Krađe košnica u sjeverozapadnoj Istri

Nije prošlo ni deset dana od posljednje krađe košnica u kontinentalnom dijelu Hrvatske i uspješnog hvatanja počinitelja, zahvaljujući sretnoj okolnosti da je vlasnik označio svoje košnice posebnim znakom. Kad smo čitali o tom nemilom događaju, okretali smo glavu u nevjerici, zgranuti bezobzirnošću tog čina bez obzira da li je to učinio netko tko nema pojma o pčelama i pčelarenju (možda zaveden pričama kako je pčelarstvo unosan biznis) ili iskusni pčelar – profesionalac i mislili smo da se takvo što ne može desiti u našem susjedstvu. A eto, nažalost se desilo: prije nekoliko dana pokradeni su pčelari iz naše Udruge (ukupno 5 košnica sa 4 pčelinjaka). O ovome gnjusnom djelu odmah je obaviještena policija PU Umag i izvršen je očevid. Dakle: policija traga za počiniteljima, a pred nadležnim državnim odvjetništvima će ubrzo biti i pokrenuta kaznena prijava protiv nepoznatog počinitelja. Da li je to kraj ili početak priče? Šok i očaj izmjenjivali su se na licima oštećenih pčelara, jer im nitko nije znao odgovoriti zašto se to desilo? Nije ni bitno da li je njima to samo hobi ili egzistencija za čitavu obitelj – krađa je grijeh koji se u vrijeme vladavine Marije Terezije strogo kažnjavao! A danas? Koji su uzroci da su krađe košnica u našoj zemlji u posljednje vrijeme sve učestalije? I kako ih spriječiti, odnosno kako zaštititi svoj pčelinjak od pljačke?

Nažalost, nema preciznih podataka koliko je ukradeno košnica  u posljednjih par godina u Hrvatskoj, jer se sve krađe i ne prijavljuju policiji. No, činjenica je da gotovo nema općine u kojoj se ne dešavaju ovakvi incidenti: Gračac (srpanj 2011.), Dugo Selo (travanj 2012.), Plitvička jezera (kolovoz 2012.), Bilice (listopad 2012.), Zadar (lipanj 2013.), Koška, Saborsko (kolovoz 2013.), Udbina (rujan 2013.), Zemunik (listopad 2013.), Sesvete (studeni 2013.), Trogir (siječanj 2014.)  i Markuševac kod Zagreba (ožujak 2014.). Sve lošiji životni standard građana Hrvatske vjerojatno je jedan od razloga što se ne smijemo nadati kako će se broj ovakvih krađa smanjiti. O ovom vidu kriminala pisao je dnevni tisak i vodile se rasprave na internetskim portalima. I dok su jedni smatrali da je dovoljno upozoriti javnost na ovakve pojave, drugi su tvrdili da je u našoj zemlji lakše organizirati krađu košnica nego bilo gdje drugdje na svijetu zbog javne objave lokacija svih pčelinjaka u zemlji. Da li je ta objava protuzakonita ili ne, možemo polemizirati, ali kradljivcu ti podaci nisu neophodni da bi se upustio u svoj sramni čin! Mnogo je važnije: s jedne strane – osigurati svoj pčelinjak na kvalitetan način da krađa ne bi uskoro i nas iznenadila i s druge strane – apelirati pčelare u Istri na povećan oprez! Možda bi pašni povjerenici trebali paralelno sa snimanjem na terenu promotriti i uočiti osobe koje bi se mogle povezati s krađama, no tu informaciju bi policiji trebali proslijediti i svi mi drugi koji dobro znamo čija je koja njiva ili livada i tko ima što činiti tamo bilo danju bilo noću! Vratimo se osiguranju pčelinjaka od krađa: kako zaštiti svoju imovinu, a da ne uložimo dodatna sredstva? Nažalost, to je nemoguća misija: sva navedena sredstva zaštite koja se reklamiraju na Internetu iziskuju ne male novce. Idealno bi bilo osigurati svoj pčelinjak kamerama, mikročipovima i elektronskim dojavljivačima (uz obveznu SIM karticu), jer ti uređaji promptno šalju SMS-poruke o pomicanju objekta (košnice) s njegovog staništa. Odmah po uočavanju krađe (premještanja objekta na drugu lokaciju), vlasnik obavještava policiju i u pratnji djelatnika MUP-a odlazi na lice mjesta kako bi prepoznao svoje vlasništvo i ukazao na počinitelja, nakon čega slijede radnje po uobičajenoj policijskoj proceduri. Znatno jeftiniji način zaštite na pčelinjaku je markiranje košnica tzv. nevidljivom tintom. Tinta po potrebi postaje vidljiva posebnom kemijskom metodom ili uz pomoć UV-svjetla (više o tome možete pročitati ovdje: www.pcelarstvo.hr u članku «Zaštita košnica od sve češćih krađa»).

Još jednom: apeliramo na sve pčelare iz Istre da budu oprezni i da se ne opuste ni nakon što kradljivac i bude priveden pravdi, već da se obavezno zaštite od krađe (bar posebnim označivanjem ili bojanjem, ako ne i na neki drugi način) i upozore kolege pčelare i policiju na sve sumnjivce u okolici. Najgore što možemo učiniti jest da prešutimo krađu jer tako otvaramo mogućnost da se zlodjelo ponavlja u beskraj, pošto će kradljivac to shvatiti kao olakšavajuću okolnost, a ne upozorenje!