PČELARI I ČEBELARI ISTRE U ZAJEDNIČKOM PROJEKTU

Druženje od davnina

Druženje između slovenskih i hrvatskih pčelara u Istri počelo je još osamdesetih godina kada u Istri nije bilo puno pčelara, ali je zato medonosnog bilja bilo na pretek, a varoa nije zadavala pčelarima takve brige kao danas. Kontakti su se nastavili i nakon raspada bivše države, što je čvrst dokaz da je zajednička ljubav prema pčelama, skrb za njih i bojazan za njihov opstanak jača od jezičnih, kulturoloških i političkih barijera.  Druženja su više-manje bila neformalnog karaktera,  a većinom bi se odvijala na otvorenom: u lugarnici kod Kornarije blizu Buja (Hrvatska) ili u Lovačkom domu „Gračišče“  u Trebešima (Slovenija).

 Susret pčelara i čebelara

  Tako je bilo i u subotu, 24. lipnja ove godine, no ovaj put razlog za okupljanje pčelara iz Istre nije bilo samo prijateljsko druženje i razmjena informacija o paši, prinosima i cijeni meda, već međunarodni projekt koji će ih još više zbližiti. Naime, već prije dvije godine u Studiji o razvoju pčelarstva Istarske županije krenula je inicijativa za proširenje određenih aktivnosti i programa. Na sastancima s pčelarima hrvatskog dijela Istre koje je organizirao Upravni odjel za poljoprivredu, šumarstvo, lovstvo, ribarstvo i vodoprivredu Županije Istarske najviše je bilo riječi o suradnji svih šest lokalnih strukovnih udruga na projektu zaštite domaćeg meda  oznakom izvornosti pod nazivom „Istarski med“, a odmah potom i o širenju projekta na Liburniju (područje općina Opatija, Lovran, Mošćenička Draga i Matulji, otoci Cres i Lošinj s pripadajućim manjim otocima Unije, Ilovik, Susak, Vele Srakane te niz manjih nenaseljenih otočića) i na slovenski dio Istre (područje primorskih općina Kopar, Izola, Piran i Ankaran).

Zaštita Istarskog meda

Pčelari iz Obalnog čebelarskog društva Koper od samog su početka podržali ideju o zaštiti istarskog meda kao autohtonog proizvoda s zemljopisnim porijeklom, pošto je Istra  jedinstven prostor sličnog reljefa, klime i vegetacije, pa samim time i meda gotovo identičnih karakteristika. Projekt je prezentiran svim pčelarskim grupacijama, osnovano je povjerenstvo za razradu Specifikacije za Istarski med/Istrski med, izvršene su korekcije svih bitnih detalja, te konzultirane institucije na nacionalnoj razini. Sve su se ove aktivnosti paralelno odvijale s obje strane i još jednom pokazale da je poznati istarski političar i preporoditelj Matko Laginja bio itekako u pravu izrekavši povijesni slogan: „Slogom rastu male stvari, a nesloga sve pokvari!“

Piknik

Piknik u Trebešima počeo je već u ranim prijepodnevnim satima okupljanjem članova OČDK, njihovih obitelji i prijatelja iz drugih pčelarskih udruga iz Slovenije, Italije i Hrvatske. U ime Udruge pčelara Bujštine na čebelarskom pikniku u Trebešima prisustvovali su Slavko Biuk, Franko Matijašić i moja malenkost. Dobrodošlicu su nam poželjeli predsjednik OČDK gospodin Milan Brčin, te Klaudijo Babič, potpredsjednik društva i gospođa Andrea Smrdelj, tajnica društva koji su nam darivali majice i kape s logom udruge i porukom: „Brez čebel ni življenja!“ („Bez pčela nema života!“)

Zastave pcelara iz Kopra, Izole, Pirana, Trsta

O prvom zajedničkom projektu hrvatskih i slovenskih pčelara govorio je gospodin Vlado Munda, predsjednik radne skupine pri OČDK „ Istrski med“, ponovivši zašto istarski pčelari moraju ustrajati na ovom projektu: samo se na taj način može zaštititi domaći proizvod od zlouporabe i narušavanja izvornosti, zaštićen se proizvod penje u višu cjenovnu kategoriju, pa proizvođaču rastu prihodi, doprinosi se održivom razvitku ruralnog područja, čuva se lokalni, regionalni i nacionalni identitet i prirodne vrijednosti toga kraja. Zaštićenom oznakom izvornosti pod nazivom „Istarski med / Istrski med“ obuhvaćeni su: bagremov, kaduljin, kestenov, lipov i cvjetni med, med od bjelogorične medljike i med od primorskog vrijeska. Na njegove se riječi  nadovezala gospođa Nataša Lilek, predstavnica Čebelarske zveze Slovenije, a terenski savjetnik Klavdijo Babič je potom održao stručno predavanje pod naslovom „Sheme kakvoće i proizvodnja meda“.

Izlet do Mazorinova mlina

Nakon službenog dijela, nastaviti smo se družiti i veseliti. Gozba je bila na najvišem mogućem nivou: od gulaša i palente preko pečenog odojka i roštilja do kolača i domaćeg vina, a sve dodatno začinjeno s puno gostoljubivosti i pozitivne energije, tako da se na momente činilo da smo svi jedna velika obitelj, a ne strukovne kolege iz tri države. I ovom nas je zgodom razveseljavao Radoslav Konstantin Košte, ali i svi drugi su bili odlično raspoloženi. Potom je slijedio trosatni izlet do Mazorinova mlina, kamo nas je vodio pčelar, planinar i lovac Dušan Rakar. Na kraju dana zahvalili smo se domaćinima na toplom prijemu i više no ugodno provedenom danu koji će nam ostati u trajnom sjećanju.

Hoće li i naša nadležna Ministarstva podržati ovaj hvalevrijedan projekt, ovog je trenutka teško procijeniti: iskrena volja za suradnjom i želja da projekt uspije postoji s obje strane, no – nažalost – aktualna politička situacija bi mogla postati kočnica razvoju. Nadajmo se da će se uzavrele glave ubrzo ohladiti i da će naši političari pronaći koncezus oko svih spornih pitanja, te početi surađivati na obostranu korist i zadovoljstvo  po uzoru na istarske pčelare i čebelare!

TEKST/FOTO: Damir Gregurić