«Rakije, rakije amo, jer utjehe u vodi nema…» – stihovi su poznatog pjesnika Dobriše Cesarića koji nije rođen niti je porijeklom iz Istre, ali je pogodio suštinu stvari.

«Rakije, rakije amo…» – zavapiše i organizatori Smotre domaćih rakija Istre koja se u Humu – najmanjem gradu na svijetu i gradu biske, organizira 13-tu godinu za redom. Je li brojka 13 kriva ili kriza u koju smo duboko zaglibili što se na smotru ovaj put prijavilo za trećinu manje proizvođača istarskih žestica: komovice, biske, rude, medenice, brinjevače, krekovice, travarice?

Te nedjelje, 27.10.2013.g. organizatori Smotre TZ Buzet, Udruga Hum, Grad Buzet i MO Roč,  kao i uvijek, pobrinuli su se da osim dobrom kapljicom posjetitelje ugoste i biranim domaćim jelima: od maneštre i kobasica do bakalara i pečenog kestenja. Za najboljeg meštra od rakija Istre proglašen je Elvis Perčić iz sela Erkovići kod Huma, a u onoj kategoriji koja nas pčelare posebno zanima – medenici – priznanje je odletjelo preko Učke, u tvrtku Suza T.B. iz Matulji.

Unatoč sloganu «Domaća rakija je naša medižija» i stoljetnoj istarskoj tradiciji spravljanja žestokih pića po starinski – iz lambika, za prestižnu titulu najboljeg proizvođača ovog tipično regionalnog proizvoda borilo se samo 32 «viteza» iz Istarske i Primorsko-goranske županije i Zagreba. Zašto tako mali interes (2008. godine sudjelovalo je 60 proizvođača!) za tako važnu smotru? Jesu li tome razlog prevelike trošarine, fiskalizacija i strah od inspekcija ili je nešto drugo u pitanju?

Trošarina za 1 l rakije od 50 % alkohola je 26,50 kuna, a ambalaža i etiketa dodatno diže cijenu konačnog proizvoda. U vrijeme kad kunu okrećemo 3 puta prije nego li je potrošimo, maloprodajna cijena (s PDV-om) preko 100 kuna je pretjerana i daleko od prihvatljive – bar za domaće stanovništvo, a ovo su ljeto gunđali i strani turisti zbog tako visoke cijene.

Kako se tradicija obiteljske proizvodnje istarske komovice, medenice, rude i biske koje se u narodu smatraju ljekovitim pićima i zovu «medižijom» ipak ne bi u bliskoj budućnosti ugasila, pobrinut će se nadležna tijela na nivou Županije koji će vrlo brzo pokrenuti inicijativu za registriranje ove 4 vrste rakije kao izvornih autohtonih proizvoda, a ono bi posljedično omogućilo smanjivanje trošarine i lakši plasman na tržištu. Ne sumnjamo u dobre namjere naših boraca za zaštitu autohtonosti kako vina, tako i rakije, svjesni da ta borba nije laka, jer se u mnogim stvarima debelo kasni, držat ćemo palčeve da ostvare cilj zajednički onima koji dolaze redovno na smotru u Hum i svima drugima koji su ovaj put izostali iz svih navedenih razloga. No, zaboravimo na čas ove probleme i nazdravimo s medenicom ili biskom (za koju slijedi i recept) za bolju budućnost svih proizvođača u Istri, bilo vina ili rakije, maslinovog ulja, pršuta i sira, pa naravno i – meda! U zdravlje!