Medun koji od soka u drveću proizvede kapari, tamnocrvene je boje, a medun ušiju je taman i zelenkast. Sastav soka je saharoza, a prolazeći kroz uš ona se pretvara u jednostavnije šećere. Pčele ga kasnije svojim fermentima dodatno obogate.

U kolovozu pčelama zaista treba posvetiti pažnju. Pčele izležene u ovo doba godine pa nadalje prezimljavaju, pa im treba osigurati potpunu zdravstvenu zaštitu (ponajprije od Varoe). Zajednice bi trebale imati dobru maticu kako bi ona mogla maksimalno držati leglo što će nam u zimskom razdoblju osigurati puno zimskih pčela. U bespašnim krajevima pčele je potrebno poticajno prihranjivati.
Što se, pak, događa s pčelama koje su dovezene ili stacionirane u blizini crnogoričnih šuma, smreke i jele? Šumska paša (medun) vrlo je izazovna za pčelare naročito od polovine srpnja pa do konca kolovoza. Ako prošetamo kroz gustu jelovu šumu i nakratko zastanemo, iz velikih krošanja crnogorice čut ćemo šumljenje pčela i drugih kukaca letača. Slatke kaplje na tlu ispod crnogoričnih stabala upućuju na medljiku (medun) – med izvanredne kvalitete. Medun se može javiti i na bjelogorici, primjerice hrastu, lipi, klenu…

Proizvođači šumskog meduna

Za proizvodnju meduna značajni su kapari i nekoliko vrsta ušiju. Od više vrsta ušiju značajne su crvenkastosmeđa smrekova uš, velika crna smrekova uš i, vrlo značajna za pčelare, zelena jelova uš. Od ostalih ušiju, najveća smetnja pčelarima jedna je od tri vrste uši na arišu (Cinaria laricis Walk) koja utječe na naglu kristalizaciju meda. Medun spomenute uši sadrži puno melecitoze koja se u kombinaciji s glukozom kristalizira već u saću te tako onemogućuje pčelaru oduzimanje meda. U tom slučaju, vrcati treba brzo, bez zakašnjenja. Takav kristaliziran med poguban je za pčele ako ga pustimo za prezimljavanje pčela. Medun crvenkastosmeđe smrekove uši također brzo kristalizira.
Zelena jelova uš proširena je posvuda gdje raste jela. Medun ove ušice može se javiti od srpnja pa sve do kraja rujna. Na jelovim iglicama dosta je teško vidljiva. Ona je zelena sa srebrnkastobijelom crtom. Kad istresemo odlomljenu granu jele na bijelu podlogu, možemo u dobrim godinama naći nekoliko stadija ušica. Stručnjaci kažu da je za razvoj uši najvažnija prva, treća i posljednja generacija. Prva generacija se javlja u ožujku. U trećoj generaciji (oko polovine svibnja) javljaju se krilate ženke koje šire rod ušica, da bi se u srpnju pa nadalje javilo medenje. U pogodnim godinama može se razviti čak sedam generacija zelene jelove uši, a pamte se i najveći unosi meduna u svijetu (čak sedam kilograma po košnici na dan).
Kapari se mogu javiti na smreki i jeli. Na smreki živi veliki i mali kapar, a na jeli samo mali. Oni se razlikuju po veličini, ali i građi. Veliki smrekov kapar se razvije tri do četiri tjedna prije malog. Izlučivanje meduna može početi već krajem travnja ili početkom svibnja. Karakteristični raniji razvoj kapara vodi i ranijem prestanku medenja. To se događa otprilike krajem lipnja ili početkom srpnja. Mali jelov kapar, ovisno o nadmorskoj visini, medi otprilike do kraja srpnja, ali ima relativno kratko razdoblje medenja. Ako se ovaj posljednji javi kombinirano sa zelenom jelovom uši, onda se radi o pravom šumskom medenju
.   

Kako nastaje medun
Svi proizvođači meduna koje sam nabrajao imaju odlično građen usni sustav za sisanje. Tim usisnim aparatom lako dolaze pod koru drveća gdje kruže biljni sokovi. Sok u drveću je pod velikim pritiskom što rezultira njegovom većom količinom u organizmu uši od za nj potrebne. Taj višak prolazi i izlazi mimo pravog želuca uši, što naše pčele vješto iskoriste i donesu nam u košnicu. Sastav soka je saharoza. Prolazeći kroz uš ona se pretvara u jednostavnije šećere, a pčele ga kasnije svojim fermentima dodatno obogate.
Svi potrošači koji koriste ovaj med znaju da je riječ o jednom od najkvalitetniji medova s puno minerala. Važno je znati, također, da je medun kapara tamnocrvene boje, a medun ušiju taman i zelenkast.
Medun je moguće prognozirati samo uz stručno praćenje uši i kapara. Primjerice, već se u kolovozu počinje pratiti ličinke kapara koje padaju po tlu. Praćenje se nastavlja od listopada pa sve do ožujka sljedeće godine. Kod ušiju postoji više načina kratkoročnog i dugoročnog prognoziranja medenja. Kratkoročno je ranije spomenuto otresanje grana, dok dugoročno uključuje mjesečno brojenje jajašaca na bijelim podlogama i uvijek ispod istih stabala. Naravno, velik utjecaj u takvom prognoziranju imaju i vremenski uvjeti. Posao prognoziranja medenja za struku obavlja se na razini države, jer samo tako možemo organizirano doseljavati pčele na određene lokacije i dobiti zamjetne količine ovog kvalitetnog meda.

