Pravilnik o držanju pčela i katastru pčelinje paše

Na temelju članka 33. stavka 2. i članka 34.a stavka 3. Zakona o stočarstvu (»Narodne novine« br. 70/97, 36/98, 151/03 i 132/06), ministar poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja donosi 

PRAVILNIK O DRŽANJU PČELA I KATASTRU PČELINJE PAŠE

 (Urednički pročišćeni tekst, «Narodne novine», broj 18/08, 29/13, 42/13 i 65/14)
 

I. OPĆE ODREDBEČlanak 1.

(Sadržaj Pravilnika)

Ovim Pravilnikom utvrđuju se uvjeti za smještaj pčelinjaka, način preseljenja pčela, uvjeti držanja i iskorištavanja pčela, zaštita pčela, uspostava i vođenje katastra pčelinjih paša, priprema i provedba pašnoga reda, način gospodarenja i iskorištavanja pčelinjih paša u okviru pašnoga reda, obveze korisnika pašnoga reda, praćenje i nadzor katastra i pašnog reda, te uspostava Evidencije pčelara i pčelinjaka.

Članak 2.
(Značenje izraza)

Pojmovi upotrebljeni u ovom Pravilniku imaju sljedeće značenje:
1. Pčelar je fizička ili pravna osoba koja se bavi uzgojem pčela.
2. Pčelinja zajednica je skupina pčela (matica, radilice i trutovi) nastanjena na saću u košnici.
3. Pčelinjak je skup košnica s pčelama koje su smještene na slobodnom prostoru, odnosno u posebnoj stabilnoj ili montažnoj kućici, a može biti ugrađen u vozilo za prijevoz.
4. Stacionarni pčelinjak jest pčelinjak na kojem pčelinje zajednice borave tijekom cijele godine.
5. Seleći pčelinjak jest pčelinjak koji pčelar u sezoni cvatnje medonosnog bilja seli s paše na pašu.
6. Katastar pčelinje paše jest baza podataka o prostornom rasporedu pčelinjih paša, pčelinjaka i pčelara u Republici Hrvatskoj (u daljnjem tekstu: Katastar).
7. Pašni red utvrđuje način gospodarenja pčelinjim pašama.
8. Evidencija pčelara i pčelinjaka jest baza podataka koja obuhvaća popis pčelara i pčelinjaka u Republici Hrvatskoj.
9. Pčelinji proizvodi su: rojevi pčela, matice, med, vosak, pelud, matična mliječ, propolis i pčelinji otrov.
10. Pčelinja paša jest medonosno bilje određene strukture na pojedinom lokalitetu.
11. Predvidljiva paša jest paša čiji je početak, trajanje i završetak, te lokacija iskustveno poznata.
12. Nepredvidljiva paša jest paša čiji početak, trajanje i završetak, te lokacija nije iskustveno poznata.
13. Povjerenik pašnog reda jest osoba određena od strane pčelarske udruge za provođenje pašnog reda.
14. Stajalište jest unaprijed dogovorena mikro lokacija na koju pčelar dovodi svoje pčelinje zajednice radi ispaše.
15. Pasište jest prostor kojeg pokrivaju pčelinje zajednice s jednog pčelinjaka.
16. Koridor letenja pčela jest smjer letenja pčela između pčelinjaka i pčelinje paše.

II. SMJEŠTAJ PČELINJAKA
Članak 3.

(Postavljanje stacionarnog pčelinjaka)

