STUDIJA O RAZVOJU PČELARSTVA ISTARSKE ŽUPANIJE

U listopadu 2015. godine Upravni odjel za poljoprivredu, šumarstvo, lovstvo, ribarstvo i vodoprivredu Županije Istarske je pokrenuo inicijativu kreiranja Studije o razvoju pčelarstva Istarske županije kao temeljnog dokumenta za daljnje programe i aktivnosti u ovoj gospodarskoj grani. Prijedlog ovog dokumenta dostavljen je naručitelju od strane Poljoprivrednog fakulteta u Osijeku. Ovaj su materijal primila upravna tijela svih pčelarskih udruga u Istri sa zamolbom da se pismeno očituju o sadržaju dokumenta svojim sugestijama i komentarima u roku od 15 dana u cilju usaglašavanja i prihvaćanja strategije razvoja pčelarstva od strane svih aktera u Istri. Studija je u elektronskom obliku dostupna svim pčelarima na pojedinačni upit predsjednicima i tajnicima strukovnih organizacija. Detaljnije informacije zainteresirani mogu dobiti na telefon 052/351-642 ili 351-649. Svi koji žele pomoći da ovaj strateški dokument bude što kvalitetniji, neka se očituju putem e-maila na adresu: [email protected] Prema potrebi inicijator će održati i javnu raspravu o ovoj temi.

 

STUDIJA O RAZVOJU PČELARSTVA ISTARSKE ŽUPANIJE

 

Nakon uvodnog dijela o povijesti pčelarstva, organiziranju pčelara na svjetskoj razini, ulozi pčele kao oprašivača i gospodarskom značaju pčelarstva, nacionalnom pčelarskom programu, tehnološko-tehničkim i ostalim mjerama za unaprijeđivanje struke, profesije i proizvodnje, slijedi prikaz stanja u ovom sektoru u Republici Hrvatskoj s naglaskom na kvalitetu i raznolikost sorti meda kao velikog potencijala za izvoz. Prema službenim podacima u Hrvatskoj pčelarstvom se 2014. godine bavilo 11.565 pčelara sa 561.229 pčelinjih zajednica. Na području Istre pčelari posjeduju oko 13.500 košnica, što je po 1 km2 dvostruko manje od hrvatskog prosjeka. U našoj se županiji pčelari s oko 20 – 80 pčelinjih zajednica, a da bi pčelarstvo postao profitabilan posao, neophodno je taj broj povećati na 150 – 200 košnica. Prostora za rast proizvodnje ima, pogotovo ako se uzme u obzir činjenica da su posljednjih godina zbog opadanja stočarstva u regiji znatno smanjene i površine za ispašu. No ako bi se na istim površinama zasadilo medonosno bilje, povećao bi se i pašni kapacitet, pa bi posljedično rastao i prinos po košnici, odnosno ukupna proizvodnja meda. Paradoksalno je da usprkos takvim potencijalima za razvitak ove grane na tome već godinama nitko ne radi, potražnja meda u EU raste, a kod nas se konstantno se dešava obrnuti proces: smanjuje se izvoz, a povećava uvoz meda! U svjetskim razmjerima još uvijek je najveći proizvođač meda Kina, a u EU (po proizvodnji odmah iza Kine, ali s upola manjim udjelom)to su Španjolska, Njemačka i Rumunjska koje uglavnom izvoze kvalitetan pakirani med, a uvoze jeftini iz zemalja van Unije za mješavine i prehrambenu industriju.

