U “knjizi života” starih Indijanaca, pisano je da se duljina življenja produljuje ukoliko svakodnevna prehrana uključuje med i mlijeko. Stari su Grci pak smatrali da je med nektar bogova i da ih upravo on čini besmrtnima. Danas je med ponovno počeo zauzimati mjesto koje mu pripada u svakodnevnoj prehrani ljudi. 

Opis i podrijetlo meda

Med je prirodni proizvod kojeg medonosne pčele dobivaju preradom nektara i medljike u mednom mjehuru. Zapravo, pčele nektar s medonosnog bilja, medne rose (medljike), te s površine lišća i iglica četinara pretvaraju u med. Proizvode ga kao hranu za dugi zimski period na isti način već 100 milijuna godina.

Med posjeduje svojstva koja ga čine nezaobilaznim dijelom zdrave prehrane. Ljekovitost meda ovisi o kvaliteti meda i o vrsti biljke iz koje je dobiven. Posjeduje jedinstvenu strukturu, a koristan je zbog svojih antimikrobnih i antioksidativnih svojstava.

Boja, okus, aroma i tekstura meda ovise o cvjetnom nektaru iz kojeg je dobiven (kadulja, lipa, kesten, djetelina, vrijesak, akacija, mješavine cvijeća, eukaliptus, lavanda, majčina dušica, suncokret i brojne druge vrste). Iz tih su razloga različite od lokacije do lokacije. Uz utjecaj ostalih biljaka koje cvatu u vrijeme glavne paše, boja i okus variraju od godine do godine čak i na istoj lokaciji. Med nije jednoličan proizvod, sastav mu se mijenja s obzirom na sastav sirovina od kojih pčela proizvodi med, te ovisno o godišnjem dobu.

Dva su izvora slatkih sokova iz kojih pčele proizvode med: nektar i medljika (medna rosa).

Nektar je slatki sok koji izlučuje medonosno bilje iz posebnih žlijezda – nektarija. Med proizveden od nektara naziva se cvjetni med. Medljika (medna rosa) je slatki sok koji izlučuju razne vrste lisnih uši. Med proizveden od medljike naziva se med medljikovac.

Pčele sakupljaju slatke sokove u prirodi i donose ih u košnicu u svom mednom mjehuru. U mednom mjehuru pčele nektar se miješa s tvarima koje pčela luči iz svojih žlijezda. Time se saharoza iz nektara ili medljike pretvara u glukozu i fruktozu. Daljnji postupak sastoji se u tome da pčele odlažu nektar u ćelije saća, ali samo do polovice ćelije kako bi suvišna voda iz nektara što prije isparila. Suvišak vode uklanja se višekratnim prenošenjem iz stanica saća, te prozračivanjem košnica.

Istovremeno se pod djelovanjem fermentacije povećava koncentracija šećera u nektaru, što kroz neko vrijeme dovodi do zgušnjavanja nektara i njegovog pretvaranja u med. Proizvodi od meda su: med u saću, tekući med, prirodno kristalizirani med, kremasti med.

Apikultura, tj. držanje pčela za proizvodnju meda, datira iz 2400 g. pr. Kr. Med se stoljećima smatrao svetom hranom zbog svojih izvanrednih slatkih svojstava i zbog toga što je bio rijedak. Koristio se u religiozne svrhe kod štovanja bogova, za balzamiranje preminulih, kao i u razne medicinske i kozmetičke svrhe. Dugo u povijesti upotrebljavao ga je isključivo bogati sloj društva jer je bio skup.

 Energetska i nutritivna vrijednost

Med je mješavina najmanje 180 različitih tvari, brojnih organskih kiselina (jabučna, limunska, mliječna, pa čak i mravlja kiselina), različitih vitamina, minerala, enzima, voska, polenovih zrnaca, eteričnih ulja.

