U subotu, 6. srpnja 2019. godine, zajedno s kolegama iz Buzeta, Pazina, Poreča i Pule, Udruga pčelara Bujštine je otputovala u Gorski Kotar i Sisačko-moslavačku županiju. Prioritetni cilj bila je nabavka pčelinjih matica iz selekcioniranog uzgoja Dražena Špančića za koju su pčelari Bujštine dobili potporu od Istarske županije. Nažalost, po programu predviđen posjet OPG-u „Gorski“ u Fužinama je otpao zbog odsutnosti gospodina Zanoškara, pa je subotnje prijepodne prošlo u šetnji okolicom i u ispijanju kavice u obližnjem hotelu. No, istarski pčelari ipak nisu bili pripremljeni na iznenađenje koje ih je dočekalo kad su vidjeli da je turistički biser ovog kraja – akumulacijsko jezero Bajer izgrađeno pedesetih godina prošlog stoljeća veliko preko 2 km2 – posve prazno!

  Naime, u lipnju je počeo remont postrojenja i čišćenje naplavina sa dna jezera koje će trajati do sredine srpnja ove godine. Više su dana članovi ribolovnog društva, udruga, vatrogasci i mještani prebacivali ribu u Lepnicu i Lokvarsko, a izletnicima je preostalo samo da uživaju u nesvakidašnjem izdanju jednog od najljepših hrvatskih jezera. Ipak, prava će atrakcija uslijediti za dvije godine, kada će se isušivati 40 puta veće Lokvarsko jezero, na mjestima duboko i do 50 metara, a na čijem se dnu nalazi povijesna cesta Lujzijana i potopljeno naselje. Nakon kavice i štrudle sa šumskim plodovima, autobus pun pčelara, njihovih obitelji i prijatelja, željnih novih vidika i spoznaja se uputio u pravcu Dvora.  

   Dvor je malo mjesto u Sisačko-moslavačkoj županiji sa nešto preko pet tisuća stanovnika koje je u povijesti mijenjalo čak tri imena: Podovi, Dvor na Uni i Dvor. Ovaj je kraj pravi raj za pčele: najveće je to područje pod kestenovom šumom u Hrvatskoj, a obiluje i livadama koje nisu zagađene teškom industrijom, jer i dalje prevladava poljoprivreda i stočarstvo, pa ne čudi da lokalni pčelari posjeduju nekoliko tisuća stacionarnih košnica. Nažalost, zbog raka kore i ose šiškarice kestenove šume su opasno ugrožene, a dopunske paše nisu dovoljne da namire i domaće i sve veći broj selećih pčelara.

   U obitelji Špančić se pčelarstvom tradicionalno bavi već treća generacija, pa se slobodno može reći da su im pčele u krvi i srcu. Dražen Špančić, profesionalni pčelar i registrirani uzgajivač pčelinjih matica ovom se djelatnošću samostalno bavi već 19 godina. Trenutno ima oko 300 proizvodnih zajednica u LR i Fararovim košnicama koje su smještene u stacionarima na četiri lokacije uz rezervne zajednice i nukleuse na pomoćnim lokacijama. Osim proizvodnjom meda i drugih pčelinjih proizvoda, Dražen Špančić širom Hrvatske  drži predavanja za pčelarske udruge o tehnologiji pčelarenja i proizvodnji matica, a o istome piše i za časopis „Hrvatska pčela“. Aktivan je član PU Kesten u Dvoru na Uni. Prije par godina je osnovao FB-grupu „Pčelarstvo u srcu“ koja okuplja više od 27.000 pčelara i proizvođača meda iz cijele regije.