Treće poglavlje Studije se dotiče povijesti pčelarenja u Istri i stanjem u ovom sektoru danas. Nezagađenost prirodnog okoliša velika je prednost u proizvodnji kvalitetne sirovine, pa tako i meda, a po tom pitanju Istra prednjači ispred mnogih drugih županija, no problema je puno više nego prednosti. Iako je seleće pčelarstvo profitabilnije, u Istri se još uvijek pčelari stacionarno, broj pčelinjih zajednica po pčelinjaku je nizak, kao i broj košnica na 1 km2, prinos meda po košnici ispod hrvatskog prosjeka. Tehnologija pčelarenja u Istri je još uvijek na niskoj razini, a obučenost oko 50 %. U našoj županiji ne postoji niti jedan registrirani proizvođač pčelinjih matica i rojeva, kao niti jedan proizvođač satnih osnova. Problem je i niska potrošnja meda unutar Županije, niske otkupne cijene i uski asortiment pčelarske proizvodnje. Broj prerađivača je mali, većina pčelara proizvodi samo med, tek nekolicina sakuplja cvjetni prah, a proizvodnjom matične mliječi i pčelinjeg otrova se ne bavi nitko. Gubici pčelinjih zajednica variraju od sezone do sezone, ali znaju biti izuzetno visoki.

U Istri djeluje oko 400 registriranih pčelara s oko 13.500 košnica organiziranih u 6 pčelarskih udruga koje kontinuirano provode edukaciju svojih članova, organiziraju stručna putovanja i posjete pčelarskim sajmovima, a svake godine u Pazinu održavaju manifestaciju „Dani meda“ kojom se populariziraju pčelinji proizvodi i promovira pčelarska proizvodnja. Od ukupnog broja pčelara u Istri neregistrirano je oko 10 % i oni nažalost predstavljaju latentnu opasnost za zdravlje pčela u cijeloj regiji, pa bi u pravcu provođenja mjera zaštite od pčelinjih bolesti trabalo uspostaviti službu kontrole, a  nedostaju i veterinari koji bi pratili proizvodnju meda i drugih pčelinjih proizvoda. Savjetodavnu službu bi financirali dijelom HPS, a dijelom Županija. Zato se samo po sebi nameće organiziranje pčelara na županijskoj razini – osnivanje Istarskog Pčelarskog Saveza koji bi bio spona između proizvođača, HPS-a i Ministarstva poljoprivrede.

U četvrtom poglavlju slijedi prikaz klimatskih i drugih uvijeta za razvoj pčelarstva u Istri. Zemljopisni položaj, klima i nadmorska visina odražavaju se raznolikošću biljnog pokrova, pa je Istra u tom smislu bogata pčelinjim pašama. Najvažnije medonosne biljke u Istri su bagrem, kadulja, lipa, kesten, ružmarin, lavanda i livadno bilje. No, da bi se uspješno pčelarilo, pored usvajanja novih tehnika i tehnologija, neophodna je i sjetva/sadnja medonosnog bilja (djetelina, facelija, smiljkita, livadna kadulja). U Studiji se još spominju mađarski bagrem, paulovnija, amorfa, evodija kao biljke pogodne za obogaćivanje pčelinje paše. U slijedećem poglavlju Studije se navode ciljevi kojima trebaju težiti istarski pčelari:

  • poboljšanje konkurentnosti u proizvodnji pčelinjih proizvoda;
  • poboljšanje genetskog potencijala pčelinjih društava uvođenjem u proizvodnju visoko kvalitetnih matica;
  • očuvanje kvaliteta i poboljšanje zdravstvene ispravnosti pčelinjih proizvoda;
  • podizanje stručnog znanja i obučenosti pčelara;
  • podrške mladim pčelarima početnicima;
  • podrška pčelarima u preradi i sterilizaciji voska i dr. pčelinjih proizvoda – realizacija pogona za proizvodnju meda u Cerovlju
  • realizacija plantažne proizvodnje kestena (300ha)
  • proizvodnja ljekovitog i aromatičnog bilja (1200ha)
  • sadnja medonosnog bilja (1000ha)

