Cvjetni prah

Polen čisti, osušeni

To je praškasta tvar nastala u prašnicima cvjetova (muške stanice) koja je neophodna kako za razvoj pčelinjeg društva. a isto tako za oprašivanje i razvoj plodova sa kojih se taj polen skuplja. Pčele pojedine biljke oprašuju više nego i vjetar i svi ostali insekti zajedno što znači da je veoma štetno prskanje biljaka u cvatu naročito što time ubijamo pčele a samim tim smanjujemo broj oprašivača i time smanjujemo i količinu plodova koje bi ta biljka – voćka dala i time indirektno i sebi štetu nanosimo.

Ljekovita svojstva cvjetnog praha bila su poznata  još od samih početaka civilizacije, a kineski car Shen Nung  još 1735. godine prije Krista u medicinskoj je enciklopediji isticao sve prednosti proizvoda koji dolaze iz pčelinjih košnica. Cvjetni prah preporučivali su i stari ljekarnici Hipokrat, Plinije, Elder i Pitagora. Cvjetni prah pomaže pri rješavanju viška kilograma, jer ispravlja kemijsku neravnotežu u organizmu koja i dovodi do povećanja težine. Sadrži veliki postotak lecitina koji pomaže u otapanju masnog tkiva. Taj proces ujedno smanjuje razinu štetnog kolesterola u krvi, a osim toga smanjuje osjećaj gladi. Pozitivni učinak peluda zabilježen je i na rast i razvoj. Zahvaljujući  biljnim tvarima koje imaju hormonalni učinak, povoljno utječe na rad spolnih žlijezda u muškaraca (povećava potenciju i broj spermatozoida) i žena (ublažava menstruacijske i klimakterične poteškoće). Poboljšava imunološki sustav i jača antioksidacijsku obranu organizma. Iako postoje istraživanja da pomaže kod alergijskih poteškoća, pelud može izazvati ozbiljne alergijske posljedice kod osjetljivih osoba.

 

Primjena peluda u dopunskoj terapiji pokazala se učinkovitom u liječenju depresije, malaksalosti, smanjene vitalnosti, bezvoljnosti, osjećaja trajnog umora i iscrpljenosti te alkoholizma. Spriječava probleme s prostatom, povećava mentalne i fizičke sposobnosti i uklanja neke simptome kardiovaskularnih bolesti, povećava broj leukocita, eritrocita i trombocita, poboljšava cirkulaciju krvi, djelotvoran je kod iscrpljenosti te ima protubakterijski učinak.

 

Cvjetni prah

     Tko još nije čuo za Motovun, istarski gradić s bogatom povijesti i prekrasnim pejzažima: vinogradima, maslinicima i voćnjacima, rijeci Mirni i park-šumi?! Jeste li znali da je Motovunska šuma proglašena posebnim rezervatom šumske vegetacije još 1963. godine? Osim ovog carstva kraljice gljiva, atraktivna je i dolina najduže istarske rijeke Mirne kojom su, vjerovali ili ne, u antičko doba plovile lađe duge i do 10 metara. Zbog šteta od poplava, Mirna danas ima novo korito, što je krajoliku dalo novu dimenziju i ljepotu. Negdje na četrnaestom ili petnaestom kilometru od izvora Mirne, ispod brda na čijem vrhu poput krune stoji Motovun, naš kolega Miroslav Mikić ima pčelinjak s tridesetak LR-košnica uz koji smo se okupili u subotu, 13. travnja 2019. zajedno s dvadesetak kolega iz Poreča, Buzeta i Pazina kako bi održali proljetnu obuku za novopridošle članove, a starijim, iskusnijim pčelarima dali priliku da ponove gradivo i od pčelarskih majstora čuju novosti u tehnologiji pčelarenja, pa ih primijene na svom pčelinjaku.

Predavanje o proljetnim radovima na pčelinjaku i ovaj je put održao profesionalni pčelar iz Livada Svetozar Janković, koji godinama svoje znanje i iskustvo nesebično prenosi mlađim kolegama, uvijek na sebi svojstven način, uz neku anegdotu iz života i pčelarske prakse. Osim o tehnikama pčelarenja i pripremama za glavnu pašu, na obuci je bilo riječi i o borbi protiv varoe i drugih nametnika, sprječavanju rojevnog nagona i prihrani pčela, a naravno da su se doticale i indirektne teme kao što su kvaliteta i plasman istarskog meda, pad broja mladih pčelara zbog odlaska na rad u inozemstvo ili poticajna politika u sektoru pčelarstva. Iako nisu poput velikih proizvođača motivirani količinama i razlikom između uloženog i dobivenog, istarski pčelari svom poslu pristupaju ozbiljno i odgovorno, pa ne treba čuditi da su svi prisutni pažljivo slušali svaki stručni savjet ili dobronamjernu sugestiju uz nemalo pitanja i pokoji komentar. Ovo je treći put da se održava ovakav vid edukacije, broj prisutnih varira, ali uvijek je to zanimljiv i poučan događaj, jer - osim u prijateljskom okruženju, dešava se i u prirodi punoj cvijeća i medonosnog bilja. Ovaj nam je put i vrijeme išlo na ruku, pa smo brzo zaboravili usputno blato i lokve od kiša posljednjih tjedan dana.      

Po završetku obuke na pčelinjaku, nastavili smo se družiti na obližnjem lovačkom odmorištu uz roštilj u režiji našeg kolege Ivana Kovača, koji nas je pozvao na slijedeći domjenak na svojoj farmi u Radošima kod Poreča. U ležernoj se atmosferi nastavilo pričati o pčelama i pčelarenju, bilo je riječi i o predstojećim aktivnostima Udruge, ali nije nedostajalo ni šale, jer pčelari - usprkos činjenici da se bave ozbiljnim poslom, imaju smisla za humor, pogotovo nakon što obilan ručak zaliju domaćim vinom. Tada se druženje kolega po struci pretvara u priču u kojoj svatko ulaže dio sebe i kada se u par sati stvori dovoljno pozitivne energije za čitavu predstojeću sezonu. Nekada su obitelji i prijatelji bili čvršće povezani i češće su se posjećivali, a danas mnogi ni svom susjedu u zgradi ne znaju ime. I zato što smo društvena bića i prijateljstvo je u životu neizmjerno važno, svi prisutni su se složili da bi ovakvih susreta trebalo biti više i da bi primjer Udruge pčelara Bujštine trebale slijediti i druge strukovne organizacije u županiji i šire.

       Stoga još jednom veliko hvala Slavku i Miroslavu koji su organizirali ovaj susreta, Svetozaru na edukaciji, Ivanu na odličnom grillu, kolegama iz prijateljskih udruga  koji su nas počastili vinom i rakijom i svima koji su svojim prisustvom uljepšali ovaj događaj.

TEKST/FOTO: Damir Gregurić

 

 

 

 

 

 

 

 

(više…)