Proljetni razvoj pčelinjih zajednica započinjem početkom ožujka, odnosno oko pedeset dana prije glavne paše, a to je kod mene kadulja koja počinje cvasti oko prvog svibnja. Proljetni razvoj pčelinjih zajednica smatra se najvažnijim zahvatom za pripremu pčela za glavnu pašu. Najvažnija stvar u proljetnom razvoju je utopljavanje pčelinjih zajednica ovisno o njihovoj snazi i količini hrane koju imaju. Tu im mi moramo pomoći, jer od glavne paše možemo očekivati višak meda samo ako su pčele jake i sposobne da iskoriste tu pašu.

 Priprema za moj način proljetnog razvoja:

–       prednja i stražnja strana LR nastavka ima na sredini rupu promjera 25 mm,

–       poželjno je da boje tih stranica budu iste,

–       pripremiti na pčelinjake digitalne vage za kontrolu unosa

–       krovovi moraju obavezno biti s toplinskom izolacijom i s utorom za satonoše okvira s medom,

–       postaviti vanjske hranilice i higijenski čiste flašice od 2 dl.

Kod prvog pregleda kada je vanjska temperatura oko 18 stupnjeva utopljavam društva. Pri tom zatvaram najgornju rupu na prednoj strani nastavka, koja je preko zime bila otvorena.

www.pcela.hr

Kontroliram kakvo je stanje sa zalihama hrane i ako ima viška meda, jedan okvir s medom horizontalno polegnem iznad satonoša u krov koji ima ranije spomenute utore. Donju stranu okvira pčele očiste za dva dana, a nakon toga okvir okrenem. Pčele su na taj način dobile najbolji stimulans. U nastavku nastojim, koliko je moguće da topliji „tamniji“ okviri budu u sredini nastavka, a hladniji „svjetliji“ okviri da budu na krajevima. Pokušavam raditi što je više moguće s nastavkom, pa tako pri prvom zahvatu ujedno okrećem nastavak po horizontali. Upravo zbog tog zahvata poželjno je da stranice nastavka budu iste boje, kako se pčele ne bi zbunile pri povratku s paše. Na stražnjem dijelu nastavka ubacujem „lulicu“. Kako mi je pčelinjak relativno blizu kuće, svakodnevno vršim kontrolu unosa nektara uz pomoć digitalne vage i to uvijek u isto vrijeme, obično navečer kada su sve pčele u košnici. Ako je unos manji od 20 dg, prihranom stimuliram društvo s 2 dl šećernog sirupa u „Pago“ bočici. Ako je vanjska temperatura niska, bočicu umotam u novine i aluminijsku foliju da bi se temperatura sirupa održala što duže toplijom.

Ovisno o jačini društava , drugim zahvatom mijenjam mjesta nastavcima. Time razbijem pravilan oblik legla i prisiljavam pčele da pokriju veću površinu, nakon čega matica leže jajašca u većem broju u odnosu na protekli period. Približno sedam dana prije glavne paše, tj. početka cvatnje kadulje, pčelinja zajednica bi trebala zauzimati dva nastavka puna pčela. Tada skidam vanjsku hranilicu i dodajem treći nastavak. Pri tome pronalazim maticu koju s dva okvira otvorenog legla stavljam u nastavak na podnici. Krajnji okviri u tom novom plodištu su s medom i peludi, a ostali okviri su sa satnim osnovama. Prednja rupa na tom nastavku je otvorena. Iznad ovog nastavka stavljam matičnu rešetku. U drugi nastavak stavljam isključivo izgrađeno saće i na njemu prednja rupa je zatvorena. Sve preostalo leglo koje se nalazilo u košnici prebacim u treći nastavak i otvaram prednju rupu tog nastavka. U većini slučajeva u tom trećen nastavku pčele izvuku nekoliko lijepih matičnjaka, koji su veličine kao matičnjaci tihe izmjene. Šesti dan od drugog zahvata kontroliram matičnjake koji su u većini slučajeva još otvoreni, što znači da su pčele hranile najmlađe ličinke. Te matičnjake koristim za pravljenje nukleusa. Ako je rupa na trećem nastavku zatvorena pčele u većini slučajeva neće izvući matičnjake, jer komuniciraju s maticom preko leta na podnici.

Prije seljenja pčela na lipovu pašu, ovisno o jačini društava, prevjesim u medišni dio nekoliko okvira otvorenog legla, te dodajem nekoliko okvira sa satnim osnovama.

Na ovaj način uspio sam spriječiti rojenje, došao sam do novih kvalitetnih matica, izgrađeno mi je dosta novog saća i ako je godina medna i do viška meda.

Bruno Mavrinac