U našoj domovini (a slično je i u drugdje u svijetu) većina pčelara su hobisti i amateri, bez kvalifikacije, u dobi iznad 50 godina, nažalost bez nasljednika u krugu obitelji. Družeći se s njima ovih 7 godina koliko se bavim pčelarstvom i svime što je u vezi s tim plemenitim zanimanjem, tijekom svakog razgovora osjetio bih bojazan da će sva ta njihova ljubav, znanje i iskustvo jednog dana usahnuti, a pčela nestati. I dok se u svrhu obrazovanja odraslih polaznika u Hrvatskoj organiziraju stručni seminari (obično u trajanju 3 dana) ili pčelarska škola (50-tak sati teorije i vježbi), djeci predškolske i školske dobi preostaju ili učeničke zadruge (poput «Apiculae Civitas Novae» u OŠ «Rivarela» u Novigradu) kao vannastavna aktivnost ili povremene posjete lokalnih pčelara vrtićima i osnovnim školama. Potaknut ovim činjenicama i svjestan da dosadašnji školsko-obrazovni sustav nije dovoljan da zaustavi starenje pčelarskog korpusa, par entuzijasta iz Udruge pčelara Bujštine od samog osnutka pokušava iznaći konačno rješenje za ove probleme, no za radikalnu promjenu nije dovoljna dobra ideja, kvalitetan projekt i napor pojedinca, već zalaganje čitavog tima volontera s jasno određenim ciljevima i programom aktivnosti uz financijsku potporu nadležnih institucija.

Iako je ulaganje u mlade jedino jamstvo za budućnost struke, u okolnostima u kakvima se nalazimo (ekonomska kriza, borba za radna mjesta, nedostatak sredstava zajednice i za važnije projekte) nerealno je očekivati da će se na ovom planu u dogledno vrijeme učiniti neki značajniji pomak. Utoliko je važan bilo kakav oblik obrazovanja mladih, bez obzira vode li je stručni predavači s pedagoškim iskustvom ili lokalni pčelari s dugogodišnjim iskustvom. Odgojno-edukativne akcije u sklopu nastave o prirodi ili sata biologije za niže razrede područnih osnovnih škola i vrtiće na području sjeverozapadne Istre organizirali su članovi Udruge pčelara Bujštine u više navrata i redovno su bili odlično primljeni kako među djecom, tako i među nastavnicima, odnosno odgojiteljima.

Tako je bilo i u područnoj školi talijanske OŠ Galileo Galilei u Bašaniji 20. svibnja 2014. kad ih je posjetio naš kolega Korado Jakac, pčelar, vinogradar i vinar iz Savudrije. I ovaj put susret iskusnog poznavatelja struke i malih znatiželjnika nije prošao bez bure pitanja koja ipak nije zbunila našeg Korada, a u upoznavanju djece s osnovama svog zanimanja puno mu je pomogao i apisarij s živim pčelama. Njegov je cilj bio kroz priču (naravno – prilagođenu njihovoj dobi) o životu i radu pčela, te funkcioniranju njihove zajednice, djecu naučiti razlikovati pčele od ostalih kukaca, osloboditi straha od uboda, skrenuti im pozornost

na nutritivno-zdravstvene vrijednosti meda i koristi pčela za oprašivanje većine bilja koje koristimo za ishranu ljudi i stoke. Naš kolega nije zaboravio spomenuti teške prilike koje u posljednje vrijeme pogađaju pčele, te zlokobnu činjenicu da bi nestanak pčela (zbog pretjeranog korištenja pesticida, zagađivanja i bolesti) bio strašan gubitak za ravnotežu ekosistema na Zemlji s dalekosežnim posljedicama za sve nas. Utoliko je važno da se pčelarstvom počnu baviti što ranije, jer i amatersko pčelarenje s par košnica doprinosi opstanku pčelinje vrste, a uz tako plemenit čin, pčelarstvo je i vrlo opuštajući hobi u prirodi na čistom zraku (treba li urbanom čovjeku koji živi i radi pod stresom – sve duže vremena za sve manje zadovoljstva – bolji ispušni ventil?) Uznemirujuća je činjenica da naša djeca većinu slobodnog vremena provodi uz računalo s virtualnim prijateljima ili uz video-igrice umjesto da ih roditelji, društvo i zajednica zainteresiraju za neku korisniju aktivnost i hobi kao što je pčelarstvo, pa je hvalevrijedan svaki pokušaj udruge ili pojedinca da prenese svoje znanje, iskustvo, trud i muku na nove generacije. No, neka ne ostane na tome: neka Koradov primjer slijede i drugi pčelari na svom području djelovanja i neka edukacija djece predškolske i školske djece u budućnosti postane misija svih pčelarskih udruga u Lijepoj našoj i osnova za unapređivanje nacionalnog pčelarstva .

U ime pčelara Bujštine zahvaljujem učiteljici Carmen Rota na gostoprimstvu i ustupljenim fotografijama, a djeci želim da brzo stasaju u prave pčelare i pridruže nam se u borbi za opstanak pčela u Istri i šire.

Tekst: Damir Gregurić

Foto: Carmen Rota