     U Istarskoj županiji je bio u studenom 2017. godine, kada je u Pazinu održao predavanje pod naslovom „Od proljeća do jeseni“ o načinu pčelarenja koji prakticira na svom pčelinjaku, a koji se po dosta metoda razlikuje od standardnih i u našim glavama desetljećima uvriježenih pčelarskih tehnologija. Dobro poznavajući pčelarski mentalitet, domaćin se rukovodio starom latinskom izrekom: „Repetitio est mater studiorum!“ („Ponavljanje je majka znanja!“) i odlučio ponoviti gradivo za goste iz Istre, što se pokazalo dobrim potezom. Potpuno se slažem s predavačem da naši pčelari premalo čitaju suvremenu pčelarsku literaturu, još manje uče od samih pčela, pa se stalno vrte u krug ne dobivajući odgovore na pitanja kao: „Kako se efikasno boriti protiv varoe bez primjene kemijskih pripravaka? Da li je vlaga u košnici prijatelj ili neprijatelj pčela? Jesu li pogače nužno zlo od kojeg pčelar ne može pobjeći?“ Iako je svoje odgovore na ova i niz drugih pitanja koja muče naše pčelare (bez obzira jesu li početnici ili veterani s pedeset i više godina pčelarskog staža) iznio više puta u člancima o tehnologiji pčelarenja u časopisu „Hrvatska pčela“, opet je bilo među prisutnim pčelarima bilo različitih komentara, no bez kontraargumenata koje bi opovrgle Draženove teze i spoznaje iz dugogodišnje prakse.

Uzevši u obzir da se većina mladih pčelara bez rezervi oslanja na Internet kao glavni izvor informacija, ne treba čuditi da velik broj njih i ubrzo posve odustane od pčelarstva, umjesto da uče uz iskusne mentore i počnu primjenjivati podjednako i stare i nove metode, kako bi izvukli objektivne zaključke iz svog iskustva i nastavili ih primjenjivati ubuduće na vlastitom pčelinjaku. Za razliku od mnogih, Dražen je osoba koja se ne stidi priznati vlastite greške (jer: nepogrešiv može biti samo onaj koji ništa ni ne pokušava), ali i naglasiti kako se na tim greškama iskalio i u konačnici postigao proizvodne uspjehe na kojima mu mogu pozavidjeti i mnogo starije, iskusnije kolege. I što je najfascinantnije, Špančić svoja iskustva, metode istraživanja i zaključke nesebično iznosi svima, najiskrenije im želeći uspjeh, jer se samo na taj način može osigurati i opstanak pčela i zadovoljstvo potrošača kvalitetom njihovih proizvoda. Stoga kolegama koji su ga možda slušali „na pola uha“, preporučujem da poštuju Draženove savjete i dobronamjerna upozorenja o prihrani pčela pogačama, ventilaciji i vlazi u košnicama, još jednom prelistaju stare brojeve „Hrvatske pčele“ i pročitaju njegove članke kako bi postali spremniji za primjenu novih pčelarskih tehnika i tehnologija. Siguran sam da će svima tada u glave lakše „sjesti“ smisao i način korištenja blokatora matice, upotreba folije na plodištu ili razlozi zašto je odlučio stanjiti LR satonoše sa standardne debljine. Ponovit ću i Draženov apel: „Poštujte prirodu i učite od pčela – one će vam biti zahvalne, baš kao i potrošači koji će konzumirati kvalitetnije i zdravije proizvode!“   

    I na kraju ocjene za domaćine: petica za srdačnu, gotovo obiteljsku atmosferu, uz posebnu pohvalu kuharima i njihovim pomagačima i pet plus Draženu za iscrpno i poučno predavanje! Meni osobno je nedostajao posjet bar jednom od pčelinjaka domaćina, jer bi to ipak dalo dodanu vrijednost cjelokupnom dojmu, ali nismo sve mogli ugurati u 3 sata posjete ovoj pčelarskoj obitelji.

    Autobus s pomalo umornim, ali još uvijek dobro raspoloženim pčelarima s pčelinjim maticama vratio se u Istru u kasnim večernjim satima. U ime kolega iz Umaga, Buja, Novigrada, Buzeta, Pazina, Poreča i Pule još jednom veliko hvala pokroviteljima Gradu Umagu i organizatorima izleta, posebice Marinku Blaževiću i Dragani Pević: „Bilo je super, bez ikakve zamjerke – samo tako naprijed!“