(1) Pčelar je dužan postaviti pčelinjak sukladno odredbama ovoga članka u odnosu na susjede, prolaznike, domaće životinje i javni promet.
(2) Nije dopušteno postaviti pčelinjak na udaljenosti manjoj od 500 metara od proizvođačkih i prerađivačkih pogona i turističkih objekata tijekom turističke sezone.
(3) Nije dopušteno postaviti pčelinjak na udaljenosti manjoj od 100 metara zračne linije od autoceste, željezničke pruge i aerodroma. Izletna strana pri smještaju pčelinjaka ne smije biti okrenuta prema autocesti, željezničkoj pruzi i aerodromu.
(4) Stacionarni pčelinjak mora biti međusobno udaljen najmanje 500 metara zračne linije od stacionarnog pčelinjaka koji broji više od 30 pčelinjih zajednica. U slučaju da stacionarni pčelinjak broji do 30 pčelinjih zajednica dopuštena udaljenost između dva stacionarna pčelinjaka je 200 metara zračne linije. Stacionarni pčelinjak ne smije biti postavljen na način da ometa koridor letenja pčelinjih zajednica drugog stacionarnog pčelinjaka.
(5) Udaljenost između najbližeg pčelinjaka i registrirane oplodne stanice ne smije biti manja od 2000 metara zračne linije.
(6) Stacionarni pčelinjak do 50 pčelinjih zajednica kojem je izletna strana okrenuta prema tuđem zemljištu ili javnom putu mora biti udaljen od međe tuđeg zemljišta odnosno ruba puta najmanje 20 metara.
(7) Kada stacionarni pčelinjak broji od 21 do 100 pčelinjih zajednica udaljenost od izletne strane do ruba javnog puta mora biti najmanje 50 metara, a od međe tuđeg zemljišta najmanje 20 metara.
(8) Kada stacionarni pčelinjak broji više od 100 pčelinjih zajednica udaljenost od izletne strane do ruba javnog puta mora biti najmanje 50 metara, a od međe tuđeg zemljišta najmanje 30 metara.
(9) Navedene udaljenosti iz prethodnog stavka primjenjuju i za ekološke pčelinjake upisane u Upisnik subjekata u ekološkoj proizvodnji ekoloških proizvođača s važećom potvrdnicom (certifikat) za tekuću godinu.
(10) Kada je udaljenost stacionarnog pčelinjaka u naseljenom mjestu manja od propisanih udaljenosti iz stavka 6. ovoga članka, pčelinjak mora biti ograđen zaštitnom ogradom (zid, puna ograda, gusta živica) višom od 2 metra. Ova ograda mora biti sa svih strana pčelinjaka 2,5 metara duža od ruba izletne strane pčelinjaka i postavljena najmanje 10 metara od izletne strane.
(11) Kada je udaljenost stacionarnog pčelinjaka koji broji od 21 do 100 pčelinjih zajednica u naseljenom mjestu manja od propisanih udaljenosti iz stavka 7. ovoga članka, pčelinjak mora biti ograđen zaštitnom ogradom (zid, puna ograda, gusta živica) višom od 2 metra. Ova ograda mora biti sa svih strana pčelinjaka 4 metara duža od ruba izletne strane pčelinjaka i postavljena najmanje 20 metara od izletne strane.
(12) Kada je udaljenost stacionarnog pčelinjaka koji broji više od 100 pčelinjih zajednica u naseljenom mjestu manja od propisanih udaljenosti iz stavka 8. ovoga članka, pčelinjak mora biti ograđen zaštitnom ogradom (zid, puna ograda, gusta živica) višom od 2 metra. Ova ograda mora biti sa svih strana pčelinjaka 7 metara duža od ruba izletne strane pčelinjaka i postavljena najmanje 30 metara od izletne strane.

 

III. KATASTAR PČELINJE PAŠEČlanak 4.

(Pčelinja paša)

Pčelinja paša u Republici Hrvatskoj daje se na gospodarenje pčelarskim udrugama preko Hrvatskog pčelarskog saveza (u daljnjem tekstu: HPS), a dostupna je svim zainteresiranim pčelarima.

Članak 5.
(Sadržaj Katastra)

(1) Katastar određuje osnovni medonosni potencijal pojedinih vrsta pčelinje paše za područje svih općina u Republici Hrvatskoj i obvezna je osnova za pripremanje i izvedbu pašnog reda na području pojedine općine ili više općina.
(2) Katastar sadrži:
– alfanumeričku bazu podataka,
– digitalnu kartu i
– analognu kartu.
(3) Karte sadrže ucrtane državne granice Republike Hrvatske, granice županija, gradova i općina.
(4) Na kartama su ucrtani svi pčelinjaci koji su označeni simbolom, te predstavljaju samostalni objekt.
(5) Unutar oznake – simbola se nalaze šifre pod kojima se pohranjuju podaci o zemljopisnom položaju svakog pčelinjaka, podaci o pčelaru, te povjereniku pašnog reda.
(6) Katastar uspostavljaju i vode pčelarske udruge prema mjestu djelovanja, te HPS koji objedinjava podatke u Katastru za područje cijele Republike Hrvatske.
(7) Najkasnije do 31. ožujka svake godine HPS je dužan ažurirati Katastar.