Od ugljikohidrata u medu se nalazi 82% šećera, a od toga 41% fruktoze i 36% glukoze, dok ostatak čine saharoza, maltoza i dekstrin. Sadrži vodu (16-20%), flavonoide (34-61%), te druge organske tvari (organske kiseline, aminokiseline, proteine, više alkohole, inulin, hormone), enzime, razne derivate klorofila, mineralne tvari i vitamine (B1, B2, B3 ili pantotenska kiselina, B5, B6 ili H, B9), koje ga svrstavaju u jedinstvenu prirodnu i izuzetno ljekovitu namirnicu.

Med je izrazito bogat kromom, mineralom neophodnim u razgradnji ugljikohidrata, čime se smanjuju nepoželjni učinci uzimanja veće količine jednostavnih šećera i naglog porasta glukoze u krvi.

Udio pojedinih tvari ovisi o vrsti meda. Zbog odličnog sastava, med je kalorična i biološki vrijedna hrana za djecu i odrasle, lako probavljiva namirnica i prirodni izvor životne snage. Kapljica meda sadrži više od sto različitih, a za organizam važnih supstancija. Po sadržaju fermenata, med je među najvažnijim prehrambenim proizvodima.

Energetska vrijednost 100 g meda iznosi 304 kcal / 1271 kJ, a od toga je 82,4% ugljikohidrata i 0,3% proteina.

 Ljekovitost

Med i drugi pčelinji proizvodi od davnina se koriste kao hrana i lijek, ali i za njegu i uljepšavanje lica i tijela.

Med posjeduje svojstva koja ga čine nezaobilaznim dijelom zdrave prehrane, a zima bez meda i pčelinjih proizvoda nezamisliva je.

Ljekovitost meda ovisi o kvaliteti meda i o vrsti biljke iz koje je dobiven. Posjeduje jedinstvenu strukturu, a koristan je zbog svojih antimikrobnih i antioksidativnih svojstava. Sirovi med sadrži male količine smole koje dobivamo u propolisu (složeni kompleks tvari kojima pčele čuvaju med od štetnog djelovanja mikroorganizama).

Fitonutrijenti, koji se nalaze u sirovom medu i propolisu, a obradom se često uklanjaju, pokazali su svojstva sprječavanja razvoja raka. Tim hrvatskih znanstvenika na čelu s prof. dr. Ivanom Bašićem prvi je u svijetu pčelinjim proizvodima tretirao tumore pokusnih životinja i otkrio da flavonoidi u medu, propolisu i peludu, u kombinaciji s ostalim lijekovima, značajno utječu na prevenciju i liječenje tumora.

Antioksidansi i flavonoidi imaju antibakterijska svojstva. Tamni med, osobito od heljde i kadulje, sadrži veće količine antioksidanata od ostalih vrsta meda. Svakodnevnom konzumacijom meda u krvi se podiže razina zaštitnih antioksidativnih sastojaka.

Med se prije svega u prošlosti koristio kao izvor energije. Još su u staroj Grčkoj u vrijeme Olimpijade sportaši jeli med i sušene smokve kako bi postigli što bolje rezultate. Stoga se naročito preporučuje sportašima zbog energije i stimulacije srca, kod umora i iscrpljenosti.

U narodnoj medicini poznato je da med pomaže kod ublažavanja simptoma tradicionalne gripe i prehlade (primjerice, piće pripravljeno od tople vode, limunovog soka i meda, uz dodatak ulja eukaliptusa ili korijena đumbira, olakšava disanje). Za upaljeno grlo preporuča se žličica meda ili mješavina od dvije žličice meda, četiri žličice jabučnog octa i prstohvata soli. Nizom istraživanja dokazano je da je med najzdraviji zaslađivač za oboljele od dijabetesa tipa 2 i one s visokom razinom kolesterola.

