Medun koji od soka u drveću proizvede kapari, tamnocrvene je boje, a medun ušiju je taman i zelenkast. Sastav soka je saharoza, a prolazeći kroz uš ona se pretvara u jednostavnije šećere. Pčele ga kasnije svojim fermentima dodatno obogate.

U kolovozu pčelama zaista treba posvetiti pažnju. Pčele izležene u ovo doba godine pa nadalje prezimljavaju, pa im treba osigurati potpunu zdravstvenu zaštitu (ponajprije od Varoe). Zajednice bi trebale imati dobru maticu kako bi ona mogla maksimalno držati leglo što će nam u zimskom razdoblju osigurati puno zimskih pčela. U bespašnim krajevima pčele je potrebno poticajno prihranjivati.
Što se, pak, događa s pčelama koje su dovezene ili stacionirane u blizini crnogoričnih šuma, smreke i jele? Šumska paša (medun) vrlo je izazovna za pčelare naročito od polovine srpnja pa do konca kolovoza. Ako prošetamo kroz gustu jelovu šumu i nakratko zastanemo, iz velikih krošanja crnogorice čut ćemo šumljenje pčela i drugih kukaca letača. Slatke kaplje na tlu ispod crnogoričnih stabala upućuju na medljiku (medun) – med izvanredne kvalitete. Medun se može javiti i na bjelogorici, primjerice hrastu, lipi, klenu…

Proizvođači šumskog meduna

Za proizvodnju meduna značajni su kapari i nekoliko vrsta ušiju. Od više vrsta ušiju značajne su crvenkastosmeđa smrekova uš, velika crna smrekova uš i, vrlo značajna za pčelare, zelena jelova uš. Od ostalih ušiju, najveća smetnja pčelarima jedna je od tri vrste uši na arišu (Cinaria laricis Walk) koja utječe na naglu kristalizaciju meda. Medun spomenute uši sadrži puno melecitoze koja se u kombinaciji s glukozom kristalizira već u saću te tako onemogućuje pčelaru oduzimanje meda. U tom slučaju, vrcati treba brzo, bez zakašnjenja. Takav kristaliziran med poguban je za pčele ako ga pustimo za prezimljavanje pčela. Medun crvenkastosmeđe smrekove uši također brzo kristalizira.
Zelena jelova uš proširena je posvuda gdje raste jela. Medun ove ušice može se javiti od srpnja pa sve do kraja rujna. Na jelovim iglicama dosta je teško vidljiva. Ona je zelena sa srebrnkastobijelom crtom. Kad istresemo odlomljenu granu jele na bijelu podlogu, možemo u dobrim godinama naći nekoliko stadija ušica. Stručnjaci kažu da je za razvoj uši najvažnija prva, treća i posljednja generacija. Prva generacija se javlja u ožujku. U trećoj generaciji (oko polovine svibnja) javljaju se krilate ženke koje šire rod ušica, da bi se u srpnju pa nadalje javilo medenje. U pogodnim godinama može se razviti čak sedam generacija zelene jelove uši, a pamte se i najveći unosi meduna u svijetu (čak sedam kilograma po košnici na dan).
Kapari se mogu javiti na smreki i jeli. Na smreki živi veliki i mali kapar, a na jeli samo mali. Oni se razlikuju po veličini, ali i građi. Veliki smrekov kapar se razvije tri do četiri tjedna prije malog. Izlučivanje meduna može početi već krajem travnja ili početkom svibnja. Karakteristični raniji razvoj kapara vodi i ranijem prestanku medenja. To se događa otprilike krajem lipnja ili početkom srpnja. Mali jelov kapar, ovisno o nadmorskoj visini, medi otprilike do kraja srpnja, ali ima relativno kratko razdoblje medenja. Ako se ovaj posljednji javi kombinirano sa zelenom jelovom uši, onda se radi o pravom šumskom medenju
.   

Kako nastaje medun
Svi proizvođači meduna koje sam nabrajao imaju odlično građen usni sustav za sisanje. Tim usisnim aparatom lako dolaze pod koru drveća gdje kruže biljni sokovi. Sok u drveću je pod velikim pritiskom što rezultira njegovom većom količinom u organizmu uši od za nj potrebne. Taj višak prolazi i izlazi mimo pravog želuca uši, što naše pčele vješto iskoriste i donesu nam u košnicu. Sastav soka je saharoza. Prolazeći kroz uš ona se pretvara u jednostavnije šećere, a pčele ga kasnije svojim fermentima dodatno obogate.
Svi potrošači koji koriste ovaj med znaju da je riječ o jednom od najkvalitetniji medova s puno minerala. Važno je znati, također, da je medun kapara tamnocrvene boje, a medun ušiju taman i zelenkast.
Medun je moguće prognozirati samo uz stručno praćenje uši i kapara. Primjerice, već se u kolovozu počinje pratiti ličinke kapara koje padaju po tlu. Praćenje se nastavlja od listopada pa sve do ožujka sljedeće godine. Kod ušiju postoji više načina kratkoročnog i dugoročnog prognoziranja medenja. Kratkoročno je ranije spomenuto otresanje grana, dok dugoročno uključuje mjesečno brojenje jajašaca na bijelim podlogama i uvijek ispod istih stabala. Naravno, velik utjecaj u takvom prognoziranju imaju i vremenski uvjeti. Posao prognoziranja medenja za struku obavlja se na razini države, jer samo tako možemo organizirano doseljavati pčele na određene lokacije i dobiti zamjetne količine ovog kvalitetnog meda.

