Zahvaljujući misterioznom fenomenu poznatom kao „poremećaj raspada kolonija“ (CCD), broj košnica opada, sa devastirajućim implikacijama za ostale vrste, kao i za agrokulturalni sistem. No pčela nije samo esencijalni dio sistema oprašivanja, ona je čudo prirode, jedno od najsofisticiranijih bića na planeti.

Pčele postoje oko 110 miliona godina, no tek posljednjih nekoliko hiljada čovječanstvo je počelo koristiti njihov potencijal. Drevne Maye su bile među prvima, uzgajajući srednjeameričku pčelu za poljoprivredu. Njihovi šamani poštovali su pčele, smatrajući kako svaka ima dušu.

Recentne studije potvrdile su ovaj respekt prema njihovoj inteligenciji. Nobelov laureat Karl von Frisch (1886-1982), posvetio je svoj život istraživanju načina na koji pčele komuniciraju i otkrio da vertikalnim letom, u mraku, mogu signalizirati točnu lokaciju nektara, polena, vode i ostale bitne informacije. Također je otkrio da pčele mogu brojati do 5, te ih je trenirao da odlaze na hranjenje u određena doba dana. Pčele imaju memoriju za vrijeme i prostor, koristeći drveće i stijene za orijentaciju. Ovaj sistem, kao i mogućnost brojenja, koriste kada grade novu košnicu.

Pčele se takođe oslanjaju na svoje čulo mirisa, kako bi obavljale dnevne zadatke. Pčela radilica ima dvije antene sa 3000 senzora. Njena mogućnost da razlikuje više od 130 mirisa u divljni, od vitalne je važnosti za pronalazak nektara, polena, vode, smole i feromona. Danas poznajemo oko 20.000 vrsta pčela koje oprašuju i time pridonose zdravlju i blagostanju većine od 235.000 vrsta cvjetnica na planeti. Važnost pčele proteže se i izvan poljoprivrede. Medicinski tretman apiterapije koristi anti-upalna svojstva melitina i adolpina iz pčelinjeg otrova, kako bi se ojačao živčani sistem, olakšali problemi multiple skleroze, reumatoidnog artritisa, fibromigalije, tendonitisa i ostalih autoimunih bolesti.

Također postoji humanitarna korist od pčela. Naime, Crveni križ procijenjuje da u 70 zemalja širom svijeta još uvijek postoji između 80 do 120 miliona minskih polja, u kojima svake godina strada oko 22.000 ljudi (uglavnom djece). Sistem razvijen na Univerzitetu Montana opremio je pčele minijaturnim mikročipovima. Dok lete, elektrostatični naboj njihovih tijela privlači TNT talog, eksplozivnu komponentu iz minskih polja. Jednom kad se vrate u košnicu, ovo se može detektirati i na taj način otkriti prava lokacija opasnih područja.

Hrvatski naučnici odgojili su posebnu vrstu pčela koja na daljini od pet kilometara može “namirisati” mine zakopane u zemlji, povezujući miris hrane s mirisom eksploziva. Pčele su hranjene šećerom pomješanim s aromom eksploziva, a stručnjaci su proveli nekoliko godina trenirajući ih i usavršavajući tehniku pronalaženja eksploziva, piše “Jutarnji list”.

“Ideja je bila da pčele počnu povezivati miris hrane s mirisom eksploziva. Sigurnije je, a one su brže od bilo kog psa. Druga prednost jeste da kada ne rade, proizvode vrlo ukusan med”, rekla je trenerica pčela, profesorica Mateja Janeš.

Ovu vijest prenio je i britanski Daily Mail, koji navodi da je Hrvatska još uvek u procesu razminiranja jer je 680 četvornih kilometara teritorije prekriveno sa, kako se procjenjuje, oko 90.000 mina zaostalih još od domovinskog rata.

Ove tehnike mogu se primjeniti i na zdravlje. Pčele se već koriste za ranu detekciju raka pluća ili kože, dijabetesa i tuberkuloze, kao i nadgledanja ciklusa plodnosti i potvrde trudnoće. Pacijenti, naime, dišu u staklenu dijagnostičku cijev, a ako trenirane pčele otkriju bilo kakav znak bolesti ili hormona, pomiču se kroz cijev prema naprijed, do dijela koji vodi do daha.

S obzirom na sve ove koristi, tragično je da stotine milijardi pčela sirom svijeta umire zbog CCD-a, a mnogi naučnici krivicu prebacuju na grupu pesticida po imenu neoniktinoidi. Male pčele zbog toga treba zaštititi, jer koje drugo biće može otkriti teroriste, dilere, spasiti nas od opasnih bolesti i ponuditi nam zdrav i ukusan nektar, poznat kao med?

Izvor: www.durmitorskimed.wordpress.com

www.jutarnjilist.hr