Med poboljšava apsorpciju lijekova te povećava njihovu djelotvornost, a ujedno čisti organizam od štetnih tvari. Pomaže u liječenju gastritisa, čira na želucu, crijevnih infekcija, smanjuje lučenje želučane kiseline, pomaže u liječenju i detoksikaciji jetre. Danas se med koristi i kod ginekoloških problema, jutarnjih mučnina, bolesti respiratornog sustava, kao što su kronični bronhitis, bronhijalna astma, rinitis, alergijski rinitis, faringitis, sinusitis, laringitis. Isto tako, pomaže kod anoreksije ili gubljenja apetita, normalizira peristaltiku crijeva, uklanja opstipaciju i liječi hemoroide.

Vrste meda

Bagremov med      Kestenov med      Lipov med      Kaduljin med        Medun (medljikovac)        Livadski med     Lavandin med

 Jedna od najcjenjenijih vrsta meda je bagremov med, izrazito svijetle boje, ugodnog mirisa i blagog okusa. Pomaže kod nesanice, umiruje previše nadraženi živčani sustav i otklanja posljedice nagomilanog stresa. Preporuča se uzimanje navečer prije spavanja. Med kestena je taman, prepoznatljivog je mirisa i izrazito karakterističnog gorkog okusa. Dobar je kod bolesti probavnih organa jer potiče rad crijeva, olakšava rad preopterećene jetre i žuči, te štiti želučanu i crijevnu sluznicu. Preporučuje se konzumiranje s čajem od stolisnika, kamilice, šipka i majčine dušice. Lipov med je bistar, gotovo proziran, ugodnog mirisa i vrlo blagog okusa. Konzumiranje donosi olakšanje kod prehlade, upale dišnih i probavnih organa, te nekih bubrežnih oboljenja. Kaduljin med se također koristi protiv prehlada jer omogućuje lakše izbacivanje sluzi iz dušnika i bronhija. Medljikovac je vrlo tamne boje, osebujnog mirisa i okusa. Naglašeno bogatstvo mineralnih tvari (željezo) podiže razinu hemoglobina u krvi, povećava snagu srca i izdržljivost krvnih žila te otpornost imunološkog sustava. Razlikujemo šumski med od bjelogorice i crnogorice. Med od lavande u čaju od kamilice, metvice ili pelina smiruje organizam, koristi se protiv nadutosti i pospješuje mokrenje. Dobro djeluje protiv migrene i vrtoglavice i preporučuje se onima koji boluju od bolesti srca i krvnih žila.

Prilikom dodatka meda napitku (npr. čaju) treba pripaziti da napitak nije prevruć jer se time gube ljekovita svojstva meda. U tekućini med treba biti potpuno otopljen, jer se na taj način u organizmu potpuno iskorištavaju dragocjene ljekovite tvari.

 Kupovanje i čuvanje

Boja, aroma, struktura i kvaliteta meda ovise o izvoru nektara, kao i o njegovoj proizvodnji.

Prema izvoru nektara med može biti monoflorni – od jedne vrste nektara, kao što su bagrem, lipa, kesten, kadulja, i poliflorni – od više vrsta nektara, kao što su livadni i cvjetni med. Poliflorni med je dobar izbor ukoliko želite nenametljiv okus meda u hrani ili piću, dok med od jedne vrste cvijeta ima više izraženih svojstava, pa tako i aromu. Osobito u tome prednjače medovi dobiveni od začinskog bilja poput ružmarina, lavande i metvice. Po boji možemo odrediti aromu meda, pa su tako oni tamnije boje ujedno i jače arome. U specijaliziranim dućanima možete pronaći i med s dodatkom orašastih plodova, poput badema, oraha i lješnjaka.

Čuvanje meda je vrlo jednostavno. S obzirom da mu je trajnost neograničena zbog velike koncentracije šećera, čuvajte ga na hladnom mjestu, dalje od izravnog svjetla i u čvrsto zatvorenoj staklenki.

 Važno je znati…

Prilikom dodavanja meda u napitku (npr. čaju) treba pripaziti da napitak nije prevruć jer se time gube ljekovita svojstva meda.

