Vosak proizvode mlade pčele iz posebnih žlijezda voskarica na trbuhu u dobi između 12 i 17 dana starosti. Radilice ga žvakanjem oblikuju i njime grade saće, u kojem će spremati sakupljeni nektar i med a u slobodne ćelije matica će polagati jaja za razvoj budućih mladih pčela. Također koriste vosak za poklopce kojim poklapaju dozreli med. Pod pojmom „zreli med“, podrazumijevamo med koji u sebi sadrži između 17-22% vode.
Vosak proizveden u tekućoj godini ukoliko se iz njega nije izlegla niti jedna generacija pčela, naziva se djevičanski vosak.
Prirodna boja pčelinjeg voska je bijela. Sama boja pčelinjeg voska ovisi o omjeru ostalih tvari u vosku (npr. propolisa, peludi…). Pčelinji vosak je u biti prirodna, u potpunosti jestiva i zdrava ekoambalaža za med.
Nakon otapanja, pčelari pčelinji vosak koriste uglavnom za izgradnju satnih osnova kako bi pčelama olakšali i ubrzali izgradnju saća za spremanje meda i stvaranje novih generacija mladih pčela. Poneki ga pčelari koriste i za izradu svijeća ili božićno-novogodišnjih ukrasa.
Točka topljenja mu je od 58-64ºC tako da pčelinji vosak osim u pčelarstvu koriste i u kozmetici, farmaciji, zubarstvu, slikarstvu, a nezamjenjiv je i u konzervatorske svrhe.
Dvadeset i devet pčelara iz Istre u organizaciji Udruge pčelara Bujštine, a pod pokroviteljstvom Županije Istarske za vikend 14. – 16. rujna 2018. godine posjetilo je dr. Gorana Mirjanića, vrhunskog poznavatelja pčela i pčelarstva, uvaženog profesora na Univerzitetu u Banja Luci, koji nije samo znanstvenik – teoretičar s nizom objavljenih naučnih, stručnih i revijalnih radova, nositelj i suradnik u nizu istraživačkih i razvojnih projekata, već i niz godina uspješan pčelar - praktičar s pčelinjacima na više lokacija u blizini Gradiške i uspješan poduzetnik. Dr. Mirjanić je pčelarima s Bujštine stručna predavanja održao u dva navrata (2016. i 2017.) pa je ovo bila idealna prilika za prezentaciju dobre pčelarske prakse na licu mjesta i utvrđivanje gradiva, ali i uvid u specifičnosti uzgoja pčela u drugom kraju.
Prenoćili smo u Gradiškoj, centru sjeverozapadnog dijela Bosne i Hercegovine uz rijeku Savu koji broji pedesetak tisuća stanovnika. Povoljan geografski položaj i klimatski uvjeti, veliko šumsko bogatstvo sa okolnih planina i plodno tlo utjecali su na razvitak poljoprivrede, prehrambene i drvne industrije na području ove općine, a livade i brežuljci puni medonosnog bilja ponukali su dio ovdašnjeg stanovništva da se tradicijski bavi i uzgojem pčela. Plan za subotu je bio u prijepodnevnim satima obići Banja Luku, poslije podne posjetiti pčelinjak u Srpcu, selu udaljenom tridesetak kilometara od Gradiške, a večer je bila rezervirana za nešto opušteniju atmosferu uz domaće gastronomske specijalitete, dobro vino i narodnu glazbu.