izvor: www.medun.hr

Medun

    Grad Pula je prošle godine Udruzi pčelara Pula dao na korištenje novi prostor u Zagrebačkoj 12 u Puli, pa su na taj način pulski pčelari nakon gotovo 50 godina svog organiziranog djelovanja dobili vlastiti dom. S vremenom ovaj bi se prostor trebao pretvoriti u Edukativno-izložbeni centar za promociju pčelarstva i popularizaciju pčelinjih proizvoda za sve zainteresirane građane, s naglaskom na djecu i mladež, s ciljem da se upoznaju s ulogom pčela u održavanju ravnoteže prirodnih procesa i očuvanju bioraznolikosti te upozore na njihovu ugroženost i važnost očuvanja. U tijeku je priprema izložbenog postava stare i nove pčelarske opreme, raznih vrsta košnica, a u planu je opremanje prostora edukacijskim panelima i multimedijskim prezentacijama. Prema riječima Nikole Bičanića, predsjednika Udruge, kad bude potpuno uređen, ovaj bi prostor trebao postati nov nezaobilazan sadržaj na turističkoj karti grada Pule i Istre. Ovo je bio velik poticaj Udruzi da nastavi s programom stručnih predavanja iz domene pčelarstva, apiterapije i veterine, pa je u petak, 14. veljače 2020. godine organizirano predavanje pod nazivom „Moj način pčelarenja“, koje je držao dugogodišnji pčelar praktičar, predsjednik Udruge pčelara Bujštine i pašni povjerenik za isto područje, Slavko Biuk iz Umaga.      U svom je izlaganju Slavko dao naglasak na tehnologiju pčelarenja kojoj je osnova stvaranje jakih pčelinjih zajednica pred glavnu pašu s dvomatičnim ili pomoćnim zajednicama. U glavnoj paši zajednica ostaje bez matice, matične rešetke i bez rojevnog nagona.  U drugom dijelu svog izlaganja, Slavko je predstavio usisivač za pčele – izuzetno praktično pomagalo u skupljanju pčelinjih rojeva odbjeglih sa pčelinjaka i zalutalih u rolete, dimnjake i slična skrovita mjesta u stambenim objektima, nadopunivši prezentaciju svog izuma scenama sa intervencija na terenu, tj. zbrinjavanja pčelinjih rojeva u urbanoj zoni od Novigrada i Buja do Umaga i Savudrije. Ova je tema okupljenim pčelarima bila itekako interesantna, pa su najznatiželjniji ustali sa svojih stolica da vide i osobno isprobaju usisivač kako bi se uvjerili u praktičnost ove inovacije. Na kraju predavanja Slavko je naglasio kako su njegova vrata uvijek otvorena i da je uvijek spreman pomoći, posebice mladim pčelarima. O PREDAVAČU: Iako Slavko iza sebe nema znanstveno-stručnih radova, njegovo je poznavanje struke potkrijepljeno bogatim iskustvom i praksom na vlastitom pčelinjaku Segetu kraj Umaga što je pokazao i prethodnim predavanjima održanim u Bujama, Poreču i Pazinu. Od samog ulaska u pčelarstvo, Slavko je upijao sve informacije i spoznaje o životu i radu pčela, tehnologiji pčelarenja i drugim tajnama ovog zanata, do kojih bi dolazio na sve moguće načine: na stručnim predavanjima, čitajući stručnu literaturu i prateći aktualnosti u ovoj domeni na Internetu, ali i komunicirajući sa starijim i iskusnijim kolegama. Tehnologije u pčelarenju priznatih teoretičara i praktičara nakon višegodišnjeg eksperimentiranja, dorađivanja i usklađivanja u radionici, Slavko je nadogradio svojim spoznajama i uspješno realizirao na svom pčelinjaku, što je u suštini formula za sve naše kolege koji žele svoja zapažanja i spoznaje prenijeti novim generacijama, ali im, usprkos velikoj dozi entuzijazma, još uvijek nedostaje samopouzdanja, iskustvo u javnim nastupima, a možda i malo više podrške s naše strane. I što reći na kraju: odaziv pčelara na predavanje u Puli je bio za svaku pohvalu: u dvorani se tražila stolica više, a to je pouzdan znak da organizatori idu pravim putem prema cilju koji su odredili i mi im želimo puno uspjeha, a našem kolegi Slavku sve pohvale za odlično izlaganje uz nadu da će nastaviti držati predavanja o tehnologijama u pčelarstvu i izvan županije Istarske.