Po prvi put svoju inovaciju prezentirao je jedan naš pčelar i već ta činjenica bi trebala probuditi profesionalnu znatiželju u svima nama, a nikad nije na odmet i poslušati nečije iskustvo, bilo dobro ili loše. Danas se radilo o Slavku Biuku, našem kolegi iz Umaga, njegovom usisivaču za pčele i zgodama i nezgodama s intervencija u zbrinjavanju rojeva pčela u urbanim sredinama Bujštine prošle sezone.

  Ovo izvanredno praktično i za samostalnu izradu relativno jednostavno pomagalo u skupljanju pčelinjih rojeva odbjeglih sa obližnjeg stacionarnog pčelinjaka i zalutalih  u rolete, dimnjake i slična skrovita mjesta u stambenim objektima predstavio nam je naš kolega iz Umaga Slavko Biuk. Svoju inovaciju ili kako autor skromno tvrdi: modifikaciju patenta talijanskog pčelara i inovatora Severina Bertinija pod nazivom «Bidoncino aspirasciami» (opis montaže i rada aparata na portalu UP «Pčelinjak» 2010. godine, Slavko još nije predstavio u časopisu «Hrvatska pčela», želeći svoju ideju i dojmove prvo podijeliti s kolegama iz udruge.

Po čemu je specifičan Slavkov usisivač i koje su njegove prednosti naspram izvornog patenta? Prvo: ne radi se ni o kakvom specijalnom i skupom modelu usisivača, već o starom modelu Philips Topomatic T-518 snage 1.000 W koji ima mogućnost regulacije brzine usisa, odnosno ograničenje usisne snage na minimum – 400 W, jer na taj način usisivač u sebe uvlači, a ne ubija pčele. Valja napomenuti da se ovaj električni usisivač može zamijeniti i auto-usisivačem na 12 V. Usisivač je  povezan usisnim crijevom za usisnu posudu – okruglu PVC bačvu koja u sebi nosi usisnu korpu – košaru valjkastog oblika zatvorenu cinčanom mrežom čiji su otvori dovoljno veliki da pčele mogu slobodno disati, a opet ne preveliki da pčele ne mogu pobjeći iz nje. Ovaj put neću ulaziti u tehničke detalje i precizne mjere – ostavit ću ih za mnogo opsežniji članak u jednom od narednih brojeva časopisa «Hrvatska pčela», ali valja naglasiti još jednu specifičnost, odnosno prednost Slavkovog izuma. Činjenica da je postotak uginulih matica prilikom «seljenja» uz pomoć ovog usisivača zanemariv može se zahvaliti prilagodbi materijala korištenog za izradu, ali i jednostavnosti  montažnih radova, jer uopće nema razloga za varenje, lemljenje ili tokarenje, dakle nisu nam nužni ni bravari ni kovači kao u modelu iz Italije, pa u konačnici to znači da su ukupni troškovi izrade minimalni, a to u današnjoj krizi i te kako puno znači. Svi spojevi i priključci brtvljeni su  silikonskim kitom, tako da sprječavaju prolaz zraka tamo gdje je to potrebno, a dovoljno glatki da ne štete pčelama u njihovom prolazu kroz crijevo do usisne korpe. Zbog male snage motora i velikog unutarnjeg promjera  usisnog crijeva zasigurno neće biti stradalih pčela, a da je to tako svjedočio sam i osobno prošlo ljeto na jednoj od 30-tak akcija uklanjanja pčela iz najrazličitijih staništa, najčešće u naseljima gdje stanovnici obitavaju tijekom čitave godine, već samo ljeti ili kojim vikendom.

ISKUSTVO U PRAKSI: JEDAN DAN SA SLAVKOM NA INTERVENCIJI

  Sva tehnička rješenja na usisivaču za pčele rezultat su višemjesečnih promišljanja njegova autora, ali i konkretnih intervencija na terenu, tj. zbrinjavanju pčelinjih rojeva u urbanoj zoni od Novigrada, Buja do Umaga i Savudrije. Gotovo je nevjerojatno gdje se pčele znaju useliti: u potkrovlja, dimnjake, prozore, rolete…U strahu da pčele ne bi slučajno izbole stanare naselja i njihovu djecu, oni koji su na neki način saznali za Slavka pozivaju ga u akciju «za spas ljudi i pčele» na koju se on uvijek odaziva iako za taj angažman ne dobiva nikakvu nadoknadu od gradskih vlasti ili neke druge institucije, kao što je to organizirano u nekim drugim gradovima u Hrvatskoj i dalje. Slavkov dobri, stari karavan dupkom je pun uobičajene pčelarske opreme uz dodatni alat i pomoćni pribor nužan za ovakve zahvate na licu mjesta. Ovaj put je privremeni smještaj srednje jake pčelinje zajednice bio u šupljini drveta u dvorištu jedne starije kuće na Crvenom vrhu. Gospođa, vlasnica zgrade i dvorišta bila je vidno uzbuđena zbog situacije koja se iskreno ni meni baš nije previše sviđala, jer u svom skromnom iskustvu još nisam imao prilike loviti roj. Smiren i usredotočen na zadatak, moj kolega izvlači iz automobila ljestve, usisivač, produžni kabel za struju, zaštitno odijelo, rukavice, četku….Jedino što nije izvadio je dimilica, tvrdeći da je ona suvišna jer, bar u ovom slučaju, nema potrebe koristiti dim za smirenje pčela. Za razliku od slučajeva kad pčele izgrade saće u roleti, rojevi u dupljama drveta, a pogotovo u dimnjacima mnogo su manje dostupni, pa je i hvatanje matice otežano, no Slavko odrađuje svoj posao s zadivljujućom mirnoćom, tiho i profesionalno kao da je rođen za tu vrst posla. Pomažem mu koliko god to traži od mene, ali većinu radnji izvodi sam, siguran u sebe i svoj izum. A da ga usisivač nije iznevjerio ni ovaj put, dokazale su pčelice koje su se naprosto lijepile na ulaz u crijevo, što je bio i siguran znak da je usisana matica. Nakon malo vremena i čišćenja dužom šipkom oko listova saća duboko u šupljini stabla i udaranjem batom po deblu, postale su nam dostupne i sve preostale pčele. Korpa s uhvaćenim pčelama je sad zatvorena i spremna za prijevoz do Slavkovog pčelinjaka, gdje će «bjegunce» smjestiti u nukleus kao njihov novi dom.  Još jedna akcija «spašavanja ljudi i pčela» je uspješno privedena kraju, stanovnici naselja mogu napokon odahnuti jer su rasterećeni jedne brige i bojazni za svoju djecu, a ja sam bogatiji za još jedno iskustvo kakvo do ovog ljeta nisam ni sanjao da ću doživjeti. A vi?

Pripremio: Damir Gregurić

[Not a valid template]