INTERVJU: DINO CERIĆ, pčelarski stručnjak – apiterapeut iz Zenice (BiH)
Koliko se dugo bavite pčelarstvom? Jesu li i danas prioriteti isti kao prvih dana? Jeste li član neke pčelarske organizacije i koje su Vaše aktivnosti?
Pčelarstvom se bavim nepunu deceniju, a počeo sam iz financijskih razloga. Pčelarske proizvode sam kupovao za bolesnu majku, pa sam odlučio smanjiti troškove baveći se pčelarstvom. Nakon završene škole pčelarstva i samog početka zavolio sam pčele i financijska korist je pala u drugi plan. Kada počnete pročavati pčele, shvatite da nemaju nijedne negativne osobine što je danas veoma rijetko. Od tog momenta pčelarstvu sam izuzetno posvećen. Počeo sam “gutati” knjige i časopise. Sve što se tiče pčele pamtio sam i primjenjivao u praksi. Naravno, znanje iz medicine i nekoliko jezika otvorilo mi je put prema svjetskom pčelarstvu, a putem Interneta sam se povezao s mnogo stručnjaka svjetskog ranga. Osnovao sam i novo pčelarsko udruženje pod nazivom “EKO PČELA” koje promovira pčelarstvo bez korištenja kemijskih sredstava. Član sam nekoliko pčelarskih udruženja u BiH i izvan zemlje.
Gdje ste završili pčelarsku školu? Tko Vam je bio mentor?
Nekoliko ljudi je zaslužno za ostanak u pčelarstvu, a jedan između njih je definitivno i moj mentor Serdarević Midhat koji je vjerovao u mene i bodrio me. Zajedno smo otkrivali mnoge nove stvari o pčelama. Iskusan predavač je nesebično prenio sve svoje znanje o pčelama i proširio ga. Uz njega smo organizirali i pčelarski telefon u vatrogasnoj službi za građane po uzoru na PU „Pčelinjak“ iz Zagreba.
Gdje Vam se nalazi pčelinjak i koliko imate zajednica? Pomaže li Vam netko iz obitelji oko pčela?
Pčelinjak mi je smješten van grada na vikendici na području koje nema ni asfaltiranog puta ni naselja, a okružen je šumom uz mali planinski potočić. Trenutno pčelarim s 20-ak zajednica i čitava je obitelj uključena u rad i proizvodnju. Najviše posla oko pčela obavljam sam, a pripremu, izradu i pakiranje proizvoda obavljamo svi zajedno. Naglasak stavljam na propolis, pelud i matičnu mliječ, te od toga pripremam ljekovite preparate s travama za određene bolesti. Skupljao sam i pčelinji otrov, ali nemogućnost plasmana na tržište me zakočila. Apipunkturom se bavim u manjoj mjeri.
Koji je Vaš najljepši i najdramatičniji doživljaj na pčelinjaku?
Najljepši događaj sa pčelama ne mogu izdvojiti. Ima ih mnogo, a često u gradu naletim na roj koji treba spasiti. Tu se okupi mnoštvo ljudi i novinara, pa i na taj način promoviramo pčelarstvo. Prvi roj sam skinuo sa starijom kćeri u samom centru Zenice što je izazvalo pažnju mnogih. Nisu mogli da vjeruju da smo radili bez zaštitne opreme. Napravili smo i reportažu o tome.
Da li je danas apiterapija Vaše osnovno zanimanje? Kakav je status ove grane u medicini i farmaciji u BiH?
Apiterapija nije moje osnovno zanimanje, obzirom da nije priznata ni od zvanične medicine ni od farmacije. Ovakav posao i nije posebno profitabilan, pa je na margini interesa i samih pčelara. Mislim da će u budućnosti ova grana jačati, jer se već sada ljudi vraćaju prehrani i liječenju na prirodan način. Obzirom da je i u razvijenim zemljama apiterapija u povojima, nadam se da će se proširiti i na našu regiju. Zdravstveni stručnjaci već polako mjenjaju svoj stav prema apiterapiji i polako stiču iskustva kojih je veoma malo u ovoj branši.