Budući da se u Istri proda dosta meda s drugih područja (kontinentalna Hrvatska, uvoz) jasno je da ima dosta prostora za rast proizvodnje i bolju tržišnu afirmaciju istarskog meda nakon što se zaštiti njegova izvornost i zemljopisno podrijetlo. Uz brendiranje istarskog meda važan čimbenik u razvitku pčelarstva u županiji je osnivanje Istarskog pčelarskog saveza u kojem bi se evidentirali svi pčelari u županiji, bez obzira jesu li članovi područnih udruga ili ne, a sve u svrhu bolje zdravstvene zaštite pčela. Jedna og glavnih zadaća Saveza bili bi razvojni projekti, bilo da su financirani iz EU fondova ili resornih ministarstava. U sklopu Saveza trebalo bi pokrenuti proizvodnju vlastitih matica, proizvodnju satnih osnova i pčelarske opreme,  otvoriti pogon za otkup i doradu svih pčelinjih proizvoda, te sve ove faze pokriti internom kontrolom i savjetovanjem u sklopu budućeg Pčelarskog centra. Prijedlog je da se na području Istarske županije osnuje laboratorij za kontrolu meda i drugih pčelinjih proizvoda i pokrene studij pčelarstva. Cilj je podizanje konkurentnosti proizvodnje, usvajanje principa „Standardizacija kvalitete od košnice do stola“ i razvoj zajedničkog brenda i dodatno kategoriziranje na tržištu jednom od lokalnih „Zaštitnih markica povjerenja”, čime bi se domaći proizvođači dodatno zaštitili od pretjeranog uvoza iz zemalja van EU. Razvoj lokalnog tržišta pčelinjih proizvoda i zajedničkih kanala prodaje moguć je uz slijedeće mjere:

  • uspostavu zajedničke specijalizirane trgovine
  • uspostavu zajedničkih prodajnih mjesta na štandovima i tržnicama u gradovima i naseljima
  • zajednički nastup na specijaliziranim sajmovima
  • organizaciju direktne prodaja putem kušaonica i prodajnih prostora na samim gospodarstvima
  • organizaciju direktne prodaja putem agroturizama i inovativnih turističkih proizvoda
  • suradnju s grupama potrošača koji organizirano dostavljaju narudžbe na područjima većih gradova
  • povezivanje s turističkim i ugostiteljskim subjektima s područja LAG-a i šire – „Domaći med za domaće hotele i restorane“
  • organizaciju prodaje putem web-a

 

