Da bi jedna pčelinja zajednica imala visoku produktivnost, u sezoni koja dolazi, mora već u kolovozu imati mladu maticu poznatog podrijetla, dovoljnu količinu kvalitetne hrane (ne med od čistog šećera), najmanje 15-18 kg, od čega mora biti i 2-3 okvira peludi. Zajednica mora ući u zimu sa 8-9 okvira zaposjednutih pčelama koje obuhvaćaju oba LR nastavka. Takva zajednica će biti sposobna započeti intenzivan razvoj i samo odgajanje legla i to šest tjedana prije prve ozbiljnije paše (na kontinentu je to uljana repica), koja predstavlja najvažniji izvor nektara i peludi u većem dijelu Hrvatske. Izuzetno je važno suzbijanje varooe, koje mora biti na vrijeme i bez milosti kako sredinom ljeta i početkom jeseni i naravno nikako izostaviti zimski tretman. Koja ćemo sredstva upotrijebiti? Naravno ona koja budu efikasna. Kada smo to sve dobro i na vrijeme napravili i takve zajednice imaju dobre pričuve meda u proljeće najmanje 10-12 kg i unos sviježe peludi, zagarantiran je pravovremeni razvoj zajednice i legla bez takozvanog stimulativnog prihranjivanja što je postalo pomodarstvo i natjecanje tko će nakrkati više svakojakih pogača sa svakakvim dodacima kao da je pčela svinja, a ne kukac. Tijekom proljetnog perioda izuzetno je važno da pčelama bude dostupna voda blizu pčelinjaka, a da pojilice budu na sunčanom mjestu kako bi se voda malo zagrijala, jer za malo hladnijih dana dosta izletnica gubimo prilikom traženja i uzimanja hladne i nečiste vode.

RANO PROLJEĆE NA PČELINJAKU

Čim temperatura poraste na 15-18 stupnjeca Celzijusevih, sve zajednice bi trebalo na kratko i brzo pregledati. U koliko pčele izlijeću, a vrijeme nije najbolje da se obavi bilo kakav pregled, možemo po samom izletu i donošenju peludi zaključiti u kakvom su stanju zajednice u datom momentu iako i to nije uvijek pravilo. Zna se dogoditi da izuzetno jake zajednice nemaju potrebe za izlijetanjem. Letimičan pregled možemo napraviti na način da gornji nastavak kod LR košnice nagnemo prema naprijed i vidimo da li ima legla i dali ima dovoljno hrane. Na identičan način možemo napraviti sa svakom nastavljačom. Ako nema legla, zajednica je vjerojatno ostala bez matice (a to je odmah vidljivo po zujanju i uznemirenosti pčela). Ukoliko je nekim slučajem matica postala trutovnjača (što je vidljivo po trutovskom leglu), ako još ima veći broj pčela, takvu zajednicu istog trenutka spajamo sa susjednom jakom zajednicom. Ako je potrebno očistiti ili zamijeniti podnice ili neke druge oštećene dijelove košnice to treba napraviti vrlo brzo kako nebi previše rashladili gnijezdo. Ako posumnjamo na neku bolest moramo uzeti uzorke pčela prije izlijetanja pčela i naravno odnijeti te pčele na analizu. Kada procjenjujemo pričuve hrane ne moramo podizati okvire da bi vidjeli veličinu mednih vijenaca već jednostavno podignemo košnicu i po samoj težini lako možemo napraviti procjenu. Prilikom podizanja i vađenja okvira u ovom periodu možemo napraviti samo veliku štetu (rashlađivanje gnijezda, drobljenje pčela pa i same matice) procijenite sami da li se to isplati, a veliku korist ne možemo napraviti. Kada se vrijeme stabilizira, a to bude obično početkom travnja, tada se može napraviti detaljnjiji pregled. Ako okviri sa medom budu udaljeni od od legla, moramo ih približiti ili čak otklopiti med kako bi pčele što prije prenjele taj med oko legla. U slučaju da nema dovoljno peludi (a to vidimo tako da je razvoj usporen) zajednici treba približiti krajnji okvir u kojemu je sigurno puno poklopljene i već fermentirane peludi. To moramo napraviti osobito onda ako nema unosa peludi iz prirode radi nepovoljnih vremenskih prilika. Bez obilja peludi nema intenzivnog zalijeganja matice. Iako neki nude zamjenu za pelud, ali i najbolje zamjene ne mogu nikada nadomjestiti prirodu. Možemo mi dodavati bilo kakvu prihranu, stimulare, ali bez unosa peludi i to intenzivnoga iz prirode nema burnog razvoja, bolje reći nema nikakvoga (ne treba zajednice silovati, pčele dobro znaju kada treba krenuti). Ako koja zajednica propadne, tu košnicu treba odmah zatvoriti i maknuti sa pčelinjaka kako ne bi došlo do grabeži, jer neznamo uzrok propadanja,a može biti neka bolest. Saće od takve zajednice treba pažljivo pregledati i naravno utvrditi da li je zajednica propala od bolesti ili gladi. Kada smo sve to napravili sve to saće treba pretopiti, a niti u kom slučaju ga nebi trebalo staviti u drugu zajednicu.

