Bruno Mavrinac: Okretna pojilica

Bruno Mavrinac, inženjer elektronike i pčelar, inovator i predavač iz Jadranova koji je za članove Udruge pčelara Bujštine 6. listopada 2013. održao izuzetno zanimljivo i poučno predavanje «Moja tehnologija pčelarenja», istom nas je prigodom upoznao s više svojih inovacija. Sve su one već tada pobudile veliki interes kod publike i bile razlogom za mnoga pitanja upućena autoru ne samo tijekom rasprave u službenom dijelu, nego i kasnije u neformalnom druženju. O ovom događaju pisala je i «Hrvatska pčela» u broju 11. iz studenog 2013. Inovacija koja je najviše plijenila pažnju kod pčelara, prije svega zbog svoje jednostavnosti i praktičnosti je vanjska pojilica. Više o njoj, kao i o drugim svojim izumima, u nastavku piše sam autor.

Okretna pojilica

Bliži se rano proljeće kada pčele trebaju čistu i higijensko ispravnu vodu i ovo je pravi trenutak da im ponudimo novu pojilicu s kojom ćemo biti zadovoljni.
Moram priznati, da sam do sada napravio više od desetak raznih pojilica ali ni s jednom nisam bio zadovoljan. Izuzetak je pojilica na lulici moje “vanjske hranilice” ali vodu ljeti, potroše za dva – tri dana.

 

Pred par godina pročitao sam članak o pojilici autora Milanka Baraća, zato sam dugo vremena razmišljao da izradim pojilicu na “moj način” jer je navedenu pojilicu vjerovatno teško dizati s obzirom da boca s vodom teži cca 20kg i visi na grani, što kod mene ne dolazi u obzir zbog bure. Pojilicu sam realizirao pod nazivom: “Okretna pojilica”

Zadao sam točke koje bi okretna pojilica trebala ispunjavati a to su:

1. Da ima relativno dosta vode, barem za 14 dana
2. Što manja uporaba snage kod punjenja pojilice
3. Lako punjenje vodom
4. Lako održavanje – higijena
5. Svi dijelovi pojilice zamjenljivi – montažno
6. Otporno na vjetar (da se ne ljulja, proljeva voda)
7. Da se lako može doći do dijelova
8. Relativno mala cijena
9. Da je po potrebi prijenosna

Tada kada sam čitao gore navedeni članak nije bila dostupna boca od 19.9 litara, koja mi se činila veoma dobra za ovu namjenu, međutim, sada je lako dostupna. U Metrou sam je platio 75 kn (ambalaža košta 45 kn) čija težina iznosi 20 kg sa vodom.

 

 

 

Bocu sam obojao bijelim sprejom, a izolir traku kod bojanja zalijepio sam okomito, kako bi se moglo vidjeti nivo vode u boci.

 

 

 

 

 

 

 

 

Na grlo boce, ugurao sam gumeni uložak koji se koristi kao reduktor kod odvoda vode iz lavandina – sifon, dimenzije 50/32mm, koja je učvršćena s šelnom.

 

Bocu sam obujmio obujmicom na kojoj su dijagonalno zavarena dva okrugla željezna profila  fi 8mm dužine par cm. Obujmica se može naručiti u “IREALU”  Hrastovička 1, Lučko, Zagreb tel.01/6530748. S unutrašnje strane obujmice namažemo silikon tako da obujmica ne “kliže” po boci uslijed težine.

 

 

Za nosač pojilice, izabrao sam 2 željezna kvadratna profila 20X20 mm, dužine cca 1000 mm (može i duže)  a poprečno, na 640 mm od vrha zavario sam jedan profil istih dimenzija, dužine 290 mm (boca je promjera cca 270mm) i izgled nosača sliči slovu H.

 

 

Na bočne stranice nosača zavario sam 2 matice M10, koje su zarezane s gornje strane, tako da štiftovi na obujmici (koje smo skratili) odozgo ulaze na svoje mjesto. Umjesto tih matica možemo bočne stranice izbušiti s svrdlom fi 10 s time da su štiftovi na obujmici duži i da ulaze u željezni profil stranica. Rupe (ili matice) bušimo na 280 mm od vrha bočnih stranica.