 Med je lako probavljiva namirnica koja trenutno vraća izgubljenu energiju, a dugotrajnom primjenom osigurava fizičku izdržljivost i psihičku stabilnost.

 Med nije jednoličan proizvod, sastav mu se mijenja s obzirom na sastav sirovina od kojih pčela proizvodi med te ovisno o godišnjem dobu.

Nema pčela koja proizvodi loš med, loš med rezultat je industrijske obrade meda ili lošeg pčelara! Med kupujte kod provjerenog obližnjeg pčelara!

Kristalizacija meda je normalna i prirodna pojava. Osim u iznimnim slučajevima, nema potrebe za dekristalizacijom. Želite li med vratiti u tekuće stanje, možete ga ugrijati u vodi, ne preko 40°C jer se iznad te temperature gube osnovna svojstva meda.

 

U prilogu je članak o čudotvornoj namirnici – medu,  gđe. Mirte Blažević koja je imala predavanje kod nas u Bujama:

 

ZLATNOŽUTI ČUVAR NAŠEG ZDRAVLJA
Med – čudotvorna namirnica

Ne treba čekati da obolimo pa se tek tada sjetiti meda, već bi ga trebalo jesti svakodnevno, od djetinjstva do starosti. Tada će on djelovati preventivno pa nećemo morati razmišljati koji će nam med najviše pomoći u liječenju bolesti; bit ćemo otporniji pa zdravstvenih tegoba nećemo ni imati ili će se one pojaviti u znatno manjoj mjeri

 Piše Mirta BLAŽEVIĆ

»Vratimo se prirodi«, sve je češći vapaj ljudi koji žive u urbaniziranim i industrijaliziranim sredinama, gdje im je zdravlje zbog niza čimbenika sve više ugroženo. Naravno, to ne znači samo povremeno, tijekom vikenda otići izvan grada, na čist zrak, a zatim nastaviti s istim načinom života u istoj, često zagađenoj okolini. Ako se uz to još i hranimo loše, tada nije čudno da obolijevamo i gutamo masu tableta da bismo kako-tako funkcionirali. No, mora li sve biti baš tako? Doduše, svoju okolinu ne možemo uvijek promijeniti i poboljšati kako bismo to željeli, ali hraniti se možemo zdravije te u svoju ishranu unijeti i jednu namirnicu koja će nam zasigurno pomoći da očuvamo ili poboljšamo zdravlje.mirta blažević

Golema biološka vrijednost

Postoji li tako čudotvorna namirnica? Postoji! Ljudi su je koristili od davnina, i ne znajući njenu stvarnu biološku vrijednost. Poklanjaju nam je vrijedne pčele, koje su na ovom našem planetu, dokazano je, mnogo duže nego mi, pa čak i duže nego većina biljaka cvjetnica koje oprašuju i koje bez njih ne bi mogle opstati. One pčelama daju nektar, slatki sok iz njihovih cvjetova, a pčele ih zauzvrat oprašuju, što je preduvjet da nam rode voćke i cvatu mnoge biljke u vrtu, šumi ili livadi. Nektar pčele prerađuju i oplemenjuju enzimima i drugim tvarima te od njega prave upravo tu, možemo s pravom reći, čudotvornu namirnicu – med.
Zašto je med tako čudotvoran i koristan za ljudski organizam?
Naša hrana mora sadržavati građevne, energetske, ali i zaštitne komponente bez kojih ne bismo mogli živjeti, a upravo sve te zaštitne elemente koji uvelike poboljšavaju otpornost i vitalnost našeg organizma sadrži med. U njemu je pronađeno više od 300 hranjivih tvari korisnih, a često i nužnih ljudskom organizmu. Med, primjerice, sadrži velik broj različitih minerala, odnosno elemenata kao što su željezo, kalij, magnezij, silicij, kalcij, fosfor, sumpor, klor, aluminij, bakar, cink, kobalt, nikal, molibden, jod i neki drugi, i to upravo u količinama i omjerima koji čovjekovom organizmu najviše odgovaraju.
Sadrži i niz vitamina, a posebno je bogat vitaminom B1, nedostatak kojega izaziva bolest beri-beri. Tu su zatim i mnogobrojni enzimi te niz drugih zaštitnih tvari. Med, dakako, u velikoj mjeri sadrži i šećere, ali ne saharozu, koju možemo kupiti u svakoj trgovini i koja nas zapravo truje ako je konzumiramo mnogo. Naime, od ukupne količine šećera, koja čini i do 78 posto meda, saharoze najčešće ima manje od 8 posto, dok većinu čine invertni šećer, odnosno glukoza – grožđani šećer, i fruktoza – voćni šećer, koje naše tijelo mnogo lakše apsorbira i prerađuje nego saharozu. Dakle, med je i kvalitetna energetska namirnica koja nas okrepljuje gotovo trenutačno, jer njeni šećeri vrlo brzo ulaze u krv i mišiće.
Upravo zbog takvog svog sastava med nije samo sladilo, čime ga smatraju oni koji ne znaju mnogo o medu, već je on, prije svega, čuvar našeg zdravlja. Prava je riznica mnogobrojnih hranjivih sastojaka, zbog kojih je njegova energetska, hranjiva, biološka, dijetetska, profilaktička i terapeutska vrijednost neosporna.

