U prvom članku etičkog kodeksa Hrvatskog apiterapijskog društva stoji da je „apiterapija je zdravstvena djelatnost unutar koje je članu Društva časna dužnost svoje životno usmjerenje i svoju stručnost posvetiti čestitoj uporabi pčelinjih proizvoda u cilju poboljšanja zdravlja, te uklanjanja boli, patnje i nesposobnosti za rad ljudi i životinja“, što znači da se apiterapeuti ne bave isključivo istraživanjima učinaka pčelinjih proizvoda i njihovom primjenom u humanoj medicini, već u i veterinarskoj praksi. Za uspješnu primjenu apiterapije u veterinarskoj praksi od izuzetne je važnosti širenje znanja o učincima pčelinjih proizvoda kod životinja. Dr. med. vet. Ivana Bugarija svojim predavanjem „PRIMJENA APITERAPIJE U VETERINARSKOJ MEDICINI“ održanom u sklopu pčelarske izložbe „Apitera“ u Zagrebu 18. listopada 2015. prvim takve tematike u Hrvatskoj pobudila je veliki interes u stručnim krugovima, a posebno među vlasnicima kućnih ljubimaca i specijalistima za male životinje na kojima je bio naglasak u izlaganju. Upravo iz tih razloga, ali i da pružimo podršku i damo dodatni polet novom smjeru apiterapije u našoj zemlji, u rubrici APITERAPIJA prenosimo sažetak ovog vanrednog predavanja.

PRIMJENA APITERAPIJE U VETERINARSKOJ MEDICINI

• sažetak predavanja dr. med. vet. Ivane Bugarije u Zagrebu, 18. 10. 2105. –

I u veterini kao i u humanoj medicini najveća je vrijednost apiterapije u činjenici da je ona posve prirodan način liječenja i prevencije, bez štetnih utjecaja i s izuzetno rijetkim kontraindikacijama. Važno je naglasiti da se radi o komplementarnoj metodi koju primjenjujemo uz standardno liječenje jedino u dogovoru s veterinarom. Apiterapijski se pripravci primjenjuju individualno za svakog pacijenta prema postavljenoj dijagnozi, odnosno zdravstvenom problemu, a pojedini pčelinji proizvodi pomažu i djelovanje farmaceutskih lijekova. Primjena apiterapeutskih pripravaka u veterinarskoj medicini može biti sistemska (djelujemo na čitav organizam) ili lokalna (djelujemo na mjesto aplikacije).

Jedan od najčešćih problema  s kojim se susreću veterinarski dermatolozi su alergijske bolesti: alergija na hranu, alergija na ubod buhe, atopijski dermatitis. Najizraženiji simptom ovih bolesti u pasa je svrbež koji ponekad prate i promjene na koži. Kod alergija na hranu radi se o reakciji životinje na određeni (najčešće proteinski) sastojak iz hrane, a najčešći simptom je nesezonsko češanje, ali i kronična upala uha (kod pasa), te milijarni dermatitis i gubitak dlake (kod mačaka). Alergijska reakcija na ubod buhe se manifestira izrazitim svrbežom i pojavom papula, a u kasnijoj fazi i komplikacijama kao što su kraste, hiperpigmentacija i lezije. Atopijski dermatitis je genetski predisponirana, upalna kronična alergijska bolest kože s lezijama i svrbežom kao tipičnim simptomima, a koji mogu prouzrokovati crvenilo, ozljede i sekundarne infekcije.

Kod svih kožnih bolesti preporuča se sistemsko davanje pripravka meda s peludi. Lokalna aplikacija propolisa (u vodenoj otopini, jer alkoholne isušuju kožu), nekoliko puta dnevno ublažava svrbež i sprječava daljnje komplikacije, prije svega zbog flavonoida biljnog porijekla u propolisu. Kod atopijskog dermatitisa se preporučuje meda uoči sezone alergija u proljeće i jesen. Postepenim unošenjem alergena u organizam životinje dižemo njenog imuniteta i ublažavamo osnovne simptome bolesti. Preporučuje se davanje meda iz lokalnih košnica zbog pretpostavke da baš on sadrži uzročnike alergije. Posljedica učestalog češanja i lizanja je mehaničko oštećenje kože – rana koje mogu biti jednostavne (oštećena je samo koža i potkožje) ili složenije (oštećena su i dublja tkiva), a osim njih i bakterijska infekcija i piotraumatski dermatitis. Med stvara fizičku barijeru između rane i okoline, ali zahvaljujući svojim sastojcima ubrzava zacjeljivanje rana. Propolis čisti ranu, sprječava upalu i ponovnu infekciju te čisti izlučevine iz rane. Kod pododermatitisa (upale kože nogu) najčešći su simptomi crvenilo i zadebljanje kože na šapama, a ispadanje dlake, hiperpigmentacija, gnojna upala, kvržice i prištići su daljnje komplikacije ove bolesti. Dolazi do svrbeža, boli, promjene boje dlake i oštećenja noktiju. U apiterapiji se za ublažavanje ovih simptoma preporučuju melem i hidratantna krema. Liječenje dekubitusa se zasniva na lokalnoj aplikaciji masti koja djeluje antibakterijski, antiflogistički, podiže imunitet i koži vraća masnoću. Apiterapija kod gingivitisa podrazumjeva primjenu 30 %-tne alkoholne otopine propolisa, a pomaže i žvakanje meda u saću. Kod gastroenteritisa pomaže sistemsko davanje meda u kombinaciji s pergom.