Pripadate uskom krugu zdravstvenih stručnjaka kojima apiterapija nije bauk, već životno opredjeljenje. Na koji način usavršavate svoje znanje iz ovog još uvijek nedovoljno istraženog područja?
Moj osnovni cilj je bio da steknem što više znanja o pčelama i pčelarskim proizvodima i da ih upotrijebim na pravi način. Nakon toga sam nastavio sa promocijom pčelarstva i koristi pčelinjih proizvoda. Mnogi pčelari imaju nevjerovatne mogućnosti, ali se pomalo boje iskoristiti sve dobrobiti pčela. Apiterapijom se bavim neko vrijeme i još uvijek skupljam iskustva svjetskih apiterapeuta. To je dugotrajan proces, ali mi otvara nova područja istraživanja ljekovitosti pčela. Do sada sam naučio mnogo, a cilj mi je da steknem još više znanja iz svih oblasti pčelarstva. Obilazim sva pčelarska predavanja i seminare. Pročitao sam skoro svu domaću stručnu literaturu, a veoma je teško doći do nove. Radi razmjene iskustava i novih istraživanja se dopisujem s apiterapeutima iz cijelog svijeta.
Kontaktirate li s Hrvatskim apiterapijskim društvom? Koji su zajednički problemi u ovoj domeni u obje države?
Nisam službeno kontaktirao sa Hrvatskim apiterapeutskim društom jer kod nas je veoma malo apiterapeuta i nažalost nismo organizirani. S pojedinim stručnjacima iz ove oblasti sam privatno u kontaktu, pa razmjenjujemo iskustva. Pozvan sam na HTV, ali sam radi posla morao odbiti. Na Federalnoj i BiH TV bio sam nekoliko puta kao ih na lokalnim TV-stanicama, a na radio- emisijama sam već dosta dugo gost. Udruženje je dobilo i termin za promociju pčelarstva na lokalnom radiju. Svakog četvrtka govorimo o pčelinjim proizvodima.
Gdje ste do sada držali predavanja za pčelare, građanstvo, djecu i omladinu?
Do sada sam organizirao i održao nekoliko škola pčelarstva u suradnji s iskusnim predavačima iz regije. Svake godine poboljšavamo rad škole iz iskustava zemalja s razvijenijim pčelarstvom. Sve dobre ideje usvajamo i nastojimo realizirati. Obzirom da sam u Sloveniji proveo 4 godine, dobro sam upoznat s njihovim načinom pčelarenja i organizacijom pčelara. Surađujem s mnogim udruženjima iz okoline kao predavač i kao savjetnik. Posjetio sam više tisuća pčelinjaka širom Balkana. Održao sam mnogo informativnih i edukativnih predavanja po osnovnim i srednjim školama. Održao sam mnogo predavanja u Tuzli, Bihaću, Livnu, Sarajevu, Velikoj Kladuši, Zenici, Maglaju, Kaknju, Tešnju, a zapažena predavanja sam imao u Zagrebu, Gudovcu, Subotici itd. Mnoge pozive sam morao odgoditi zbog nedostatka slobodnog vremena, ali ostaju u planu za skoru budućnost.
Koja je Vaša poruka onima koji tek razmišljaju o bavljenju pčelarstvom?
Poručio bih svim ljudima koji cijene svoje i zdravlje svoje obitelji da se počnu baviti pčelarstvom dok su mladi. To je najbolji hobi na svijetu, jer vam vrati uloženi materijal, osigura dodatnu zaradu, a nagradi vas zdravljem i povratku prirodi. Upozna vas s biljkama koje vas okružuju i otvori nove vidike prehrane i liječenja. Činjenica koja govori sama po sebi je da pčelari žive duže i zdravije od običnih ljudi. Piće bogova na Olimpu je bilo MED i voda, pa zašto ne bi i vi to konzumirali iz svoje košnice? Medicina se sve više okreće prema prirodnim lijekovima, a sve i još više imate u košnici. Nek vam hrana bude lijek, a život sladak kao med.
E-mail adresa: ceric.dino@gmail.com Web-adresa: http//medino.com.ba/
Tekst: Damir Gregurić, Udruga pčelara Bujštine
Komentari
Nema komentara.