U organizaciji Grada Gorice i partnera iz Hrvatske, Slovenije i Italije na projektima ADRIA III i ENJOY TOUR u ponedjeljak, 11. studeni 2013. godine u Palači Coronini Cronberg u Gorici održan je završni simpozij «API SENZA FRONTIERE – PČELE BEZ GRANICA» na temu «Zaštita ekotipa panonsko-mediteranske pčele i biološke raznolikosti talijanske regije Friuli Venezia Giulia i Istarske županije».

Konferenciju su otvorili Silvia Acerbi iz tvrtke za konzalting Informest Gorica i Sara Vito, vijećnica za energiju i okoliš regije Friuli Venezia Giulia, a pozdravnu riječ je svim nazočnima uputio i Oriano Otočan, pročelnik Upravnog odjela za međunarodnu suradnju i europske integracije. Na njega se nadovezao Davor Mrzlič iz Instituta za poljoprivredu i šumarstvo Republike Slovenije govoreći o suradnji između njegove zemlje i Italije na projektima Enjoy Tour i Solum, vezanim za valorizaciju autohtonih proizvoda obje regije.

Umberto Ademollo iz Agencije lokalne demokracije u Brtonigli govorio je o prekograničnoj suradnji s ciljem približavanja pčelara iz svih triju zemalja radi lakše borbe s velikim proizvođačima na zajedničkom europskom tržištu pčelinjih proizvoda. Naglasivši da « pčele nemaju putovnicu, ali imaju osobnu iskaznicu» htio je reći kako je glavni zadatak genetike pčela povratak na iskonski ekotip usko vezan za svoj teritorij. U nastavku je spomenuo žalosnu činjenicu da multinacionalne kompanije u čitavom svijetu permanentno ugrožavaju prirodni okoliš i životinjski svijet i tu prijetnju ne bi smjeli prenijeti na svoje  potomke. Kad je prije dvije godine u Bujama prvi put predstavljen projekt Adria III nije bio svjestan koliko je pčelarstvo plemenit poziv, ali je tijekom suradnje s pčelarima iz Istre naučio da im motiv za bavljenje ovom djelatnošću nikad nije bila materijalna korist, već neizmjerna ljubav prema pčelama i prirodi. Utoliko je nužan nastavak edukacije građanstva, posebice mladih o zdravoj hrani s naglaskom na med i o pčelarstvu kao profesiji koju čeka sjajna budućnost. Kad projekt bude dobio novu potporu iz EU-fondova, njegova će ekipa nastaviti raditi prezentacije o koristima meda i uzgoja pčela po školama, jer interes mladih se povećava  razmjerno rastu nezaposlenosti i krizi koja nažalost ne jenjava u sve tri zemlje.

Livio Dorigo, stručnjak za pčelarstvo iz udruge Parco della Concordia (Park prijateljstva) iz Muggie u okviru  teme «Biološka raznolikost i pčelarstvo – iskustva i perspektive» govorio je o uništavanju prirodnog okoliša kao cijeni industrijalizacije i globalizacije, posebno se osvrnuvši na nelogičnost na području gdje su pčelinjaci jedan od drugoga na razdaljini manjoj od  5 km, ali u dvije zemlje i stoga se u tretiranju protiv bolesti koriste dva različita lijeka. S nostalgijom se prisjetio nekih drugih vremena kad su Franco Frilli, profesor entomologije s Univerziteta u Udinama pohodili Grožnjan i pokrenuli prvo međunarodno ocjenjivanje medova, ali je pohvalio srdačnost i spremnost na suradnju labinskih pčelara, posebice njihovog gradonačelnika Tulia Demetlike tijekom prošle dvije godine u sklopu projekta Adria III. Otkrio nam je i veliku želju da se ostvari zajednički san o otvaranju Kuće pčelara u osnovnoj školi «Matija Vlačić» u Rapcu.  Valja podsjetiti da je gospodin Dorigo 2008. godine u Labinu održao prvo predavanje o pčelarenju unutar Europske unije.