Svaka vrsta meda je dobra

Često se postavlja pitanje koju vrstu meda nabaviti, koja je vrsta bolja, a koja lošija. Odgovor bi mogao glasiti da je svaka vrsta meda dobra, no s obzirom na to da pčele sakupljaju nektar i s ljekovitog bilja, takav nektar, kao i kasnije med, sadrži i ljekovite sastojke tog bilja. Stoga neke vrste meda imaju jače djelovanje na određena oboljenja od drugih. Tako, primjerice, kestenov med, čest i na području kvarnerskog priobalja i otoka Cresa, povoljno djeluje kod gastritisa, čira na želucu, a pomaže i kod liječenja dizenterije. Ubrzava i cirkulaciju krvi te poboljšava rad jetara.
Poznato je da kaduljin med blagotvorno djeluje protiv kašlja i bronhitisa te želučanih tegoba, zbog čega je i vrlo cijenjen.
Tu je zatim i lipov med, koji potiče znojenje pa se preporučuje kod gripe i prehlade. Uz to, umiruje živce i srce te ublažava glavobolju, a pojačava i optok krvi pa sklerotičnim osobama može olakšati poteškoće. Dobro djeluje i na želudac i crijeva.
Na srce umirujuće djeluje i med u kojem je dobrim dijelom zastupljen i glog. On koristi i onima koji pate od ateroskleroze te onima koji su razdražljivi, jer umiruje živce.
Lavandin med je osobito bogat željezom pa pomaže slabokrvnim osobama, a djeluje i protiv bronhitisa, astme i upale grla.
Ružmarinov med pospješuje funkciju jetara, a zbog visokog sadržaja eteričnih ulja također djeluje protiv astme i kašlja. Posebno je koristan i rekonvalescentima – ubrzava njihov oporavak nakon preležanih bolesti. Vrijeskov med pomaže kod upale bubrega, mokraćnog mjehura i prostate. Djeluje na bolje izlučivanje mokraće, a pomaže i onima koji imaju žučne kamence ili boluju od reume.
Šumski med odnosno medljika ili medun također je vrlo bogat željezom, ali i drugim mineralima, i stoga pomaže prije svega anemičnim osobama. Livadski med također je koristan. Djeluje manje ili više na različite bolesti, ovisno o tome s kakvih su livada pčele skupljale nektar. Naime, na različitim livadama cvate različito bilje pa ni med s planinske livade nije istog sastava kao onaj s primorske ili nizinske.Bagremov med blagog je mirisa i okusa i djeluje smirujuće.