 

15 mm od vrha okomitih profila izbušene su rupe od 9  mm za šipku s navojem koja prolazi kroz vodovodnu zelenu cijev fi 20 mm. Ista je zaljepljena na gornjem djelu boce a služi da je boca nepomična na svom nosaču. Šipku osiguravamo s dvije leptir matice na krajevima. Kod punjenja pojilice vodom šipku izvučemo i okrenemo bocu.

Nosač učvrstimo za tlo tako da iskopamo dvije rupe (na mjestu gdje smo imali staru pojilicu) nalijemo u te rupe beton te nosač uronimo u iste. Pojilica može biti i prenosna ako betoniramo postolje nosača (napravimo kvadratni  ili pravokutni kalup od dasaka), kojeg stavimo na ravnu površinu i ispod stavimo najlon, popunimo unutrašnjost kalupa betonom te nosač okomito uronimo u beton. Kada beton malo stvrdne lagano izvučemo nosač i ostane nam “uteg” s rupama za isti.

Prije izlaska vode iz boce, htio bi prikazati kako sam riješio tanjurić. Taj tanjur, može biti raznih dimenzija i oblika primjerice: PVC čep od teglice, koji je silikonom zaljepljen na CD a otraga zaljepljen komad kanalice (bez poklopca) koja je dužine 40 a širine 20 mm i nasjeda na horizontalni profil nosača. Kanalice električari koriste da se ne vide recimo el. vodovi, tel.žice i dr.

Izlaz vode iz boce ostvaruje se ubacivanjem vodovodne zelene cijevi fi 32 mm koja ulazi u gumeni uložak. Na tu cijev od 32 mm može se reducirati i ubaciti cijev od 20 mm  sveukupne dužine cca 200 mm. Da se u tanjurić ne utapaju pčele ili da nam ne ulazi prljavština može se staviti zaštita  – primjerice gornji CD

Bolje i praktičnije rješenje izlaza, riješeno je s ventilom. U zelenu cijev fi 32 mm ubacimo (zalemimo) cijev fi 20 mm na koju montiramo ventil. Ovaj ventil može biti kuglični ili jeftiniji PVC ventil 16 mm x  3/4″ prikazan na slijedećoj slici.

Način punjenja pojilice: izvučemo šipku s vrha pojilice, okrenem bocu za 180 stupnjeva izvučemo zelenu cijev s ventilom, napunimo bocu s kantom 5 ili 10 litara koje ipak nisu teške kod transporta. Nakon što napunimo ili dopunimo vodom, vraćamo zelenu cijev u grlo boce, zatvaramo ventil, okrećemo bocu za 180 stupnjeva. Cijev koja sada izlazi iz grla, podesimo da “voda dođe” do ruba posude ili da je nivo niži , otvaramo ventil i podesimo gornji CD vidljivo na Sl. 12 i 13. Ovaj CD nije zaljepljen već  klizi po zelenoj cijevi fi 20mm, a podesimo ga tako da pčele mogu doći do vode s rilcem.  Iz pojilice izađe svega 1 do 2 dcl vode dok se ne stvori vakum u boci.

Za rad okretne pojilice ventil nije potreban zbog vakuma u boci ali nam je daleko jednostavnije i praktičnije kod punjenjenja ili dopunjavanja vodom, zamjena – čišćenja posude i dr..

Mogućnosti ove pojilice su i veće. Da imamo temperaturno stabilnu vodu na pojilici možemo istu obložiti izolacijom (kutijom bez donjeg dijela – primjerice od stiropora, stirodura).

Također u rano proljeće posudu pojilice možemo učvrstiti na “topao” materijal gdje sigurno ne bi dolazilo do hlađenja i ugibanja pčela dolaskom na vodu.

Smatram da ova pojilica bi  bila odlično rješenje i za “seleće pčelare” na način da se nosač pojilice bez nogara, bočno učvrsti za zadnji kraj vozila (prikolice), ventil se zatvori te na novoj lokaciji otvori, odmah spremna za uporabu.

inž. Bruno Mavrinac

tel. 051/246950     

mob.:091/2469500

 e-mail: bruno.mavrinac@gmail.com