Članak 6.
(1) Katastrom se, glede pašnih resursa, određuje:
1. vremenski pojava medenja,
2. površina pašnog izvora (medonosnog bilja) u hektarima i procijenjeni relativni udio medonosnog bilja u ukupnom biljnom sastavu na području pasišta,
3. predvidljivost pčelinje paše.
(2) Broj pčelinjih zajednica po hektaru pašnog izvora (medonosnog bilja) kod predvidljivih paša može odstupati najviše za 30% od vrijednosti preporučenog broja pčelinjih zajednica po hektaru, obzirom na promjenjive razmjere medenja na pojedinim područjima u Republici Hrvatskoj.

IV. PAŠNI RED
Članak 7.

(Sadržaj pašnog reda)

(1) Pašni red utvrđuje način gospodarenja pčelinjim pašama na području koje zemljopisno pokriva pojedina pčelarska udruga.
(2) Pašnim redom se određuje:
– povjerenik pašnog reda,
– veličina pasišta,
– preporučena gustoća pčelinjih zajednica obzirom na količinu i vrstu paše,
– raspored stacionarnih pčelinjaka i raspored nezauzetih stajališta koja su određena za privremeno dovoženje pčelinjih zajednica na pašu,
– način dodjeljivanja stajališta,
– način uređenja i označavanja stajališta,
– vrijeme dovoženja pčelinjih zajednica na pčelinju pašu,
– vrijeme odvoženja pčelinjih zajednica s pčelinje paše ovisno o medenju,
– postupak kad pčelar mora odseliti pčelinje zajednice sa stajališta,
– način izračuna troškova koji nastaju pri rasporedu pčelinjih zajednica i način plaćanja.
(3) Pašni red utvrđuje pčelarska udruga, a potvrđuje HPS.
(4) Pašni red mora biti usklađen s Katastrom.

V. OBVEZE POVJERENIKA PAŠNOG REDA I KORISNIKA PČELINJE PAŠE
Članak 8.

(Određivanje Povjerenika pašnog reda)

(1) Na prijedlog pčelarske udruge, HPS određuje povjerenika pašnog reda (u daljnjem tekstu: Povjerenik) na određenom području koji zemljopisno pokriva pčelarska udruga.
(2) Povjerenik mora biti osposobljen za rad s GPS sustavom, te poznavati rad na osobnom računalu.
(3) HPS može svojom odlukom promijeniti Povjerenika određenog područja ako isti ne ispunjava predviđene i povjerene mu dužnosti na pravilan način ili izrazi osobnu želju da prestane obavljati dužnost Povjerenika.

Članak 9.
(Podnošenje Prijave za predvidljivu pašu)

(1) Pčelar, korisnik pčelinje paše, mora prije prijevoza pčelinjih zajednica na pašu Povjereniku predati u roku od 30 dana prije očekivanja pčelinje paše ili namjere dovoženja pčelinjih zajednica na prezimljavanje Prijavu za dodjelu stajališta (u daljnjem tekstu: Prijava) u pismenom obliku, (putem pošte, elektronske ili fax poruke) u kojoj moraju biti navedeni:
– ime i prezime pčelara, odnosno naziv tvrtke, adresa te telefonski broj,
– vrijeme planiranja dovoženja i odvoženja pčela,
– broj i vrsta prijevoznih jedinica i broj pčelinjih zajednica, te broj pčelinjaka iz Evidencije pčela i pčelinjaka,
– željeno mjesto za postavljanje pčela.
(2) Povjerenik nakon zaprimanja Prijave mora pčelaru odgovoriti najkasnije u roku od 15 dana prije predviđene pčelinje paše ili prije namjere dovoženja pčela na prezimljavanje.
(3) Povjerenik izdaje pčelaru Suglasnost za smještaj pčelinjih zajednica na obrascu iz Priloga 1. koji je tiskan uz ovaj Pravilnik i njegov je sastavni dio.
(4) Povjerenik može odbiti podnesenu Prijavu. U tom slučaju moraju se navesti razlozi njezina odbijanja.
(5) Ako Povjerenik ne odgovori u roku na Prijavu, pčelar obavještava HPS koji je dužan u roku od pet dana od dana zaprimanja obavijesti izvijestiti pčelara o prihvaćanju ili neprihvaćanju Prijave.