Cijena nikad previsoka

I tako smo nabrojili vrste meda koje se najčešće mogu naći u našim trgovinama ili kod pčelara, iako ima još mnogo vrsta meda, kao što su med od uljane repice, suncokreta, amorfe i nekih drugih medonosnih biljaka koje cvatu u drugim krajevima Hrvatske ili ih uvozimo. Međutim, osnovni sadržaj u svim vrstama meda je isti pa će bilo koji med koji nabavimo korisno djelovati na naš organizam i poboljšati nam otpornost, vitalnost i zdravlje.
Stoga, ne treba čekati da obolimo pa tek se tada sjetiti meda, već bi ga trebalo jesti svakodnevno, od djetinjstva do duboke starosti. Tada će on djelovati preventivno pa nećemo morati razmišljati koji će nam med najviše pomoći u liječenju bolesti; bit ćemo otporniji pa zdravstvenih tegoba nećemo ni imati ili će se one pojaviti u znatno manjoj mjeri. Stoga još jednom razmislite o ovom zlatnožutom prirodnom lijeku i nabavite ga bez obzira na to čini li vam se skupim. Cijena meda u odnosu na njegovu vrijednost sigurno nije previsoka, jer korist koju ćete od njega imati zaista je nemjerljiva.

Med

    Rojenje je prirodna pojava dijeljenja pčelinje zajednice na vrhuncu njena razvoja: dio pčela ostaje u košnici s mladom maticom, a dio napušta košnicu sa starom maticom u potrazi za novim domom. Rojevno stanje kreće s proljećem, ali uz povoljne vremenske i pašne prilike može trajati i dulje. Ukoliko njihov nagon za rojenjem pčelar ne prepozna ili zakasni s intervencijom, za lijepog vremena oko podneva prvo će izletjeti 15 – 25 tisuća radilica i par stotina trutova, a za njima i stara matica, da bi se privremeno sakupili na obližnjem stablu ili drugdje, sve dok izvidnice ne pronađu mjesto za novi stan. Nerijetko se rojevi zadržavaju nekoliko sati do par dana i na drugim mjestima kao što su potkrovlja, dimnjaci, prozorska okna, a u urbanim sredinama i ograde, semafori, čak i prometna vozila. Pčele u roju su teške jer su se nasisale medom, i nisu sklone napadati, no građani nenavikli na ovakve pojave u strahu od uboda znaju dići paniku i pozivaju hitnu pomoć, policiju i vatrogasce da interveniraju. Mediji gladni senzacija objavljuju zastrašujuće priče o „crnim oblacima nad gradom“ koje samo po naslovima već asociraju na horror filmove, a društvene mreže dodaju „ulje na vatru“ prikazujući snimke od kojih se „ledi krv u žilama“.  Ipak činjenica je da nakon par dana rojevi potroše zalihe hrane i postaju razdražljivije, a time i opasnije.     Po šupljim stablima, dimnjacima koji nisu u upotrebi i sličnim zapuštenim mjestima, samo u užem centru grada Zagreba bez ikakvog nadzora živi oko 500 pčelinjih zajednica. O njihovom sigurnom uklanjanju i zbrinjavanju u našoj se metropoli nekad brinulo pčelarsko dežurstvo „SOS roj pčela“ koje je pokrenula još prije 17 godina udruga „Pčelarstvo online“, a od nedavno ista udruga zajedno s HUP „Pčelinjak“ uz potporu Ministarstva poljoprivrede i suradnju s trgovačkim lancem Konzum, pokrenuli prvi koordinirani Nacionalni projekt pod nazivom „HRVATSKA PČELARSKA SLUŽBA – 112 (SOS ZA PČELE)“ (više o tome na: http://www.hps-112.com.hr ). Cilj ovog projekta nije isključivo zbrinjavanje rojeva pčela, već okupljanje pčelarskih udruga, građana, pčelara, uzgajivača matica, istraživača, vladinih agencija, poljoprivrednika i sve ostalih