Sezona je već odavno počela, a sa svih strana pitanja iz godine u godinu ostaju ista… što kad pčela ubode?!

Kod pčela otrov ima obrambenu ulogu. Žalac, skriven u donjem dijelu zatka imaju samo pčele radilice i matica povezan je s otrovnom žlijezdom koja je smještena ispod probavnog sustava. Zanimljivo ja da otrov što ga izlučuje matica ima drugačiji sastav nego otrov pčela radilica, a međusobno se razlikuju i otrovi različitih pčelinjih vrsta. Otrov koji se dobije ubodom pčelinjeg žalca u kožu ima svojstva koja su drugačija od otrova koji je dobiven skupljačima pčelinjeg otrova tj. otrova dobivenog električnom stimulacijom.

Stvaranje otrova počinje s početkom života pčele, a količina kao i jačina samog otrova ovisi o starosti pčele, godišnjem dobu, kakvoći paše (najviše otrova nastaje na dobrim pašama, a osobito su bolni pčelinji ubodi na kestenovoj paši). Pčela stara dva dana u svom mjehuru otrovne žlijezde ima oko 0,04 mg otrova; a potom se njegova količina postepeno povećava do od prilike 20-tog dana starosti jedinke kada ga je približno 0,3 mg.

Osnovne peptidne sastavnice pčelinjeg otrova i njihovo djelovanje na organizam

MELITIN čini oko 52% svih peptida u otrovu. Melitin je jaki antiupalni agens i potiče izlučivanje korizola, hormona nadbubrežne žlijezde, u tijelu.

Ostale manje zastupljene sastavnice su:

APAMIN – blagi neurotoksin koji takodjer potiče izlučivanje kortizola, hormona nadbubrežne žlijezde, uzrokuje konvulzije, sastoji se od 18 aminokiselina

KININ peptid koji dovodi do degranulacije mastocita; pripisuje mu se snažno protuupalno djelovanje

INHIBITORI PROTEAZE djeluju antiupalno i zaustavljaju krvarenje.

Osnovni enzimi u pčelinjem otrovu i njihovo biološko djelovanje

FOSFOLIPAZA A  najdestruktivnija sastavnica pčelinjeg otrova za tkivo. To je enzim koji razlaže fosfolipide (uzrokuje hidrolizu esterske veze)  od kojih je sastavljenja stanična membrana. Upravo ta sastavnica pčelinjeg otrova sprječava djelovanje enzima trombokinaze na čemu se temelji učinak pčelinjeg otrova protiv zgrušavanja krvi. Takodjer snižava i krvni tlak. Ona također aktivira arahidoničnu kiselinu koja se metabolizira u ciklusu cikloksigenaze pri čemu nastaju prostaglandini koji pak reguliraju upalne procese u tijelu.

HIJALORUNIDAZA  dovodi do depolimerizacije hijaluronske kiseline u tkivima čime se omogućuje brže širenje otrova tkivom;  šireći krvne kapilare

Aktivni amini u pčelinjem otrovu:

ADOLAPIN djeluje antiupalno  i analgetički blokirajući ciklooksigenazu.

HISTAMIN je hormon s upalnim djelovanjem; izrazit alergijski čimbenik

DOPAMIN I NORADRENALIN podižu broj srčanih otkucaja i potiču simpatički autonomni sustav.

Iz ovog kratkog opisa dijela sastavnica pčelinjeg otrova vidljivo je da otrov sadrži velik broj više ili manje složenih molekula. Neki sastojci otrova vrijedno su proučavani s obzirom na njihove fiziološke učinke vjerojatno zbog toga što je njihova koncentracija u pčelinjem otrovu relativno velika; kao i zbog sinergije njihovih učinaka na različite protuupalne mehanizme.

Reakcije organizma na pčelinji otrov

Apitoksin uzrokuje lokalne i opće reakcije.

Lokalne upalne reakcije javljaju se na mjestu uboda, a karakterizira ih crvenilo kože, oteklina, povećena lokalna temperatura, osjet pečenja i boli. Lokalna reakcija javlja se odmah nakon uboda i to je POTPUNO NORMALNA (PRIRODNA) REAKCIJA.

Sluznica i očna spojnica (konjunktiva) reagiraju snažnije od kože, a upala traje duže. Sistemska alergijska reakcija obično spontano dobro teče; iako ljudi žive u strahu od ponovnog uboda.

Vanjski simptomi ovise o toksičnom djelovanju na središnji živčani sustav. Neki ljudi mogu imati alergijsku reakciju pa i anafilaktički šok već od uboda jedne pčele. Kod većine ljudi apitoksin u manjim dozama aktivira obrambene mehanizme jer potiče funkciju hipofize i nadbubrežne žlijezde; dok pri većim količinama uboda kod ljudi s prejakim imunitetnim reakcijama uzrokuje veće ili manje tegobe. U takvim je slučajevima sasvim dovoljno popiti pola male žličice soda bikarbone, i na mjesto uboda koje smo navlažili vodom također staviti malo sode bikarbone.