VRIJEME RANE PROLJETNE PAŠE ILI PRED PAŠNI PERIOD

Prilikom detaljnijeg pregleda i to tijekom voćne paše iz plodišta treba vaditi tamne i oštećene okvire saća i dodavati satnu osnovu jer u to vrijeme jake i produktivne zajednice najpravilnije izgrađuju saće (slabić ne radi nikada). Ako pčelarimo sa LR ili Farrar košnicom, treba napraviti zamjenu mjesta nastavcima (rotiranje) jer je u gornjem nastavku najveći dio legla, a u donji se je nastavak matica tek spustila i počela polagati jaja, ovo je neophodno napraviti kako bi ubrzali daljnji razvoj pčelinjoj zajednici. Iako ima i nektara kojega pčele donose sa voća, vrbe ili nekih drugih izvora, treba stalno dodavati osnovu na gradnju. Kod AŽ košnica, treba prevješavati okvire sa poklopljenim leglom kako bi matici napravili što više mjesta da može nesmetano polagati jaja i da ne padne u rano rojevno raspoloženje. Treba naglasiti i dobro zapamtiti da svaki posao koji radimo u rano proljeće treba napraviti vrlo brzo i pažljivo. Kod rane paše maslačka, vrbe i voća uz uvijet lijepog vremena, a bude još i unosa nektara, onda košnica može biti otvorena nešto duže kako bi se mogao napraviti što detaljniji pregled. Pri pregledima treba izbjegavati veliku upotrebu dima jer u slučaju prekomjernog dimljenja može se dogoditi da pčele uklupčaju i uguše maticu. Moramo jako voditi računa da se izvađeni okviri što prije spreme, a ne da se ostavljaju i da se izazove grabež što je vrlo lako u to doba ako smo imalo ne pažljivi.

PROLJETNO NESTAJANJE PČELA

Kao što stalno ponavljamo, u rano proljeće zajednice brže gube stare zimske pčele, prije nego se izlegu mlade pčele i zauzmu njihovo mjesto. Tu pojavu možemo nazvati proljetnim odumiranjem ili nestajanjem starih zimskih pčela. Ovo se obično javlja u večini zajednica, ali može biti jako ozbiljno u onim zajednicama koje izgube puno starih pčela prije neko što se izleže dovoljan broj mladih pčela i da se poravna broj sa izumrlima. Takovo stanje nemora biti u svim zajednicama svakog proljeća. Gubitak odraslih pčela u rano proljeće uzrokuje prerano dodavanje šećerno mednih pogača, jer se zimske pčele jako istroše i na taj način im se strašno skrati život. Druga vrlo važna stvar je da se pojavi bolest, nozemoza koja također skraćuje život pčelama i nanosi ogromne štete cjelokupnom pčelarstvu. Prema tome ne treba rano tj. u zimi stimulirati pčelinju zajednicu da bespotrebno kreće sa ranim leglom jer to je velika šteta, a korist nikakva. Zato je preporuka svim pčelarima da sami sebi ne rade štetu već ako moraju nadopunjavati hranu onda to neka naprave na vrijeme u kolovozu i rujnu prije uzimljavanja, a ne da spašavaju ono što se više spasiti ne može ili se napravi nepopravljiva šteta. Svjedoci smo ovih dana kako neki zvjezdoznanci rade paniku među pčelarima i izmišljaju pomore i savjetuju dodavanje pogača kao spasonosno riješenje, ali oni koji će ih poslušati napraviti će samo veliku štetu i imati će sigurno veće gubitke nego da se strpe da sve ide svojim tijekom. Neka svaki pčelar razmisli o svom postupku i dali je to uopće sada potrebno ili će im biti krivi neki otrovi i pesticidi.