Autori Studije smatraju neophodnim i organiziranje pčelara na Rovinjštini. Udruga bi pokrivala područje Rovinja, Kanfanara, Bala i Žminja. Unapređenje pčelarskog sektora ostvaruje se usmjerenim potporama, tehničkom podrškom institucija i upravnih aparata, podizanjem stručne razine. Neophodno je oformiti čvrst i stručan centar ili dr oblik koji će povezivati pčelare i provoditi programe, edukacijom pčelara, mjerama za poboljšanje konkurentnosti proizvodnje i očuvanja zdravstvenog stanja pčelinjih zajednica kao i selekcija, odgajivanje i reprodukciju matica. Za dizanje kvalitete proizvoda neophodan je stručni nadzor koji bi pratio sve faze proizvodnje meda i drugih pčelinjih proizvoda. Potrebno je otvoriti kanale distribucije meda prema turističkom sektoru, no za taj korak je nužno povećati ukupan obim proizvodnje. Na području Istarske županije planira se proizvodnja 1200 ha ljekovitog i aromatičnig bilja i 300 ha nasada maruna,  a kultivirati se mogu i već postojeći voćnjaci i maslinici, pašnjaci i površne što bi osiguralo dobru budućnost za Istarsko pčelarstvo. Kako se izvori hrane za pčele posvuda u Istri nalaze u gotovo netaknutoj prirodi daleko od prometnica, obradivih površina koje se tretiraju različitim kemikalijama, daleko od tvornica i ostalih zagađivača veliki potencijal za razvitak sektora predstavlja ekološko pčelarstvo. Kako pčelarstvo po mjerilima suvremene tehnologije zahtjeva veliku specijaliziranost, visoku proizvodnost, odgovarajuće objekte i opremu, te usklađenost prirodnih mogućnosti pčela sa proizvodnim obilježjima šireg područja, neophodno je podići razinu tehničko-tehnoloških okvira proizvodnje, dorade i ponude meda i drugih pčelinjih proizvoda.  Preporučeni kapaciteti za učinkovitu proizvodnju, punu uposlenost i život cijelog domaćinstva u našim su uvijetima 200-500 proizvodnih košnica, za što je neophodna visoka specijaliziranost, visoka proizvodnost, odgovarajući objekti i oprema, te usklađivanje prirodnog potencijala pčela s proizvodnim obilježjima šire regije, primjena informacijske tehnologije, usvajanje alternativnih metoda u suzbijanju varoe i novih pčelarskih tehnologija. Daljnji proglem u našem pčelarstvu je u niskoj proizvodnji, niskom stupnju specijalizacije i zastarjeloj tehnologiji proizvodnje, nepovoljnim proizvodnim i ekonomskim uvjetima i nestabilnom tržištu pčelinjih proizvoda. Obzirom da se trenutno kod nas koristi samo 2-3% pašnih površina, prostora za povećanje kapaciteta i obujma proizvodnje definitivno ima. Samo jake zajednice imaju veliku produktivnost koja direktno djeluje na uspjeh osobito onaj ekonomski, dakle na sigurnije pokriće troškova te na veću zaradu po jednoj košnici na kraju godine. Ekonomičnost u pčelarstvu znači proizvoditi sa što manjim troškovima. Pčelari trebaju širiti svoj asortiman proizvoda, a ako se specijaliziraju samo za proizvodnju meda neće imati značajnije prinose bez selenja pčela na izdašnije nektarske paše. Pčelari prodaju svoje proizvode na kućnom pragu odnosno gospodarstvu, čime im je omogućeno da ostvare najbolju prodajnu cijenu, no ne treba zaboraviti da je EU najvažnije svjetsko uvozno tržište meda, pa to predstavlja veliki potencijal za izvoz istarskog meda, no on može biti deklariran i prodavan kao organski jedino ako je organski proizveden, kontroliran od strane ovlaštenih tijela i certificiran. Kod nas je zasada prisutna samo zaštićena naljepnica „Med iz vlastitog pčelinjaka“ koja sadrži sljedeće podatke: ime i prezime proizvođača, adresu, poštanski broj i mjesto, telefonski broj, matični broj OPG-a i/ili punionice, vrstu meda, geografsko podrijetlo, datum do kada je najbolje koristiti med, neto masu. Nadalje se u Studiji nabraja čitav niz proizvoda koji bi se trebali proizvoditi na bazi meda, propolisa, peludi, matične mliječi, voska, pčelinjeg otrova korisnih u industriji, proizvodnji hrane, kozmetici, medicini

U 13.-tom poglavlju navode se neke od mogućnosti unapređenja pčelarske proizvodnje u Hrvatskoj i posebice u Istri. Prema SWOT analizi prednosti su slijedeće:

– Tradicija i iskustvo u pčelarskoj proizvodnji

– Pčelinje ispaše temeljene na različitosti i bogatstvu biljnih vrsta

– Proizvodi visoke kvalitete

– Potrošači skloni lokalnim proizvodima

– Potpora lokalne zajednice programima

– Dobro organizirane pčelarske udruge

– Struktura pčelarstva podržava eko-sustav

– Mreža malih prerađivača

– Potpora strukovnih službi

– Servis županijskih službi i AZRRI-a

Slabosti pčelarske proizvodnje koje koče razvoj su: nedostatak infrastrukture, niska otkupna cijena meda, nedovoljna učinkovitost u prijenosu znanja i vještina, urbanizacija ruralnih područja, nedovoljna tehnološka razvijenost, nedostatak investicijskog potencijala pčelara, nedostatna tržna organizranost, nepostojanje centra za uzgoj visoko kvalitetnih matica. Prilike za unaprjeđenje pčelarske proizvodnje u Istre leže u izgradnji nedostatne infrastrukture (pogoni za preradu meda i pčelinjih proizvoda, Cerovlje), proizvodnji i oplemenjivanju meda bonusima više vrijednosti, boljoj organizaciji, marketingu,  prelasku dijela proizvođača u sustave ekološke proizvodnje meda i pčelinjih proizvoda, utemeljenju „ Centra za razvoj pčelarstva Istre“ i „ Centra za proizvodnju kvalitetnih matica“,  većoj afirmacija i radu na izvornosti Istarskog meda, povećanju iskoristivosti neobrađenih površina sadnjom medonosnog bilja i pašnjaka u cilju stvaranja kvalitetne pčelinje paše. Prijetnje koje stoje na putu boljoj učinkovitosti pčelara, višoj kvaliteti proizvoda i plasmanu istarskog meda i drugih pčelinjih proizvoda  na domaćem i inozemnom tržištu su slijedeće:

– daljni pad cijene meda i pčelinjih proizvoda

– Veliki uvoz jeftinog meda

– Neorganiziran pristup tržištu

– Poremećaji na tržištu

– Pad potpore lokalne samouprave (županijskih službi)

– Odsustvo potpore stručnih, znanstvenih i drugih službi i institucija (odsustvo edukacije)

– Elementarne nepogode (suše, požari, duga kišna razdoblja)

– Pojava epidemijskih bolesti

– Odsustvo vizije razvoja – stihijski, necjelovit razvoj

Zato su strateški i razvojni ciljevi za unaprjeđenje pčelarske proizvodnje u Istri slijedeći:

  • Povećanje proizvodnje meda idr pčelinjih proizvoda u Istarskoj županiji na razinu samodostatnosti
  • Povećanje broja pčelinjih zajednica
  • Povećanje konkurentnosti
  • Razvoj i promoviranje Istarskog meda i pčelinjih proizvoda
  • Utemeljenje „Centra za proizvodnju visoko kvalitetnih matica“
  • Utemeljenje „Centra za razvoj pčelarstva Istre“
  • Izgradnja infrastrukturnih projekata

 

Za postizanje ovih ciljeva potrebno je poduzeti sljedeće korake:

– Podupiranje pčelarske proizvodnje kroz stalnu edukaciju, stručne servise, savjetodavnu službu, pomoć u pripremi razvojnih programa i projekata

– Realizacija infrastrukturnih projekata (pogon za preradu meda, Cerovlje)

– Otkup meda i pčelinjih proizvoda

– Uspostava novijih tehnologija

– Pomoć u stjecanju oznaka „dodane vrijednosti“ lokalnih proizvoda ( Istarski med, ekološki Istarski med)

– Razvoj i standardizacija tradicijskih proizvoda, potpora marketingu i trženju proizvoda

U zaključku Studije o razvoju pčelarstva u Istri stoje prijedlozi, odnosno koraci u pravcu kojim bi trebali ići pčelari Istre, njihove strukovne organizacije i druge institucije:

  • Poboljšanje konkurentnosti u proizvodnji pčelinjih proizvoda;
  • Poboljšanje genetskog potencijala pčelinjih društava uvođenjem u proizvodnju visoko kvalitetnih matica;
  • Očuvanje kvaliteta i poboljšanje zdravstvene ispravnosti pčelinjih proizvoda;
  • Podizanje stručnog znanja i obučenosti pčelara;
  • Podrške mladim pčelarima početnicima;
  • Zaštita izvornosti Istarskog meda;
  • Pokretanje vlastitih prerađivačkih kapaciteta za preradu meda i dr.pčelinjih proizvoda (pogon Cerovlje);
  • Stavljanje zemljišta i površina u funkciju razvoja sektora
  • Osnivanje nove pčelarske udruge na području Rovinjštine;
  • Poticanje sadnje medonosnog bilja i stvaranje kvalitetne pčelinje ispaše ( sadnja 300 ha maruna, 1200 ha ljekovitog i aromatičog bilja, 1000 ha medonosnog bilja);
  • Povezivanje pčelarske proizvodnje sa ostalim proizvodnim granama ( proizvodnja ljekovitog i aromatičnog bilja, podizanje nasada maruna, stočarstvo, turizam i dr.):
  • Osnivanje jedinstvenog saveza koji bi povezivao sve pčelare i pčelarske udruge na području Istarske županije. Takav savez bi bio spona između pčelara, HPS-a, Ministarstva poljoprivrede, ostalih pčelarskih udruga u RH. Ključna uloga saveza bi bila kontrola, savjetovanje, povlačenje sredstava iz EU fondova, edukacija i dr.;
  • Poticanje od strane Istarske županije razvojnih programa u oblasti pčelarstva u Istri, čiji nosilac bi trebao da bude Savez pčelara ili pčelarskih udruga Istarske županije koristeći sredstva Ministarstva poljoprivrede ili iz EU fondova;
  • Poticati suradnju sa sličnim savezima pčelara kako na Slovenskom dijelu Istre tako i PGŽ.