zainteresiranih za zdravlje pčela i njihov opstanak u sredini u kojoj žive. Svi u HPS-112 su volonteri i sve intervencije odrađuju bez ikakve naknade, a svojim sugrađanima stoje na raspolaganju i po pitanju savjeta i pomoći u vezi osa i stršljena, te urbanog pčelarstva. U sez oni u Zagrebu i okolici znaju imati više od 300 intervencija. Najangažiraniji po tom pitanju je Dražen Jerman, predsjednik HUP „Pčelinjak“, pčelar hobist i veliki entuzijast, koji za potrebe uklanjanja rojeva koristi i specijalni usisivač s prijenosnom kutijom koju potom vozi na pčelinjak gdje pčele seli u praznu košnicu, njihov novi dom. Priča o usisivaču za pčele počinje prije tri godine kad je Jako Stipić, aktivist zagrebačkog tima za spašavanje i zbrinjavanje pčela HPS-112, profesionalni pčelar i inovator prvi put predstavio svoju inovaciju. Nakon toga je u sklopu izuzetno vrijednog projekta trgovačkog lanca Konzum s ciljem osvješćivanja javnosti o ulozi pčela u ekosustavu i načinima njihovog očuvanja prikupljeno 360.000 kuna za financiranje službenih ureda, timova ljudi, zaštitne odjeće i radne opreme za sigurno uklanjanje rojeva pčela s gradskih površina u županijama širom Hrvatske.      U subotu, 20. veljače 2021. godine na farmi OPG-a Kovač u selu Radoši kod Poreča, Udruga pčelara „Nektar“ iz Poreča ugostila je kolege - partnere iz HPS-112: gospodina Dražena Jermana, voditelja službe za Zagreb i okolicu i gospodina Luku Ivanov-Kostanjevečki, tajnika HUP Pčelinjak i koordinatora pčelarske službe u Zagrebu koji su održali prezentaciju korištenja opreme za skidanje rojeva, popularno nazvanog usisivač za pčele. Prezentaciji je prisustvovalo dvadesetak predstavnika pčelarskih organizacija iz Istre, Primorsko-goranske i Šibensko-kninske županije te udruga HUSAM i „Biopčela“ iz Rijeke. Tijekom prezentacije svi su sudionici pridržavali važećih protuepidemoloških mjera, a domaćini su pripremili i zakusku kako bi događaj protekao u što boljem raspoloženju. Sama prezentacija se održavala u višenamjenskom zatvorenom prostoru OPG-a Kovač, no ono što pisca ovih redova uvijek iznova oduševljava je prekrasan vrt pun ljekovitog, mediteranskog i samoniklog medonosnog bilja koje obitelj Kovač koristi za proizvodnju niza dodataka prehrani za poboljšanje zdravlja.        Činjenica je da usisivač za pčele boljim poznavateljima i pratiteljima tehnoloških inovacija u pčelarskom sektoru nije novost: prvi je model pod nazivom «Bidoncino aspirasciami» prije čitava dva desetljeća patentirao talijanski pčelar i inovator Severino Bertini, a opis montaže i rada njegovog aparata opisan je na mrežnim stranicama UP «Pčelinjak» 2010. godine. Bertinijev model usisivača modificirao je 2013. godine Slavko Biuk, pčelar iz Umaga koristeći stari Philips Topomatic T-518 snage 1.000 W (220 V) te ga predstavio kolegama u Istri iste godine, te nešto kasnije i u časopisu „Hrvatska pčela“. Kako sam osobno bio prisutan njegovim intervencijama na području Bujštine, iz prve ruke znam da se radi o izvanredno praktičnom i za izradu jednostavnom pomagalu kod kojeg  - zahvaljujući prilagodbi materijala korištenog za izradu i jednostavnosti montažnih radova, nema razloga za varenje, lemljenje ili tokarenje kao u Bertinijevom modelu, postotak uginulih matica prilikom «seljenja» uz pomoć Slavkovog usisivača je zanemariv. Ovu fascinirajuću prednost imaju i dva prezentirana modela usisivača za pčele.       