Vosak 3Vosak proizvode mlade pčele iz posebnih žlijezda voskarica na trbuhu u dobi između 12 i 17 dana starosti. Radilice ga žvakanjem oblikuju i njime grade saće, u kojem će spremati sakupljeni nektar i med a u slobodne ćelije matica će polagati jaja za razvoj budućih mladih pčela. Također koriste vosak za poklopce kojim poklapaju dozreli med. Pod pojmom „zreli med“, podrazumijevamo med koji u sebi sadrži između 17-22% vode.

Vosak proizveden u tekućoj godini ukoliko se iz njega nije izlegla niti jedna generacija pčela, naziva se djevičanski vosak.

Prirodna boja pčelinjeg voska je bijela. Sama boja pčelinjeg voska ovisi o omjeru ostalih tvari u vosku (npr. propolisa, peludi…). Pčelinji vosak je u biti prirodna, u potpunosti jestiva i zdrava ekoambalaža za med.

Nakon otapanja, pčelari pčelinji vosak koriste uglavnom za izgradnju satnih osnova kako bi pčelama olakšali i ubrzali izgradnju saća za spremanje meda i stvaranje novih generacija mladih pčela. Poneki ga pčelari koriste i za izradu svijeća ili božićno-novogodišnjih ukrasa.

Točka topljenja mu je od 58-64ºC tako da pčelinji vosak osim u pčelarstvu koriste i u kozmetici, farmaciji, zubarstvu, slikarstvu, a nezamjenjiv je i u konzervatorske svrhe.

 

Vosak 112Vosak 2

Vosak

IZVJEŠĆE O PODJELI SADNICA - PROJEKTU SUFINANCIRANOM OD STRANE ŽUPANIJE ISTARSKE

  Udruga pčelara Bujštine svojim je članovima u sklopu svog projekta sa ciljem obogaćivanja pašnih uvjeta za pčele i otklanjanje bespašnog perioda te poboljšanje kvalitete pčelinjih zajednica, podijelila ukupno 314 sadnica medonosnih biljaka koje će oni zasaditi u svojim dvorištima, vrtovima i pčelinjacima. Sadnice su nabavljene uz financijsku potporu Istarske županije koja podupire ovaj projekt u sklopu promocije lokalnih programa u poljoprivredi, ribarstvu i šumarstvu. Podijeljene su  dvogodišnje i trogodišnje sadnice medonosnih biljaka (kesten, evodija, sophora japonica) koje cvjetaju tijekom srpnja i kolovoza kada je u ovom dijelu Istre “bespašni period” i u prirodi gotovo da nema hrane za pčele pa su pčelari koji ne sele svoje košnice u Gorski kotar ili Liku prisiljeni prehranjivati svoje zajednice, posebno ako proljetna paša nije bila dovoljno izdašna. Osim za razvoj pčela, sadnjom medonosnih biljki koje cvjetaju tijekom bespašnog razdoblja godine poboljšavaju se uvjeti za razvoj i ostalih prirodnih oprašivača čije je stanište ugroženo, koji sudjeluju u stvaranju dodatne vrijednosti u biljnoj proizvodnji i ključni su za održavanje ravnoteže prirodnih procesa i u očuvanju bioraznolikosti. Koristimo prigodu da još jednom zahvalimo Županiji Istarskoj na razumijevanju za pčelarsku problematiku i sufinaciranje ove akcije. [caption id="attachment_5617" align="alignnone" width="3968"]dav dav[/caption]