Posljednjih godina pčelari sve češće prstom upiru u poremećene odnose u prirodi, u neobične klimatske promjene, a posljedice su sve vidljivije. Nestale su livade pune cvijeća koje su se nekad kosile za stočnu hranu. Osjećaju to i pčelari u svim dijelovima Hrvatske, a priču o pčelama i stanju u pčelarstvu počeli smo s Arduinom Bubolom, jednim od iskusnijih istarskih pčelara i predsjednikom Udruge pčelara Bujštine. Arduino se s pčelama i pčelarenjem susreo još u dječačkim danima u rodnom Kučibregu, pomažući pokojnom ocu oko pčela. Često ih je, priča Arduino, otac nalazio kao rojeve ili u šumama, u dupljama stabala i spremao u košnice, jednostavno napravljene od dasaka koje su zvali „uj“.

Dobra godina

Uz oca, koji je bio veliki ljubitelj pčela, tu ljubav mi je usadio i učitelj u mom selu Tugomir Kovačević koji je uz školu držao oko dvadesetak košnica. On me poticao, mi smo mu pomagali u vrcanju meda, a osim ljubavi prema pčelama njemu sam zahvalan i što me usmjerio na školovanje, prisjeća se Arduino koji je od 1977. godine počeo sam raditi košnice prema preporukama časopisa „Sam svoj majstor“.

„Prvih sam godina bavljenja pčelarstvom imao 15 košnica, kasnije se to širilo, sada ih imam 70-tak. Bilo ih je i više, ali posljednjih godina klima i vrijeme nisu bili nimalo popogodni. Iako se broj pčela i pčelara povećava, ne i količine meda. Nepovoljni klimatski uvijeti, prevelika upotreba pesticida u poljoprivredi, razvoj bolesti, sve je to nepovoljno utjecalo na pčelarstvo u cijeloj Hrvatskoj. Na visokim temperaturama vrijeme cvatnje je kraće, a vlažno vrijeme pogoduje nametniku varoa koji se ozbiljno proširio. Sve je to dovelo da danas nema pčela u šumama, jer bez pomoći pčelara pčelinja zajednica ne može u prirodi opstati dulje od jedne i pol godine.“ –  kaže Arduino prisjećajući se kako su pčelarima najgore bila 2014. i prošla godina kada u Istri zbog hladnoće bagremove paše nije ni bilo.

„Ova će godina biti nešto bolja, bagrema će nešto biti, ali ipak ne kao ranije, jer je bilo hladnih noći u kojima je bagrem na nekim područjima promrznuo.“

Suradnja među pčelarima

„Očekujemo da će nešto bolje biti u lipnju, kako na livadskoj paši, tako i s kestenom i lipom, da ćemno nešto nadoknaditi manjak bagrema, ali samo da ne dođu nagle vrućine, što se događalo. Kod temperatura preko 30*C biljke ne luče nektar, pčele izlaze samo ujutro i popodne, što nije dovoljno i često ostanu gladne. Sve to govori da su unatoč povećanom zanimanju u Istri, uvijeti za pčelarenje daleko teži nego ranije. Pomažemo se međusobno, surađujemo, savjetujemo mlade pčelare s manje iskustva, jer se treba prilagoditi sve težim uvijetima, dodaje Arduino koji košnice drži u blizini Novigrada i kod Kučibrega.“ Ponekad pčele seli na bolju pašu, na kasni bagrem u okolicu Pazina i na lipu u Kastavštinu. Zajedno to obavlja s svojim prijateljem iz Katuna Tvrviškog Darkom Korenom, što nije rijedak slučaj suradnje među istarskim pčelarima.

Hobi, a ne posao

Na temu pčelarenja kao izvoru jedinih prihoda, Arduino nije optimist. On se pčelama i njihovim proizvodima bavio dok je radio u novigradskoj školi kao nastavnik, sada kao umirovljenik. Iz hobija.

„Nesigurno je. Mogli ste lani imati koliko hoćete košnica, meda nije bilo, pčele su bile gladne. Istina, ima pčelara koji se samo time bave, ali mnogo je onih kojima je to samo hobi za dodatnu zaradu. Ne možete predvidjeti što koja godina donosi. Proljeća su hladnija, ljeta su sve toplija, nema proljeća i jeseni kao nekada. To nije dobro za biljke, pa tako ni za pčele. Pčelari se sve više okreću proizvodnji i drugih pčelinjih proizvoda, cvjetnog praha, propolisa, voska i matične mliječi kako bi mogli nešto zaraditi. Inače, prodaja meda nije problem, nema ga kao prije pa se lako i proda.

Ja sam rano ostao  bez meda, čekam novi. Prodam sve na kućnom pragu, kako se to kaže, u Kučibregu imam registriranu punionicu, odnosno prostor za vrcanje i pakiranje meda.“ – govori Arduino koji će u svojoj skromnosti tek ovlaš, na pitanje, spomenuti brojna priznanja sa raznih smotri i manifestacija pčelara.

Protiv pesticida

„Posebno se angažiramo na čuvanju prirode. Treću godinu raspisujemo foto-natječaj na temu čuvanja pčela i prirode, a u suradnji s Gradom Umagom postavljamo i velike panoe s porukama za čuvanje pčela i smanjivanje korištenja pesticida. Ove jeseni prvi put ulazimo u novi projekt sadnje medonosnog bilja uz potporu Odjela za poljoprivredu, šumarstvo, lovstvo, ribarstvo i vodoprivredu Istarske županije.“ – veli Arduino o radu Udruge čija je aktivnost sve vidljivija.  Još samo da se i vrijeme udobrovolji…

Eko pčelar

Arduino Bubola je 2001. godine postao prvi istarski eko-pčelar. Često se na stručnim skupovima zalaže za osnivanje pčelarskih udruga ili sekcija u školama, kao što je to u Novigradu, često upozorava na opasnosti za pčele od pretjeranog i nesavjesnog korištenja pesticida u poljoprivredi. Od 2011. je na čelu Udruge pčelara Bujštine koja ima 50-tak članova i koja je velika pomoć pčelarima, organiziraju se stručna predavanja, pomaže se početnicima, organiziraju se predavanja za građane o primjeni i korisnosti pčelinjih proizvoda, sudjeluju zajednički na pazinskim Danima meda i drugim manifestacijama.

IZVOR: Glas Istre 24. svibnja 2017. (tekst: Luka Jelavić)