Članak 10.
(Vremenski nepredvidljive paše)

(1) Kod vremenski nepredvidljive paše pčelar može Povjereniku u pisanom obliku (elektronski ili faxom), odnosno osobno predati Prijavu 48 sati prije namjeravanog dovoženja pčelinjih zajednica.
(2) Ako je na pasištu još slobodnog mjesta za dovoženje pčelinjih zajednica, Povjerenik je dužan pčelaru izdati Suglasnost za smještaj pčelinjih zajednica iz članka 9. stavka 3. ovoga Pravilnika, te pčele rasporediti najkasnije u roku od 24 sata.
(3) Ako Povjerenik ne odgovori na Prijavu, smatra se da na nju pristaje.

Članak 11.
(Postavljanje selećeg pčelinjaka)

(1) Povjerenik je na zahtjev pčelara, vlasnika selećeg pčelinjaka dužan sukladno kapacitetu pasišta prije dovoženja pčelinjih zajednica dogovoriti njihov smještaj s vlasnikom odnosno korisnikom zemljišta.
(2) Ako pčelar samostalno dogovori s vlasnikom odnosno korisnikom zemljišta smještaj pčelinjih zajednica, dužan je o istome obavijestiti Povjerenika u roku od 48 sati od postignutog dogovora.
(3) Pčelar je dužan postaviti seleći pčelinjak sukladno odredbama ovoga članka u odnosu na susjede, prolaznike, domaće životinje i javni promet.
(4) Nije dopušteno postaviti pčelinjak na udaljenosti manjoj od 500 metara zračne linije od proizvođačkih i prerađivačkih pogona i turističkih objekata.
(5) Nije dopušteno postaviti pčelinjak na udaljenosti manjoj od 100 metara zračne linije od autoceste, željezničkih kolodvora i aerodroma. Izletna strana pri smještaju pčelinjaka ne smije biti okrenuta prema autocesti, željezničkom kolodvoru i aerodromu.
(6) Seleći pčelinjak mora biti međusobno udaljen najmanje 200 metara zračne linije i najmanje 500 metara zračne linije od stacionarnog pčelinjaka koji broji više od 30 pčelinjih zajednica. U slučaju da stacionarni pčelinjak broji do 30 pčelinjih zajednica dopuštena udaljenost između selećeg i stacionarnog pčelinjaka je 200 metara zračne linije. Seleći pčelinjak ne smije biti postavljen na način da ometa koridor letenja pčelinjih zajednica stacionarnog pčelinjaka i drugih selećih pčelinjaka.
(7) Međusobna udaljenost između selećeg pčelinjaka i oplodne stanice za uzgoj matica mora biti najmanje 2000 metara zračne linije. Iznimno kod intenzivne paše, razmak između selećeg pčelinjaka i oplodne stanice za uzgoj matica može biti i manji, ali ne manji od 500 metara zračne linije.
(8) Udaljenost od izletne strane do ruba javnog puta i međe tuđeg zemljišta mora biti najmanje 20 metara.
(9) Kada se radi o stajalištu na kojem će privremeno dovezene pčelinje zajednice prezimljavati, zračna udaljenost između stajališta za prezimljavanje i najbližeg stacioniranog pčelinjaka mora biti najmanje 500 metara.
(10) U slučajevima kada pčelar postavi pčelinjak na način koji nije dopušten, Povjerenik mora takvog pčelara upozoriti na učinjeni propust i odrediti mu premještaj s lokacije na kojoj se nalazi na dopuštenu lokaciju. Ukoliko pčelar ne postupi po uputi Povjerenika, Povjerenik o tome sačinjava zapisnik u pet primjeraka, te jedan primjerak dostavlja nadležnom stočarskom inspektoru. Primjerke preostalih zapisnika dostavlja po jedan prema HPS-u, jedan prema pčelaru koji je postupio protivno ovom Pravilniku, jedan zadržava za sebe, a jedan primjerak ostaje u arhivi pčelarske udruge.
(11) Ukoliko seleći pčelinjak dolazi na pasište u naseljeno mjesto, dužan je pridržavati se odredbi ovog Pravilnika kao za postavljanje stacioniranog pčelinjaka iz članka 3. Pravilnika.


