Tragom vijesti o pojavi medvjeda nedaleko Livada: „MEDVJED BLIZU MOTOVUNSKE ŠUME“

Pčelari, tartufari, poljoprivrednici, planinari, izletnici – oprez!

MEDVJEDI OPET LUTAJU SREDIŠNJOM ISTROM

Svi se pčelari iz Istre sa zgražanjem sjećaju ljeta 2012. godine kad su se medvjedi u potrazi za hranom i vodom spustili s Ćićarije i napravili nezapamćenu štetu na pčelinjacima naših kolega Emila Cerovca, Gordana Krota, Marjana Črnca i Gvida Gržetića. Medvjedi su tom prilikom uništili košnice, satne osnove s medom, leglom i maticom. U svojim tumaranjima između Učke i mora ove su zvijeri znale biti još krvožednije: istog su ljeta napale ovce na obroncima Plominske gore, a 90.-tih godina na istoj lokaciji i magarce! Potjerani sušom medvjedi su harali u Krkužu, Selcima, Čiritežu i na području oko Kršana, Vozilića i Pazina. Najčešće uništavaju hranilice za veprove i lovačke čeke, ali kad zavlada glad zvijer se ne libi spustiti i nadomak naseljenih mjesta, pa ako namiriše pčelinje leglo, a košnice nisu zaštićene ogradom ili električnim pastirom, upast će i u pčelinjak. Te je godine u Istri presušila većina izvora, pa su mnogi tvrdili da je to i osnovni razlog medvjeđoj zloći. No, da li je ovakvo ponašanje ovih životinja isključiva posljedica ekstremnih vremenskih prilika? Činjenica da je (bar jedan) viđen nedaleko Motovunske šume u trenutku kad u Istri nema nedostatka vode (zbog natprosječno velikih oborina u srpnju), govori da razloge ovih poremećaja treba tražiti mnogo dublje!

Nekad su u Istri seljaci obrađivali preko 65 % poljoprivrednih površina, a šume i livade su zbog košnje, ispaše i kupljenja lišća bile čišće. Danas se obrađuje svega 10-tak % površina, a zapušteni predjeli pogoduju migracijama razne divljači (divlje svinje, srne, jeleni, vukovi) koja u njima traži zaklon. Njive se ne oru, livade ne kose, šume se ne krče, naseljenost tih područja ionako je rijetka, pa ne čudi da ih i medvjedi ne prepoznaju kao idealno stanište. Dodatan čimbenik za njihovu hiperaktivnost je prekid zimskog sna zbog natprosječno visokih temperatura za to godišnje doba, pa su lovci već u rano proljeće upozoravali berače šparuga na dodatni oprez, jer ove zvijeri postaju sve smionije!

Prirodno stanište smeđeg medvjeda je šire područje Ćićarije i slovenskog Krasa. Procjenjuje se da ih je svega desetak, pa je mogućnost odstrela minimalizirana. Lovci na gornjoj Bujštini često nailaze na njihove tragove i tvrde da gotovo svake godine poneki zaluta u središnju Istru, ali razloga za strah nema, jer medvjed napada samo kad je životno ugrožen ili gladan, a ženka postaje agresivna ako osjeti da joj je mladunčad u opasnosti. No, bez obzira na činjenicu da će se odmaknuti od vas ako ih ne izazivate, oprez je majka mudrosti, pa i ako medvjede vidite izdaleka, zaobiđite ga u širokom krugu, najbolje u suprotnom pravcu. Lovci apeliraju na sve pčelare, tartufare, planinare i izletnike da se što manje kreću područjem na kojem su primjećeni tragovi medvjeda, a ako su ih već primjetili, neka im što prije dojave lokaciju.

NAKNADA ŠTETE: ako medvjed napravi štetu unutar lovišta lovoovlaštenik tijekom uviđaja na licu mjesta ispunjava Zapisnik o šteti od divljači i procjenjuje visinu nastale štete, a vlasnik ga potvrđuje svojim potpisom. Ovdje moramo naglasiti da visina  naknade između ostalog ovisi i o mjerama koje je pčelar poduzeo za sprječavanje nastanka štete, odnosno je li pčelinjak zaštitio ogradom, električnim pastirom ili uz pomoć psa čuvara. U slučaju da nije tako, pčelar neće moći nadoknaditi nastalu štetu.  Ako lovačko društvo određenog područja nema medvjeda u lovnogospodarskoj osnovi, ne može nadoknaditi štetu oštećenom pčelaru. Više o procedurama i uvijetima za podmirenje štete, možete pročitati u časopisu „Hrvatska pčela“ br. 12 iz prosinca 2012. godine.

ZAŠTITA PČELINJAKA: Ono što je ipak u našoj domeni je da što bolje zaštitimo naš pčelinjak i spriječimo upad medvjeda, a prema iskustvima naših kolega s Buzeštine najbolje je riješenje – eletrični pastir. Oko pčelinjaka valja postaviti 4 reda žice u razmaku 25 cm jedne od druge, a izolatore na svakih 10 m. Sam uređaj može koristiti napon iz tzv. suhih baterija (55 – 130 Ah), automobilskih akumulatora (60 – 75 Ah) ili mrežni (220 V) ako je pčelinjak u blizini kuće.

Tekst: Damir Gregurić

Foto: arhiva „Glasa Istre“