Kada se na Osnivačkoj skupštini Udruge pčelara Bujštine 14. veljače 2011. birala osoba koja će vršiti funkciju predsjednika Udruge nije bilo dvojbe ni u kome od nas da ovu časnu i veoma odgovornu dužnost može vršiti samo Arduino Bubola, umirovljeni prosvjetni djelatnik iz Novigrada i pčelar s dugogodišnjim stažem. Siguran sam da nema pčelara u Istri, ali i šire koji ne pozna Arduina kao vrsnog pčelara, velikog entuzijastu, zastupnika svih pčelara iz Istre u HPS-u, donatora i mentora, čovjeka koji pomno prati sva događanja u pčelarskom svijetu, ali i ima svoje članke po stručnim časopisima, no važnije od svega toga je činjenica da je Arduino čovjek od riječi, čovjek koji će vam pomoći bez ikakva ustručavanja i dvoumljenja, za kojeg nema razlike između malih i velikih, kako pčelara, tako i ljudi općenito.

Postoje ljudi koji misle da mogu promijeniti svijet, ali se zbog svog nepoznavanja ljudske ćudi nisu makli od početka, a postoje i ljudi koji mijenjaju svijet na bolje, a da toga možda nisu ni svjesni. Među njih definitivno spada naš Arduino. Neću pričati o njegovim uspjesima na raznim natjecanjima u Hrvatskoj i zemljama u našem okruženju, jer zlatne medalje i priznanja ne stižu s neba, već su rezultat dugogodišnjeg iskustva i stručnog znanja primijenjenog na tri pčelinjaka (jedan u Kućibregu i dva u blizini Novigrada). Samo uzgred: Arduino je 2003. godine postao i prvi istarski eko-pčelar. Neću spominjati da je član više pčelarskih udruženja u Istri, niti pričati o njegovom angažmanu u krovnoj organizaciji svih hrvatskih pčelara HPS-u gdje je uvijek branio interese istarskih pčelara, podjednako velikih i malih, propagirao nužnost rada s mladima, misleći pritom na osnivanje malih pčelarskih učeničkih zadruga po uzoru na onu u OŠ «Rivarela» u Novigradu. Neću isticati ni činjenicu da je još 2009. godine na simpoziju hrvatskih, bosanskih, slovenskih i talijanskih pčelara  Alpe-Adria u Udinama upozoravao na opasnost za pčele zbog pretjeranog i nesavjesnog korištenja pesticida u poljoprivredi i o tome kritički govorio u svim kasnijim formalnim i neformalnim prilikama. Neću ovom prilikom ni pisati o njegovom doprinosu u organizaciji pčelarskih manifestacija u Istri, niti u pomoći na radu oko knjige «Pčelarenje u našem kraju», važnom dokumentu iz povijesti istarskog pčelarstva. Sve su to činjenice o Arduinu kao stručnoj osobi, poznatoj i priznatoj u pčelarskim krugovima u Hrvatskoj i van nje, no meni osobno se neke druge njegove vrline čine mnogo važnijima.

Ono što je meni (jer je bio i moj mentor), ali i mnogim drugim početnicima na apsolutno prvom mjestu je njegova nesebična i iskrena radost prenošenja znanja na nove i manje iskusne pčelare, ne samo kroz nastupe u medijima, te predavanja i tribine na sastancima Udruge, već i kroz neformalne razgovore u druženjima nakon službenih. Karizma tako plemenitog čovjeka uvijek je zračila optimizmom i vjerom u ljude, a njegove jednostavne i svima razumljive riječi u sugovornike bi ulijevale mir i povjerenje. Za svoj stručni i društveni rad Arduino je primio veliki broj priznanja od raznih udruženja, ali skroman po prirodi nikada to nije isticao. Njegova briga o štićenicima Kršćanske zajednice «Cenacolo» u Karigadoru i pčelinjaku koji je tamo najviše zahvaljujući njemu, i dan-danas je mnogima obavijena velom tajne, a jedina je tajna u beskrajnoj ljubavi, nesebičnosti i velikodušnosti koji mogu biti samo dobar primjer kako je dobro činiti dobro i ne samo prema bližnjem (obitelji), već mnogo šire. Mirnog i blagog po temperamentu Arduina nećete  nikada vidjeti ljutog, pa je i zbog toga cijenjen i uvažavan i van granica naše zemlje, posebice u OČD Koper, jer Arduino nikad nije pravio razlike između ljudi po njihovoj narodnosti, vjeri ili jeziku.

Ako sam siguran u išta vezano za Arduina Bubolu kao čovjeka i pčelara, onda je to činjenica da bez njega i njegove upornosti, truda i strpljenja sa svima nama, tako različitima po karakteru i temperamentu, ne bi bilo ove Udruge i siguran sam da ćemo ga po isteku mandata ponovo jednoglasno izabrati za svog predsjednika, jer su još uvijek svi daleko od njegove dobronamjernosti, staloženosti, entuzijazmu, te predanosti cilju: unaprjeđenju pčelarstva ne samo u Istri, već i mnogo šire, kao i drugih duhovnih i fizičkih odlika koje lider jedne organizacije mora posjedovati.

Tekst i foto: Damir Gregurić

[nggallery id=52]