Članak 12.
(Mjere potrebne tijekom postavljanja pčelinjih zajednica)
(1) Pčelar nakon postavljanja selećeg pčelinjaka na stajalište, mora odmah na vidljivom mjestu označiti vlasništvo pčelinjaka, pločom pravokutnog oblika koja ne smije biti manja od 20 x 30 cm, i na njoj mora biti čitko ispisano ime i prezime, odnosno naziv tvrtke, adresa, telefonski broj pčelara te broj pčelinjaka iz Evidencije pčelara i pčelinjaka.
(2) Kod ekološkog pčelinjaka pčelar mora uz podatke iz stavka 1. ovoga članka na ploči navesti broj upisa u Upisnik ekoloških proizvođača i naziv nadzorne stanice.
(3) Pravilan način označavanja iz stavka 1. ovoga članka odnosi se i na označavanje oplodne stanice za uzgoj matica.

Članak 13.
(Odvoženje pčelinjih zajednica)
(1) Povjerenik obavještava zainteresirane pčelare o važnim događanjima i za pčele opasnim promjenama na stajalištu.
(2) Povjerenik može tražiti da pčelar koji prevozi pčele, najkasnije u roku od 48 sati odseli pčelinje zajednice sa stajališta ako je paša završila i ne postoji mogućnost za njenim obnavljanjem.
(3) Ako je pčelar tijekom korištenja paše nanio štetu vlasniku, odnosno korisniku zemljišta, vlasnik odnosno korisnik zemljišta može tražiti odseljenje pčelinjih zajednica. Vlasnik pčela je dužan pčelinje zajednice odseliti sa stajališta najkasnije u roku od 48 sati.

VI. ZAŠTITA PČELA
Članak 14.

(Obavještavanje pčelara)

(1) Posjednik bilja koji upotrebljava sredstvo za zaštitu bilja koje je opasno za pčele na površinama koje služe za pašu pčela i pravne osobe koje provode dezinsekciju obvezni su o tome obavijestiti pčelare.
(2) Pravne osobe koje obavljaju zaprašivanje ili zamagljivanje površina protiv insekata obvezne su o tome obavijestiti pčelare.
(3) Obavijest se objavljuje putem sredstava javnog priopćavanja, najkasnije 48 sati prije prskanja, navođenjem vrste bilja, područja i površine koja će se prskati te vremena kada će se ono obaviti.
(4) U slučaju da se vrijeme tretiranja odgađa organizator ovog posla je dužan o tome obavijestiti pčelare putem sredstava javnog priopćavanja.
(5) Prije ponovnog prskanja organizator tretiranja obvezan je ponoviti postupak obavješćivanja.
(6) Proizvodni pogoni koji se bave preradom voća i drugih sličnih proizvoda, kad su u stanju štetnom za zdravlje pčela (vrenje i sl.) moraju upotrebljenu onečišćenu ambalažu držati u zatvorenim prostorijama ili je na drugi način učiniti nedostupnom pčelama.

Članak 15.
(1) Pčelari su dužni zbog čuvanja pčela od napada drugih pčela ukloniti sve povode za pojavu grabeža.
(2) Pčelar je dužan osigurati higijenski ispravno pojilište za pčele.

Članak 16.
(Prijevoz pčela)

(1) Pčele je dopušteno prevoziti u svim prijevoznim sredstvima na način da su leta na košnicama zatvorena odnosno da za vrijeme prijevoza pčele ne mogu izlijetati.
(2) Iznimno kod cestovnog prijevoza koji se obavlja noću, leta košnica mogu biti otvorena.
(3) Pčelinje zajednice koje se sele na pašu moraju obvezno imati pratnju.
(4) Paketni rojevi i matice s pčelama pratiljama koje se prevoze ne moraju imati pratnju.

Članak 17.
(Odbjegli roj)

(1) Vlasnik odnosno korisnik zemljišta dužan je omogućiti pčelaru praćenje i hvatanje odbjeglog roja.
(2) Ako pčelar odnosno vlasnik roja pri njegovu traženju i hvatanju počini vlasniku odnosno korisniku zemljišta štetu, dužan je tu štetu nadoknaditi.
(3) Ako odbjegli roj vlasnik ne skine u roku od 24 sata smatra se da vlasnik roja nije poznat, te nalaznik roja obaviještava udrugu pčelara na tom području.