IZVOR: “Studija o razvoju pčelarstva Istarske županije” (autori: dr. sc. Zlatko Puškadija i suradnici, Poljoprivredni fakultet Sveučilišta J.J. Strossmeyera u Osijeku; naručitelj: Upravni odjel za poljoprivredu, šumarstvo, lovstvo, ribarstvo i vodoprivredu Županije Istarske)

 

 

 

 

 

 

 

24/02/2016 / Zanimljivosti

Share the Post

Komentari

Nema komentara.

Komentiraj

STUDIJA O RAZVOJU PČELARSTVA ISTARSKE ŽUPANIJE

Nakon 3 vrlo uspješna Fotonatječaja Udruga pčelara Bujštine po četvrti put pokreće projekt “ Čuvajmo pčele “ i fotonatječaj pod istim nazivom. Želimo da skrenemo pozornost javnosti na probleme nestanka pčela, s apelom svim korisnicima pesticida u poljoprivredi: „Budite pažljivi i oprezni, čuvajmo pčele jer ih svi mi trebamo!“ Veseli nas i objava našeg zastupnika u EU parlamentu Davora Škrleca da se konačno počelo razmišljati o važnosti i opstanku pčela koju prenosimo sa njegove web stranice: http://www.davor-skrlec.eu/eu-zabranjuje-neonikotinoide-koji-dokazano-stete-pcelama/ Godinama svjedočimo smanjenju populacije pčela. Naime, od 1850. godine istrijebljene su 23 vrste pčela i osa koje oprašuju biljke. Pčele i drugi oprašivači imaju veliku ulogu u očuvanju bioraznolikosti i proizvodnji naše hrane pa moraju biti zaštićeni. Zabrana najčešće korištenih neonikotinoida važan je korak za preokretanje pada populacije pčela u Europi. Prema procjenama koje je objavila Europska agencija za sigurnost hrane (EFSA), većina pesticida na bazi neonikotinoida predstavlja rizik za divlje pčele i medonosne pčele. Stoga smo u rezoluciji Europskog parlamenta u ožujku pozvali na provedbu sveobuhvatne i dugoročne strategije za zdravlje i repopulaciju pčela. Zatražili smo uspostavu akcijskog plana za borbu protiv smrtnosti pčela i ukidanje odobrenja svih aktivnih supstanci u pesticidima koje ugrožavaju zdravlje pčela.” Ove godine tema fotonatječaja se širi i na pčelare bez kojih trenutno pčele ne bi mogle nikako preživjeti.

Stoga pozivamo sve fotografe, foto-amatere, svu djecu i njihove roditelje da nam se pridruže u projektu, a mi ćemo se potruditi da nagradimo najbolje od najboljih. Fotografirajte pčele, pčelinjake, pčelare, crtajte... sve na temu "Pčele i pčelari"