Alergeni u otrovu pčele potiču limfocite na stvaranje specifičnih antitijela koja se vežu na druge stanice (mastocite – stanice vezivnog tkiva i bazofile u krvi) te ih čine preosjetljivima.

Prva pomoć pri alergiji na pčelinji ubod:

• Što prije nakon uboda odstraniti žalac ako je ostao u koži; pri tome treba paziti da ne istisnemo žalčanu vrečicu
• Adrenalin u pripremljenim setovima za potkožnu upotrebu (npr. Fastjekt, Epipen, Anakit, Anahelp, za djecu Epipen Jr) ili adrenalin u prahu npr Medihaler-Epi (samo za inhalaciju) ako imamo neki od ovih preparata ili
• Brzo djelujući antihistaminik (loratadin, desloratadin, levocetirizin, bilastin).
• Kortikosteroid (npr. metilprednizolon 40-80 mg). Kortikosteroidi odgađaju kasnu anafilaktičku reakciju, ali za vrijeme akutnog događaja nemaju osobit značaj
• Čim prije potražiti pomoć liječnika pozvati Hitnu pomoć!!!

Kod preosjetljivih ljudi nakon uboda pčele alergijska reakcija može biti lokalna, bez sistemskih simptoma ili može nastati alergijski (anafilaktički šok) s osipom, mučninom, grčevima u trbuhu, bronhijalnim grčevima, oteklinom lica i glasnica, komom i smrću. Ti simptomi se obično pojave jako brzo,već nekoliko minuta nakon uboda! Najčešći uzrok smrti od uboda pčele u  Sloveniji (do sada je registrirano 15 takvih slučajeva) je oteklina grla (angioedem),  rjeđe anafilaktički šok. Čak i ljudi koji inače nisu preosjetljivi na ubod mogu umrijeti nakon uboda u usta ili u vrat.

ANAFILAKTIČKI ŠOK je najteži oblik pretjerane reakcije organizma na otrov pčele (koji može imati i smrtni ishod ukoliko pravovremeno ne reagiramo); akutno opasno stanje sa simptomima bolesti u više organskih sustava istovremeno.

Simptomi anafilaktičkog šoka su:

• svrbež, crvenilo, urtikarija, angioedem
• gušenje, kašalj
• curenje iz nosa, pištanje u prsima
• otežano gutanje
• mučnina, povraćanje, proljev, grčevi u trbuhu, napetost
• povećan broj otkucaja srca, nizak krvni tlak, srčane aritmije, šok
• slabost, zimica
• raširene zjenice
• osjećaj uznemirenosti, strah, tremor, zamućena svijest, vrtoglavica, nesvjestica, koma

Prva pomoć liječnika kod anafilaktičkog šoka:

• pacijenta staviti u ležeći položaj s podignutim nogama
• dajemo mu kisik preko nosnog katatera ili maske za kisik
• ako se pacijent guši zbog oteklina glasnica u grlu, potrebno je uspostaviti dišni put umetanjem cijevčice (tubusa), koju stavimo u dušnik (traheju) kroz usta ili kroz rez na grlu
• po mogućnosti spriječimo daljnju apsorpciju antigena i nastavimo infuziju
• najvažniji lijek za teški anafilaktički šok je adrenalin koji dajemo u obliku inhalacije (udisajem)
• antihistaminici smanjuju svrbež, osip i angioedem. Prilikom davanja antihistaminika u obliku injekcije u žilu (intravenozno) nužan je oprez jer mogu sniziti ionako snižen krvni tlak
• glukokortikoidi ublažavaju naknadne događaje u kasnijoj fazi anafilaktičkog šoka. U akutnoj fazi bolesti nisu posebno učinkoviti, jer se njihov učinak pokazuje tek nekoliko sati nakon injekcije

Set za samopomoć:

• adrenalin
• brzodjelujući antihistaminik
• kortikosteroid

Tekst pisan u suradnji s dr.ob.med. Ivica Cvetković član HAD-a

Dr. Peter Kapš „Liječenje pčelinjim proizvodima APITERAPIJA”

Dr. Peter Kapš „Bolezni dihal in čebelji pridelki“

http://www.plivazdravlje.hr/aktualno/clanak/16171/Anafilakticki-sok.html

Tekst objavljen u časopisu Hr pčela 2015. Godine

Za sve članove HAD-a za dodatne informacije stojim na raspolaganju za konzultacije na br mob 095 910 66 53 Dr.sc. Goga Hegić