Povijest pčelarstva

     Na ovo nam je pitanje odgovorio dr. sc. Nediljko Landeka, dipl. sanit. inž. voditelj Odjela za deratizaciju, dezinsekciju i dezinfekciju Službe za epidemiologiju Zavoda za javno zdravstvo Istarske županije u Puli, aktivan član PU Pula i predstavnik istarskih pčelara u Hrvatskom pčelarskom savezu u petak, na svom predavanju u Gradskoj vijećnici u Umagu u petak, 11. listopada 2019. godine.       Nakon par riječi o pesticidima općenito, njihovoj podjeli prema namjeni, podrijetlu, mehanizmu djelovanja, načinu aplikacije i ulaska u štetnika, predavač se zadržao na problematici suzbijanja komaraca i kolateralnim štetama od zamagljivanja. Naime, u posljednje je vrijeme sve veća najezda dnevno aktivnih komaraca, pa je zbog zaštite pučanstva od zaraznih bolesti, sve češće suzbijanje invazivnih vrsta komaraca metodom zamagljivanja tijekom dana što nažalost ugrožava pčele i druge korisne kukce. Predavač kaže da je razloga tome više: loša organizacija provedbe suzbijanja, izbor metode, vrsta insekticida, termin i metoda aplikacije, rizik od rasapa, ističući činjenicu da doza i vrijeme izlaganja čine otrov. Nadalje, program mjera o metodama suzbijanja komaraca predviđa suzbijanje ličinki komaraca u leglima, edukaciju građana o leglima komaraca u naseljima i načine kako ih sanirati, te krajnju mjeru suzbijanja metodom zamagljivanja isključivo kao dopunu spomenutih aktivnosti. Predavač naglašava da bi se prave mjere protiv komaraca trebale poduzimati mnogo ranije larvicidima dok su komarci u stadiju ličinke, jer je u kasnijoj fazi komarce je puno zahtjevnije suzbijati, ali i opasnije za okoliš kao i druge životinjske vrste, prije svih kukce oprašivače.        No, za pčele je mnogo opasnije korištenje pesticida prilikom suzbijanja štetnika na poljoprivrednim kulturama, jer se takve aktivnosti provode na mjestima koje pčele koriste za pašu, ali i zbog opasnijih preparata koji se koriste za tu namjenu (dimetoat, klorpirifos-etil, abamektin). Kao jednu od djelatnih tvari s najpogubnijim djelovanjem na pčele i druge oprašivače, predavač je izdvojio imidakloprid koji prouzrokuje smetnje u njihovom živčanom sustavu, dezorijentaciju i smrt. Žalosna je činjenica da poljoprivrednici (pošto im je prioritet suzbiti štetnika na svojoj kulturi) ne obavještavaju na vrijeme o svojoj nakani pčelare u okolici, ne pridržavaju se obveze tretiranja u noćnim satima, skidanja cvjetnog podrasta u voćnjacima prije tretmana i zabrane prskanja u vrijeme cvatnje. Prema važećoj pravnoj regulativi, korisnik sredstava je dužan obavijestiti najbližu pčelarsku udrugu i Hrvatski pčelarski savez 72 sata prije tretmana preparatima opasnim za pčele, a Udruga se obvezuje upozoriti svoje članove 24 sata nakon dojave. Predavač napominje da dodatni problem stvara nabava pesticida iz zemalja u kojima su drugačiji propisi, a nabavljena sredstva za tretman isključivo u zatvorenom prostoru (plastenik, staklenik) koriste se na otvorenom.      Struka je svoje rekla, zakonska regulativa postoji, no u praksi i dalje ima slučajeva trovanja pčela uslijed nemara, loše informiranosti i nedostatne kontrole. Kriviti za to isključivo poljoprivrednika je apsurdno, jer dio krivice snose i sami pčelari, prije svih oni koji nisu uključeni u lokalne strukovne organizacije. Prema riječima predavača, u novije vrijeme rizik za stradavanje pčela predstavlja i urbano pčelarstvo (zbog kršenja odluka o komunalnom redu), te nekontrolirano seleće pčelarenje na rubnim područjima naselja. Nadalje, mnogi pčelari i dalje ne obilježavaju stacionarne pčelinjake vidljivim znakovima kako bi osobe koje primjenjuju pesticide zaobišle to područje, a s druge strane ne prijavljuju pašnom povjereniku premještanje i seljenje košnica.     Osim dobre suradnje između poljoprivrednika, savjetodavne službe, inspekcije i lokalne pčelarske udruge, pašnog povjerenika, nužno je uspostaviti koordinaciju i između pčelara i službi za suzbijanje komaraca, u kojoj  bi predstavnik Zavoda za javno zdravstvo bio stručni nadzor, a valjalo bi uključiti i predstavnika jedinice lokalne samouprave. Prije provedbe akcije svi bi se trebali sastati i zajednički dogovoriti o terminima i trasi kretanja vozila koje ispušta insekticidnu maglu, te procijeniti može li na toj trasi doći do ugroze obližnjih pčelinjaka, odnosno, kakve mjere poduzeti da bi se taj rizik umanjio: zatvaranje košnica dan uoči tretiranja, izmještanje košnica (ako je to tehnički izvedivo), te prekid izbacivanja insekticidne magle u kritičnom području. Termin tretiranja bi trebao biti u doba dana kada su pčele u košnici, a valjalo bi se s izvođačem akcije zamagljivanja protiv komaraca dogovoriti da se koriste insekticidi što niže otrovnosti za pčele.       Samo uskom suradnjom i preciznim dogovaranjem svih aktivnosti korisnika pesticida i pčelara prije tretmana može se značajno smanjiti rizik stradavanja pčela i barem u tom segmentu pomoći pčeli da opstane u sve težim uvjetima. Zato je neophodno locirati kritične točke u kojima postoji potencijalna opasnost za pčele prema područjima djelovanja pčelarskih udruga, još prije sezone uspostaviti komunikaciju s korisnikom pesticida, a po potrebi i angažirati inspekcijsku službu. Nužno je konstantno educirati poljoprivrednike i građanstvo o ulozi pčela u prirodi, štetnosti pesticida za kukce oprašivače i sve prisutnijoj opasnosti za opstanak pčela, informirati i pčelare i farmere o novim pesticidima koji su manje pogubni za pčele, staviti u nadzor i poljoprivrednike koji nemaju registrirani OPG, inzistirati da se sredstva kupuju isključivo uz iskaznicu i da se počne voditi evidencija korištenja zaštitnih sredstava, zaključio je predavač svoje izlaganje.      Cilj Udruge pčelara Bujštine kao glavnog organizatora ovog predavanja je bio približiti ovu temu ne samo kolegama pčelarima, već i vinogradarima, maslinarima i drugim poljoprivrednicima, kojih nažalost nije bilo u očekivanom broju, no nije izostala poruka vidljiva sa plakata na panoima Grada Umaga „Čuvajmo pčele – Salviamo le api!“ i  „Ne prskajte za vrijeme cvatnje, jer pčele povećavaju prinose! Evitate i pesticidi!“ U nadi da će na slijedećim predavanjima s istom tematikom, osim savjetodavne službe, biti prisutna i poljoprivredna inspekcija, a naravno i sami poljoprivrednici ili bar predstavnici njihovih strukovnih organizacija, pozivamo i sve druge da se na svoj način uključe u projekt „Čuvajmo pčele!“, kako bi svi zajedno bili jamac za opstanak pčela, a time i ljudi na našoj planeti!