„Nije važno što je na stolu, već tko sjedi za njim!“ još prije jednog stoljeća je mudro zaključio engleski pjesnik William Schwenck Gilbert, ali isto važi danas i važiti će zauvijek. U svakodnevnoj trci za novcem, karijerom i svim ostalim što nam se čini bitnim u životu, zaboravljamo da zajednicu čine veze i kontakti s ljudima, a pri tom ne mislim na komunikaciju SMS-porukama, e-mailovima i sličnim tehnološkim nadomjescima za obiteljsko druženje i prijateljski razgovor.  Neke tradicionalne stvari, kao što je zajednički objed s kolegama, izbacili smo prije par godina zbog epidemioloških mjera, no moramo priznati da smo dijelom to kao nebitnu stavku jednostavno zanemarili, pa se moram pitati koliko je „cool“ sjediti za stolom s nekim i umjesto druženja „po starinski“ buljiti u mobitele, umjesto prijateljske „spike“ tipkati poruke nekome tko uopće nije prisutan, umjesto pričanja viceva i dobrog zdravog smijeha, „lajkati“ i slati „stikere“ odabranoj grupi istomišljenika?

    Dakle, po mom, ali i po mišljenju mojih dragih kolega i prijatelja pčelara koji smo se okupili u subotu, 21. listopada 2023. godine u konobi „Aquarius“ u Bujama, uopće nije bitno tko je večeru pripremio i stavio na stol – sam taj čin okupljanja je dovoljan da se osjetimo da pripadamo istom društvu, da smo nekome važni i da je taj netko tu uvijek za nas, što je u svom pozdravu i naglasio Dalibor Mojzeš, predsjednik Udruge pčelara Bujštine. Pri tom je priznao da ga je posebno obradovao susret s Arduinom Bubolom, nakon dugog oporavka od teške bolesti. Ponovimo da je Arduino jedan od osnivača ove strukovne organizacije i njen  predsjednik u dva mandata (2011. – 2019.) i da bi bez njegove vizije, entuzijazma i pozitivne energije ostali tamo gdje smo bili nakon gašenja pčelarskog društva „Bagrem“ sredinom devedesetih godina. Upravo na njegovu inicijativu su 2012. godine i pokrenuti jesenji susreti pčelara Bujštine i njihovih kolega iz drugih pčelarskih udruga u Istri i slovenskom primorju i pretvorili se u tradicionalnu manifestaciju čiji je tijek prekinut samo jednom zbog pandemije. Potom su Dalibor i Danijela kao poseban znak pažnje svim prisutnima podijelili majice s logom udruge (donacija jedne tvrtke iz Buja) i svratili pozornost na „novu članicu Udruge“, plavušu u žutom pčelarskom kombinezonu naslonjenu na zid konobe – lutku koja će biti jedno od prezentacijskih pomagala na nastupima Udruge na lokalnim gospodarsko-turističkim manifestacijama 2024. godine, a koju je donirao obrt „Lara Laschi fashion“ iz Buja.   

    Potom se za riječ javio Damir Gregurić, tajnik Udruge koji je ovaj put odustao od uobičajenog opširnog izlaganja o aktivnostima organizacije od siječnja ove godine i planovima za 2024. te se zadržao samo na prijedlogu Upravnog odbora Udruge o jednodnevnom izletu autobusom u Zagreb u subotu, 2. prosinca na poljoprivredni sajam „CroAgro“ i „Sajmove hrane i zdravog življenja“ u okviru kojih se održava i sajam pčelarstva „Apitera“. Možda nije šteta, jer je društvo odmah krenulo s objedom, no izostale su neke važne objave. Zbog kasnijih izbora i čekanja na upis promjena u registru Udruga, nova uprava nažalost ove godine nije se stigla prijaviti na Natječaje za potpore lokalne uprave i samouprave, no Udruga je unatoč tome – prvenstveno zahvaljujući entuzijazmu pojedinaca, ipak uspjela realizirati više aktivnosti, pa ovim putem želim pohvaliti njihov trud i zalaganje. Na prvom je mjestu to naša kolegica Dragana Pević koja je u proljeće održala čak 3 edukacije za djecu vrtića u Umagu i Zambratiji te organizirala još jedan ciklus foto-natječaja „Čuvajmo pčele“.  Nadalje, pohvalio bih i naše kolege Biuk Slavka (koji je 6. ožujka održao predavanje u POU Buje) i Svetozara Jankovića (koji je 1. travnja održao obuku na svom pčelinjaku). Ne smijemo zaboraviti da je 26. travnja za pčelare Bujštine stručno predavanje bez ikakve naknade održao Nediljko Landeka, što je još jedna potvrda prijateljstva između naše organizacije i Udruge pčelara Pula. Početkom kolovoza uspješno je realiziran projekt sufinanciranja nabave pčelinjih matica od strane Istarske županije koji je još u travnju pokrenula Koordinacija pčelarskih udruga Istre. Voditelj projekta je bio naš kolega Ivan Kovač, predsjednik Udruge pčečlara „Nektar“ iz Poreča, a iz naše se Udruge u projekt uključilo 8 članova kojima je isporučena 81 pčelinja matica. I na kraju treba napomenuti da bi neke aktivnosti bilo znatno teže ostvariti da nije bilo razumijevanja od strane gospođe Dubravke Živoder iz Ministarstva poljoprivrede RH i medijske potpore od strane tiska (časopis „Naša Bujština“) i radija (RTV Koper), pa se još jednom zahvaljujem novinarkama: Vedrani Kučina i Rossani Bubola, kao i njihovom kolegi Luki Jelaviću, koji naš rad prati od osnivanja Udruge. Naravno, hvala i svima onima koji redovno dolaze na sastanke i aktivno se uključuju u rasprave, te kontinuirano rade na povećanju ukupnog broja pčelinjih zajednica, ali i na promidžbi udruge, odnosno širenju članstva, posebice mladih. Ovaj sam put preskočio premise o tome koliko je za opstanak jedne udruge neophodna kompaktnost i fokusiranje na ciljeve koje je moguće ostvariti samo kroz zajedništvo, volontiranje i zalaganje s puno odricanja (ne samo par entuzijasta na čelu udruge, već svakog člana ponaosob!), svjestan da su se ljudi otuđili, a da toga nisu ni svjesni. Možda je zbog izostanka tih težih tema domjenak bio manje kreativan, ali je utoliko bio vedriji i veseliji. Iako je prema ključu „100 ljudi – 100 ćudi“, odnosno „100 pčelara – 101 način pčelarenja“ u komunikaciji nemoguće izbjeći razlike u mišljenjima, pa se na tren i porječkamo za stolom oko neke sitnice, kao pravi prijatelji brzo to „probavimo“ i nastavljamo dalje u manje polemičkom tonu, pa je stoga atmosfera tijekom večere bila odlična, puna šale i smijeha, pa se nitko nije doma vratio ljut ili razočaran, jer – bio je sa svojima!

    Iskreno se nadam da će moj i optimizam svih koji su bili na domjenku „zaraziti“ i one druge koji iz nekih razloga nisu bili s nama te da će nam se pridružiti na izletu u Zagreb na „Apiteru 2023.“

    TEKST/FOTO: Damir Gregurić, tajnik Udruge pčelara Bujštine