PIC00433 Ovo je priča o ostvarenju snova jednog malog čovjeka koji je uz sve svoje poslovne i obiteljske obaveze našao volje i vremena za svoje hobije: fotografiju, biciklizam i pčelarstvo. Pogodili ste: riječ je o našem kolegi iz Novigrada kojeg samo dio ljudi poznaje po imenu Sergio Jugovac, no po nadimku Čok poznat je i van granica naše zemlje. Sergia poznajem još iz kasnih 80-tih dok je radio kao šef sale u poznatom novigradskom hotelu „Maestral“. Već se tada u njemu moglo prepoznati ono po čemu se razlikuje običan djelatnik od poduzetnika: organiziranost i pedantnost začinjena s ljubaznosti i humorom usprkos ozbiljnosti posla. Devedesetih smo se družili na ratištima u Lici. Usprkos teškim vremenima i nespokoju u svima nama, Čok je i tada našao vremena da na svoj specifičan način utješi prijatelje i tek stečene poznanike. Kad je rat bio iza nas, nije bilo dovoljno samo razmišljati pozitivno i sve će se desiti samo od sebe, već je trebalo puno znanja, truda, odricanja, mudrosti i hrabrosti da bi se upustio u samostalan posao. Sve je to naš kolega imao i zato je i uspio ostvariti svoj prvi san – otvoriti vlastiti restoran! U predivno uređenoj konobi jednostavnog imena „Čok“ u centru Novigrada, Sv. Antona 2 već 15 godina rade njegov sin Viljan i supruga Vilma. Kvaliteta ribljih specijaliteta i usluge zaslužna je za uvrštavanje njihovog lokala u više domaćih i stranih gastronoskih vodića, pa se tako na www.tasteofcroatia.org može naći laskav podatak da je Sergio „one of Istria’s top sommeliers and a avid beekeeper“. Usprkos ne malim poslovnim obavezama, naš je Čok uvijek dio slobodnog vremena rezervirao za svoje strasti. Ljubav prema fotografiji nije usahnula ni nakon zatvaranja fotografskog obrta 1995. godine, a zapažene rezultate je postigao i u svom drugom hobiju. Tako je Sergio od 2005. godine predsjednik biciklističkog kluba „Bićikleta“ koje danas broji 50-tak članova. Po prirodi skroman on  nije nikad isticao činjenicu da njegov dom krasi niz priznanja i odličja zbog njegovog angažmana u rekreativnom biciklizmu na Bujštini. Sergio se pčelarstvom ne bavi dugo, ali mu nije trebalo puno vremena da početnički elan pretvori u novu strast. Dakako da ni tu ništa nije prepustio slučaju, pa je mnogo čitao i učio od starijih kolega, prije svega od Arduina Bubole, pčelara s više o d 30 godina iskustva. Arduino je u njemu prepoznao talent i drage mu je volje pomagao svih ovih godina,  a na njegovom su pčelinjaku često bili i Sonja Radić, Sanja Pilat i Slavko Biuk kako bi ga bodrili, savjetovali ili jednostavno družili se s njim. No, vratimo se početku priče. Kad me Čok pozvao u srijedu, 29. listopada na svoj pčelinjak u Pauliji, nakon skretanja s magistralne ceste Buje – Novigrad nikako doći do cilja, pa mi je na pamet pala uvodna rečenica iz većine bajki: „Daleko iza 7 gora i iza 7 mora…“, ali i stihovi pjesme „Na kraj sela čađava mehana“, samo što se na kraju Paulije nalazi šumarak, a u njemu malena kućica kao iz bajke i predivno uređen pčelinjak. Bilo je kasno popodne kad se ovdje sastalo društvo od 20-tak Čokovih kolega i prijatelja biciklista i pčelara, ljudi koje cijeni i poštiva kao i oni njega da podijeli s njima radost što je nakon toliko vremena ostvario svoj drugi san! Napokon je uredio je svoj pčelinjak onako kako je oduvijek želio: s objektom od 10-tak m2 na ograđenoj parceli, tako da na ulazu u svoj mali raj može ponosno istaknuti svoje ime. Čokov pčelinjak je ueđen besprijekorno, po svim propisima koje nalaže struka i dobra pčelarska praksa i može biti uzor početnicima, kao i onim pčelarima s više staža, ali manje entuzijazma i volje za unaprjeđivanje svog zanimanja. Kako je padala večer, pčelice su se stišale i smirile u svojim žutim kućicama, ali je nedaleko njih postajalo sve toplije (zbog odličnog čobanca i vina) i glasnije kao da se pčele roje. Veselo društvo je pretresalo aktualne događaje i doživljaje, oživljavalo uspomene, prepričavalo viceve i zabavljalo se još dugo na Čokovom pčelinjaku slaveći njegov pčelarski san na čijem ostvarenju mu i mi ovom prilikom čestitamo i želimo još puno uspjeha kako u poslu, tako i u hobijima.

Odgovori