Vosak 3Vosak proizvode mlade pčele iz posebnih žlijezda voskarica na trbuhu u dobi između 12 i 17 dana starosti. Radilice ga žvakanjem oblikuju i njime grade saće, u kojem će spremati sakupljeni nektar i med a u slobodne ćelije matica će polagati jaja za razvoj budućih mladih pčela. Također koriste vosak za poklopce kojim poklapaju dozreli med. Pod pojmom „zreli med“, podrazumijevamo med koji u sebi sadrži između 17-22% vode.

Vosak proizveden u tekućoj godini ukoliko se iz njega nije izlegla niti jedna generacija pčela, naziva se djevičanski vosak.

Prirodna boja pčelinjeg voska je bijela. Sama boja pčelinjeg voska ovisi o omjeru ostalih tvari u vosku (npr. propolisa, peludi…). Pčelinji vosak je u biti prirodna, u potpunosti jestiva i zdrava ekoambalaža za med.

Nakon otapanja, pčelari pčelinji vosak koriste uglavnom za izgradnju satnih osnova kako bi pčelama olakšali i ubrzali izgradnju saća za spremanje meda i stvaranje novih generacija mladih pčela. Poneki ga pčelari koriste i za izradu svijeća ili božićno-novogodišnjih ukrasa.

Točka topljenja mu je od 58-64ºC tako da pčelinji vosak osim u pčelarstvu koriste i u kozmetici, farmaciji, zubarstvu, slikarstvu, a nezamjenjiv je i u konzervatorske svrhe.

 

Vosak 112Vosak 2

Vosak

    Grad Pula je prošle godine Udruzi pčelara Pula dao na korištenje novi prostor u Zagrebačkoj 12 u Puli, pa su na taj način pulski pčelari nakon gotovo 50 godina svog organiziranog djelovanja dobili vlastiti dom. S vremenom ovaj bi se prostor trebao pretvoriti u Edukativno-izložbeni centar za promociju pčelarstva i popularizaciju pčelinjih proizvoda za sve zainteresirane građane, s naglaskom na djecu i mladež, s ciljem da se upoznaju s ulogom pčela u održavanju ravnoteže prirodnih procesa i očuvanju bioraznolikosti te upozore na njihovu ugroženost i važnost očuvanja. U tijeku je priprema izložbenog postava stare i nove pčelarske opreme, raznih vrsta košnica, a u planu je opremanje prostora edukacijskim panelima i multimedijskim prezentacijama. Prema riječima Nikole Bičanića, predsjednika Udruge, kad bude potpuno uređen, ovaj bi prostor trebao postati nov nezaobilazan sadržaj na turističkoj karti grada Pule i Istre. Ovo je bio velik poticaj Udruzi da nastavi s programom stručnih predavanja iz domene pčelarstva, apiterapije i veterine, pa je u petak, 14. veljače 2020. godine organizirano predavanje pod nazivom „Moj način pčelarenja“, koje je držao dugogodišnji pčelar praktičar, predsjednik Udruge pčelara Bujštine i pašni povjerenik za isto područje, Slavko Biuk iz Umaga.      U svom je izlaganju Slavko dao naglasak na tehnologiju pčelarenja kojoj je osnova stvaranje jakih pčelinjih zajednica pred glavnu pašu s dvomatičnim ili pomoćnim zajednicama. U glavnoj paši zajednica ostaje bez matice, matične rešetke i bez rojevnog nagona.  U drugom dijelu svog izlaganja, Slavko je predstavio usisivač za pčele – izuzetno praktično pomagalo u skupljanju pčelinjih rojeva odbjeglih sa pčelinjaka i zalutalih u rolete, dimnjake i slična skrovita mjesta u stambenim objektima, nadopunivši prezentaciju svog izuma scenama sa intervencija na terenu, tj. zbrinjavanja pčelinjih rojeva u urbanoj zoni od Novigrada i Buja do Umaga i Savudrije. Ova je tema okupljenim pčelarima bila itekako interesantna, pa su najznatiželjniji ustali sa svojih stolica da vide i osobno isprobaju usisivač kako bi se uvjerili u praktičnost ove inovacije. Na kraju predavanja Slavko je naglasio kako su njegova vrata uvijek otvorena i da je uvijek spreman pomoći, posebice mladim pčelarima. O PREDAVAČU: Iako Slavko iza sebe nema znanstveno-stručnih radova, njegovo je poznavanje struke potkrijepljeno bogatim iskustvom i praksom na vlastitom pčelinjaku Segetu kraj Umaga što je pokazao i prethodnim predavanjima održanim u Bujama, Poreču i Pazinu. Od samog ulaska u pčelarstvo, Slavko je upijao sve informacije i spoznaje o životu i radu pčela, tehnologiji pčelarenja i drugim tajnama ovog zanata, do kojih bi dolazio na sve moguće načine: na stručnim predavanjima, čitajući stručnu literaturu i prateći aktualnosti u ovoj domeni na Internetu, ali i komunicirajući sa starijim i iskusnijim kolegama. Tehnologije u pčelarenju priznatih teoretičara i praktičara nakon višegodišnjeg eksperimentiranja, dorađivanja i usklađivanja u radionici, Slavko je nadogradio svojim spoznajama i uspješno realizirao na svom pčelinjaku, što je u suštini formula za sve naše kolege koji žele svoja zapažanja i spoznaje prenijeti novim generacijama, ali im, usprkos velikoj dozi entuzijazma, još uvijek nedostaje samopouzdanja, iskustvo u javnim nastupima, a možda i malo više podrške s naše strane. I što reći na kraju: odaziv pčelara na predavanje u Puli je bio za svaku pohvalu: u dvorani se tražila stolica više, a to je pouzdan znak da organizatori idu pravim putem prema cilju koji su odredili i mi im želimo puno uspjeha, a našem kolegi Slavku sve pohvale za odlično izlaganje uz nadu da će nastaviti držati predavanja o tehnologijama u pčelarstvu i izvan županije Istarske.