www.kosnicevoja.rs

Zbog velikih nedostataka prirodno rojenje niti u kojem slučaju se ne može uskladiti sa ciljevima i zadacima suvremenog pčelarenja. Da pčelinja zajednica ne bi ušla u rojevno stanje, treba joj omogućiti da se razvija i da radi u košnici i izvan nje, zapravo treba sve pčele zaposliti. Prije svega treba držati zajednice sa jednogodišnjim maticama i ne starijima od najviše dvije godine, koje intenzivno polažu jaja i porijeklom su iz visoko produktivnih i slabo rojevnih zajednica.

U proljeće gnijezdo treba na vrijeme proširiti pravilno izgrađenim i svijetlim saćem, a kada dođe vrijeme za gradnju dodavati satnu osnovu i naravno svakako koristiti okvir građevnjak za uzgoj trutova koji će nam i te kako biti potrebni. Na taj način ćemo omogućiti mladim pčelama hraniteljicama da potroše matičnu mliječ i na taj način ćemo rojenje svesti na minimum. Matica tad ima prostora za nesmetano polaganje jaja, a pčele se angažiraju oko odgajanja legla, izgradnje saća i prenošenja i prerade nektara, tj. cijela zajednica je neprekidno u radnom raspoloženju. Polaganje jaja bude ograničeno ako u sredini gnijezda bude saće sa nepravilnim ili oštećenim ćelijama, jer matica u rano proljeće sigurno neće zanašati takovo saće. Kasnije u proljeće matica izbjegava sa polaganjem jaja u jako tamno i staro saće, koje pčele pune medom i peludom i na taj način stvora prepreku u sredini gnijezda za slobodno kretanje matice. Matica neće polagati jaja niti u saće koje je pljesnivo, onečišćeno izmetom kao niti u saće sa stvrdnutim peludom. U drugoj polovini proljeća, kada se temperature ustabile, treba maknuti češljeve koji spriječavaju ulazak glodavaca i oni koji sužavaju leta te ih treba potpuno otvoriti (iako je potpuno nepotrebno sužavanje leta preko zime). Košnice koju su izložene jakim sunčevim zrakama trebale bi biti svijetlo obojane, kako se nebi jako zagrijavale. Angažirane radom i pri smanjenoj temperaturi u gnijezu, pčele su prisiljene trošiti zalihe hrane u svom tijelu, a posljedica tomu je da pčelinja zajednica ne ulazi u rojevno stanje. U Hrvatskoj prirodno rojenje bude najjače izraženo u područjima gdje bude rana peludna paša, jer to izuzetno jako djeluje stimulativno na pčelinju zajednicu. Da bi se izbjeglo rano izrojavanje, najbolje bi bilo zajednice preseliti na pašu uljane repice i naravno po potrebi i na vrijeme proširivati zajednicu i dodavati osnovu na gradnju kako bi što više zaposlili mlade pčele, koje i jesu najveći uzročnik rojenja. Jako dobro sredstvo protiv ranog rojevnog stanja je pravovremeno dodavanje nastavka prije glavne paše, čim vrijeme otopli, kao i korištenje pomoćnih zajednica sa mladim maticama, koje se neće rojiti ako sve napravimo na vrijeme. Kada LR košnica ima puno plodište pčela, nektara i peludi, a i 7-8 okvira legla, treba joj dodati nastavak ili ako zimujemo na dva nastavka tada moramo zamijeniti mjesta nastavcima (zarotirati).

Proširivanje košnice nastavljače odnosno povećanje volumena radimo sa trećim nastavkom, sa izgrađenim saćem ili osnovama kada su oba nastavka ispunjeni pčelama i leglom. Kada zajednica bude toliko jaka da postoji opasnost  da padne u rojevni nagon, a vrijeme je toplo, treći nastavak stavljamo između dva predhodna, pošto su im već prije zamijenjena mjesta,tako da nastavak sa maticom bude na podnici, odnosno on je sada prvi. Da pčele ne bi izvlačile matičnjake u trećem nastavku ta košnica ne smije imati nikakva druga leta osim ono na podnici, tako da sve pčele moraju prelaziti kroz leto na podnici, i na taj način se one u trećem nastavku ne osjećaju bezmatkom. Pčele počinju vrlo brzo uspostavljati poremećenu cijelinu gnijezda, gradeći osnovu, a matica vrlo brzo polaže jaja u novo sagrađene ćelije, a zatim može prijeći u najtopliju zonu u treći nastavak. Presjecanje gnijezda i zamjenom nastavaka gubi se instinkt da dođe do rojevnog stanja. Dokazano je da u košnicama nastavljačama pčelinje zajednice puno prije ulaze u rojevno stanje, jer zahvaljujući odgovarajućim manipulacijama, povećanjem volumena i povoljnoj temperaturi, matica intenzivno i neometano polaže jaja do pred glavnu pašu, kada je već instinkt za prikupljanjem hrane sve veći i jači. Na ovakav se način stvaraju jake, aktivne i visoko produktivne zajednice uz uvijet da su te zajednice zdrave i da imaju mlade matice.

U AŽ košnici kada se zajednica razvije na 10 ili 12 okvira, od kojih su 7-8 sa leglom, tada zajednicu moramo proširiti odjednom. Moramo prevjesiti sve poklopljeno leglo, odnosno dižemo te okvire u medište, a u plodištu stvaramo prostor kojega popunjavamo satnim osnovama i to odmah sa 4-5. Pošto pčele, a i matica žele što prije popraviti narušeni sklad u gnijezdu, one vrlo brzo grade satnu osnovu, a matica odmah polaže jaja i na taj način se vrlo brzo povećava leglo. Takvo proširivanje gnijezda stimulira maticu na polaganje jaja, štedi pčelarevo dragocijeno vrijeme oko postepenog proširivanja i u velikoj mjeri sprječava ulazak pčelinje zajednice u rojevno stanje. Ako se pčelari sa AŽ košnicom koja ima 3 etaže (plodište i dva medišta) onda takvu zajednicu možemo razviti do savršenstva, isto kao i LR košnicu sa 3 nastavka. Tu možemo koristiti i pomoćnu zajednicu koja ima mladu maticu, a prezimila je u trećem odjeljku. Staru maticu koja je u donjem plodištu jednostavno izvadimo i stavimo ju sa dva okvira legla i pripadajućim pčelama u nukleus, a onu gornju mladu jednostavno spupustimo na njezino mjesto. Na ovaj način stvaramo izuzetno jaku pčelinju zajednicu koja je spremna iskoristiti i napraviti od prosječne paše izvrsnu i sigurno neće doći do rojevnog stanja barem u 95% slučajev uz uvijet da smo sve napravili na vrijeme i da nismo ništa prepustili slučaju. Već u rano proljeće, ako pčelar to prepozna neke zajednice najavljuju da bi se mogle rano rojiti, ali to svaki pčelar mora sam prepoznati, ja to volim reći da nam te i takve zajednice vrlo rano telefoniraju da moramo što prije nešto poduzeti. Ako ćemo ozbiljno i na vrijeme pristupiti poslu, vjerujem da će biti vrlo malo, (a uvijek bude) rojenja. Ako se na pčelinjaku i izroji do 5% zajednica to i nije niti velika šteta, ali niti preveliki grijeh, jer to je ipak samo priroda.

Pčelar:  Josip Križ

Vezani članak:  Kako skinuti roj, priča u slici...