Nikola Kezić, profesor biotehničkih znanosti s Agronomskog fakulteta u Zagrebu (u Istri poznat kao voditelj prve i jedine pčelarske škole u Pazinu) govorio je općenito o pčelarstvu u Hrvatskoj kojem jedan od imperativa mora biti zaštita izvorne sive pčele medarice. Dotakao se i neujednačenosti u pokrivanju pčelinjih paša u Hrvatskoj stacionarnim pčelarima, pa imamo situaciju gdje su pčelari u mediteranskom području zbog «dvije zime» (prekid zalijeganja zimi zbog hladnoće i ljeti – zbog suše) prisiljeni seliti svoje pčele u gorske krajeve s malo stanovnika (još manje pčelara), a mnogo paša koje su bogati izvor meda. Govoreći o neiskorištenim potencijalima za razvoj pčelarstva naglasio je potrebu za registriranim uzgajivačem autohtonih matica u Istri i to je uistinu problem kojeg moraju što prije riješiti istarski pčelari. Složio se s prethodnicima u vezi nužnosti međunarodne suradnje glede zaštite genetskih potencijala sive pčele, pogotovo onih koja doprinose vitalnosti i otpornosti na bolesti. Temeljni pristup u selekciji  bez obzira radi li se o proizvodnim kvalitetama (performance test) ili stupnju otpornosti na bolesti i nametnike je sustavno praćenje i bilježenje podataka o zajednicama, koje u našoj zemlji nažalost još nije dovedeno na poželjni nivo. Na kraju profesor Kezić nas upozorava na još jednu poraznu činjenicu: gubici pčela veći su na pčelinjacima u područjima s intenzivnom poljoprivredom, čak za trećinu iznad granice tolerancije!

Piero Giulianini, profesor zoologije  s Univerziteta u Trstu iznio je nazočnima rezultate genetskih analiza Apis mellifere carnice mediterane (uzorci s područja Labina i okolice) i Apis mellifere ligustice (uzorci s područja Trsta i okolice), ali i neke hematološke parametre za bolju upravljivost zajednica, jer je krajnji cilj naći pčelu koja morfološki odgovara precima i stvoriti prototip lokalnog ekotipa i forsirati uzgoj autohtone pčele, svatko na svom području, što je nazvao svojevrsnim «povratkom na početak». Razlike između ekotipova posljedica su više čimbenika (utjecaj okoliša, klime, tehnologije pčelarenja), ali na prvom su mjestu genetske razlike. Pčele u svom prirodnom okruženju imaju veliku varijabilnost. Apis mellifera ligustica (žuta pčela) raširena je na Apeninskom poluotoku i po građi je sitnija, izduljenog tijela, ima duže rilce, a boja dlačica je žučkasta. U proljeće se sporije razvijaju, a ljeti i u jesen imaju vrlo jake zajednice. Ima slabo izražen rojevni nagon, mirna,nema izražen obrambeni nagon. Mediteranski ekotip sive pčele je raširen u Istri i Dalmaciji, te na Kvarneru i otocima. Zbog specifičnih okolišnih i klimatskih uvjeta Apis mellifera carnica mediterana  je nemirnija i sklonija zalijetanju u tuđe košnice od svog osnovnog tipa. Sklona je rojenju, a zbog stalnih vjetrova leti nisko, pa u sakupljanju hrane pokriva manje područje. Žaleći što za ispitivanje morfoloških i hematoloških svojstava nije bilo više uzoraka, profesor Giulianini vidi budućnost u molekularnoj analizi i mikrosatelitskim markerima. I on se složio s kolegama – predavačima da pčele u čišćem području daju i bolji imunološki odgovor na sve negativne čimbenike: pesticide, varocide, virusne i bakterijske infekcije, parazite, kao i na akutni stres.

