Stihove ispjevao: Đorđe Radovanović, pčelar iz Sarbarice kod Umaga

Šestog rujna dvije četrn’este, javljamo se s pčelinje fešte

Okupio Bubola pčelare – sve od Zrenja pa do Zambratije,

Od Kaštela pa do Bužinije, propustio nikog pozvat’ nije

Skupilo se društvo prijatelja, prijatelja po liniji pčela

Skupili se jer im je to želja, družiti se u čast naših pčela

Svatko svoje iskustvo pronađe, s prijateljima, podijet ga slađe

Glavna slast je, to se prepoznaje, to je ono što nam pčela daje

Prvo sreću i dobro veselje, kad ih gledaš, a one vesele

Kad upoznaš ta mala stvorenja, kako složno rade bez problema

Menadžment su davno savladale, organizirat’ se, oduvijek su znale

Tko to nije znao ni vidio, ne zna jadan što je propustio

Od pčela bi mog’o naučit kako bolje organiziran biti

Bez pravila i mase zakona, sve precizno, to obavlja ona

I da dalje ne dosadim više, znajte da ovo početnik piše,

Koji tek upoznaje pčele, al’ priznaje: na dušu su mi sjele

Svako jutro, čim ustanem samo, pčelinjaku ode pogled tamo

Da ne dužim svoje doživljaje i radosti što mi pčela daje,

Svi to znate još od mene više, mnogo toga što se ne zapiše

Od pčela nam veselja dolaze, nek i novi ljudi nam prilaze

Širit ćemo značaj korisnosti, sve od zdravlja pa i društvenosti

Zato čorba s palentombi sjela, nazdravimo, svi u zdravlje pčela

A Slavkova nam palenta baš sjeda, ja Vam želim – SVIMA PUNO MEDA!