VII. EVIDENCIJA PČELARA I PČELINJAKA
Članak 18.

(Način prikupljanja podataka za Evidenciju)

(1) Svi pčelari i pčelinjaci upisuju se u Evidenciju pčelara i pčelinjaka u Republici Hrvatskoj (u daljnjem tekstu: Evidencija).
(2) Evidenciju za Ministarstvo vodi HPS.
(3) Prikupljanje podataka za Evidenciju obavljaju Povjerenici.
(4) Evidencija se vodi u elektroničkom obliku.
(5) Obvezni podaci u Evidenciji su podaci navedeni u Prilogu 2 koji je tiskan uz ovaj Pravilnik i njegov je sastavni dio:
– status pčelara: fizička osoba, obrt, pravna osoba;
– datum rođenja (za fizičku osobu)
– Broj žiro računa pčelara; IBAN
– OIB
(6) Povjerenici prikupljene podatke dostavljaju HPS-u.
(7) Ministarstvo utvrđuje pravo uvida u sadržaj Evidencije za svoje djelatnike i djelatnike Agencije za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju, Hrvatske poljoprivredne agencije (u daljnjem tekstu: HPA), Hrvatskog centra za poljoprivredu, hranu i selo, te savjetodavne službe.
(8) Evidencija pčelara i pčelinjak koju vodi HPS, sastavni je dio Jedinstvenog registra domaćih životinja koji se vodi pri HPA.


Članak 19.
(Obveza davanja i ažuriranja podataka)

(1) Pčelar je obvezan dopustiti Povjereniku pristup pčelinjaku, te davati podatke koji se od njega traže za potrebe Evidencije.
(2) Pčelar je dužan jednom godišnje dostaviti HPS-u podatke o brojnom stanju pčelinjih zajednica na obrascu iz Priloga 3. koji je tiskan uz ovaj Pravilnik i njegov je sastavni dio.
(3) Podaci iz stavka 2. ovoga članka moraju sadržavati broj pčelinjih zajednica na dan 30. travnja tekuće godine.
(4) HPS prosljeđuje HPA podatke iz stavka 3. ovoga članka u roku od 15 dana od dana njihova primitka.

Članak 20.
(Troškovi prikupljanja podataka)

Troškovi vođenja Katastra i Evidencije namiruju se iz naknada koje pčelari korisnici ovih usluga uplaćuju HPS-u kao i iz drugih izvora koje po toj osnovi ostvari HPS.

VIII. ZAVRŠNE ODREDBE
Članak 21.

(1) Pčelarske udruge i HPA dužni su u roku od godinu dana od dana stupanja na snagu ovoga Pravilnika uspostaviti Katastar.
(2) HPA je dužan u roku od godinu dana od stupanja na snagu ovoga Pravilnika dostaviti HSC-u podatke potrebne za uspostavu Evidencije.
(3) HSC je dužan u roku od tri mjeseca od dana dostave podataka iz stavka 2. ovoga članka uspostaviti Evidenciju.

Članak 22.
Danom stupanja na snagu ovoga Pravilnika prestaje važiti Pravilnik o držanju pčela (»Narodne novine« br. 60/98 i 71/98).

Članak 23.
Ovaj Pravilnik stupa na snagu osmog dana od dana objave u »Narodnim novinama«. 

PRILOG 1.Na temelju podnesenog zahtjeva sukladno članku 9. Pravilnika o držanju pčela i katastru pčelinjih paša (»Narodne novine« br. 18/08, 29/13 i 42/13) i odredbi pašnog reda daje se


SUGLASNOST
ZA SMJEŠTAJ PČELINJIH ZAJEDNICA

Na temelju uvida u stanje na pasištu podnositelj zahtjeva može postaviti pčelinje zajednice radi korištenja pčelinje paše i/ili njihova prezimljavanja prema sljedećem rasporedu:

 