Proizvođač oba modela je japanska kompanija Makita, koja od 1915. godine proizvodi profesionalni ručni alati za metalnu, drvnu i građevinsku industriju, te alate za rad kod kuće, u vrtu i šumi. Leđni aku-usisavač model DVC261Z maksimalnog podtlaka 11 kPa i maksimalnog volumena zraka 2 m3/min pri radu na litij-ionske baterije stvara minimalnu buku i vibracije, a težak je 4,5 kg. Mali bežični usisavač model DCL181F kapaciteta 650 mL na baterijski pogon nazivnog napona DC 18 V težak je svega 1,5 kg (sa litij-ionskim baterijskim uloškom). Pčele se usisavaju u kutiju ručne izrade, a osim ove prikazane na prezentaciji, pripremaju se i drugi, novi modeli. U kutiji se nalazi Multibox, pčelarima poznat složivi prijenosnik rojeva pčela od plastične rešetke koji se u praksi pokazao izuzetno prikladnim za transport paketnih rojeva. Proizvođač Multibox kutija će proizvoditi i nove modele prihvatnih kutija, a komplet bi mogao biti zanimljiv i za izvoz kao praktično pomagalo pri čišćenju okvira od pčela prije vrcanja. Usisna cijev promjera 3,5 – 5 cm kroz koju  se usisavaju pčele treba biti gibljiva a s unutarnje strane ne smije biti rebrasta, već mora biti glatka. Velika prednost oba modela usisavača je njihov autonomni rad: tijekom kontinuirane uporabe s jednom baterijom mogu se usisati čak 4 roja, a dodatna je prednost mogućnost produžavanja usisne cijevi što siguran rad i na teže dostupnim mjestima. Pošto Multibox kutija sadrži i spremnik za tekuću hranu, pčele u njoj mogu ostati i nekoliko dana prije nego ih se pretrese u košnice, pa pčelar i ne mora žuriti na pčelinjak. Svi predstavnici pčelarskih udruga dobili su po jedan usisivač (leđni ili mali) sa dvije baterije BL1850B i aku-punjačem baterija DC18RC, te dva pčelarska kombinezona vinkovačke tvrtke Goodyear sa stiliziranim logom HPS-112.       Osim navedenih aktivnosti, HUP Pčelinjak se može pohvaliti i nizom drugih uspješnih projekata, među kojima ćemo ovom prilikom spomenuti Inkluzivnu pčelarsku školu za ekološko i konvencionalno pčelarstvo (u suradnji sa PU Propolis, Udrugom Ulište i UPIM) te sadnju medonosnog drveća (voćki i Gupčeve lipe) u suradnji s udrugom Pčelarstvo online i osnovnim školama na području svog djelovanja. Još jednom u ime svih prisutnih sudionika prezentacije zahvaljujem domaćinima na toplom prijemu, a kolegama iz Zagreba na odlično organiziranoj prezentaciji ovog praktičnog pčelarskog pomagala koje će sigurno naći svoje mjesto i van granica Hrvatske. HUP Pčelinjak i UP Nektar su potpisali sporazum o suradnji kroz koordinaciju HPS-112 u projektu o zbrinjavanju pčela, a nakon prezentacije je dogovoreno da će uskoro kreće izrada protokola o zbrinjavanju rojeva u Istarskoj županiji kojeg će provoditi svaka Udruga na području svog djelovanja. Sporazum o partnerstvu potpisan je i između HUP Pčelinjak udruge Biopčela. Na ovaj se način pokazuje da se samo sinergijom između strukovnih udruga, specijaliziranih službi i državnih institucija može postići ono što svi želimo, a to je: unaprjeđenje pčelarske struke, primjeren profesionalni i društveni status pčelara, te ono najvažnije - opstanak pčela u našem okruženju. TEKST: Damir Gregurić