  Foto natječaj “ Čuvajmo pčele ” je otvoren od 03.05.2018. do 15.08.2018. kad ćemo pregledati sve fotografije, zajedno sa profesionalnim fotografima, te objaviti pobjednike na našim stranicama najkasnije do 15.09.2018. Pravila natječaja:
  1. Pravo sudjelovanja imaju sve osobe koje se profesionalno ili amaterski bave fotografijom, sva djeca i njihovi roditelji, sa područja Republike Hrvatske.
  2. Tema “ ČUVAJMO PČELE ” može biti interpretirana na svoj način bilo da se radi o fotografiji ili montaži sa vlastitim fotografijama, crtežu u bilo kojoj tehnici, a da se s takvom fotografijom može promovirati uloga pčela u životu ljudi.
  3. Svaki sudionik može poslati do 3 pojedinačne fotografije. Fotografije mogu biti crno-bijele ili u boji. Dozvoljena je predaja obrađenih fotografija, a ukoliko se radi o montaži, autor mora koristiti isključivo vlastite dijelove fotografskih radova. Određeni broj fotografija će nakon selektiranja i ocjenjivanja od strane stručnog žirija biti reproduciran na foto-papiru, koje će biti namjenjene za izložbe, a postoji mogućnost objavljivanja i na jumbo plakatima.
  4. Svi zainteresirani mogu poslati fotografije, te obavezno navesti svoje osobne podatke: ime, prezime, datum rođenja, adresu i broj mobitela.
  5. Način prijave za fotografije: mailom na: [email protected], a svaka će fotografija biti objavljena i na našoj Facebook stranici: Pcelari-bujstine.
  6. Način prijave za crteže: poštom ili osobno na adresu: Udruga pčelara bujštine (kod Blažević), Barboj 36, 52470 Umag. Svaki će crtež biti skeniran i objavljen na našoj Facebook stranici: Pcelari-bujstine.
  7. Nakon primitka fotografija, organizator šalje natjecatelju obavijest o valjanosti poslanih radova.
  8. Prijave traju od 03.05.2018. do 15.07.2018
  9. Format fotografije može biti max. 3000 piksela po široj stranici i 2000 piksela po kraćoj, s gustoćom do 300 dpi. Fotografija ne smije biti manja od 1 MB niti veća od 5MB i treba biti u formatu .jpg (jpeg).
  10. Fotografije slati s nazivom po vlastitom izboru, s isključenim dijakritičkim znakovima (đ,š,ž,ć,č) te ‘specijalnim’ znakovima (npr. ()/&%$#“!?*’+¸¨;,\ i sl.). .
  11. Naziv fotografije opcionalno može biti naveden. Fotografija ne smije imati vidljive ili prepoznatljive oznake, poput logotipa ili watermarka autora.
  12. Format crteža bi trebao biti veličine A4, a crteži trebaju biti nacrtani vlastoručno.
  13. Za sudjelovanje u natječaju nema kotizacije.
  14. Stručni žiri: pčelari i fotografi odabrat će najbolje fotografije i autorima dodijeliti nagrade.
  15. Objava rezultata bit će 15.09.2018.g. na našim web (pcelari-bujstine.com) i facebook stranicama. Nagrade ćemo dodjeliti na druženju pčelara bujštine u rujnu 2017.g., a ukoliko nagrađeni ne budu mogli prisustvovati druženju poslat ćemo ih poštom na adresu koja bude navedena u prijavi.
  16. Radovi koji ne podliježu propozicijama (tehničke karakteristike), neće biti prihvaćeni, samim time niti ocjenjivani ni selektirani.
  17. Rad stručnog žirija je neovisan. Organizator će fotografije predati žiriju isključivo u anonimnom obliku, tj. bez podataka o autoru. Stručni žiri ne obrazlaže razloge svojih odluka. Odluke žirija su konačne i neopozive, ali predsjednik ili članovi žirija mogu dati svoje obrazloženje na proglašenju pobjednika i otvaranju izložbe selektiranih radova.
  18. Svaki sudionik zadržava autorska prava nad svojim fotografijama.
  19. Svi selektirani radovi, a ne samo oni nagrađeni, bit će prezentirani na primjeren način na izložbama.
  20. Organizator pridržava pravo reprodukcije fotografija u nekomercijalne svrhe u smislu promocije uloge pčela u životu ljudi, a imena i prezimena autora bit će navedena.
  21. Svaka autorica/autor snosi osobnu odgovornost za ono što predstavljaju njegova djela.
  22. Otisnuti radovi ostaju u vlasništvu organizatora.
NAGRADE ZA FOTOGRAFIJE: nagrada: VELIKI MEDENI PAKET  nagrada: SREDNJI MEDENI PAKET  nagrada: MALI MEDENI PAKET  NAGRADE ZA CRTEŽE: 1./  2. / 3. nagrada: SLATKI MEDENI PAKET (donacije pčelara Bujštine)