Ime i prezime
odnosno naziv tvrtke
i adresa vlasnika pčelinjih zajednica
Broj pčelinjih zajednica
Mjesto smještaja
Planirani datum
Dolaska
pčelinjih
zajednica na pasište
Odlaska
pčelinjih
zajednica s pasišta
Vlasnik pčelinjih zajednica treba se prije njihova postavljanja na pasište obratiti Povjereniku pašnog reda zaduženog za organizaciju njihova smještaja.
Za pčelinje zajednice odgovara vlasnik koji mora ispuniti sve zakonom propisane odredbe koje se odnose na držanje pčela i njihovo zdravlje.
Vlasnik pčelinjih zajednica mora odvesti pčele do planiranog datuma odlaska. Nakon navedenog roka vlasnik mora tražiti novu suglasnost za smještaj pčelinjih zajednica na pasištu.
U _______________, dana ___________

Povjerenik pašnog reda
____________________


TEKST KOJI NIJE UŠAO U PROČIŠĆENI TEKST

PRAVILNIK O DOPUNI PRAVILNIKA O DRŽANJU PČELA I KATASTRU PČELINJE PAŠE

(„Narodne novine“, broj 29/13 od 08.03.2013.)

Članak 2.
Ovaj Pravilnik stupa na snagu osmog dana od dana objave u »Narodnim novinama«. 

TEKST KOJI NIJE UŠAO U PROČIŠĆENI TEKSTPRAVILNIK O IZMJENI PRAVILNIKA O DRŽANJU PČELA I KATASTRU PČELINJE PAŠE

(„Narodne novine“, broj 42/13 od 10.04.2013.)

Članak 2.

Ovaj Pravilnik stupa na snagu osmog dana od dana objave u »Narodnim novinama«. 
TEKST KOJI NIJE UŠAO U PROČIŠĆENI TEKSTPRAVILNIK O IZMJENAMA I DOPUNAMA PRAVILNIKA O DRŽANJU PČELA I KATASTRU PČELINJE PAŠE

(„Narodne novine“, broj 65/14 od 28.05.2014.)

Članak 9.

Svi pčelari moraju se uskladiti s odredbama ovoga Pravilnika u roku od 90 dana od dana stupanja na snagu ovoga Pravilnika.

Članak 10.
Ovaj Pravilnik stupa na snagu osmog dana od dana objave u »Narodnim novinama«.

Pravilnik o držanju pčela i katastru pčelinje paše

U petak, 10. studenog 2017. u Gradskoj vijećnici Grada Umaga doc. dr. sc. Ivana Gobin, dipl. san. ing. sa Zavoda za mikrobiologiju i parazitologiju na Medicinskom fakultetu u Rijeci održala je predavanje pod naslovom „Pčelinji proizvodi – saveznici u očuvanju zdravlja“. Predavanje je organizirala Udruga pčelara Bujštine, a financijsku potporu je dao Grad Umag. Ovo je treće uzastopno stručno predavanje na temu liječenja pčelinjim proizvodima za građane Bujštine. U prvom dijelu predavanja  izv. prof. dr. sc. Ivna Gobin se zadržala se na znanstvenim istraživanjima koji dokazuju ili pobijaju teze o ljekovitim svojstvima meda i drugih pčelinjih proizvoda koristeći pouzdane izvore kao što je američka neprofitna organizacija za mediciska istraživanja i zdravstvenu zaštitu Mayo clinic.

Da li se može reći da je med = lijek ili hrana?

001Kako govoriti o „medu kao lijeku“ nije primjereno zbog pravne definicije pojma „lijek“,  u istom kontekstu predavačica koristi termin „funkcionalna hrana“. To je hrana s biološki aktvinim djelovanjem koja pomaže očuvanju zdravlja i utječe na pojedine tjelesne funkcije čija svrha nije da utaži glad niti da osigura neophodne hranjive tvari ljudskom organizmu, već da sprječava bolesti i poboljšava psihofizičko zdravlje čovjeka. Spoznaje do kojih su došli svjetski stručnjaci u ovoj domeni prikupljajući i analizirajući podatke za svoja znanstvena istraživanja po uzorcima i ispitanicima iz realnog života nažalost nisu oni koje su priželjkivali pčelari, apiterapeuti i drugi pobornici liječenja pčelinjim proizvodima. Europsko vijeće za sigurnost hrane (EFSA – European Food Safety Authority) još je 2016. godine zaključilo da nema dokaza da med ima pozitivan učinak na zdravlje dišnog sustava, podizanje imuniteta i energije za ljudsko tijelo. Nešto je bolja situacija što se tiče zdravstvenih tvrdnji kad je u pitanju propolis: poboljšava zdravlje respiratornog sustava (pogotovo kod grlobolje), održavanju normalne cirkulacije krvi, podržava zdravlje crijeva i oralno zdravlje, djeluje hepatoprotektivno, antibakterijski i antigljivično. Stoji i tvrdnja da matična mliječ štiti stanice od nekih štetnih učinaka slobodnih radikala.