Banja Luka, drugi grad po veličini u BiH (broji preko 220.000 stanovnika) osim na predivne parkove i niz sve ljepše od ljepših kulturno-povijesnih znamenitosti, posebno je ponosan na svoj Univerzitetski grad u sklopu kojeg je i Poljoprivredni fakultet na kojem dr. Mirjanić vrši funkciju voditelja studijskog programa Animalna proizvodnja. Na fakultetu smo se upoznali s poviješću i značenjem Univerziteta za ovu regiju, nakon toga smo poslušali kraće predavanje o uzimljavanju i zimovanju pčela, a nešto kasnije na oglednom pčelinjaku raspravljali o toj i drugim pčelarskim temama i zadržali se u neformalnom druženju. Potom je uslijedila šetnja po Banja Luci kroz koju nas je vodio naš neumorni i uvijek dobro raspoložen profesor, odlično se snašavši i u ulozi turističkog vodiča. U svega par sati sa Goranom smo obišli najzanimljivije punktove u gradu: tvrđavu Kastel, Banski dvor, Ferhat-pašinu džamiju, Pravoslavni Hram Hrista Spasitelja, katedralu Svetog Bonaventure, Narodno pozorište, Palatu Republike, Krivi sat i spomenike Petru Kočiću i Banu Tisi Milosavljeviću. Iza svakog njegovog komentara, bez obzira da li je riječ o prirodnim ljepotama ili povijesnim ličnostima, jasno se vidjelo koliko domaćin voli svoj zavičaj i koliko želi gostima približiti ovo podneblje, mentalitet ljudi i njihove običaje. Slušali bi ga mi i do ponoći, no kako temeljit razgled grada s tako bogatom poviješću kao što je banjalučka, iziskuje mnogo više vremena nego što smo mi imali na raspolaganju, ubrzali smo tempo i požurili na ručak u restoran „Kod Muje“ da na miru možemo uživati u čuvenim banjalučkim ćevapima. Odmah potom smo se uputili prema malom mjestu Srbac nedaleko Gradiške na pčelinjak i voćnjak obitelji Mačinković. Domaćin pčelar Ranko nas je dočekao kao stare prijatelje, ugostio i opisao svoj način pčelarenja s košnicama Rodna Voja. Nakon kraće rasprave i druženja, oprostili smo se s domaćinom i uputili na večeru u etno-restoran „Kod Lukića“ u Donjim Podgradcima uz narodnu glazbu i ples do kasno u noć.
I nedjelja je bila podjednako zanimljiva i iz pčelarskog i iz turističkog aspekta: imali smo prigodu uživati u predivnim pejzažima, pogledu na rijeku, šume, voćnjake i Goranove pčelinjake na tri lokacije u blizini Gradiške. Jedan od pčelinjaka stacioniran je u Gornjim Podgradcima u blizini rodne kuće domaćina, gdje nas je kao najbolje prijatelje dočekala i ugostila njegova obitelj. I tako nas je s jedne strane oduševila gostoljubivost i srdačnost domaćina, a s druge strane - kao i sve do sada pridošle pčelare, ma otkuda bili - više nego ugodno nas je iznenadila mirnoća pčela za koju su najzaslužnije selekcionirane matice.
Naš domaćin nije propustio ni ovu prigodu da nam prenese još koji savjet iz svog bogatog stručnog i praktičnog iskustva, uvijek uz neku anegdotu ili šalu iako njegov životni put nije bio lagan, ali se - uz potporu svoje obitelji, djelatnika i naravno svojih pčela, odvažio upustiti i u poduzetničke vode, ne umanjujući tempo zbog novih obaveza i ne zanemarujući edukaciju kolega pčelara u regiji i šire, te je nastavio u svim svojim izlaganjima propagirati primjenu novih tehnologija pčelarenja, kako bi i oni u što skorijoj budućnosti postali rentabilni i respektabilni uzgajivači pčela i proizvođači meda i mednih prerađevina.
Nakon obilaska njegovih pčelinjaka i zajedničkog ručka, došla je na red i Goranova trgovina pčelarskom opremom, hranom i lijekovima za pčele i ostalim potrepštinama za pčelare, odnedavno smještena u nov, još veći i funkcionalniji prostor u kojem ljubazno osoblje na čelu s njegovom suprugom nudi i med, propolis, matičnu mliječ, vosak i druge prerađevine iz vlastite proizvodnje. Tvrtka „Košnica“ d.o.o. je prisutna na svim važnijim pčelarskim sajmovima u regiji, a njen najveći uspjeh je implementacija na razvojne projekte koje financiraju najveće svjetske organizacije u ovom područjuSvi do jednog su istarski pčelari bili izuzetno zadovoljni ovim studijskim putovanjem - ne samo zato što su imali priliku „iz prve ruke“ nešto više naučiti o aktualnim radovima u pčelinjaku u ovo doba godine, dvomatičnom pčelarenju, prihrani pogačama i sirupom, te sazrijevanju meda, već i o mnogim drugim zanimljivim temama sa aspekta pčelara teoretičara i praktičara, ali i znanstvenika istraživača i poduzetnika. Koristim i ovu priliku još jednom zahvaliti prije svih našem domaćinu, njegovoj obitelji i zaposlenicima na više nego ugodnom vikendu prepunom pozitivnih vibracija, zatim Istarskoj županiji kao pokrovitelju ovog studijskog putovanja i na kraju organizatorima Dragani i Marinku iz Udruge pčelara Bujštine.
Pogledajte galeriju fotografija ... klikni 