To je praškasta tvar nastala u prašnicima cvjetova (muške stanice) koja je neophodna kako za razvoj pčelinjeg društva. a isto tako za oprašivanje i razvoj plodova sa kojih se taj polen skuplja. Pčele pojedine biljke oprašuju više nego i vjetar i svi ostali insekti zajedno što znači da je veoma štetno prskanje biljaka u cvatu naročito što time ubijamo pčele a samim tim smanjujemo broj oprašivača i time smanjujemo i količinu plodova koje bi ta biljka – voćka dala i time indirektno i sebi štetu nanosimo.

Ljekovita svojstva cvjetnog praha bila su poznata  još od samih početaka civilizacije, a kineski car Shen Nung  još 1735. godine prije Krista u medicinskoj je enciklopediji isticao sve prednosti proizvoda koji dolaze iz pčelinjih košnica. Cvjetni prah preporučivali su i stari ljekarnici Hipokrat, Plinije, Elder i Pitagora. Cvjetni prah pomaže pri rješavanju viška kilograma, jer ispravlja kemijsku neravnotežu u organizmu koja i dovodi do povećanja težine. Sadrži veliki postotak lecitina koji pomaže u otapanju masnog tkiva. Taj proces ujedno smanjuje razinu štetnog kolesterola u krvi, a osim toga smanjuje osjećaj gladi. Pozitivni učinak peluda zabilježen je i na rast i razvoj. Zahvaljujući  biljnim tvarima koje imaju hormonalni učinak, povoljno utječe na rad spolnih žlijezda u muškaraca (povećava potenciju i broj spermatozoida) i žena (ublažava menstruacijske i klimakterične poteškoće). Poboljšava imunološki sustav i jača antioksidacijsku obranu organizma. Iako postoje istraživanja da pomaže kod alergijskih poteškoća, pelud može izazvati ozbiljne alergijske posljedice kod osjetljivih osoba.

Primjena peluda u dopunskoj terapiji pokazala se učinkovitom u liječenju depresije, malaksalosti, smanjene vitalnosti, bezvoljnosti, osjećaja trajnog umora i iscrpljenosti te alkoholizma. Spriječava probleme s prostatom, povećava mentalne i fizičke sposobnosti i uklanja neke simptome kardiovaskularnih bolesti, povećava broj leukocita, eritrocita i trombocita, poboljšava cirkulaciju krvi, djelotvoran je kod iscrpljenosti te ima protubakterijski učinak.