Tko bar jednom nije zakoračio puteljcima što vode prema vinogradima i maslinicima, šumama i livadama uokolo Brtonigle, malog mjesta nadomak Buja, nije ni mogao upoznati taj samozatajan, a tako čaroban krajobraz u kojem je jedan od svojih pčelinjaka smjestio poznati istarski pčelar Svetozar Janković, domaćin prve praktične obuke za mlade, ali i nešto starije članove Udruge pčelara Bujštine. Pčelarstvo je našem Sveti tako reći u krvi, jer u njegovoj obitelji ima dugododišnju tradiciju, od njega živi i u njemu sudjeluju svi članovi obitelji. Njegovo gospodarstvo „Medea“ među prvima je uvršteno u „Medene točke središnje Istre“ – jedini apituristički lanac u Istri, a kušaonica u Livadama jedna od najljepše uređenih u županiji. U okviru prodajno-izložbenog prostora Svetozar ima i mali muzej košnica, pčelarsskog alata i pribora od kojih su neki eksponati stariji od 250 godina. S vremenom je Svetozar u ovdašnjim pčelarskim krugovima postao svojevrsna legenda, prije svega zbog znanja i iskustva koje je uvijek nesebično prenosio kolegama, posebice mladima, ali i zbog živog temperamenta i obaveznog kaubojskog šešira.

Ovo je prvi put da Udruga pčelara Bujštine organizira edukaciju na pčelinjaku, a poticaj je krenuo od mladih pčelara koji su se požalili da im je dosta teoretiziranja i da žele više praktične obuke. Zašto je nastava na terenu tako važna? S dužnim poštovanjem prema svim predavačima koje sam imao priliku slušati tijekom posljednjih 10 godina, uvijek sam tvrdio i tvrdit ću da samo 1 gram prakse vrijedi više nego 1 tona teorije! Uzalud im i autoritet i vještina govora i sofisticana prezentacija: pčelari novaci samo na pčelinjaku – uz svog mentora ili iskusnijeg kolegu mogu naučiti prepoznati maticu i kad nije obilježena, uočiti odnose između članova pčelinje zajednice i njihove zadatke prema dobnoj skupini kojoj pripadaju, razlikovati otvoreno od zatvorenog legla, zreli od nezrelog meda, mlado saće od starog, kao i prve simptome bolesti. E, tu je naš Sveto majstor kakvih je malo u Istri. Način na koji Janković pripovjeda o pčelama i pčelarstvu stručan je sveobuhvatan, a opet dovoljno jasan i najvećem laiku. Iz njegove priče mladim, ali i malo starijim pčelarima s Bujštine i Poreštine, već nakon otvaranja prve košnice, vidjelo se koliko on posjeduje znanja u ovoj profesiji i s kojim ga žarom i entuzijazmom prenosi drugima. Možda je manji dio od tridesetak okupljenih pčelara (što je broj iznad očekivanog) samo ponovio „gradivo“, ali je mnogo veći dio onih koje su  interesirali i najsitniji detalji, a svi su redom na svoja pitanja dobili zadovoljajuće odgovore.

Najviše je bilo riječi o tehničkim zahvatima u ovom razdoblju i pripremama za glavnu pašu, Venerovoj metodi pčelarenja koju već niz godina prakticira naš domaćin, njegovom načinu borbe protiv varoe i drugih nametnika, kako kod svojih pčela sprječava rojidbeni nagon, kako ih razrojava, prihranjuje i liječi. Ovakva je škola „u živo“ upravo ono što nedostaje većini tečajeva, pa ne čudi oduševljenje mladih pčelara naučenim ovom prigodom.

Po završetku radionice, druženje pčelara se nastavilo u Brtonigli kod našeg kolege Albina koji nas je počastio medenicom i vinom iz vlastite proizvodnje. U ležernoj se atmosferi nastavilo pričati o pčelama i pčelarenju, ali je bilo dosta govora i o predstojećim aktivnostima Udruge, kao i o Studiji razvitka pčelarstva u Istri, osnivanju Istarskog pčelarskog saveza i drugim aktualnim temama. Opći je zaključak svih prisutnih bio da bi ovakvih susreta na pčelinjaku i praktične obuke trebalo biti više, pa utoliko ovoj potez Udruge pčelara Bujštine može biti odličan primjer i drugim strukovnim organizacijama u županiji i šire. Stoga još jednom veliko hvala našim domaćinima: Svetozaru na odličnoj edukaciji, a Albinu na izvrsnoj medenici i malvaziji.

TEKST/FOTO: Gregurić Damir, Udruga pčelara Bujštine