Franc Šivic, inženjer šumarstva, pčelar, promotor apiturizma i apiterapije, potpredsjednik ČZS i izuzetno sugestivan predavač bez obzira o kojoj je temi riječ, u svom nam je izlaganju objasnio što je to apiterapija i kako se ona percipira i primjenjuje u Sloveniji. Podsjetio je prisutne da je dr. Filip Terč (1844 – 1917), liječnik i pčelar iz Maribora «otac apiterapije» u svojoj dugogodišnjoj praksi od 658 oboljelih od reumatizma izliječio 543 pacijenata, a njegov rođendan 30. ožujka je proglašen za Svjetski dan apiterapije. Uporaba pčelinjih proizvoda u cilju poboljšanja zdravlja, uklanjanja boli, stresa i nesposobnosti za rad je kod naših susjeda veoma raširena, pa je 2010. godine u Ljubljani održan III Međunarodni forum o apiterapiji i apikvaliteti pod pokroviteljstvom vodeće svjetske pčelarske organizacije Apimondia s motom «S čebelami do zdravja», na što su svi pčelari u Sloveniji izuzetno ponosni. Ipak i u Sloveniji regularna medicina s nevjericom gleda na primjenu pčelinjih proizvoda bilo kao pomoćnih ljekovitih sredstava ili u aktivnoj terapijskoj primjeni. Iako ne osporavaju povoljan učinak meda, peludi, matične mliječi, propolisa i pčelinjeg otrova na čovjekov organizam, poklonicima apiterapije zamjeraju nestandardiziranost pripravaka i činjenicu da znanstveno dokazanih pozitivnih svojstava pčelinjih proizvoda još uvijek nema, da se ovom djelatnošću bave primarni proizvođači – nedovoljno obrazovani ljudi van medicinske struke, nerijetko iz ekonomskog interesa, a ne humanih pobuda. Ne negirajući te činjenice, ali smatrajući da su ipak pčelari glavna karika u apiterapiji, Franc Šivic navodi primjere iz vlastite prakse. Tako je tvrdnju da otvorene rane brže i bolje zacjeljuju pomoću meda (zbog njegove antimikrobne aktivnosti i činjenice da zbog visokog sadržaja šećera privlači bakterije i tekućinu), ilustrirao ne baš oku ugodnim fotografijama pacijenta kojem je morski pas otkinuo komad mesa s bedra. Nakon toga su slijedile ništa manje šokantne slike uznapredovale paradentoze, za koju kao lijek preporučuje žvakanje lipovog meda u saću, tvrdeći da je slovenski med od uljane repice i lipe u borbi protiv bakterija učinkovitiji od novozelandske manuke. Med u masaži osim relaksirajućeg ima i kozmetički učinak, jer kožu čisti i vraća joj elastičnost. Franc Šivic svim muškarcima starijima od 50 godina  preporučuje redovno uzimanje peludi iz preventivnih (radi sprječavanja tegoba s prostatom) i kurativnih razloga (nakon operacije zbog raka prostate), a propolis u prevenciji karijesa, za jačanje desni i liječenje čireva u usnoj šupljini i želucu. Pčelinji otrov pomaže u liječenju multiple skleroze, a u Sloveniji sve je raširenija i aromaterapija u posebnim komorama gdje pacijent udiše zrak koji dolazi iz košnica, što djeluje umirujuće za dišni sustav i antidepresivno za čitav organizam. Za zaključak da je za njega «šumenje sto tisočerih čebel najljepša simfonija, ki ga umiri in napolni z novo energijo», nije nam bio potreban prijevod.

Na simpoziju su bili nazočni i pčelari iz Istre, predstavnici udruga iz Labina, Pazina i Buja koji su u projekt bili uključeni od prve faze, kada je o tome pisala u «Hrvatska pčela» u broju 3/2012. Nakon službenog dijela simpozija Arduino Bubola, predsjednik Udruge pčelara Bujštine, Ranko Anđelini, predsjednik UP «Lipa» iz Pazina, te  Zvonko Radas, predsjednika PU «Labin» zajedno s kolegama zadržali su se u neformalnom razgovoru s organizatorima simpozija i prigodnom domjenku.

Tekst i fotografije:

Damir Gregurić

[Not a valid template]