izvor: www.medun.hr

Medun

U razdoblju od 31. siječnja do 1. veljače 2019. iskoristivši odsutnost 69-godišnjaka nepoznati je počinitelj iz dvorišta u mjestu Čremušnica, općina Gvozd, ukrao dvije košnice s pčelama. Od oštećenog, koji štetu procjenjuje na oko 1.000,00 kuna, zaprimljena je kaznena prijava zbog krađe. Između 19. do 22. ožujka 2019. godine nepoznati počinitelj je na području općine Barilović, otuđio dvije košnice s pčelama, vlasništvo 54-godišnjaka. Materijalna šteta je veća od 2.000,00 kuna U razdoblju od 24. i 31. ožujka 2019. godine blizu Čukovca, nepoznati počinitelj je ukrao nekoliko košnica. Materijalna šteta se procjenjuje na nekoliko tisuća kuna. Protiv nepoznatih počinitelja se podnose kaznene prijave nadležnom državnom odvjetniku. Između 16. i 17. svibnja 2019. godine nedaleko mjesta Podgorja, nepoznati počinitelj je otuđio dvije košnice s pčelama, čija se vrijednost procjenjuje na više od 2.000,00 kuna, a u vlasništvu su pravne osobe s područja Požege. Policijski službenici tragaju za nepoznatim počiniteljem protiv kojeg slijedi kaznena prijava zbog počinjenog kaznenog djela. U razdoblju od 8. do 30. lipnja 2019. nepoznati počinitelj je u mjestu Donji Sjeničak 70-godišnjaku otuđio košnice s pčelama i okvire s medom. Materijalna šteta veća je od 10.000,00 kuna. Između 1. do 13. kolovoza 2019. godine, iz ograđenog dvorišta ruševne kuće u mjestu Sibenik kod Grubišnog Polja, nepoznati počinitelj ili više njih je otuđio 16 košnica s pčelama. Vlasnik štetu procjenjuje  na oko 16.000,00 kuna.    Ovo je samo dio crne priče o sve učestalijim krađama košnicama u našim krajevima. Slična kriminalna djela dešavaju se i u drugim zemljama u okruženju. Nažalost, početak i kraj priče su uvijek isti: nakon uočenog (ne)djela vlasnik obavještava policiju koja šalje svog djelatnika da izvrši očevid nakon čega policija nastavlja svoj posao, odnosno traga za počiniteljima, a pred nadležnim državnim odvjetništvom oštećeni pčelar pokreće kaznenu prijavu protiv nepoznatog počinitelja. Posljednji put smo pisali o ovim nemilim incidentima prije pet godina kada je Istru zadesio val krađa košnica od Motovuna preko Poreštine do Umaga, kad su pokradeni i pčelari naše Udruge (ukupno 5 košnica sa 4 pčelinjaka).     Nažalost, počinitelji (gotovo) nikad nisu bili uhvaćeni, a u uobičajenoj policijskoj proceduri ovakve „sitnije“ krađe se zagube zbog većih i opasnijih kriminalnih djela. Još je žalosnija činjenica da i nema preciznih podataka koliko je ukradeno košnica  u posljednje vrijeme u Hrvatskoj, jer se sve krađe i ne prijavljuju policiji. Je li krađama uzrok loš životni standard naših sugrađana? Je li kradljivac izmanipuliran (dez)informacijama o pčelarstvu kao visoko profitnom zanimanju? Je li krađa (ne)djelo iz obijesti i neznanja ili možda čin osvete nekome iz privatnih razloga? Odgovore na ova pitanja nagađali su i oštećeni pčelari i djelatnici policije, novinari i internetski forumaši. Jedni su zgranuti bezobzirnošću samog čina izražavali sućut, drugi su polemiziralii o dubljim uzrocima ovoj pojavi, treći upozoravali javnost da će se ovo nastaviti dešavati jer je u Hrvatskoj lakše organizirati krađu košnica nego bilo gdje drugdje na svijetu zbog javne objave lokacija svih pčelinjaka u zemlji, a dio onih koji bi se uključili u raspravu predlagao bi razna rješenja kako krađe spriječiti, odnosno na koji način osigurati svoj pčelinjak (kamerama, mikročipovima, elektronskim dojavljivačima) što je, nažalost, nemoguće bez dodatnih ulaganja na sredstva zaštite koja iziskuju previše novaca za prosječan pčelarski džep.       I prije pet godina o krađama košnica smo izvijestili javnost putem Internetskih portala i tiska („Glas Istre“kao i o trovanjima pčela Ivana Kovača u Vižinadi („Hrvatska pčela“ br. 6. lipanj 2014.)i na pčelinjaku Stjepana Klicića blizu Baderne („Hrvatska pčela“ br. 7/8  kolovoz 2019.) jer svako od tih nedjela je više nego sraman čin! Nažalost, ovih se dana ponovio isti crni scenarij: opet je našim kolegama ukradeno par košnica i o tome na vrijeme obavještena policija, opet je obavljen očevid i u medijima će se pojaviti članak kao copy-taste svima na početku ovog teksta: dana tog i tog nepoznati je počinitelj u mjestu tom i tom otuđio toliko i toliko košnica s pčelama i tako oštetio tog i tog vlasnika za toliku i toliku vrijednost…a našim kolegama kojima je uništen sav trud ostaje samo nada da će pravda jednog dan ipak biti zadovoljena.          Nama ne preostaje ništa nego ponoviti apel pčelarima da budu oprezni i da se ne opuste ni ako kradljivac bude priveden pravdi, već da se obavezno zaštite od krađe (bar posebnim označivanjem ili bojanjem, ako ne i na neki drugi način) i upozore kolege pčelare i policiju na sve sumnjivce u okolici. Najgore što možemo učiniti jest da prešutimo krađu jer tako otvaramo mogućnost da se zlodjelo ponavlja u beskraj, pošto će kradljivac to shvatiti kao olakšavajuću okolnost, a ne upozorenje!