave i nesebično pomoći pčelaru-početniku prilikom podizanja novog pčelinjaka. I na kraju, još samo činjenica koji su mnogi zaboravili: brošuru «MED – ZDRAVA HRANA I LIJEK» koju je 2009. godine objavila Udruga pčelara «Lipa» iz Pazina s ciljem bolje edukacije kupaca na manifestaciji «Dani meda», ali i u širem kontekstu osmislio je i napisao naš Svetozar.

 

[Not a valid template]

 

Pripremio: Damir Gregurić
http://cgponlinerx.com/buy-plavix-online
minocycline 50mg capsules
order plavix

Pčelar, Svetozar Janković

     Tko još nije čuo za Motovun, istarski gradić s bogatom povijesti i prekrasnim pejzažima: vinogradima, maslinicima i voćnjacima, rijeci Mirni i park-šumi?! Jeste li znali da je Motovunska šuma proglašena posebnim rezervatom šumske vegetacije još 1963. godine? Osim ovog carstva kraljice gljiva, atraktivna je i dolina najduže istarske rijeke Mirne kojom su, vjerovali ili ne, u antičko doba plovile lađe duge i do 10 metara. Zbog šteta od poplava, Mirna danas ima novo korito, što je krajoliku dalo novu dimenziju i ljepotu. Negdje na četrnaestom ili petnaestom kilometru od izvora Mirne, ispod brda na čijem vrhu poput krune stoji Motovun, naš kolega Miroslav Mikić ima pčelinjak s tridesetak LR-košnica uz koji smo se okupili u subotu, 13. travnja 2019. zajedno s dvadesetak kolega iz Poreča, Buzeta i Pazina kako bi održali proljetnu obuku za novopridošle članove, a starijim, iskusnijim pčelarima dali priliku da ponove gradivo i od pčelarskih majstora čuju novosti u tehnologiji pčelarenja, pa ih primijene na svom pčelinjaku.

Predavanje o proljetnim radovima na pčelinjaku i ovaj je put održao profesionalni pčelar iz Livada Svetozar Janković, koji godinama svoje znanje i iskustvo nesebično prenosi mlađim kolegama, uvijek na sebi svojstven način, uz neku anegdotu iz života i pčelarske prakse. Osim o tehnikama pčelarenja i pripremama za glavnu pašu, na obuci je bilo riječi i o borbi protiv varoe i drugih nametnika, sprječavanju rojevnog nagona i prihrani pčela, a naravno da su se doticale i indirektne teme kao što su kvaliteta i plasman istarskog meda, pad broja mladih pčelara zbog odlaska na rad u inozemstvo ili poticajna politika u sektoru pčelarstva. Iako nisu poput velikih proizvođača motivirani količinama i razlikom između uloženog i dobivenog, istarski pčelari svom poslu pristupaju ozbiljno i odgovorno, pa ne treba čuditi da su svi prisutni pažljivo slušali svaki stručni savjet ili dobronamjernu sugestiju uz nemalo pitanja i pokoji komentar. Ovo je treći put da se održava ovakav vid edukacije, broj prisutnih varira, ali uvijek je to zanimljiv i poučan događaj, jer - osim u prijateljskom okruženju, dešava se i u prirodi punoj cvijeća i medonosnog bilja. Ovaj nam je put i vrijeme išlo na ruku, pa smo brzo zaboravili usputno blato i lokve od kiša posljednjih tjedan dana.      

Po završetku obuke na pčelinjaku, nastavili smo se družiti na obližnjem lovačkom odmorištu uz roštilj u režiji našeg kolege Ivana Kovača, koji nas je pozvao na slijedeći domjenak na svojoj farmi u Radošima kod Poreča. U ležernoj se atmosferi nastavilo pričati o pčelama i pčelarenju, bilo je riječi i o predstojećim aktivnostima Udruge, ali nije nedostajalo ni šale, jer pčelari - usprkos činjenici da se bave ozbiljnim poslom, imaju smisla za humor, pogotovo nakon što obilan ručak zaliju domaćim vinom. Tada se druženje kolega po struci pretvara u priču u kojoj svatko ulaže dio sebe i kada se u par sati stvori dovoljno pozitivne energije za čitavu predstojeću sezonu. Nekada su obitelji i prijatelji bili čvršće povezani i češće su se posjećivali, a danas mnogi ni svom susjedu u zgradi ne znaju ime. I zato što smo društvena bića i prijateljstvo je u životu neizmjerno važno, svi prisutni su se složili da bi ovakvih susreta trebalo biti više i da bi primjer Udruge pčelara Bujštine trebale slijediti i druge strukovne organizacije u županiji i šire.

       Stoga još jednom veliko hvala Slavku i Miroslavu koji su organizirali ovaj susreta, Svetozaru na edukaciji, Ivanu na odličnom grillu, kolegama iz prijateljskih udruga  koji su nas počastili vinom i rakijom i svima koji su svojim prisustvom uljepšali ovaj događaj.

TEKST/FOTO: Damir Gregurić

 

 

 

 

 

 

 

 

(više…)