Učinci med na zdravlje

Najčešći zaključak glede učinka meda u medicinskim tretmanima je da nema dovoljno znanstvenih dokaza, odnosno da je neophodno više visokokvalitetnih studija kako bi se u konačnici donijeli relevantni zaključci. S  druge strane nesporan je protuupalni učinak meda: smanjuje osjet boli kod rana i opeklina, smanjuje edeme, potiče epitalizaciju i stanični rast,  brže zacjelivanje rana i opekotina. Kroz različite mehanizme djelovanja med ima jak antibakterijaki učinak (pogotovo manuka med!). Kao viskozna namirnica sa antioksidativnim i antimikrobnim učinkom , med djeluje umirujuće na izritirano grlo i pomaže pri iskašljavanju (stvara zaštitni film), a znanstvena studija provedena na Sveučilištu medicinskih nauka u Iranu 2019. godine je pokazala da uzimanje meda smanjuje trajanje prehlade. Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) navodi med dao demulcent i smatra da treba poticati uporabu prirodnih pripravaka kao što su čaj i med za pomoć pri liječenju prehlade i kašlja. Na kraju svog predavanja, izv. prof. dr. sc. Ivana Gobin se zadržala na tradicionalnim receptima za liječenje prehlade i kašlja na bazi meda, a mi ćemo navesti samo neke:

Tradicionalni recepti

SIRUP OD MEDA, LIMUNA I ĐUMBIRA: naribati đumbirov korijen, 2 limuna nasjeći na kriške, te za kraj sve sastojke preliti medom. Doza: 3 x dnevno po 1 žličica. SIRUP OD LUKA I MEDA: 1 kg crvenog luka oguliti i isjeći na 4 dijela, staviti u dublju posudu i preliti s 300 ml vode, dodati 1 čajnu žličicu cimeta u prahu. Kuhati 1 sat na laganoj vatri, nakon čega ćete od luka dobiti sluzavu masu koju treba procijediti kroz gazu. Ostavite da se ohladi, zatim dodajte 0,5 kg meda i sve dobro izmješajte. Čuvati u hladnjaku. Doza: 3 x dnevno MEDNI OBLOZI PROTIV KAŠLJA: u malo brašna stavite 1 žlicu meda, dobro umiješajte da smjesa postane gumasta masa koja se može držati u ruci bez da se lijepi za prste. Dodajte ½ čajne žličice bilo kojeg biljnog ulja te ponovo uvaljajte u brašno. Na djetetu ostavite oblog 2 – 3 sata (najbolje dok spava), na odrasloj osobi može čitavu noć. O PREDAVAČU: Izv. prof. dr. sc. Ivana Gobin ima bogato radno iskustvo u nastavnom i znanstveno-istraživačkom polju, aktivna je članica Hrvatske udruge za sanitarno inženjerstvo, Europskog društva za kliničku mikrobiologiju i infektivne bolesti, Hrvatskog mikrobiološkog društva i Hrvatske komore zdravstvenih radnika, autorica niza znanstvenih radova, od kojih izdvajamo „Antibakterijska svojstva meda“ (u suradnji s prof. dr. sc. Vučković Darinka dr. med. i dr. sc. Lušić Dražen dipl. sanit. ing.) objavljen  u glasilu Hrvatskog liječničkog zbora 2014. većini čitatelja časopisa „Hrvatska pčela“ je poznata po člancima iz područja apiterapije, a nabrojati ćemo samo dio: Antimikrobna svojstva matične mliječi − kraljevskog nektara“, „Propolis u očuvanju oralnog zdravlja“, „Medom do vitkosti“, „Med i dijabetes“. U siječnju prošle godine održala je predavanje pod naslovom „Med i znanost“ u Pazinu u organizaciji UP „Lipa“ iz Pazina.